Stručno odobrava
,
Upala bubrega – uzroci, simptomi, liječenje
- 1 komentara
- 4 min čitanja
Upala bubrega (nefritis), najčešće je uzrokovana bakterijama iz porodica stafilokoka i streptokoka. Ove bakterije ulaze u organizam iz okoline, često kroz mokraćni sustav.
Najčešća bakterija koja uzrokuje upalu bubrega je Escherichia coli.
Kod žena je upala bubrega nešto češća zbog anatomije tijela – zbog blizine mokraćne cijevi i analnog otvora koja omogućuje lak prijenos bakterija u mokraćni sustav pa tako i do bubrega.
Upala bubrega može se razviti iz upalnih stanja drugih dijelova tijela, primjerice iz pneumonije (upala pluća), upale krvnih žila pa čak i iz upale grla. Infekcije nastale u tim dijelovima tijela mogu se krvlju prenijeti do bubrega.
Upala bubrega – simptomi
Simptome upale bubrega lako je zamijeniti s nekim drugim stanjima, primjerice s gripom, zbog čega se tek specijalističkim pregledom i laboratorijskim nalazima može utvrditi točna dijagnoza.
Najčešći simptomi su:
- mutan ili smrdljiv urin,
- bolove u leđima u predjelu bubrega,
- bol prilikom mokrenja,
- oticanje ruku i nogu,
- prisutnost krvi u urinu,
- povišena tjelesna temperatura,
- umor i iscrpljenost,
- gubitak apetita,
- glavobolja,
- vrtoglavica.
Simptomi kronične, neliječene upale bubrega uključuju i:
- pojavu kožnog osipa,
- gubitak daha,
- povišen krvni tlak,
- poremećaje vida.
Dugotrajno neliječenje upale bubrega može dovesti i do otkazivanja rada bubrega što može biti opasno i s trajnim posljedicama.
Časopis Mediators of Inflammation pritom naglašava bolne simptome nelagode u području bubrega koji dugotrajnim ignoriranjem, odnosno neliječenjem, mogu završiti s kobnim posljedicama.
Studija objavljena 2008. godine u poznatom znanstvenom časopisu Nephron Experimental Nephrology pritom najčešće navodi bolove u predjelu oko leđa kao jedne od glavnih pokazatelja ovakvih vrsta bolesti, a prisutni su još i problemi s uriniranjem koji nerijetko uključuju peckanje i crvenilo.
Osim što neliječenje može biti izrazito opasno, također može rezultirati i brojnim zdravstvenim komplikacijama te se proširi na bolove u drugim organima.
Upala bubrega – dijagnoza
Uobičajena obrada bolesnika sa sumnjom na upalu bubrega su:
- anamneza,
- fizikalni pregled,
- ultrazvuk bubrega,
- urinokultura te
- krvna slika,
- CRP i
- kreatinin.
Ako pretrage otkriju stanje koje predstavlja sklonost razvoju infekcije, poput začepljenja, poremećaja građe ili kamenca, za njegovo ispravljanje može biti potreban kirurški zahvat.
Vrste upala bubrega
Postoji više vrsta upala bubrega, ovisno o dijelovima sustava koji je zahvaćen bolešću. Razlikujemo tri najčešće vrste upale bubrega:
- tubulointersticijski nefritis,
- pijelonefritis,
- glomerulonefritis.
Tubulointersticijski nefritis
Uzrok ove vrste nefritisa su obični lijekovi na koje je pacijent alergičan što dovodi do toksične reakcije. To su obično amfotericini i aminoglikozidi, a mogu biti i penicilin, diuretici, antibiotici, itd.
Moguće je uzimati štetan lijek i do 5 tjedana bez pojave prvih simptoma upale. Iako se bubrezi oporavljaju čim se lijek prestane uzimati, neke ljude je potrebno liječiti zbog stvaranja ožiljnog tkiva na bubrezima.
Pijelonefritis
Pijelonefritis je bakterijska upala bubrega koja započinje u mokraćnom mjehuru, a putem mokraćovoda dolazi do bubrega. Ponekad je kod starijih osoba, djece ili imunokompromitiranih pacijenata potrebna hospitalizacija.
Druga stanja koja povećavaju opasnost od infekcije bubrega su: trudnoća, šećerna bolest i stanja kod kojih je smanjena sposobnost tijela u borbi protiv infekcije.
Pijelonefritis može postati opasnim po život ako se ne liječi jer može doći do širenja krvotokom te trovanja krvi, odnosno sepse.
Detaljne informacije možete saznati ovdje.
Glomerulonefritis
Do ove bolesti dolazi kada, braneći se od upale, imunološki sustav počne stvarati antitijela na vlastito tkivo što oštećuje glomerule, odnosno one dijelove bubrega koji filtriraju krv. Uzrokuje njihovu upalu i oslabljeni rad te u određenim slučajevima čak i otkazivanje bubrega. Oboljeli bubrezi tada u mokraću propuštaju aminokiseline i proteine iz krvi, a problem može ostati i nakon izlječenja upale.
S obzirom na to da su proteini antikoagulanti, odnosno sprječavaju zgrušavanje krvi, njihov gubitak može dovesti do stvaranja tromba, odnosno ugruška u krvi.
Kako izliječiti upalu bubrega?
Kako bi se eliminirao uzrok upale, prepisuju se antibiotici. Kao što postoji više vrsta upala mokraćnog sustava, tako postoji i više vrsta antibiotika za liječenje istih. Antibiotici se kod postavljene dijagnoze propisuju temeljeno na dosadašnjem iskustvu. Terapija se po potrebi korigira.
Kako bi se smanjilo negativno djelovanje imunološkog sustava koji napada vlastite stanice, mogu se koristiti imunosupresanti (kortikosteroidi). Ponekad se daju i posebni lijekovi koje inače koriste pacijenti nakon transplantacije bubrega. U najtežim slučajevima potrebna je dijaliza.
Kod mlađih osoba uspješnost liječenja jest oko 90%, dok kod starijih iznosi oko 60%. Upala bubrega je bolest koja se često vraća i nakon izlječenja zbog čega treba biti na oprezu i reagirati na prve simptome.
U liječenju upale bubrega, kao i kod svake upale dijelova mokraćnog sustava, korisnim su se pokazali uvini čajevi i sokovi od brusnice, iako se oni ne bi trebali koristiti istovremeno.
Upala bubrega – prehrana
Kod bolesnih bubrega u krv dospijevaju velike količine tvari koje štete organizmu i pogoršavaju stanje upale, zbog čega ih treba izbjegavati. Riječ je o namirnicama koje sadrže visoke količine natrija, kalija, fosfora, aminokiselina i proteina pa je potrebno iz prehrane isključiti sol, crveno meso i suhomesnate proizvode te začinjena i masna jela.
Potrebno je izbjegavati i namirnice bogate kalijem kao što su: rajčice, banane, blitva i grah. Preporučuje se konzumacija: piletine, puretine, ribe i zelenog povrća.
Potrebno je smanjiti unos hrane bogate fosfatima kao što su: mliječni proizvodi, jaja, konzervirana hrana itd.
Gazirani sokovi, zaslađena pića i alkohol su najstrože zabranjeni, a preporučuje se konzumirati svježe cijeđene sokove i mnogo vode.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja
Izvori:
- Akcay, A., Nguyen, Q. i Edelstein, C. L. (2009). Mediators of inflammation in acute kidney injury. Mediators of inflammation.
- Grigoryev, D. N., Liu, M., Hassoun, H. T., Cheadle, C., Barnes, K. C. i Rabb, H. (2008). The local and systemic inflammatory transcriptome after acute kidney injury. Journal of the American Society of Nephrology, 19(3), 547-558.
- Kinsey, G. R., Li, L. i Okusa, M. D. (2008). Inflammation in acute kidney injury. Nephron Experimental Nephrology, 109(4), e102-e107.
- Oberg, B. P., McMenamin, E., Lucas, F. L. E. E., McMonagle, E., Morrow, J., Ikizler, T. A. L. P. i Himmelfarb, J. (2004). Increased prevalence of oxidant stress and inflammation in patients with moderate to severe chronic kidney disease. Kidney international, 65(3), 1009-1016.