Altruizam: Psihologinja otkriva postoji li nesebično pomaganje i kako utječe na mentalno zdravlje

Altruizam

Bez pomoći i podrške drugih nije lako preživjeti tjeskobe i nevolje svijeta koje se svakodnevno događaju i narušavaju dobrobit pojedinca. Pomagati drugima u takvim situacijama bez očekivanja nagrade je glavna karakteristika prosocijalnog ponašanja, odnosno nesebične brige za druge koju nazivamo altruizam

Altruizam – psihologija 

Altruizam se definira kao želja za pomaganjem drugoj osobi, čak i ako podrazumijeva gubitak za osobu koja pomaže. Činiti nešto iz čiste želje za pomaganjem, a ne zato što osjećate obvezu zbog nekih drugih razloga, znači biti altruist. Značenje altruizma se godinama istraživalo, prvenstveno zato što se teško može odrediti kada netko pomaže zbog vlastitih interesa, nadajući se da će nešto dobiti zauzvrat. 

Neki filozofi tvrde da je svaka vrsta altruizma djelomično zbog sebičnih namjera pojedinca, stoga se altruizam i egoizam vrlo često spominju u stručnim teorijskim raspravama. Ono što je godinama mučilo evolucijske psihologe jest činjenica da je biću teško osigurati preživljavanje vlastite vrste ako podnosi gubitke i izlaže se riziku zbog pomaganja drugima.

Međutim, daljnjim studijama su došli do zaključka da je altruizam češći kada su u pitanju osobe koje su u bliskom srodstvu, a to znači da postoje različite vrste ovakvog ponašanja. Iako je naša svakodnevica ispunjena različitim altruističnim djelima, najčešće reagiramo na one veće slučajeve u kojima su poznati altruisti (kao što je npr. Majka Tereza) žrtvovali brojna vlastita dobra i riskirali živote da bi pomogli drugima u nevolji.

Poznati altruisti
FOTO: Guliver image

Važno je istaknuti da neki ljudi pomažu češće od drugih, a stručnjaci su posebno definirali takve pojedince kao altruistične ličnosti, naglašavajući određena obilježja osobe koja je potiču da pomaže drugima u nizu različitih situacija. No, nisu karakteristike ličnosti jedine koje igraju ulogu u tome koliko će netko pomagati, nego je važna i priroda situacije. Osobe koje su sklone altruizmu vjerojatnije će pomagati u onim situacijama u kojima pronalaze određene emocionalne poveznice s vlastitim životnim vrijednostima i iskustvima.

Pročitajte članak “Psihologija ljudskog ponašanja – povezanost ljudskih akcija, kognicija i emocija“.

Altruizam – primjeri i vrste

Kada bismo išli navoditi svako altruistično djelo koje možete doživjeti u danu, vjerojatno bismo ih mogli jednostavnije kategorizirati u nekoliko skupina koje su zapravo glavne karakteristike altruističnog ponašanja:

  • iskazivanje brige i suosjećanja za tuđu dobrobit
  • pomaganje drugima unatoč osobnim troškovima ili rizicima
  • pomaganje drugoj osobi bez očekivanja nagrade ili zadovoljenja vlastitih interesa
  • odricanje od onoga što može biti vlastita korist ako će stvarati gubitke i troškove drugima.

Sukladno brojnim teorijama u psihologiji, stručnjaci su došli do definicije različitih vrsta altruizma:

  • genetski altruizam – pomaganje onima koji su u bliskom srodstvu s pomagačem, odnosno iskazivanje altruizma od kojih će najveću dobrobit imati članovi uže obitelji
  • recipročni altruizam – međusobno pomaganje, odnos u kojem se pomaže drugoj osobi s nadom da će ona jednog dana uzvratiti uslugu
  • grupni altruizam – pomaganje ljudima koji su dio društvene skupine pomagača ili pripadnici iste zajednice, odnosno iskazivanje altruizma u kojima će korist imati cijela skupina
  • čisti altruizam (ili moralni altruizam) – pomaganje i uz visoku razinu rizika bez očekivanja ikakve nagrade, uz unutarnju motivaciju pomagača temeljenu na osobnim životnim vrijednostima i stečenim moralnim načelima.
Altruizam - psihologija
FOTO: Shutterstock

Efektivni altruizam

Posljednjih nekoliko godina sve se češće ističe efektivni altruizam, odnosno učinkovito pomaganje s racionalnim pristupom koje slijedi etičku filozofiju utilitarizma, odnosno provjere troškova i koristi, gubitaka i dobitaka altruističnog djelovanja. Djela altruizma bitno se razlikuju po tome koliko realne dobrobiti donose drugima, a nova istraživanja sugeriraju da je altruizam koji ljudi najčešće pokazuju iznenađujuće neučinkovit.

Ljudi općenito nisu svjesni gdje bi njihove donacije imale najveći učinak, a rijetko traže informacije o pravom utjecaju i učinkovitosti dobrotvornih organizacija, ne provjeravajući raspodjelu donacija i pokrivenost pomoći potrebitima. Teško je objasniti nesrazmjer ljudskih altruističnih ciljeva i realne pomoći drugima, ali neke studije sugeriraju da postoje psihološki faktori pomagača koji utječu na to koliko će biti učinkovit altruizam.

Zanimljiv fenomen koji se pojavljuje kod neučinkovitog pomaganja naziva se “suosjećajno iščeznuće” ili “psihofizičko otupljivanje”. Naime, ljudi su skloniji pomoći jednom identificiranom pojedincu s čijom pričom osjete emocionalnu povezanost nego mnogim potrebitim pojedincima koji su im geografski i socijalno udaljeniji (npr. ljudima koji žive u ekstremnom siromaštvu u Africi). Razlog tome leži u činjenici da ljudski odgovor na patnju drugih nije linearan, nego se smanjuje kako se broj pogođenih pojedinaca povećava, zbog čega suosjećanje iščezava, a naš odgovor na patnju otupljuje.

Pročitajte članak “Humanost u današnje doba: Gube li osobine humanosti na značaju? Gubimo li ljudskost?“.

Altruizam i empatija
FOTO: Shutterstock

Altruizam i empatija

Korijeni altruizma leže u empatiji koju definiramo kao sposobnost uživljavanja u stanje druge osobe i doživljavanja događaja i osjećaja (npr. radosti i tuge) na način na koji ih ta osoba doživljava. Empatija se temelji na svijesti o vlastitoj ličnosti. Naime, što smo otvoreniji prema samima sebi i prema vlastitim emocijama, to ćemo biti vještiji i uspješniji u iščitavanju tuđih emocija. Drugim riječima, da bismo mogli iskreno suosjećati s drugima, moramo se prvo podučiti samosuosjećanju.

Pročitajte članak “Samosuosjećanje: Nova psihoterapijska tehnika koju su stručnjaci objeručke prihvatili“.

Empatija nas navodi na djelovanje, odnosno potiče nas na altruizam. Kada uočimo nekoga tko je u potrebi, boli ili nevolji, kada shvatimo njegovu poziciju i istinski suosjećamo s njime u njegovoj patnji, to nas navodi na djelovanje, odnosno da nešto poduzmemo i pomognemo osobi. Zamišljanje sebe u tuđim cipelama i stavljanje u njihovu poziciju potiče nas na pridržavanje vlastitih moralnih načela te navodi na akcije koje će pridonijeti smanjenju tuđe boli i patnje.

U socijalnoj psihologiji, postoji hipoteza empatija-altruizam koja pretpostavlja da ćemo, kada doživimo empatiju s drugom osobom, pokušati pomoći toj osobi iz potpuno altruističnih razloga, neovisno o tome možemo li time nešto dobiti. Pomažući drugima zapravo najviše pomažemo sebi, a dugo vremena su stručnjaci to navodili kao sebičnost ili egoizam, ne uzimajući u obzir da je iskustvo pomaganja drugima samo po sebi obogaćujuće jer nas mijenja i senzibilizira za tuđe potrebe.

Jedna od divnih nadoknada u ovom životu je ta što nitko ne može iskreno pokušati pomoći drugoj osobi bez da pomogne sebi. (C. D. Warner)

Altruizam - primjer
FOTO: Shutterstock

Kako potaknuti altruizam?

Empatija i altruizam se ne stječu preko noći. Shvaćanje nečije situacije i ulaženje u tuđe cipele nije toliko jednostavno kao što se čini. Mnogi su spremni iskazati simpatiju kada je netko drugi u nevolji, dati do znanja da im je žao i ponuditi rješenja kojima se što prije mogu popraviti stvari. No, rijetki će znati istinski ponuditi empatiju kao primarni odgovor, odnosno proživljavati s vama emocije, zrcaliti ih i reflektirati te biti uz vas. To se uči od najranije dobi.

Da bismo naučili djecu altruističnom ponašanju, moramo prvo krenuti od empatije i suosjećanja s njihovim emocionalnim stanjem kako bi i ona mogla suosjećati i pomagati drugima. Ako roditelji ne znaju ili odbijaju reagirati na djetetove najosnovnije potrebe u prvim mjesecima života, ne mogu očekivati pravilan i stabilan razvoj emocija u budućnosti. Odgovaranjem na djetetove potrebe stvara se temeljna podloga za poučavanje emocionalne regulacije i prosocijalnog ponašanja u budućnosti.

Volontiranje je divno djelo altruizma u kojem se ljude potiče da nesebično pomažu drugima, uz zadržavanje osjećaja slobode izbora hoće li zaista to učiniti. Isto tako, altruizam ima brojne zdravstvene prednosti, od osjećaja povezivanja i pripadanja do poboljšanja raspoloženja. Pomaganje drugima je uvijek dvosmjerna ulica – koliko god naglašavali da altruizam ne traži ništa zauzvrat, ipak puno toga dobivate – bogatstvo brojnih iskustava u kojima ste nekome ugrijali srce i izmamili osmijeh na lice ne tražeći od njega ništa, a dobivajući mnogo!

Pročitajte i članke:

Članak objavljen:
  1. Cherry, K. (2022). What is Altruism? How to cultivate selfless behavior. Verywell Mind.
  2. Jaeger, B. i van Vugt, M. (2022). Psychological barriers to effective altruism: An evolutionary perspective. Current Opinion in Psychology, 44: 130–134.
  3. Goleman, D. (2013). Emocionalna inteligencija: Zašto je važnija od kvocijenta inteligencije? Mozaik knjiga: Zagreb.
  4. Aronson, E. i Wilson, T. D. (2005). Socijalna psihologija. MATE: Zagreb.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu