Razvojem digitalne tehnologije i virtualnih društvenih mreža suočavamo se s različitim oblicima online komunikacije koja nam ponekad olakšava povezivanje i održavanje odnosa s drugima, ali ponekad i nije toliko ugodna. “Stalkeri”, “trolovi”, “hejteri” i hakeri u takvoj komunikaciji nisu nikakva nerealna bića, nego pravi ljudi karakterističnih psiholoških profila koji se kriju iza lažnih ili skrivenih korisničkih računa, fotografija ili avatara.

Jedno im je zajedničko, a to je manipulacija – kada se netko predstavlja kao da radi jedno, a zapravo radi nešto drugo. Ta osoba nam nudi masku, odnosno lažno predstavljanje kojim prikriva svoje prave namjere, a glavni cilj i hrana takvog ponašanja je povratna reakcija osobe koja je ujedno i meta.

O psihološkoj pozadini manipulatora u virtualnom svijetu razgovarali smo s profesorom Darkom Marčinkom, predstojnikom Klinike za psihijatriju i psihološku medicinu KBC-a Zagreb, redovitim profesorom na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te forenzičkim psihijatrom i stalnim sudskim vještakom koji se u svojem profesionalnom radu susreće s različitim slučajevima ove tematike.

Manipulacija u virtualnom svijetu

Zašto ljudi manipuliraju i prikrivaju svoj pravi cilj? Zašto jednostavno iskreno ne zamole i zahtijevaju ono što žele? Odgovor je jednostavan – jer ne vjeruju da bi druga strana pristala na to. Zato moraju što bolje zamaskirati ono što žele dobiti, a u virtualnom svijetu je to još jednostavnije postići nego u stvarnom.

Htjeli mi to priznati ili ne, svakim izlaganjem javnosti (bilo to u medijima ili na društvenim mrežama) prikrivamo neki dio sebe koji ne želimo prikazati drugoj strani. Mnogi još uvijek trebaju vremena da bi to shvatili, ali virtualna “stvarnost” je toliko daleko od stvarnosti.

Što su bolji u tome, to je manja vjerojatnost da će drugi posumnjati u njihove namjere, a upravo sumnja koju osjetimo u kontaktu s takvim pojedincima je glavni zaštitni faktor i prva točka obrane od manipulatora.

To bi značilo da smo svjesni da “nešto ne štima”, odnosno da se neke informacije ne poklapaju, ali u virtualnom svijetu u kojem nemate ljudsku pojavu ispred sebe i neverbalne znakove koji mogu biti vrlo korisni za donošenje zaključaka o neizgovorenim namjerama proces otkrivanja kontradiktornih informacija je teži.

Ono što olakšava manipulaciju u virtualnom prostoru je anonimnost koja igra ključnu ulogu u “stalkanju”, “trolanju”, hakiranju i drugim postupcima manipulacije. Iza lažnih imena ljudi su skloni reći ono što zasigurno ne bi mogli licem u lice, ali žrtva i dalje može biti jednako povrijeđena neovisno o tome što to nije uživo doživjela.

Nažalost, osobe koje trpe cyberbullying i bilo kakvu vrstu elektroničkog nasilja, uznemiravanja ili zlostavljanja mogu imati ozbiljne zdravstvene posljedice i zbog toga je važno informirati se o pozadini takvih radnji, ali i znati što učiniti ako postanete nečija meta.

Tko su manipulatori u virtualnom svijetu?

“Stalkeri”, “trolovi”, “hejteri” i hakeri – različita imena, ali slične psihološke pozadine. Riječ je o ljudima koji koriste internet za nanošenje štete drugima s ciljem uznemiravanja, uhođenja, zabave ili neke druge osobne koristi. Kronično im nedostaje empatije, ali i svijesti o sebi i vlastitom “ja”.

Često su u pozadini ovakvih lažnih profila pojedinci koji su jako nesigurni u sebe, emocionalno nestabilni i skloni problemima u mentalnom zdravlju. Virtualno poigravanje s drugima im je svojevrsni bijeg od samih sebe, a njihova ličnost se nerijetko povezuje s nekim osobinama mračne trijade (narcizam, makijavelizam, psihopatija).

“Trolovi”

Prije digitalne tehnologije trolovi su bili akteri mitova i legendi, ali su u međuvremenu došli i na društvene mreže. “Trolanje” podrazumijeva obmanjujuće, destruktivne i uvredljive poruke bez neke vidljive svrhe. Iza takvih postupaka kriju se ljudi skloni sadističkim osobinama, antisocijalnim i narcisoidnim ponašanjima te u manjoj mjeri makijavelizmu.

Njihovi okrutni komentari koje šalju drugima pružaju im zadovoljstvo i ugodu, a obično biraju ljude koji su im lako dostupne mete u virtualnom svijetu (npr. javne osobe). Skloni su “trolati” i određene društvene grupe zbog različitih karakteristika (npr. rase, vjere, spola, invaliditeta).

Njihova komunikacija se kreće od psovki i napada do ismijavanja, izrugivanja i vrijeđanja. Neki to rade iz dosade, neki žele dobiti povratnu reakciju od drugih, a neki traže pažnju i dominaciju. Skloni su iskorištavati ljudske pogreške i slabosti kako bi uznemiravali žrtve, a sve to rade kako bi se zabavili.

Najbolja reakcija koju im možete dati je ignoriranje jer uglavnom nisu fiksirani na jednu osobu, odnosno brzo prelaze na sljedeću metu ako ne dobivaju željenu reakciju. Neke organizacije i političke stranke angažiraju “trolove” za promicanje svojih ciljeva, manipulaciju i zavaravanje drugih.

“Stalkeri”

Za razliku od “trolova”, “stalkeri” su više emocionalno angažirani oko progona točno određene osobe od koje žele dobiti neku povratnu informaciju. Prof. Marčinko smatra da “stalkeri” funkcioniraju unutar okvira od opsesije do mržnje. “Stalkeru” se čini da ga određena druga osoba voli – ili da treba njegovu pomoć, pažnju.

On opsjeda svoju žrtvu – telefonskim pozivima, sms-ovima, pismima (uključujući elektronsku poštu) ili je slijedi i presreće. U natežim slučajevima uzalud su i sudske presude uz zabrane približavanja jer je stalker toliko daleko od realnosti da je uvjeren da ga žrtva zapravo želi.

Dodatni problem nastupa ako uspije shvatiti da ga druga osoba ne želi (ili u slučaju raskida veze, više ne želi) te se tada opsesija može pretvoriti u mržnju. U forenzičko-psihijatrijskim ekspertizama treba razlučiti radi li se o psihotičnoj razini funkcioniranja ličnosti (teži poremećaj u doživljavanju realnosti) ili o graničnoj razini (najčešće se radi o funkcioniraju na razini težeg poremećaja ličnosti) jer i na sudske presude značajno utječe procjena u okviru vještačenja.

“Hejteri”

Širenje mržnje putem interneta je društveni problem na globalnoj razini. “Hejteri”, ograničeni umovi s neograničenim internetom, uživaju u pisanju zlonamjernih komentara i povređivanju drugih (čak i onih koje ne poznaju). “Hejteri” uopće ne traže reakciju drugih, kao što to čine “trolovi” i “stalkeri”. Oni ne nastoje isprovocirati druge, nego im uništiti reputaciju. Iz postojeće literature može se iščitati da “hejterima” nedostaje osjećaj identiteta, samosvijesti, samokontrole i samopouzdanja.

Nedavna studija objavljena u časopisu Frontiers istraživala je psihološki profil ljudi koji su širili komentare mržnje na internetu tijekom Zimskih olimpijskih igara 2018. godine. Rezultati su pokazali povišenu psihopatiju (kao osobinu mračne trijade) kod “hejtera”, dok su narcisoidnost i makijavelizam, iznenađujuće, bili u nižim vrijednostima (što nije slučaj kod “trolova”). Psihopatija je karakterizirana antisocijalnim ponašanjem, nedostatkom empatije i osjećaja za druge, impulzivnim postupcima i sebičnošću.

Psihijatar Marčinko u knjizi Psihodinamika ljubavi i mržnje navodi četiri razine agresivnog afekta, koje vode prema mržnji. Prva je blaža forma agresivnog afekta – iritiranost, zatim slijedi srednje teška forma agresivnog afekta – ljutnja (obično više diferencirana od iritacije s obzirom na kognitivni sadržaj i prirodu aktiviranih objektnih odnosa). Treća razina je teža forma agresivnog afekta – bijes. Afekt u obliku reakcije bijesa javlja se rano u razvoju i ima signalnu funkciju, odnosno da zaštiti dijete od frustracije i boli. Kao najteža (puna) forma agresivnog afekta prisutna je mržnja.

U knjizi se opisuje kako psihička patologija poremećaja ličnosti uključuje afekt mržnje, koji je često praćen potrebom za destrukcijom druge osobe i željom za osvetom za doživljenu (ili fantaziranu) narcističnu povredu.

Prof. Marčinko dodatno navodi kako “hejteri” imaju duboko usađenu lošu sliku o sebi do razine mržnje, koju onda prebacuju na osobe u svojoj okolini putem mehanizma obrane projekcije (upućivanje loših dijelova vlastite ličnosti prema drugim osobama). Nažalost, uništavanje reputacije drugih govorom mržnje na internetu ostaje trajno zabilježeno kao digitalni trag, a može značajno otežati u nekim životnim fazama (npr. u traženju posla, s obzirom na to da sve više poslodavaca koristi društvene mreže za provjeravanje kandidata).

Internetska reputacija je ponekad prvi dojam koji netko može steći o drugoj osobi jednostavnim upisivanjem imena i prezimena u Google tražilicu, ali ono što nedostaje u tome je provjera točnosti pročitanih informacija o drugima koje nerijetko uzimamo zdravo za gotovo.

Hakeri

Hakeri su ljudi različitih profila i društvenih slojeva te je za njih teško odrediti zajedničku pozadinu. Riječ je o homogenoj skupini koja ima tek neke zajedničke karakteristike. Primjerice, hakeri imaju, u odnosu na prethodno navedene kategorije, visoku razinu tehničke stručnosti koja im je neophodna za izvođenje programskih napada. Stručni su u programiranju, razumijevanju kodiranja, računalnih mreža i softverskih sustava.

Ono što je ključna motivacija hakera je traženje uzbuđenja i izazova. Mnogima od njih hakiranje je proces rješavanja zagonetke i intelektualni izazov koji potiče lučenje adrenalina i dopamina u mozgu. Većina njih, zbog manjka empatije, ne osjeća krivnju ni grižnju savjesti zbog provale u sustav osjetljivih informacija i zlouporabe istih. Hakeri svoje mete često ne poznaju, ne doživljavaju kao ljude nego kao objekte, odnosno entitete nad kojima mogu potvrditi svoju dominaciju, odnosno osjećaj moći i kontrole.

Neki autori čak ističu visoke razine agresivnosti i impulzivnosti kao okidače odlučivanja na nove hakerske provale. Činjenica je da hakeri posjeduju zavidne tehničke vještine koje mnoge organizacije nastoje iskoristiti za vlastiti profit. Pitanje je koliko je još uvijek hakera motivirano “sitnim” napadima na pojedince s obzirom na to da se u današnje vrijeme vode pune veći i opasniji hakerski ratovi.

Neovisno o tome, važno je biti educiran i znati da je ponekad dovoljan jedan neoprezni klik da ovoj skupini omogućite pristup svim osobnim podacima koje onda mogu iskoristiti protiv vas.

Što učiniti i kako se zaštititi?

Manipulatori u virtualnom svijetu su jako dobro prikriveni, a u slučaju bilo kakvog razotkrivanja brzo brišu profile i otvaraju nove. Teško im je ući u trag, shvatiti njihove namjere i objasniti postupke, ali ako posumnjate da stvari baš i nisu onakve kakvima ih predstavljaju, nužno je napraviti distancu, provjeriti što se događa i zaštititi se.

Nažalost, online manipuliranje i uznemiravanje je postalo toliko uobičajeno da ga mnogi ignoriraju i ne uzimaju u obzir. Ipak, posljedice mogu biti tragične. Sve je više slučajeva koji ukazuju na enormne štetne razmjere koje cyberbullying ima na mentalno zdravlje žrtve.

Pitanje je kako najbolje odgovoriti na komentar pun mržnje, prijetnji i uvreda, ali možda je još bolje provjeriti tko ga točno šalje i što time pokušava dobiti. Primjerice, “trolovi” su jedni od njih koje možete ignorirati i koji će vjerojatno prestati sa svojim pokušajima jer će pronaći drugu žrtvu od koje će dobiti reakcije.

Međutim, “stalkeri” su često fiksirani na jednu osobu od koje žele dobiti odgovor, interakciju i povratnu informaciju, stoga bi njima ignoriranje moglo biti okidač za ljutnju i agresiju. To ne znači da im morate odgovarati, nego prepoznati u kojem trenutku ih službeno prijaviti za uhođenje.

Iako su postojali pokušaji uvođenja provjere identiteta korisničkih profila na društvenim mrežama, čini se da manipulatori uvijek pronađu način za svoje aktivnosti. Stručnjaci i dalje tvrde da bi im gubitak anonimnosti mogao biti dovoljan da ih obeshrabri u njihovim namjerama.

Educiranje javnosti o mjerama opreza i postavkama privatnosti također može zaustaviti virtualne radnje ovih skupina. Neke profile možete blokirati i prijaviti službi za korisnike određene društvene mreže, ali neke ćete morati prijaviti policiji i zatražiti pomoć stručnjaka.

U Hrvatskoj postoji i djeluje Centar za sigurniji internet na čijoj internetskoj stranici možete prijaviti bilo kakav ilegalni sadržaj (npr. materijali sa seksualnim zlostavljanjem djece, govor mržnje, rasna i druga diskriminacija, drugi oblici iskorištavanja djece itd.) i tako osigurati zaustavljanje širenja takvog sadržaja. Sve informacije možete pronaći na njihovoj stranici https://csi.hr/.

Smjernice za povratak u stvarnost

S obzirom na to da je nedostatak empatije u korijenu većine manipulativnih djela, važno je osvijestiti u kolikom deficitu empatije trenutno živimo i kako na to utječu virtualni odnosi koje uspostavljamo, a koje onda i puno jednostavnije prekidamo bez osjećaja krivnje i odgovornosti. Empatija nije urođena osobina, nego kvaliteta koja se može naučiti i koju bi trebali učiti od prvog dana života.

Svatko od nas bi trebao osvijestiti i postaviti vlastite “digitalne granice”. Prije nego prozovete druge, provjerite koliko ste i sami ponekad spremni “stalkati” ili “trolati”, širiti govor mržnje i dijeliti neukusne komentare. Umjesto dijeljenja, potrebno je prijaviti takve sadržaje i spriječiti njihov daljnji protok. Također, provjerite vlastite postavke privatnosti, odnosno koliko toga dijelite s drugima (i zašto?!) te koliko ste spremni ulaziti u interakcije s nepoznatim i lažnim profilima (i zašto?!).

Budite podrška onima koji se bore s virtualnim manipulatorima. Ponekad je dovoljno da im samo pošaljete poruku podrške kojom ćete im dati do znanja da nisu sami. Prof. Marčinko smatra da je dobro da se podijele svoja neugodna iskustva s drugim osobama kojima se vjeruje. To je dobar put da žrtva dobije dodatnu sigurnost u zaštiti svojih prava i svojeg mentalnog zdravlja.

Umjesto mržnje, širite ljubaznost i budite primjer drugima. Ne možete očekivati iskrenost i istinitost od nekoga tko ni sam nije autentičan. Ako imate djecu, učite ih empatiji i altruizmu, pravilima ponašanja u stvarnom i virtualnom prostoru te prepoznavanju rizičnih i opasnih poruka od strane nepoznatih ljudi.

Pročitajte i ove članke:

• Vrijeđanje na društvenim mrežama: Kakve osobe stoje iza toga i što možemo učiniti?
• Zašto nas je lakše isprovocirati na svađu na internetu?
• S koliko su godina vaša djeca počela koristiti društvene mreže? Prema stručnjacima ovo je primjerena dob kako biste izbjegli štetu.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Vide se na ultrazvuku

Masna jetra i nadutost: Liječnik otkriva kako su povezani i što učiniti

• Hrvoje Pinoza
• 2 min čitanja

• hakeri
• hejteri
• Manipulatori i virtualni svijet
• stalkeri
• trolovi