Život u neizvjesnim i tjeskobnim vremenima često izvlači ono najgore iz ljudi. Umjesto razumijevanja nastoji se obezvrijediti, a umjesto zajedništva nastoji se podijeliti. Humanost, ljudskost, čovječnost – sve su rjeđe prisutni u društvu, a zajednica u kojoj se nalazimo ne zadovoljava ljudsku potrebu poštovanja, pripadnosti i pravednosti. Koje su osobine humanosti i zašto nam se čini da smo ih izgubili?

Slika o sebi – socijalna psihologija

Socijalna psihologija pokušava na različite načine opisati kako naša vlastita očekivanja, kao i očekivanja drugih ljudi, utječu na naše ponašanje i postupke prema drugim ljudima. Naime, ako se ljudima pruži prilika da iskrive sliku svijeta kako bi očuvali dobru sliku o sebi, naspram prilike da održe ispravno predočavanje svijeta, najčešće će izabrati prvu mogućnost. Činjenica je da ljudi iskrivljuju svoje tumačenje stvarnosti kako bi bolje mislili o sebi.

U vremenima u kojima živimo jako je važno ostaviti dobar dojam, savršeno se predstaviti i izgledati idealno. Ako to nije moguće u realnim uvjetima, pojedinac pribjegava alternativnim metodama, odnosno izgradnji vlastite osobnosti na društvenim mrežama putem kojih je vrlo jednostavno manipulirati mišljenjima drugih ljudi, ali i mišljenjem o samome sebi.

Pretpostavlja se da često razmišljamo o tome kakvi smo zaista (stvarni/aktualni pojam o sebi) i uspoređujemo se s onime kakvi bismo željeli biti (idealni pojam o sebi) i onime kakvi mislimo da bismo trebali biti (očekivani pojam o sebi). Kada zaostajemo za idealnim – depresivni smo. Kada zaostajemo za očekivanim – uznemireni smo. 

Ono što ljudsku vrstu čini jedinstvenom jest sposobnost rasuđivanja, a zbog te sposobnosti bismo trebali moći razaznati što je izmišljeno, zamišljeno ili nerealno. Koristeći socijalnu spoznaju, ljudi odabiru, tumače i koriste informacije koje dobivaju iz društva kako bi shvatili da stvari nisu uvijek onakvima kakvima se čine. Kako je humanost uopće s time povezana?

Humanost – definicija

Brojni filozofi, humanisti, sociolozi i ostali pojedinci koji su nastojali shvatiti ljudskost, značenje iste pronalaze u objašnjenju koje ističe da je osnovna ljudskost djelomično urođena. Pokušavajući odgovoriti na pitanje kakav bi čovjek trebao biti, ističu da su ključ svega solidarnost, mir, zajedništvo, suosjećanje, altruizam, dobrota i ljubaznost.

Osnovna ljudskost jest urođeni interes za dobrobit drugih ljudi. Kada se osjećamo humanije, osjećamo više suosjećanja i dobrote, a manje krivnje, srama i ljutnje. Osnovna humanost motivira ponašanje puno poštovanja, pomoći, vrednovanja, brige, zaštite, suosjećanja i altruizma. Ljudskost nam omogućuje da rastemo izvan ograničenja osobnog iskustva i predrasuda, da prevladamo samoispunjavajuća proročanstva i potaknemo prosocijalna ponašanja u društvu.

U današnje vrijeme naglašavanja interesa samo za sebe i vlastite potrebe ljudi stvaraju sliku o sebi na temelju vlastitih pretpostavki koje ne moraju biti u skladu sa stvarnošću. Činjenica je da bez interakcije s drugim ljudima zapravo ne možemo razviti istinski pojam o sebi. Ako pokušavamo odrediti vlastite osjećaje, osobine i sposobnosti, drugi ljudi i njihovi osjećaji, osobine i sposobnosti vrijedan su izvor informacija. 

Međutim, kada osoba osjeća uznemirenost zbog nemogućnosti dostizanja idealne slike o sebi koju je postavila potpuno izvan vlastitih mogućnosti i sposobnosti dosega, nerijetko traži usporedbe s onima koji su u nečemu gori od nje kako bi nahranila svoj ego i bolje mislila o sebi. U takvim tjeskobnim i uznemirenim situacijama dolazi do obezvrjeđivanja drugih, stvaranja lažnih uvjerenja o samome sebi, ali i izostajanju prosocijalnog ponašanja, empatije i zajedništva s drugima.

Prosocijalno ponašanje – ključ za humanost

Prosocijalno ponašanje definira se kao voljno ponašanje kojem je glavni cilj pružanje pomoći drugima putem verbalne ili fizičke potpore. Glavno obilježje ovakve vrste ponašanja su pozitivne posljedice koje su obično rezultat postupaka kao što su pružanje pomoći osobi u nevolji, suosjećanje, suradnja s drugima, ljubaznost prema drugima, žrtvovanje itd. Prosocijalno ponašanje je usmjereno na druge ljude, što ujedno znači da je u njegovoj podlozi najvažnija karakteristika altruizam.

Razumjeti i shvatiti drugu osobu, situaciju u kojoj se nalazi i stanje u kojem je potrebno pružiti pomoć – nije nimalo jednostavno. Život u egocentričnim krugovima, rizik od razvoja narcisoidnih ponašanja na društvenim mrežama i konstantno pribjegavanje visokouzbuđujućim zadovoljstvima kako bismo druge impresionirali stvara potpuno suprotni obrazac ponašanja od prosocijalnog. No, ne možemo reći da je ovo društveno stanje neočekivano nakon socijalne izolacije i manjka realne interakcije.

Što ograničava humanost u današnje vrijeme?

Neograničeni broj informacija kojima smo svakodnevno bombardirani navodi nas na to da brzo donosimo zaključke i brzo reagiramo kako nešto ne bismo propustili ili stigli pohraniti u vlastite mentalne sheme. U takvom svijetu nemamo dovoljno vremena za drugoga, žrtvovanje za višu svrhu nije pretjerano popularno, a hedonistički pristup svakodnevici se ističe kao briga za sebe (u čemu tako lako gubimo granice razvoja zdrave samokontrole, istinskog samosuosjećanja i potrebe za povezivanjem s drugima). 

Nadalje, postoje suptilna unutarnja i vanjska ograničenja humanih misli i ponašanja. Jedno od glavnih ograničenja je strah koji koči humano ponašanje, osim ako ga ne nastojimo nadvladati. Tu je posebno važno spomenuti strah od ranjivosti jer svako emocionalno povezivanje s drugima je potencijalni rizik od povrijeđenosti. Iako je svatko od nas ranjiv, slab i nesavršen, i dalje se sve navedeno smatra nepoželjnim i nečime što je potrebno što bolje prekriti. 

Veliko ograničenje svakako dolazi od previše informacija općenito, a posebno previše negativnih informacija. Pripisivanje negativnih etiketa drugima i vrijeđanje nikad nije imalo brojniju (virtualnu) publiku. Vlastita nezadovoljstva često projiciramo na druge, a sebe štitimo stavljanjem različitih maski. Velik dio našeg nezadovoljstva potiče naše kršenje temeljne ljudskosti.

Pročitajte članak “Vrijeđanje na društvenim mrežama – kakve osobe stoje iza toga i što možemo učiniti?“.

Kako povećati humanost?

Humanost se može poticati i graditi u široj i užoj zajednici, ali moramo prvo krenuti od sebe kako bismo mogli potaknuti i druge. Žrtvovanje za veće dobro, poboljšanje i zaštita dobrobiti socijalno ranjivih skupina, poštovanje i vrednovanje svake osobe neovisno o tome koliko se naši stavovi razlikuju te svakodnevna mala djela ljubaznosti i suosjećanja – ključni su za povećanje humanosti u društvu.

Prihvaćanje vlastite ranjivosti i slabosti te pružanje podrške i potpore onima kojima je potrebno prvi su koraci prema smanjenju brojnih ograničenja humanosti.

Imajte na umu da dobrim djelima gradimo bolju budućnost onima kojima ovaj svijet ostaje poslije nas, ali još važnije – gradimo bolju sadašnjost i suživot u miru, podršci i suosjećanju.

Pročitajte i članke:

• Ovisnost o mobitelu: Narušava fizičko i psihičko zdravlje, a sve je češća kod djece! Psihologinja otkriva kako je prepoznati i kako se liječi
• Body positivity: Sve je teže imati zdravu sliku o tijelu! Psihologinja otkriva sve o trendu koji je više od toga
• 10 citata Anne Frank koji podsjećaju da nikada nije kasno za promjene.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Otežavaju kretanje ruke

Bolovi u ramenu: Imamo popis najčešćih uzroka, a evo i kako se liječe

• Tomislav Stanić
• 2 min čitanja

• društvene mreže
• etiketiranje
• humanost
• kako povećati humanost
• ljudskost
• osobine humanosti
• prosocijalno ponašanje
• slika o sebi