Mentalno zdravlje djece i adolescenata promatra se iz perspektive brojnih promjena koje sa sobom nosi odrastanje – tjelesnih, emocionalnih i socijalnih – uzimajući u obzir da je riječ o jedinstvenom i formativnom razdoblju koje zahtijeva učenje i prilagodbu. Brojni su faktori koji utječu na mentalno zdravlje mlade osobe u razvoju, a posebno je važna ravnoteža između zaštitnih i rizičnih faktora kojima je izložena.

Brojni stresori kojima su djeca i adolescenti izloženi tijekom odrastanja mogu biti prilično kompleksni i zahtjevni za rješavanje, stoga je nužna kontinuirana i adekvatna podrška mentalnom zdravlju djece i adolescenata.

Mentalno zdravlje djece i mladih

Globalno se procjenjuje da čak jedno od sedmero djece i mladih u dobi 10 – 19 godina ima problema s mentalnim zdravljem, ali oni uglavnom ostaju neprepoznati i neliječeni zbog straha od stigmatizacije, društvene isključenosti, diskriminacije, vršnjačkog pritiska i ostalih poteškoća. Zaštitni čimbenici za mentalno zdravlje djece i mladih su se tijekom proteklih godina poremetili, uzimajući u obzir da su i odrasli u nekim trenucima “izgubili kompas” i jedva podnosili promjene koje su prijetile egzistenciji.

Djeca i mladi koji su izloženi siromaštvu, zlostavljanju ili nasilju te pretjeranom i nezdravom korištenju ekrana i digitalnih alata posebno su ranjivi i osjetljivi na probleme mentalnog zdravlja. Nedostatak granica u odgoju i manjak komunikacije o njihovom unutarnjem stanju (a ne samo o školi i ocjenama!) pridonosi razvoju problema kod djece i mladih, a sve više roditelja se osjeća bespomoćno jer ne zna kako pristupiti svojem djetetu kada se ono krene povlačiti u sebe i odbije razgovarati.

Nerazvijena emocionalna inteligencija kod odraslih pretpostavlja da će ona nedostajati i kod djece, stoga je edukacija svih dobnih skupina nužna da bismo pomogli generacijama koje dolaze.

Mentalno zdravlje adolescenata – mogući problemi

Svi koji smo prošli razdoblje adolescencije svjesni smo koliko učenja i prilagodbe to razdoblje zahtijeva od djeteta u razvoju koje još uvijek nije razvilo socioemocionalne vještine koje bi mu pomogle u suočavanju sa stresnim promjenama. Brojni su potencijalni rizični faktori u toj dobi:

• podizanje razine zahtjevnosti obavljanja školskih obveza
• brojna očekivanja od okoline
• disfunkcionalni obiteljski odnosi
• egzistencijalni problemi
• vršnjački pritisak i konformizam
• izloženost rizičnim ponašanjima
• eksperimentiranje sa psihoaktivnim supstancama
• utjecaj medija i prekomjerno korištenje ekrana
• sudjelovanje u virtualnom svijetu bez roditeljskog nadzora
• itd.

Neki od ozbiljnijih problema koji se mogu pojaviti tijekom odrastanja su:

• emocionalni poremećaji – najčešći su anksiozni poremećaji (posebno panični napadaji, pretjerana zabrinutost i tjeskoba koji vode psihosomatskim problemima), a u ovoj dobi se mogu uočiti i prvi znakovi depresije (brze i neočekivane promjene raspoloženja, povlačenje u sebe, socijalno otuđivanje, izolacija)
• poremećaji u ponašanju – poremećaj pažnje s hiperaktivnošću (ADHD) najčešće se očituje u poteškoćama s održavanjem pažnje, pretjeranom aktivnošću i djelovanjem bez obzira na posljedice, a također su prisutni i drugi destruktivni i rizični obrasci ponašanja (delinkventne radnje, kriminalna ponašanja, rizična seksualna ponašanja)
• poremećaji u prehrani – u posljednje vrijeme sve je više slučajeva ozbiljnih poremećaja u prehrani (anoreksija, bulimija, ortoreksija), a riječ je o abnormalnim obrascima ponašanja u prehrambenim navikama, preokupaciji hranom i tjeskobom oko tjelesne težine i izgleda
• psihoze – stanja koja uključuju halucinacije ili iluzije najčešće se javljaju u kasnoj adolescenciji, a smanjuju sposobnosti adolescenata da sudjeluju u svakodnevnom životu i obrazovanju te zahtijevaju liječenje i redovitu terapiju
• ovisnosti – sve više mladih eksperimentira sa psihoaktivnim supstancama, a mnogi od njih već u ovoj dobi postaju ovisni o istima, kao i o alkoholu, kocki ili videoigricama
• samoozljeđivanje i samoubojstvo – uočen je značajan porast djece i mladih koji se samoozljeđuju, a čimbenici koji dovedu do težih pokušaja ozljeđivanja i samoubojstva su povezani sa zlostavljanjem u djetinjstvu, vršnjačkim nasiljem, izostajanjem obiteljske podrške, konzumacijom psihoaktivnih supstanci te strahom od traženja pomoći.

Iako su ovo globalni svjetski podaci, mentalno zdravlje mladih u Hrvatskoj je također ugroženo u posljednjih nekoliko godina – od dolaska prvih pametnih telefona i naglog ulaska u virtualni svijet bez ikakvih granica i nadzora pa sve do pandemije i potresa koji su nas samo više gurnuli u teška emocionalna stanja koja smo možda potisnuli i stavili pod tepih.

Pročitajte članak “Štetnost mobitela za djecu: Saznali smo kakav utjecaj ima na dječji mozak i kako odviknuti dijete od mobitela“.

Mentalno zdravlje kod djece i mladih – upozoravajući znakovi

Ako djeca i mladi provode previše vremena zatvoreni u svojim sobama, a roditelji na svojim dodatnim poslovima, onda je činjenica da mnogi upozoravajući znakovi mogu proći neprimijećeno ili zanemareno, posebno ako se pripisuju karakteru, školskim obvezama ili nečem trećem.

Međutim, postoje znakovi i simptomi u ponašanju koji traju tjednima ili mjesecima, a redovit razgovor s djetetom o njihovim emocionalnim problemima (a ne samo o ocjenama!) sigurno će pomoći u uočavanju nekih od sljedećih znakova:

• razdražljivost, napadi bijesa, impulzivni postupci, agresivna ponašanja
• strahovi i brige oko škole i okoline, do te mjere da postaju psihosomatski problemi (česti bolovi u trbuhu i glavobolje bez poznatog medicinskog uzroka)
• manjak koncentracije i nemogućnost održavanja pažnje (osim kada provode vrijeme ispred ekrana)
• premalo ili previše spavanja, nesanica, česte noćne more, pospanost tijekom dana i manjak energije
• manjak interesa za igru i druženje s vršnjacima te poteškoće u sklapanju prijateljstva
• obrazovne poteškoće, negativne ocjene (posebno ako se dogodila nagla promjena u odnosu na prijašnji školski uspjeh), izostajanja s nastave
• zatvaranje u sobu, socijalna izolacija, izbjegavanje društvenih aktivnosti
• stroge dijete, pretjerana tjelovježba, nezadovoljstvo izgledom, izražen strah od procjene drugih
• samoozljeđivanje (rezanje, spaljivanje kože) – uzmite u obzir ako dijete stalno nosi majice dugih rukava, čak i po toplom vremenu, ili ako odbija kupanje na zajedničkom ljetovanju kako bi prikrilo rane.

Brojni su znakovi koji upućuju da nešto nije u redu, ali je nedovoljno vremena koje je potrebno uložiti da bi se isti primijetili. Nažalost, kada se i primijete, neki autoriteti ih odlučuju ignorirati, pripisivati normalnim razvojnim promjenama, zanemarivati ili iskoristiti za očitavanje bukvice djetetu. Međutim, to je djelovanje usmjereno samo na posljedice.

Prevencija, a ne samo intervencija!

Djeca i mladi u digitalnom dobu nose se sa zahtjevima odrastanja koje mnogi roditelji nisu doživjeli niti mogu uopće zamisliti koliko neki od njih otežavaju normalno funkcioniranje. Sve je veći broj slučajeva vršnjačkog nasilja, ali ono se danas često odvija putem društvenih mreža zbog čega ostaje neprimijećeno (ismijavanje na profilima na internetu, izbacivanje iz školskih i prijateljskih grupa, slanje uvredljivih poruka, unakazivanje i prosljeđivanje slika s ciljem omalovažavanja itd.), osim ako se dijete samo ne požali na probleme koje ima.

Također, mnoge djevojke obolijevaju od poremećaja u prehrani zbog nametnutih nerealnih standarda ženske ljepote, koja je u virtualnom svijetu često popraćena brojnim uljepšavanjima, filterima i uređivanjima. Mnogi adolescenti ulaze u komunikaciju s nepoznatim osobama koje se lažno predstavljaju iza profila na društvenim mrežama i ucjenjuju ih na različite načine (posebno seksualne ucjene).

Nažalost, mnoga djeca trpe zlostavljanje i nasilje kod kuće, od strane roditelja ili drugih bliskih članova obitelji, a većina njih se boji to priznati i potražiti pomoć stručne osobe.

Pročitajte članak “Svako 5. dijete u Hrvatskoj žrtva je nekog oblika nasilja: Porast obiteljskog nasilja tijekom pandemije, mnogi slučajevi se ne prijavljuju“.

Odgoj sa zdravim granicama je nužan, ali to nikako nije isto što i odgoj s fizičkim ili psihičkim kažnjavanjem djeteta, koji je apsolutno nedopušten i koji ugrožava dijete na sve načine. Dijete treba granice u ponašanju kako bi jednog dana znalo postaviti svoje, ali ono će oponašati ono što vidi od roditelja. Dijete koje trpi zlostavljanje kod kuće možda će biti žrtva i izvan kuće među svojim vršnjacima, a možda će biti i zlostavljač.

Nužno je zaštititi djecu, ali ne na način da roditelji umjesto njih obavljaju sve njihove zadatke i odgovornosti, nego da ih nauče od najranije dobi kako se nositi s promjenama koje sa sobom nosi odrastanje.

Prevencijom sprječavamo probleme, a ne samo intervencijom kada se teške posljedice već dogode. Zaštititi djecu i adolescente od brojnih poteškoća možemo učenjem socijalnih i emocionalnih vještina, osnaživanjem i jačanjem psihološke otpornosti te osiguravanjem pristupa skrbi za mentalno zdravlje. To je ključno za njihovo zdravlje i opću dobrobit tijekom odrastanja.

Usvajanje zdravih obrazaca spavanja, redovito vježbanje, razvijanje vještina suočavanja sa stresom, rješavanje problema u odnosima s drugima, imenovanje i upravljanje vlastitim emocijama te prepoznavanje tuđih, ograničavanje i nadzor nad korištenjem ekrana i virtualnog svijeta, podrška od strane obitelji za razgovor o osjećajima i poteškoćama u ostvarivanju odnosa s drugima – sve su to koraci prema razvoju psihološki zdrave i otporne djece.

Iz iskustva u savjetovalištu s mladima …

Iako svjedočimo brojnim tragedijama u svijetu, moramo naglasiti da ima puno djece i mladih koji se sami javljaju i traže pomoć. Svjesni su problema i poteškoća s kojima se svakodnevno bore i za koje im treba pomoć, ali nekad teško dopiremo do roditelja, posebno kada je potrebno uvesti promjene i napraviti konkretne stvari. Uslijed svega što se događa oko nas, apeliramo na roditelje da razgovaraju s djecom, objasne im događanja i pomognu razjasniti informacije koje dobivaju iz raznih izvora.

Mediji su otišli predaleko sa svojim neadekvatnim i nedostojanstvenim izvještavanjem o ranjivim skupinama, a sve je više onih koji iz vlastitih interesa i materijalne dobiti dijele informacije ne razmišljajući o njihovom utjecaju na djecu i mlade.

Jedina točka obrane u ovim slučajevima su roditelji, odnosno kućni odgoj, objašnjenje, razgovor i podrška, iako je svima teško pronaći prave riječi kada se događaju tragedije. Istina je da nam brojni dijelovi sustava ne funkcioniraju, ali promjene kreću od pojedinca, zato je na svakom od nas da preuzme svoj dio odgovornosti.

Ako ne znate sami, potražite pomoć od strane bliske osobe, školske stručne službe ili pružatelja zdravstvenih usluga. Pronađite resurse, osnažite sebe, priznajte problem, potražite pomoć! Toliko je puno onih koji trpe i plaču u sebi. Vrijeme je da se pokrenemo i zaštitimo našu djecu i mlade te pomognemo roditeljima u izazovima koje im ovaj moderni svijet nameće!

Pročitajte i članke:

• Razvoj dječjeg mozga: Roditelji, imate veliku odgovornost! Evo kako pozitivno, a kako negativno utječete na djetetove misli i ponašanje
• Preveniranje i zaustavljanje vršnjačkog nasilja ponajprije ovisi o odraslima: Psihologinja otkriva što napraviti ako saznate da je vaše dijete “bully”
• Apel roditeljima: Djeca koja provode sate pred ekranima imaju veće šanse da razviju ovaj opasan poremećaj.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ne trebaju vam utezi!

12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića

• Tomislav Stanić
• 4 min čitanja

• iskustva
• mentalno zdravlje djece i adolescenata
• prevencija
• rizični faktori
• upozoravajući znakovi
• vršnjačko nasilje
• zaštitni čimbenici