Penicilin je otkrio Alexander Flemming 1928. godine, a široko se koristio već od 1942. godine za liječenje raznih stafilokoknih i streptokoknih bakterijskih infekcija. Danas je penicilin još uvijek jedan od najčešće propisivanih antibiotika, a alergija na penicilin je jedna od najčešće prijavljenih alergija na lijekove.

Obitelj antibiotika penicilina uključuje derivate penicilina, ampicilina i amoksicilina, kao i cefalosporine, monobaktame, karbapeneme i inhibitore beta-laktamaze a zajednički ih se naziva betalaktamima po betalaktamskom prstenu koji sadrže u svojoj strukturi.

Identifikacija prave alergije na penicilin je ključna jer 80 – 90 % ljudi koji su se nekad smatrali alergičnima na penicilin u konačnici mogu tolerirati peniciline, što rezultira smanjenom potrebom za antibioticima širokog spektra i razvojem organizama otpornih na više lijekova.

Neke od tih su:

• povećanje antimikrobne rezistencije
• veći broj infekcija Clostridium difficile
• povećanje dana provedenih u bolnici
• povećanje broja prijema na jedinice intenzivne skrbi
• povećanje ponovnih prijema u bolnicu
• povećani mortalitet.

Alergija na penicilin – uzroci

Alergija na penicilin javlja se kada imunološki sustav postane preosjetljiv na lijek, pogrešno reagirajući na lijek kao na štetnu tvar.

Prije nego što imunološki sustav može postati osjetljiv na penicilin, mora biti izložen lijeku barem jednom. Ako i kada imunološki sustav pogrešno identificira penicilin kao štetnu tvar, razvija protutijelo na lijek. Sljedeći put kada se lijek unese u organizam, ova specifična protutijela ga označavaju i usmjeravaju napade imunološkog sustava na penicilin. Kemikalije koje oslobađa ova aktivnost uzrokuju znakove i simptome povezane s alergijskom reakcijom.

Penicilini pripadaju skupini antimikrobnih lijekova koji se nazivaju betalaktamski antibiotici. Iako se mehanizmi lijekova razlikuju, općenito se bore protiv infekcija razarajući stanične zidove bakterijskih stanica. Osim penicilina, drugi betalaktami češće povezani s alergijskim reakcijama je skupina koja se naziva cefalosporini.

Osim osnovnog betalaktamskog prstena koji služi kao glavno mjesto koje aktivira IgE posredovane reakcije, kao dodatna mjesta mogu biti i pomoćni lanci amoksicilina ili cefalosporina. U tome ide prilog da je mala križna reaktivnost kod preosjetljivosti na betalaktame – samo 5 – 10 % ljudi bit će alergično i na peniciline i na cefalosporine.

Akutna infekcija Epstein-Barr virusom (infektivna mononukleoza) silno povisuje rizik od senzibilizacije na aminopeniciline (ampicilin i amoksicilin), koja se javi u obliku genaraliziranog makulopapuloznog osipa kod 70 – 100 % oboljelih ako u akutnoj fazi dobiju lijek. Iako mehanizam ove reakcije nije poznat, smatra se da virusna infekcija mijenja imunosni status domaćina.

U ovakvim slučajevima betalaktami se mogu koristiti sigurno nakon što prođe virusna infekcija. Povećana frekvencija reakcija preosjetljivosti na razne antimikrobne lijekove, uključujući amoksicilin, nađena je kod pacijenata s HIV infekcijom.

Alergija na penicilin – simptomi

Neposredna reakcija na penicilin uobičajeno počinje unutar jednog sata od zadnje uzete doze, a može započeti i unutar nekoliko minuta. Neke neposredne reakcije započinju i nakon jednog sata od uzimanja penicilina. Nakon što se razvila senzibilizacija, početni simptomi alergije na penicilin mogu se pojaviti tek zadnjih dana terapije, unutar jednog sata od zadnje uzete doze i dalje se pogoršavati s daljnjim uzimanjem.

Većina neposrednih reakcija, nastalih unutar jednog sata, su posredovane IgE imunoglobulinima. Pacijenti se obično prezentiraju sljedećim simptomima i znakovima: 

• svrbež
• crvenilo kože (alergija na penicilin – osip)
• urtikarija (uzdignuti crveni plakovi koji nestaju unutar nekoliko sati)
• angioedem
• bronhospazam (otežano disanje, suhi kašalj, pritisak u prsima)
• edem larinksa (stezanje grla, promjena u kvaliteti glasa)
• gastrointestinalni simptomi (grčevi, mučnina, povraćanje, proljev)
• nizak tlak
• anafilaktički šok.

Anafilaksa je rijetka, po život opasna alergijska reakcija koja uzrokuje široku disfunkciju tjelesnih sustava. Znakovi i simptomi anafilaksije uključuju:

• zatezanje dišnih puteva i grla, uzrokujući probleme s disanjem
• mučnina ili grčevi u trbuhu
• povraćanje i proljev
• vrtoglavica
• slab, brz puls
• pad krvnog tlaka
• gubitak svijesti.

Odgođene alergijske reakcije na penicilin uobičajeno se pojavljuju nakon više od jedne doze lijeka i tipično nakon nekoliko dana terapije. Kožni makulopapulozni osip koji nastaje zbog amoksicilina počinje 7 – 10 dana nakon početka terapije te čak može započeti 1 – 3 dana nakon prestanka uzimanja terapije. Simptomi odgođenih reakcija ne smiju započeti unutar jednog sata od prve uzete doze.

Različiti su mehanizmi koji dovode do odgođenih reakcija preosjetljivosti na peniciline, ali ne uključuju posredovanje IgE protutijelom:

• serumska bolest – može uzrokovati vrućicu, bolove u zglobovima, osip, oticanje i mučninu
• anemija izazvana lijekovima – smanjenje crvenih krvnih stanica, što može uzrokovati umor, nepravilan rad srca, otežano disanje i druge znakove i simptome
• reakcija lijeka s eozinofilijom i sistemskim simptomima (DRESS) – što rezultira osipom, visokim brojem bijelih krvnih stanica, otečenim limfnim čvorovima i recidivom infekcije hepatitisom
• Stevens-Johnsonov sindrom ili toksična epidermalna nekroliza – koja uključuje pojavu mjehurića i ljuštenje kože
• upala u bubrezima (nefritis) – može uzrokovati groznicu, krv u mokraći, oticanje, zbunjenost i druge znakove i simptome.

Nuspojave nisu alergijske reakcije. Ponekad se mogu osjetiti nuspojave penicilina kao što se događa i s drugim lijekovima koji nisu alergijska reakcija na lijek. Ovisno o vrsti penicilina, uobičajene nuspojave mogu uključivati blagu mučninu ili proljev, glavobolju ili vaginalni svrbež.

Alergija na penicilin – testiranje

Temeljit pregled i odgovarajući dijagnostički testovi neophodni su za točnu dijagnozu alergijske reakcije na penicilin. Pogrešno dijagnosticirana alergija na penicilin može rezultirati uporabom manje prikladnih ili skupljih antibiotika.

Liječnik će obaviti fizički pregled, postaviti pitanja o simptomima i naručiti dodatne pretrage. Za ove testove možete biti upućeni specijalistu za alergije (alergologu). To može uključivati sljedeće testove.

• Kožni testovi – daje se mala količina sumnjivog penicilina na kožu sitnom iglom. Pozitivna reakcija na test uzrokovat će crvenu, podignutu izbočinu koja svrbi. Pozitivan rezultat ukazuje na veliku vjerojatnost alergije na penicilin. Negativan rezultat testa obično znači da niste izloženi visokom riziku od alergije na penicilin. No, negativan rezultat je teže protumačiti jer se neke vrste reakcija lijekova ne mogu otkriti kožnim testovima.
• Test provokacije – ako dijagnoza alergije na penicilin nije definitivna, može se preporučiti provokacijski test s penicilinom. Ovim postupkom prima se do pet doza sumnjivog penicilina, počevši s malom dozom i povećavajući se do željene doze. Ako se dođe do terapijske doze bez reakcije, liječnik će zaključiti da niste alergični na tu vrstu penicilina. Lijek ćete moći uzimati kako je propisano. Ako ste alergični na jednu vrstu penicilina, liječnik može preporučiti test provokacije s drugom vrstom penicilina ili cefalosporina za koji je manje vjerojatno da će izazvati alergijsku reakciju. To bi omogućilo liječniku da identificira antibiotik koji se može sigurno koristiti (alergija na penicilin – koji antibiotik). Tijekom provokacijskog testa, medicinski tim pruža pažljiv nadzor, a usluge podrške dostupne su u slučaju pojava nuspojava.

Pročitajte članak “Test na alergije: Kako saznati da imate određenu alergiju? Liječnik otkriva kada je potrebno testiranje, koje vrste postoje i kakvi mogu biti rezultati“.

Alergijska reakcija na penicilin – liječenje

Za liječenje trenutnih simptoma koristi se sljedeće:

• prestanak uzimanja lijeka – ako se utvrdi da imate alergiju na penicilin, prestanak uzimanja lijeka prvi je korak u liječenju
• antihistaminici – liječnik može propisati antihistaminik ili preporučiti antihistaminik bez recepta koji može blokirati kemikalije imunološkog sustava aktivirane tijekom alergije koje uzrokuju neugodne simptome
• kortikosteroidi – oralni ili intramuskularni kortikosteroidi mogu se koristiti za liječenje upale povezane s ozbiljnijim reakcijama
• liječenje anafilaksije – anafilaksija zahtijeva hitnu injekciju adrenalina, kao i bolničku njegu kako bi se održao krvni tlak i podržalo disanje.

Desenzibilizacija na penicilin

Ako nema drugih prikladnih mogućnosti liječenja antibioticima, liječnik može preporučiti liječenje koje se naziva desenzibilizacija lijeka, a koje može omogućiti da uzmete penicilin za liječenje infekcije. Ovim tretmanom primate vrlo malu dozu, a zatim progresivno veće doze svakih 15 – 30 minuta tijekom nekoliko sati ili nekoliko dana. Ako se može postići željenu dozu bez reakcije, tada se može nastaviti liječenje.

Važno je uzimati lijek prema uputama kako biste održali toleranciju na penicilin tijekom cijelog liječenja. Ako je potreban penicilin u budućnosti, morat ćete ponoviti tretman desenzibilizacije. Desenzibilizacija nije uvijek uspješna i postoji rizik od ozbiljnih reakcija.

Pročitajte i ove članke:

• Terapija antibioticima: Postali su na neki način omraženi, nekad su prijeko potrebni, a bakterije su sve otpornije! Evo što kaže struka
• Kortikosteroidi: Moćni lijekovi koji su na lošem glasu zbog nuspojava! Liječnik otkriva kako pomažu, popis nuspojava i kako funkcionira prestanak uzimanja
• Imunosupresivi: Snažni lijekovi koji oslabljuju imunološki sustav, ali neophodni su u nekim situacijama! Evo što liječe i koje su nuspojave.

• alergija na penicilin
• alergija na penicilin - koji antibiotik
• alergija na penicilin - osip
• alergija na penicilin - simptomi
• alergija na penicilin - testiranje
• alergija na penicilin kod djece
• alergijska reakcija na penicilin
• reakcija na penicilin
• simptomi alergije na penicilin

Učitaj više izvora