Upala bubrega, odnosno pijelonefritis je pojam koji označava bakterijsku infekciju gornjeg mokraćnog sustava. Pijelonefritis se može podijeliti na kronični i akutni. Kronični pijelonefritis je kronična piogena infekcija bubrega koja se javlja uglavnom u bolesnika sa značajnijim anatomskim abnormalnostima.

Tema današnjeg članka je ipak akutni pijelonefritis koji se kolokvijalno naziva “upala bubrega“. Infekcija najčešće nastaje širenjem bakterijske infekcije iz mokraćnog mjehura prema bubregu, iako je moguće širenje i putem krvi.

Najčešći uzročnik je Escherichia coli (E. coli). Kao i svaka druga bakterijska infekcija, i ova se primarno liječi antibiotikom. Postavlja se pitanje koji bi bio najbolji antibiotik za upalu bubrega?

Akutni pijelonefritis

Simptomi akutnog pijelonefritisa uglavnom uključuju visoku tjelesnu temperaturu, drhtavicu, bolove u slabinskom dijelu, peckanje pri mokrenju, mučninu i sl. Akutni pijelonefritis zahtijeva brzu i ciljanu antibiotsku terapiju jer neliječena infekcija može dovesti do oštećenja bubrega i drugih komplikacija.

Bakterije mogu doći do bubrega na dva načina – putem krvi (hematogeno) ili uzlaznom (ascendentnom) infekcijom iz donjeg dijela mokraćnog sustava.

Kod uzlazne infekcije bakterije (najčešće uobičajeni stanovnici crijeva čovjeka, poput E. coli) će se najprije pričvrstiti za epitelne stanice sluznice uretre te naposljetku dospjeti do mokraćnog mjehura.

Odande moraju nadvladati prirodne obrambene mehanizme domaćina i dovoljno se brzo razmnožiti, kako bi omogućile napredovanje uz mokraćovod do bubrega. Širenje putem krvi je puno rjeđe, a uglavnom zahvaća pacijente koji su imunokomprimitirani ili imaju opstrukcije mokraćovoda.

Najbolji antibiotik za upalu bubrega

Dakle, koji je najbolji antibiotik za upalu bubrega? Neovisno o etiologiji same bolesti, akutni pijelonefritis je ozbiljno stanje koje je nužno liječiti antibioticima. Pri odabiru antibiotika treba imati na umu da se koriste oni lijekovi koji prodiru i u bubrežno tkivo.

Naime, akutni pijelonefritis najčešće nastaje kao komplikacija upale mokraćnog mjehura (cistitisa). Kod liječenja upale mokraćnog mjehura kod žena prva linija su fosfomicin i nitrofurantoin.

Međutim, navedeni oralni lijekovi ne prodiru do bubrežnog tkiva te su u tom smislu potpuno neučinkoviti kod akutnog pijelonefritisa. Zato je jako važno da liječnik dijagnosticira je li riječ o cistitisu ili eventualno sumnja na akutni pijelonefritis.

Kod svake sumnje na pijelonefritis važno je uzeti urin na analizu kako bi se utvrdio uzročnik same bolesti. Najčešći krivac za akutni pijelonefritis je već spomenuta E. coli.

Kod nekompliciranog akutnog pijelonefritisa te kod pacijenata koji mogu normalno uzimati oralnu terapiju, preporuka Europskog urološkog društva jesu fluorokinoloni ili cefalosporini, barem dok se ne odredi točan uzročnik bolesti (bakterija).

U onom trenutku kada se sazna koja je bakterija uzrokovala upalu, razmotri se korištena terapija “na slijepo” (fluorokinolon ili cefalosporin prema preporukama) te po potrebi korigira ovisno o uzročniku.

Duljina trajanja terapije je tema oko koje se još uvijek vode rasprave, ali suštinski, ovisno o odabranom antibiotiku, uglavnom je riječ o 5 – 10 dana.

Fluorokinoloni su antibiotici koji inhibiraju replikaciju bakterijske DNK-a i tako djeluju baktericidno. Nakon uzimanja oralnim putem fluorokinoloni se vrlo dobro apsorbiraju. Naime, 70 – 95 % unesene doze dospije u krvotok.

Lijek se potom brzo i ravnomjerno raspoređuje po tjelesnim tekućinama i tkivima, uključujući bubrege. Vrijeme zadržavanja lijeka u organizmu kreće se između tri i 10 sati.

Važno je znati da se apsorpcija fluorokinolona smanjuje ako se uzimaju istodobno s antacidima ili pripravcima koji sadrže minerale poput kalcija, magnezija, željeza i sl. Zato se preporučuje uzeti antibiotik najmanje dva sata prije ili četiri sata nakon takvih pripravaka.

U terapijskom smislu koncentracije lijeka postignute oralnom primjenom vrlo su slične onima koje se postižu intravenskom primjenom, što dodatno objašnjava njihovu učinkovitost u liječenju ozbiljnijih infekcija poput akutnog pijelonefritisa.

Fluorokinoloni se generalno dobro podnose. Ipak, njihova primjena zahtijeva poseban oprez zbog mogućih ozbiljnih nuspojava, među kojima se ističu povećan rizik od aneurizme i disekcije aorte, puknuća tetiva, kao i neurološke i gastrointestinalne nuspojave.

Unatoč tim rizicima, u liječenju akutnog pijelonefritisa korist fluorokinolona u pravilu nadmašuje potencijalnu štetu, pod uvjetom da se koriste ciljano, u jasno postavljenoj indikaciji i isključivo prema preporukama liječnika.

Cefalosporini su beta-laktamski antibiotici. Postoji niz lijekova iz ove skupine antibiotika, a zajedničko im je da svi dijele sličnu kemijsku strukturu.

Svi β-laktamski antibiotici inhibiraju rast bakterija ometajući reakciju transpeptidacije u sintezi bakterijske stanične stijenke. Kod akutnog pijelonefritisa se prema preporukama Europskog urološkog društva preporučuje cefpodoksim od oralnih lijekova registriranih u Hrvatskoj.

Osim navedenih, kao prva linija nekompliciranog akutnog pijelonefritisa se još spominje sulfametoksazol-trimetoprim. Međutim, važno je voditi računa o tome kako je u Hrvatskoj prema izvještaju iz 2023. stopa rezistencije E. coli na trimetoprim-sulfometoksazol iznosila nemalih 26 %.

Kada smo već kod rezistencije E. coli na antibiotike, treba imati na umu kako svako nesavjesno korištenje istih doprinosi razvoju rezistencije svih bakterija pa tako i najčešćeg uzročnika pijelonefritisa E. coli.

Primjerice, rezistencija E. coli na ampicilin iznosi visokih 46 %. Kod drugih antibiotika je nešto bolja situacija, no treba biti svjestan ovog gorućeg problema Hrvatske, a i Europe u pogledu neracionalnog korištenja antibiotika i razvoja rezistentnih sojeva bakterija.

Ostale terapije

Svakako, osim navedenih antibiotika za nekomplicirani akutni pijelonefritis, postoje kliničke situacije kada se preporučuju drugi antibiotici. Najbolji su primjer trudnice gdje se fluorokinoloni zbog potencijalnog negativnog učinka na plod ne preporučuju.

U svakom slučaju, osim oralnih antibiotika koje smo spomenuli danas, postoje i parenteralne terapije koje se preporučuju kod bolničkog liječenja akutnog pijelonefritisa, a isto tako kod kompliciranih infekcija gornjeg urinarnog trakta preporučuju se i drugi, snažni antibiotici.

Odabir terapije u konačnici ponajviše ovisi o individualnoj slici pacijenta, odluci liječnika, ali i naknadno određenom uzročniku same bolesti koji mogu biti i drugi patogeni a ne samo E. coli.

Akutni pijelonefritis je možda i najbolji primjer gdje laik vrlo lako može pogriješiti i procijeniti kako se radi o infekciji mokraćnog mjehura gdje smjernice preporučuju potpuno druge antibiotike u odnosu na ipak kompliciraniji akutni pijelonefritis.

U tom smislu uvijek se treba obratiti liječniku kod sumnje na bakterijske infekcije, a isto tako se možete obratiti i svojem ljekarniku u vezi načina korištenja propisanog antibiotika.

Pročitajte i ove članke:

• Upala bubrega: Koji su uzroci i simptomi te kako se liječi?
• Bol u bubregu (bubrezima): Simptom stanja koja mogu imati ozbiljne posljedice! Liječnik otkriva sve što trebate znati
• Čišćenje bubrega: Napitak od nekoliko centi koji pomaže i kod upala.

• najbolji antibiotik za upalu bubrega

Učitaj više izvora