Reumatoidni artritis je kronično sistemsko oboljenje vezivnog tkiva, koje je najčešće lokalizirano na zglobovima, ali može se manifestirati (no rjeđe) i na mišićima, koži i visceralnim organima (organi trbušne šupljine).

Zahvaća sve zglobove, osim kralježnice. Dolazi do upale zglobova, njihovog oticanja, bolnosti, ukrućenosti i gubitka funkcije.

Broj dijagnosticiranih osoba tijekom godine iznosi oko 40 na 100 000 stanovnika, dok ukupan broj oboljelih obuhvaća oko 1 % populacije – svaka stota osoba boluje od reumatoidnog artritisa.

Reumatoidni artritis je dugotrajna bolest zglobova.

Reumatoidni artritis – uzroci

Uzroci nastanka reumatoidnog artritisa još uvijek nisu do kraja poznati, no razvoj ove bolesti povezuje se s kombinacijom nekoliko čimbenika:

• abnormalni autoimuni odgovor,
• genetska predispozicija,
• virusna ili bakterijska infekcija.

Proces započinje u sinoviji (membrani) koja omotava zglob i tako tvori “zaštitnu vrećicu”. Ova vrećica ispunjena je tekućinom za podmazivanje zglobova koju nazivamo sinovijalnom tekućinom. Osim zaštite zglobova, hrani hrskavicu potrebnim tvarima i kisikom. Hrskavica je građena od kolagena (proteina) koji podupire zglobove.

Kod reumatoidnog artritisa stalni upalni proces koji zahvaća sinoviju postupno razara kolagen, čime se prostor u zglobu smanjuje i konačno razara samu kost.

Ako je riječ o progresivnom reumatoidnom artritisu, razaranje hrskavice se ubrzava kada se tekućina i upalne stanice nagomilavaju u sinoviji tvoreći izraslinu koja se sastoji od zadebljanog sinovijalnog tkiva. Ta izraslina razara hrskavicu i privlači više upalnih stanica, čime se upalni proces stalno ponavlja – ovaj proces oštećuje i druge (visceralne) organe u tijelu.

Čimbenici rizika za nastanak reumatoidnog artritisa uključuju pušenje cigareta i pretilost te različite infekcije (upala desni bakterijom Porphyromonas gingivalis ili infekcije različitim virusima).

Najčešće se  razvija u dobi 30 – 60 godina, a učestalost raste sa starenjem. Češća je pojava u žena, nego u muškaraca.

U težim slučajevima, reumatoidni artritis može dovesti i do funkcionalne ograničenosti osobe, no pravovremena dijagnoza i pravilno liječenje mogu smanjiti rizik od težih komplikacija.

Bolest obično zahvaća male zglobove (zglobovi šaka i stopala), ali može pogoditi i zglobove koljena, gležnjeva, vrata, itd. Ponekad bolest nije ograničena samo na zglobove, već može uzrokovati sistemnu upalu – srčanog mišića, tkiva krvnih žila te potkožnih tkiva.

Oboljeli od reumatoidnog artritisa imaju povišen rizik za razvoj krvožilnih bolesti – angina pektoris, srčanog infarkta te bolesti perifernih krvnih žila (rizik ateroskleroze).

Simptomi reumatoidnog artritisa

Reumatoidni artritis se u najvećem broju slučajeva razvija postupno, ali može i progresivno. Ovo oboljenje može biti provocirano određenim stresnim događajem, no najčešće se javlja bez ikakvog povoda.

Bolest samo iznimno započinje akutnim, naglim napadima, što je obično karakterizirano teškim upalama jednog ili više zglobova.

Najčešći simptomi koji prate reumatoidni artritis su:

• malaksalost, gubitak tjelesne težine i groznica – početni znakovi RA,
• najčešće simetrična (no može biti jača na jednoj strani, ovisno koja ruka je dominantna ili koja se češće koristi) otečenost i bol u zglobovima – najmanje šest tjedana prije postavljanja dijagnoze,
• osjećaj topline zglobova na dodir,
• deformacije zglobova: ulnarna devijacija, subluksacije, fleksorne kontrakture itd.,
• upala krajnjih arterija koja uzrokuje potkožne čvoriće ili kvržice, najčešće u okolnom području lakta,
• vretenasti otoci mekog tkiva oko oboljelih zglobova – nakupljanje tekućine (posebno u koljenima), u rjeđim slučajevima u zglobnoj vrećici iza koljena (Bakerova cista), a ponekad i na području lista noge gdje uzrokuje bol.

U teškim slučajevima dolazi do djelomičnog ili potpunog iščašenja otečenih i deformiranih zglobova. To može izazvati velike tegobe pri hodanju ili pokretanju ruku.

Ako primijetite simptome reumatoidnog artritisa, obratite se liječniku koji će vam pregledati zglobove. 

Dijagnostika reumatoidnog artritisa

Nakon pojave prvih simptoma (do javljanja liječniku) često zna proći dosta vremena, pogotovo ako početni simptomi nisu jako izraženi – nespecifične zglobne tegobe i bolovi u zglobovima.

Tek kada zglobovi postanu otečeni, crveni i bolni lakše se postavlja sumnja na artritis, odnosno upalu.

Rendgensko snimanje i specijalne krvne pretrage uglavnom su glavne pretrage kojima se postavlja dijagnoza. Međutim, ponekad je višemjesečno promatranje osobe jedini način postavljanja dijagnoze.

Tipična prezentacija reumatoidnog artritisa zahvaća simetrično desnu i lijevu šaku, ručne zglobove i metakarpofalangealne zglobove te male zglobove stopala.

Novi klasifikacijski sustav reumatoidnog artritisa se pokušava usredotočiti na ranije stadije bolesti povezane s potrebom za uspostavljanjem rane dijagnoze te uvođenja učinkovite terapije suzbijanja bolesti kako bi se spriječile i smanjile nepoželjne posljedice ili komplikacije.

Od laboratorijskih pretraga koriste se povišeni parametri akutne upale (C-reaktivni protein i brzina sedimentacije eritrocita). Također, izdvajaju se i reumatoidni faktor (RF) i specifična protutijela na ciklički citrulinirani protein (anti-CCP).

Koristi se i rendgensko snimanje šake i stopala kako bi se utvrdila agresivnost bolesti (postojanje oštećenja kostiju).

U cilju postizanja ciljeva za liječenje reumatoidnog artritisa, rizik od zatajenja organa je definiran kao najteža nuspojava, a svim liječnicima se preporučuje da dodatno educiraju osobe o korisnim strategijama za postizanje normalnog života te umanjivanje bilo kakvih štetnih posljedica.

Liječenje reumatoidnog artritisa

Liječenje reumatskih bolesti uglavnom je simptomatsko, a usmjereno je na:

• kontrolu imunološkog odgovora,
• smanjenje bolova i upalnog procesa,
• sprječavanje oštećenja kostiju i ligamenata zglobova te
• povećanje pokretljivosti zglobova.

RA liječi se lijekovima i promjenom načina života.

Kod liječenja reumatoidnog artritisa najčešće se koriste:

• nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAIL),
• antireumatici,
• kortikosteroidi (glukokortikoidi),
• imunosupresivi i blokatori faktora tumorske nekroze (TNF),
• biološki lijekovi (primjena u venu ili u potkožnim injekcijama).

U početku se obično primjenjuju nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIL) koji ublažavaju bolove, no ne bi se trebali uzimati duže od 30 do 60 dana jer mogu uzrokovati razne nuspojave (probavne smetnje i krvarenja iz probavnog trakta).

Doznajte više o reumatoidnom artritisu u videu na linku.

Ako se ovi lijekovi pokažu nedovoljnim, terapija se može upotpuniti antireumaticima koji su učinkovitiji i dugoročno poboljšavaju tjelesne funkcije, no obično su polaganog djelovanja.

Neki stručnjaci predlažu da osobe s umjerenim do teškim reumatoidnim artritisom odmah započnu liječenje antireumaticima, osobito u slučaju:

• lagane progresije,
• zahvaćenosti dijelova tijela s isključenjem zglobova,
• visoke razine reumatoidnog faktora.

Liječenje reumatoidnog artritisa treba biti agresivnije u ranoj fazi bolesti tako da se spriječi nastanak deformacija i trajnog oštećenja hrskavica, zglobova i kostiju.

Za smanjenje upale i usporavanje oštećenja zglobova koriste se i kortikosteroidi koji kratkoročno mogu poboljšati stanje, no dugoročna primjena može izazvati ozbiljne nuspojave, a uz to, ova vrsta terapije s vremenom gubi na učinkovitosti.

Fizikalna terapija igra ključnu ulogu u liječenju reumatoidnog artritisa uz napomenu da je preporuka da se ciljana terapija provodi tek nakon što se lijekovima smiri sustavna upala kako bi se postigao učinak na zglobne strukture.

Program fizikalne terapije određuje specijalist fizikalne medicine nakon uvida u nalaze obrade i radioloških snimki bolesnika.

Istraživanje provedeno na osobama koje boluju od reumatoidnog artritisa je pokazalo da postoji sve veća potreba za definiranjem genetske pozadine nastanka ove vrste bolesti kako bi se farmakološke terapije unaprijedile u ozbiljnim kliničkim situacijama.

Odluke o liječenju ove bolesti bi trebali donositi liječnici i pacijenti kroz zajednički proces donošenja odluka uzimajući u obzir vrijednosti bolesnika te okolnosti u kojima se našao. U svakom slučaju, cilj je ublažiti simptome te osigurati osobama normalan život uz što manje komplikacija.

Neliječen reumatoidni artritis dovodi do trajnih oštećenja hrskavica i kostiju zglobova (erozije) te posljedično do gubitka funkcije zglobova i smanjene kvalitete života.

Prehrana kod reumatoidnog artritisa

Redovita tjelovježba, zdrava prehrana i kontrola tjelesne težine od iznimne su važnosti kod liječenja reumatoidnog artritisa. Osobama s prekomjernom težinom savjetuje se gubitak kilograma radi olakšavanja simptoma.

Osim toga, osoba bi morala što prije započeti s fizioterapijom s obzirom na to da rani početak terapije pomaže u duljem očuvanju funkcije i samostalnosti.

Što se tiče prehrane, osobama s reumatoidnim artritisom preporučuje se:

• hrana s niskim udjelom zasićenih masnoća i visokim udjelom antioksidansa – osobito crne bobice, trešnje i svježi ananas koji sadrži enzim bromelain (djeluje na smanjenje upale), a od povrća kelj, špinat i paprike;
• hrana bogata željezom – brokula, kelj, prokulica, cvjetača, grašak, riba itd.;
• namirnice bogate sumporom koji je neophodan za izgradnju hrskavice, vezivnog tkiva i kostiju te pomaže pri apsorpciji kalcija – šparoge, jaja, češnjak i luk itd.;
• hrana bogata Omega-3 masnim kiselinama (osobito lanene sjemenke);
• namirnice bogate jodom i one koje potiču rad jetre te djeluju na detoksikaciju krvi;
• hladno-prešana i nerafinirana ulja (osobito maslinovo);
• aminokiseline (histidin) – riža, raž i pšenica.

Doznajte više o prirodnim lijekovima za reumatoidni artritis.

Osobe koje boluju od reumatoidnog artritisa trebale bi izbjegavati:

• hranu bogatu zasićenim mastima,
• mlijeko i mliječne proizvode,
• konzervanse i aditive hrani,
• rafiniranu hranu, kruh i tjesteninu,
• velike količine crvenog mesa – umjesto toga preporučuje se riba, lagano bijelo pileće i pureće meso,
• alkohol, duhan, kofein, citruse,
• sol i hranu bogatu šećerom.

Oboljelima od artritisa preporučuje se boravak na svježem zraku i suncu s obzirom na to da se tako ubrzava sinteza vitamina D, koji je neophodan za pravilnu funkciju i sintezu kalcija u zglobovima.

Prirodno liječenje i metode samopomoći kod reumatoidnog artritisa

• Za odstranjivanje bolova kod reumatoidnog artritisa možete pripremiti kupku od gorke soli. 
• Tegobe reumatoidnog artritisa mogu se ublažiti eteričnim uljem njemačke kamilice i lavande.
• Ulje borovnice i čempresa smanjit će otekline.
• Rimska kamilica i kajeput djelotvorni su u otklanjanju bolova (čempresovo i kajeputovo ulje ne upotrebljavajte ako ste trudni).
• Pripravite vruću kupku od dvije kapi lavandina ulja. U slučaju intenzivnih bolova kupki dodajte i dvije kapi kajeputova ulja.
• Ulje za masažu bolnog područja pripremite od dvije kapi borovičina ulja, crnog papra i ulja rimske kamilice te najmanje pet kapi lavandina ulja i 10 žlica maslinova ulja ili ulja jojobe. Ovu mješavinu potrebno je koristiti svakodnevno.
• Čajevi za reumatoidni artritis: čaj od celerova sjemena, čaj od žabnjaka, čaj od majčine dušice, čaj od koprive ili korijandra te čaj od dva ili tri korijena maslačka. Upute o pravljenju ovih čajeva možete pronaći na pakiranjima. 
• Dva puta na dan popijte dvije žlice jabučnog octa u čaši vruće vode začinjene medom. 

• artritis
• biološki lijekovi
• zdravlje zglobova

Učitaj više izvora