Zašto se to dogodilo? Kako nitko nije primijetio da nešto nije u redu? Zašto to nitko nije spriječio? Ovo su samo neka od pitanja koja si postavljaju obitelj i prijatelji osoba koje su počinile samoubojstvo.

Uz prvotni šok i nevjericu, razdoblje neobjašnjive zbunjenosti traje još neko vrijeme. Nakon toga se javlja ogromna krivnja zato što nitko nije uspio spriječiti taj tragičan završetak. Nažalost, to postaju svakodnevne proganjajuće misli.

Samoubojstvo bliske osobe

Osim nevjerice i zaprepaštenja na vijest o samoubojstvu, mnogi osjećaju bijes, tugu i razočaranje. Žale zato što nisu bili dovoljno moćni da spriječe samoubojstvo i pokažu voljenoj osobi da su joj podrška. Te pogrešne pretpostavke traju još godinama nakon ovog strašnog događaja, a prihvaćanje smrti voljene osobe postaje sve teže sa svim neodgovorenim pitanjima koja ne daju mira.

Društvo i dalje stigmatizira samoubojstvo zbog čega čak i oni koji su preživjeli suicidalne misli i radnje osjećaju krivnju, osudu i socijalnu isključenost zbog svojih teških trenutaka i slabosti. Kada ta stigma ne bi postojala ili barem bila toliko izražena, vrlo vjerojatno bi se i oni koji razmišljaju o samoubojstvu prije odlučili potražiti pomoć i odustali od takvog čina.

Upravo zbog toga, nerijetko se razviju i simptomi depresije te posttraumatskog stresnog poremećaja koji je ujedno izravni rezultat samoubojstva voljene osobe. Neizreciva tuga zbog samoubojstva u obitelji postaje krug neprestane zbunjenosti, boli, krivnje, bezvrijednosti, tjeskobe i samookrivljavanja.

Kako prepoznati osobu koja planira samoubojstvo?

Nažalost, teško je nabrojati točne razloge zbog kojih se netko odluči na ovakav tragičan završetak, ali činjenica je da se ti razlozi ne javljaju preko noći već se nakupljaju neko duže vrijeme. Svaka osoba ima nagon za preživljavanjem i želi živjeti te se neće tek tako odlučiti na oduzimanje života, osim ako je psihički pritisak toliko snažan da ga je, prema njihovim kapacitetima, nemoguće izdržati.

No, u tom slučaju je važno naglasiti da je taj pritisak nastao nakupljanjem problema i poteškoća, a ne njihovim rješavanjem. Stavljanje stvari pod tepih može biti toliko opasno da većina ljudi toga niti sama nije svjesna. Suočavanje sa svim tim problemima može zaista biti tragično, a činjenica da samoubojstva postoje i da se događaju iz dana u dan, jasan je pokazatelj da je učenje konstruktivnog rješavanja problema i konflikata zaista težak i dugotrajan proces.

Kako se nositi sa samoubojstvom bliske osobe?

Ako znate nekoga tko je izgubio voljenu osobu zbog samoubojstva, možete učiniti mnogo stvari koje će toj osobi pomoći. To ujedno pomaže u otklanjanju stigme samoubojstva iz društvene zajednice.

• Ne bojte se priznati smrt. Izrazite sućut i osjećaje tuge. Svi oni koji su izgubili voljenu osobu zauvijek gube dio srca koji je pripadao toj osobi, a slomljeno srce čak ima i klinički naziv – stresna kardiomiopatija. Potrebna vam je pomoć, suosjećanje, empatija i razumijevanje da biste se izliječili.
• Nemojte se distancirati ili izbjegavati ono što se dogodilo. Istina je da je ponekad lakše od ovakvih teških osjećaja na trenutak pobjeći, ali to ne znači da će vam biti lakše. Potrebni ste cijeloj obitelji i prijateljima koji također pate zbog gubitka voljene osobe. Budite im podrška i ponudite im pomoć iako ju možda nisu spremni u tom trenutku prihvatiti.
• Budite otvoreni i izrazite svoje osjećaje. Tuga, ljutnja, bijes, krivnja, nelagoda, iscrpljenost – možda ih ne možete verbalizirati, ali ih čak i tišinom možete pokazati. Pomozite i drugima da izraze svoje osjećaje. Ponekad je potrebno samo izreći ono što nas tišti kako bi se barem malo osjećali lakše.
• Budite strpljivi. Nemojte postavljati vremenska ograničenja za tugu zbog ovog tragičnog događaja. Žalovanje može trajati godinama. Nemojte ograničavati potrebe za ponavljanjem priča, razgovora i ostalih uspomena koje vas sjećaju na voljenu osobu koju ste izgubili. To također može biti iscjeljujuće.
• Budite suosjećajni slušatelj. Najveći dar kojega možete dati nekome tko je izgubio voljenu osobu zbog samoubojstva je vrijeme, ljubav i podrška. To ne znači da ćete odmah popraviti stvari, ali ćete pomoći osobi u procesu oporavka.
• Potražite stručnu pomoć. Ako zaista osjetite da vas tuga previše pritišće i da ništa drugo ne može pomoći, potražite pomoć. Odgovarajuća psihoterapija će vam pomoći da se nosite s emocionalnim teretom te da naučite adekvatne metode suočavanja s teškim trenucima.

Gdje tražiti pomoć?

Ako primijetite da netko u vašoj blizini planira počiniti samoubojstvo, morat ćete brzo reagirati. Ponekad su situacije toliko kritične da sami morate pokušati razgovarati s osobom, pružiti joj podršku te joj pokušati posvijestiti da se svaki problem, koliko god težak i velik u tom trenutku bio, može riješiti.

Ako primijetite da osoba već neko vrijeme ima određene suicidalne misli ili da pokušava počiniti samoubojstvo, potražite brzu reakciju stručnjaka. Poliklinika za zaštitu djece i mladih grada Zagreba (telefon: 01 34 575 18) i Hrabri telefon već godinama brinu za probleme i poteškoće s kojima se susreću djeca, mladi i odrasli.

Ako osjećate bilo kakve probleme s kojima se ne znate i ne možete sami nositi, uvijek možete nazvati besplatni telefonski broj Hrabrog telefona 0800 0800 ili 116 111, a obratiti im se možete i putem e-maila ili chat-a na njihovoj internetskoj stranici. Sve je anonimno i strogo povjerljivo, a može vama ili nekome vama bliskom spasiti život.

• djeca
• psihologija
• samoubojstvo

Učitaj više izvora