Društveni život svih dobnih skupina značajno se preselio u virtualni prostor. Uz brojne prednosti održavanja kontakta s prijateljima i poznanicima koji su nam geografski udaljeni, virtualni društveni svijet ima i brojne nedostatke, a jedan od opasnijih je vrijeđanje na društvenim mrežama. Općenito, bilo kakvo vrijeđanje preko interneta može se promatrati kao kazneno djelo sramoćenja, odnosno iznošenje činjenične tvrdnje pred drugim o nekome, a koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu.

Život u virtualnom svijetu

Teško je pronaći osobu koja nije prisutna na društvenim mrežama ili u barem nekom dijelu virtualnog svijeta. Moderni čovjek sve više stvari obavlja online, a gotovo je nemoguće zamisliti dan bez interneta. Problem novog doba postaje ovisnost o internetu, videoigrama ili nekim drugim virtualnim sadržajima, a najčešća je ovisnost o internetu kod djece i adolescenata koji imaju pristup računalima, mobitelima ili tabletima koji su povezani s internetom.

U pandemijskom vremenu teško je donijeti racionalni zaključak u kojem su trenutku online nastava, predavanja, tečajevi i brojne druge vrste edukacije počele pridonositi razvoju potencijalne ovisnosti kod svih generacija, a posebno onih mlađih. Kada nije bilo drugog izbora, internet je preuzeo svakodnevicu, a stručnjaci još uvijek promatraju dugoročne posljedice koje nam je takav život ostavio.

Pročitajte članak “Ovisnost o internetu – podjela, simptomi i liječenje“.

Vrijeđanje na društvenim mrežama

Vrijeđanje i uznemiravanje drugih na društvenim mrežama shvaćamo kao neku vrstu virtualnog zlostavljanja, odnosno cyberbullyinga. Cyberbullying uključuje slanje, objavljivanje ili dijeljenje negativnog, štetnog ili lažnog sadržaja o nekom, a to može uključivati dijeljenje osobnih ili privatnih podataka izazivajući neugodu ili poniženje druge osobe.

Najčešća mjesta u virtualnom svijetu na kojima se događa cyberbullying su:

• društveni mediji, kao što su Facebook, Instagram, Snapchat i Tik Tok
• aplikacije za slanje tekstualnih poruka i poruka na mobilnim ili tablet uređajima
• izravna razmjena poruka i online chat putem interneta
• online forumi, sobe za razgovor i oglasne ploče, kao što je Reddit
• zajednice za online videoigre.

Cyberbullying često prelazi granicu prihvatljivosti te se promatra kao protuzakonito ili kriminalno ponašanje na temelju čega žrtva može razmisliti hoće li podnošenje prijave za uznemiravanje ili prijava za vrijeđanje biti njezin izbor kako bi riješila situaciju. Nažalost, malo je onih koji se odluče za prijavu smatrajući da nemaju pravo na nju ili da im nitko neće vjerovati. Zahtjevnost uklanjanja digitalnih tragova na internetu omogućuje policiji i ostalim odgovornim službama da brzo uđu u trag onima koji stoje iza virtualnog zlostavljanja.

Kakve osobe stoje iza ovakvih postupaka?

Teško je globalno zaključivati o osobama koje imaju potrebu vrijeđati druge, ali gotovo sigurno možemo reći da na taj način rješavaju neke svoje komplekse i praznine koje su im drugi ljudi nanijeli tijekom života. Nažalost, žrtva zlostavljanja često postane zlostavljač, iako uvijek postoje iznimke koje hrabro iznesu svoju priču, traže pomoć i rade promjene na sebi prozivajući svoje zlostavljače i pozivajući žrtve da ih prijavljuju.

Iako su, prema opisima nekih istraživanja, žrtve zlostavljače uglavnom definirale kao veće i jače od njih, na internetu takve karakteristike uopće nisu bitne. Svatko se može vrlo vješto sakriti iza lažnih profila i vrijeđati druge, a da nitko nikada ne sazna tko je bio u pitanju. Virtualni zlostavljači ne dijele informacije o sebi na internetu, ali vrlo aktivno istražuju o drugim ljudima.

Neki od njih odabiru zlostavljati samo one koje poznaju, a neki od njih ne biraju osobe, već samo zadovoljavaju svoje patološke potrebe za dominacijom i moći. Nažalost, oni koji postanu žrtve ovakvog nasilja teško mogu izbaciti iz glave komentare koje čitaju o sebi, koje im dugoročno gledano stvaraju automatske negativne misli i probleme sa strahovima od negativne procjene okoline.

Djeca kao žrtve vrijeđanja na društvenim mrežama

Virtualno nasilje je prošireno po cijelom svijetu, ali je itekako prisutno i u Hrvatskoj. Istraživanja su pokazala da je 18 % djece u dobi od 12 do 14 godina bilo žrtva nekog od oblika nasilja preko interneta. Ono što posebno zabrinjava je činjenica da se čak 11 % djece izjasnilo kao “internet nasilnik”, a čak 62 % djece je izjavilo kako je nasilnik bio njima poznata osoba (npr. iz razreda, susjedstva itd.).

Također, zabrinjava činjenica da brojni roditelji ne provjeravaju povijest pretraživanja na uređajima svoje djece, a pritom slabo poznaju i postavke privatnosti koje je potrebno poduzeti kako bi se djeca zaštitila.

Pročitajte članak “Utjecaj društvenih mreža na mlade“.

Sadržaj koji pojedinac dijeli na društvenim mrežama stvara svojevrsnu trajnu javnu evidenciju o njegovim stavovima, aktivnostima i ponašanju. Tu činjenicu ne znaju ni brojni odrasli, a još manje djeca. Problem vrijeđanja na društvenim mrežama je posebno zabrinjavajući zato što može biti:

• postojan – digitalni uređaji nude mogućnost trenutne i kontinuirane komunikacije 24 sata dnevno, tako da onima koji su izložena vrijeđanju može biti teško pronaći bijeg iz te situacije
• trajan – većina informacija objavljenih digitalnim putem trajna je i javna, ako se ne prijavi i ukloni, a negativna reputacija na internetu može utjecati na upis na fakultet, zapošljavanje i druga područja života
• teško ga je primijetiti – budući da ljudi iz naše okoline možda ne čuju ili ne vide da se događa virtualno zlostavljanje, teže ga je prepoznati.

Pročitajte članak “Sigurnost djece na internetu – opasnosti virtualnog svijeta“.

Što možemo učiniti?

Prije uvođenja bilo kakvih zabrana, koje su se pokazale kao teško održive (posebno kod djece i mladih), moramo prihvatiti činjenicu da je digitalni život zahvatio gotovo svakog pojedinca na ovom svijetu. Naša odluka je želimo li biti potpuno, djelomično ili minimalno dijelom tog sustava. Međutim, primarno je uvesti edukaciju iz digitalne i medijske pismenosti djeci, mladima i odraslima,  kako bi postali svjesni na koji način je ispravno promatrati mnoštvo informacija koje nam internet nudi.

S druge strane, zaštititi se možemo postavljajući postavke privatnosti na visoku razinu zaštite, imajući na umu da i takav sustav spretniji hakeri mogu probiti. Međutim, može barem djelomično utjecati na osjećaj privatnosti i manjak lažnih i negativnih komentara virtualnih zlostavljača. Ako razumijete kako funkcionira virtualni svijet, vjerojatno ćete se lakše snalaziti i po pitanju zaštite podataka. Srećom, sve je više edukacija o korištenju interneta i sigurnosnim postavkama u virtualnoj stvarnosti, kao i internetskih stranica na kojima možete potražiti takve informacije.

Još uvijek je veliki problem nedostatak intervencija i psihološke pomoći zlostavljanoj djeci i mladima, kao i nedostatak prevencije zlostavljanja što je ujedno i najgori oblik zanemarivanja i dopuštanja ovakvih stvari. Mnoge žrtve ne znaju kako prijaviti virtualno nasilje, a strah i manjak informacija o ovakvim temama su primarni problemi zbog kojih to ne čine.

Pročitajte i članke:

• Čine li vas društvene mreže nedruštvenima?
• Narcisoidni poremećaj ličnosti na društvenim mrežama
• Dezinformacije i lažne vijesti – utjecaj na društvo, tko je podložniji i kako ih zaustaviti?

• cyberbullying
• kazneno djelo sramoćenja
• medijska pismenost
• podnošenje prijave za uznemiravanje
• prijava za vrijeđenje
• virtualni zlostavljači
• vrijeđanje na društvenim mrežama

Učitaj više izvora