Trovanje teškim metalima je nakupljanje teških metala u toksičnim količinama u mekim tkivima tijela. Općenito se definiraju kao metali s relativno visokom gustoćom, a u određenim količinama teški metali u organizmu postaju toksični za isti.

Simptomi i dijagnostički nalazi povezani s trovanjem teškim metalima razlikuju se ovisno o nakupljenom metalu.

Teški metali – popis

Mnogi teški metali, kao što su cink, bakar, krom, željezo i mangan, neophodni su za organizam i njegovo funkcioniranje u vrlo malim količinama. No, ako se ti metali nakupljaju u tijelu u koncentracijama dovoljnim da uzrokuju trovanje, može doći do ozbiljnih oštećenja.

Teški metali najčešće povezani s trovanjem ljudi su olovo, živa, arsen i kadmij. Trovanje teškim metalima može nastati kao posljedica: 

• industrijske izloženosti
• onečišćenja zraka ili vode 
• hrane 
• lijekova
• nepravilno premazanih spremnika za hranu 
• gutanja boja na bazi olova
• gutanja insekticida, herbicida i pesticida.

Teški metali u organizmu – simptomi

Simptomi trovanja teškim metalima razlikuju se ovisno o tome koji je metal bio prisutan kada je došlo do prekomjernog izlaganja. Evo nekih konkretnih primjera u nastavku.

• Arsen – koristi se u proizvodnji pesticida. Plin iz arsena također ima neke industrijske namjene. Prekomjerna izloženost može uzrokovati glavobolje, pospanost, zbunjenost, napadaje i po život opasne komplikacije. Neurološki simptomi uključuju oštećenje mozga, bolest živaca na nogama i rukama, krvarenja unutar bijele tvari mozga i gubitak mijelina oko živčanih vlakana. Problemi s kožom uključuju poprečne bijele trake na noktima (Meesove linije) i prekomjerno nakupljanje tekućine u mekim slojevima tkiva ispod kože. Gastrointestinalni simptomi uključuju bolest sličnu gripi koju karakteriziraju povraćanje, bol u trbuhu, povišena temperatura i proljev, koji može biti krvav. Ostali simptomi uključuju razgradnju hemoglobina crvenih krvnih stanica, anemiju i nizak krvni tlak. Neki pojedinci mogu osjetiti miris sličan češnjaku koji se može otkriti u dahu. U slučajevima kroničnog trovanja mogu se razviti slabost, bolovi u mišićima, zimica i groznica. Pojava simptoma kod kroničnog trovanja arsenom je oko 2 – 8 tjedana nakon izlaganja. Arsen se nakuplja u jetri, slezeni, bubrezima, plućima i gastrointestinalnom traktu. Simptomi akutnog trovanja arsenom uključuju teško spaljivanje usta i grla, bol u trbuhu, mučninu, povraćanje, proljev, nizak krvni tlak i grčeve mišića. Pojedinci mogu imati problema sa srcem, nakupljanjem kiseline u cijevima bubrega, nepravilnim srčanim ritmom i žuticom, a mogu nastupiti i koma te smrt.
• Kadmij – koristi se za mnoge predmete, uključujući galvanizaciju, baterije za pohranu, parne svjetiljke i u nekim lemovima. Pojava simptoma može se odgoditi 2 – 4 sata nakon izlaganja. Prekomjerna izloženost može uzrokovati umor, glavobolje, mučninu, povraćanje, grčeve u trbuhu, proljev i groznicu. Osim toga, mogu se pojaviti progresivni gubitak plućne funkcije, abnormalno nakupljanje tekućine unutar pluća i nedostatak daha. U nekim slučajevima pogođene osobe mogu pokazati povećanu proizvodnju sline, žutilo zuba, neobično brz srčani ritam, anemiju, plavkaste promjene boje kože i sluznice zbog nedovoljne opskrbe tkiva kisikom te oslabljen njuh. Osobe s trovanjem kadmijem također mogu doživjeti abnormalno visoku razinu proteina u mokraći, manje promjene u funkciji jetre i omekšavanje određenih kostiju.

• Olovo – radnici u proizvodnji olova, radnici u tvornicama baterija i zavarivači mogu biti pod većim rizikom od trovanja olovom ako se ne poduzmu odgovarajuće mjere opreza. Olovo se pohranjuje u kosti, ali može utjecati na bilo koji organski sustav. Učinci trovanja olovom variraju ovisno o dobi pojedinca i količini izloženosti. Simptomi se obično razvijaju tijekom 3 – 6 tjedana. Prekomjerna izloženost olovu može uzrokovati visoki krvni tlak i oštećenje reproduktivnih organa. Dodatni simptomi mogu uključivati vrućicu, glavobolje, umor, tromost, povraćanje, gubitak apetita, bol u trbuhu, zatvor, bol u zglobovima, gubitak nedavno stečenih vještina, nekoordinaciju, bezvoljnost, poteškoće sa spavanjem, razdražljivost, promijenjenu svijest, halucinacije i napadaje. Osim toga, neki pojedinci mogu doživjeti anemiju, perifernu neuropatiju i, u nekim slučajevima, oštećenje mozga. Pojedini pacijenti doživljavaju smanjenu snagu mišića i izdržljivost, bubrežnu bolest i promjene u ponašanju kao što su agresija, depresija ili anksioznost. U nekim slučajevima simptomi mogu biti opasni po život. Olovo se izlučuje urinom i izmetom. Međutim, može se pojaviti i u kosi, noktima, znoju, slini te majčinom mlijeku.
• Živa – koriste je stomatološki asistenti i higijeničari te kemijski radnici. Može utjecati na pluća, bubrege, mozak i kožu. Simptomi trovanja živom uključuju umor, depresiju, tromost, razdražljivost i glavobolje. Respiratorni simptomi povezani s udisanjem žive preko pare uključuju kašalj, nedostatak daha, stezanje ili peckanje u prsima, nakupljanje tekućine u plućima, upalu pluća i fibrozu. Mogu nastati i neurološke promjene, kao što su razdražljivost i brza promjena ponašanja, nedostatak koncentracije i gubitak pamćenja, šok i trajno oštećenje mozga, kao i mentalna zbunjenost. Česti su abnormalni nevoljni pokreti tijela kao što su nekontrolirani trzajni pokreti u kombinaciji sa sporim, previjajućim pokretima. Dodatni simptomi uključuju oslabljenu sposobnost koordinacije dobrovoljnih pokreta, podrhtavanje nogu i ruku, jezika i usana te nerazgovjetan govor. Nisu rijetka niti osjetilna oštećenja kao što su suženje vidnog polja i sljepoća, kao i gubitak sluha. Neki pojedinci mogu doživjeti promjene na koži kao što su bolno oticanje i ružičasta boja prstiju i prstiju, trajno crvenilo ili upala kože, ekstremna osjetljivost zahvaćenih područja te trnci i osjetilni poremećaji. Dodatni simptomi koji se mogu pojaviti su želučane i crijevne smetnje, oštećenje bubrega, dehidracija, akutno zatajenje bubrega, upala desni, jaka lokalna iritacija usta i ždrijela, praćena povraćanjem i grčevi u trbuhu s krvavim proljevom. Živa se uglavnom izlučuje kroz urin i izmet.

Teški metali u tijelu – liječenje

Dijagnoza trovanja teškim metalima može biti izazovna jer su simptomi slični mnogim drugim stanjima. Najbitnija informacija koja može pomoći je ako znate da ste bili izloženi otrovnom metalu.

Nakon detaljne anamneze, koja uključuje radnu i epidemiološku, te fizikalnog pregleda najčešće se provodi nekoliko testova za provjeru trovanja teškim metalima, uključujući:

• test krvi za teške metale (teški metali u krvi)
• kompletna krvna slika 
• elektrokardiogram
• slikovni testovi kao rendgen, CT, MR
• testovi funkcije bubrega
• test funkcije jetre
• test urina.

Kod akutnog trovanja najvjerojatniji tretman bit će kelacijska sredstva, koja se vežu za metal, a zatim se izlučuju u mokraću. Dolaze u obliku tableta i injekcija.

Kelirajući lijekovi koriste se samo u akutnim slučajevima trovanja jer postoji rizik da mogu iscrpiti tijelo od esencijalnih minerala, poput željeza, koji organizam treba za funkcioniranje.

Ostali oblici liječenja mogu uključivati:

• ispumpavanje želuca radi uklanjanja progutanih metala
• aktivni ugljen primijenjen oralno
• hemodijaliza ili drugi posebni tretmani ako dođe do zatajenja bubrega
• intravenska nadoknada tekućina.

Pročitajte i ove članke:

• Imate naviku polizati poklopac čašice jogurta? Umatate hranu u aluminijsku foliju? Evo što o tome kažu stručnjaci
• Povodom Svjetskog dana voda otkrivamo: Što sve skriva čaša vode i kako je učiniti zdravijom za piće?
• Šokantni podaci o zraku koji udišemo: Ograničenje izloženosti ovoj čestici premašeno je više od 70 % dana.

• liječenje
• simptomi
• teški metali
• teški metali - popis
• teški metali u organizmu
• trovanje teškim metalima

Učitaj više izvora