Maloljetnička delinkvencija tema je brojnih stručnih rasprava, a u posljednjih nekoliko godina je poprimila šire razmjere zbog virtualnog svijeta u čijem prostoru se svakodnevno kreću i djeca i adolescenti. Neprihvatljiva ponašanja među mladima posebno brinu njihove roditelje, ali i učitelje, nastavnike te ostale stručnjake koji rade s maloljetnicima.

Ono u čemu se većina slaže jest činjenica da su se neka delinkventna ponašanja preselila u online svijet, što ujedno onemogućuje pravovremene intervencije s obzirom na to da brojna djela ostaju prikrivena.

Nova sfera kriminala – virtualni svijet

U neograničenoj slobodi korištenja digitalnih alata bez prethodne edukacije o prednostima i opasnostima istih mnogi od nas su se jednostavno izgubili. Pritom su djeca i adolescenti posebno rizična skupina, iz svakog aspekta, a posebno iz onog neuropsihološkog. Ako uzmemo u obzir da se prefrontalni korteks (moždana struktura odgovorna za racionalno rasuđivanje, donošenje odluka i predviđanje dugoročnih posljedica određenih ponašanja) razvija tek krajem adolescencije, onda samo možemo pretpostaviti koliko je, uz ograničeno kritičko prosuđivanje, neograničena sloboda u virtualnom svijetu za maloljetnike opasna.

Tijekom stručne konferencije na ovu temu jedan je nastavnik rekao da je slobodno i neograničeno korištenje mobitela kod mladih (bez roditeljskog nadzora i edukacije o opasnostima istih) kao kada nekome kupite automobil, a prethodno ga niste naučili voziti u autoškoli. Problem je što, nastavno na tu metaforu, možete i sebe i druge “ozlijediti”, a putem nesvjesno prekršiti i gomilu pravila koja služe u svrhu sigurnog kretanja na cesti.

Uletjeli smo u digitalno doba bez prethodne najave, edukacije i provjere sigurnosti, a posebno smo izložili opasnosti djecu i mlade koji, zbog nedovoljno razvijene kritičke komponente, još jednostavnije i brže upadaju u delinkventna ponašanja. Nažalost, često su i sami žrtve predatora koji se skrivaju iza različitih lažnih profila.

Maloljetnička delinkvencija i cyberbullying

Pod stavkom vršnjačkog nasilja u zakonskim regulativama stoji i cyberbullying kao oblik neprihvatljivog ponašanja za koji maloljetnici (u dobi 14 – 18 godina života) kazneno i prekršajno odgovaraju. Kod velikog broja maloljetnika uočava se manjak svijesti o tome koliko su delinkventna ponašanja u virtualnom svijetu također stvarna i štetna te koliko su odgovorni za njih neovisno o tome što su ih počinili u online svijetu.

U posljednje vrijeme sve je više maloljetnika koji dolaze u sukob sa zakonom upravo zbog neprihvatljivih oblika ponašanja u virtualnom svijetu, a čini da se ta dobna granica sve više pomiče. U radu s takvim pojedincima osjeća se manjak svijesti o povredi druge osobe, nedostatak grižnje savjesti i shvaćanja dugoročnih posljedica te odbijanje odgovornosti za počinjeno djelo – upravo zato što se sve odvijalo online.

Žaljenje i kajanje koje pokazuju uglavnom je povezano s time što su uhvaćeni i u strahu od zakona, a ne zbog počinjenog djela kao takvog ni istinskog preuzimanja odgovornosti za isto. Često se događa da sebe smatraju žrtvama i onima koji su “oštećeni” u cijelom procesu, objašnjavajući da u online svijetu postoje “još gori” koji prolaze nekažnjeno. Istina je da postoje još gora djela u virtualnom svijetu o kojima se nedovoljno govori. Nažalost, djeca i mladi su često žrtve predatora koji ih ucjenjuju na različite načine, a roditelji za takve stvari često ni ne saznaju.

U fazi adolescencije uobičajeno je istraživanje identiteta i testiranje granica, kao i osjećaj neranjivosti koji mlade vuče prema rizičnim aktivnostima u kojima pokazuju bunt prema roditeljskim očekivanjima i autoritetima. Međutim, nije svaki adolescent ujedno i delinkvent, a u pozadini nastajanja delinkvencije nalaze se neadekvatni roditeljski odgojni postupci (npr. ako su prisutni zanemarivanje i nezainteresiranost za dijete), prepuštenost ulici i vršnjačkom odgoju, ulazak u kontakt s delinkventima (uživo, ali sve češće i online), konfliktna i represivna sredina te manjak podržavajućih odnosa u obitelji.

Što kažu stručnjaci?

Rad s maloljetnicima koji su skloni delinkventnim i neprihvatljivim oblicima ponašanja izrazito je težak. Mnogi od njih su kognitivno nezreli da bi shvatili težinu svojih postupka, a nerijetko im nedostaje socijalnih i emocionalnih vještina (posebno empatije), kako bi shvatili koliko su svojim djelima oštetili drugu stranu. Zbog toga je u radu s njima ponekad teško doći do njihovog shvaćanja ozbiljnosti situacije, kao i do pozitivne promjene koja će se dugoročno održati.

Česti su i oni koji tijekom psihosocijalnog rada pokazuju žaljenje, ali u svrhu zadovoljenja roditelja, stručnjaka s kojima rade i zakonskih tijela pred kojima su odgovorni. Nakon izvršenja svojih dužnosti ponovno ulaze u opasne zone u kojima se izlažu delinkvenciji, a to ih jako često dovodi do opetovanih delinkventnih radnji. Da bi se zaista dogodila dugoročna promjena, potrebna je suradnja i s okolinom (posebno s roditeljima i stručnim suradnicima iz škola).

Kada se dogodi problem povezan s maloljetničkom delinkvencijom, mnogi brzopleto pribjegavaju zagovaranju novih kaznenih i represivnih postupaka među mladima, ne shvaćajući da se time ne rješava uzrok problema. Zaboravljamo da djeca uče imitacijom, da smo kao društvo odgovorni za promicanje empatije i altruizma te da se dobra djela podržavaju nagradama, a loša ukidaju oduzimanjem nagrade (a ne isključivo uvođenjem kazne!).

Da bismo promijenili ovu situaciju, moramo zaštititi djecu i mlade od vrlo jasnih opasnosti iz okoline pred kojima mi odrasli nerijetko zatvaramo oči ili podrazumijevamo da će mladi “sami shvatiti” što je problem.  

Promicanjem empatije i prosocijalnog ponašanja, učenjem socijalnih i emocionalnih vještina od najranije dobi te redovitom edukacijom roditelja i stručnjaka o različitim oblicima neprihvatljivih ponašanja koji vrebaju iz stvarnog i virtualnog svijeta možemo zaštititi djecu i mlade, najosjetljivije skupine našeg društva. No, ne zaboravimo da im prvenstveno svojim primjerom možemo ukazati na dobra djela time što ih činimo prema drugima, ali i time što ih primjećujemo kod drugih i pozitivno vrednujemo.

Pročitajte i ove članke:

• Preveniranje i zaustavljanje vršnjačkog nasilja ponajprije ovisi o odraslima: Psihologinja otkriva što napraviti ako saznate da je vaše dijete bully
• Manipulatori i virtualni svijet: Psihologinja i forenzički psihijatar otkrivaju kakav se profil ljudi krije iza “digitalnih nasilnika” na internetu
• Zbog cyberbullyinga izgubila je kćer, a sad želi spriječiti da se to dogodi nekome drugome.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Češća je kod žena

Stresna (Takotsubo) kardiomiopatija: Brka se sa srčanim udarom! Liječnik otkriva uzroke i kako se dijagnosticira

• Hrvoje Pinoza
• 4 min čitanja

• cyberbullying
• maloljetnička delikvencija
• virtualni svijet