O miru se najčešće sjetimo razmišljati onog trenutka kada ga izgubimo. Mir u svijetu je nešto o čemu na globalnoj razini ne razmišljamo svakodnevno, ali itekako shvatimo koliko je stanje nestabilno kada se u svijetu, kojem i sami pripadamo i koji nije toliko “daleko” od nas, krenu događati prirodne nepogode, katastrofe, ratovi, nemiri i sl. 

Svaki čovjek tijekom svojeg života proživi stanje reda i mira, ali i stanje kaosa i nemira. Nije lako odrediti granicu između ta dva ekstrema, ali činjenica je da najčešće svoj život balansiramo između reda i kaosa te nastojimo u tom međuprostoru sebe uvjeriti da možemo postići mir, barem onaj osobni, unutarnji.

Psihologija mira

Psihologija mira nastoji razviti teorije i prakse usmjerene na prevenciju i ublažavanje izravnih i neizravnih ponašanja vezanih uz nasilje i agresiju. Pozitivno uokvirena, psihologija mira promiče nenasilno upravljanje sukobima, rješavanje konflikata i težnju za socijalnom pravdom, odnosno onim što nazivamo izgradnjom i stvaranjem mira. 

Psihologija mira bavi se obrascima misli, osjećaja i djelovanja pojedinaca i grupa uključenih u nasilna ponašanja, kao i prevenciju i ublažavanje nasilnih ponašanja u društvu. Da bi se mir održao i potrajao, potrebni su stalni napori stvaranja sinergije između nenasilnih sredstava i društvene pravednosti. 

Psihologija mira nastoji potaknuti provedbu psiholoških istraživanja i edukacija o pitanjima koja se tiču mira, nenasilnih rješavanja sukoba, procesa mirenja i pomirenja uzroka, posljedica i sprečavanja rata i drugih oblika destruktivnih ponašanja. Proučavanjem mentalnih procesa koji dovode do agresije i nasilja, nastoji se konstruirati tehnike i metode promicanja pravde, poštovanja i dostojanstva za sve. 

Mir iz psihološke perspektive

Svatko od nas drugačije percipira mir, sklad, slogu, spokoj ili harmoniju. Općenito, mir možemo definirati kao stanje pravde i dobrote, ali i ravnoteže moći. Mir je temelj društvenog sklada, ekonomske jednakosti i političke pravde, ali je često narušen ratovima i drugim oblicima sukoba. Psiholozi su se dugo bavili pitanjem mira, a Freud je tijekom cijelog svojeg istraživačkog rada, pokušavao shvatiti koncept ljubavi i mržnje prema sebi i prema drugima, jer su ljubav i mržnja, odnosno eros i agresija, izmiješani od rođenja do smrti te leže u pozadini razumijevanja i smirivanja naših sukobljenih unutarnjih svjetova. 

O miru u svijetu misice su govorile na svim svojim natjecanjima ljepote, ističući je kao primarnu želju koju smo društveno počeli svoditi na šalu, s obzirom na to da smo mir u svijetu godinama imali na relativno visokim razinama – ili smo barem tako mislili. Mir poistovjećujemo s nečim lijepim, odnosno s pozitivnim emocijama i ugodnim raspoloženjem. Međutim, uočavamo da je u posljednje dvije godine odsustvo mira itekako okupiralo misli svakog pojedinca, a nepovoljne okolnosti u kojima smo se našli u nama neprestano bude prisustvo straha, brige i povremene panike oko daljnjeg narušavanja mira.

Pročitajte članak “Smijemo li biti sretni i kako da budemo sretni u ovim vremenima?“.

Ako uzmemo u obzir da ni zdravlje nije samo odsustvo bolesti, nego i prisustvo općeg blagostanja i dobrobiti pojedinca (prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije), onda ni mir nije samo odsustvo ratova, kako su to tvrdili stari Rimljani, nego prisustvo uzajamnog poštovanja, pravednosti, nesebične ljubaznosti i uvažavanja te dostojanstva za sve. Nije jednostavno postići mir u svijetu, odnosno mir na globalnoj razini, ako se mir ne može postići u najnižim jedinicama društva, od obitelji do pripadnika jednog naroda, populacije, države.

Mir u svijetu – je li utopija?

Sveobuhvatno, mir stvara pravedni društveni poredak (pozitivan mir) i eliminira otvorene oblike nasilja (negativan mir). Psihologija mira kao područje interesa bavi se pitanjima kao što su etnički sukobi, nasilje u obitelji, zločini iz mržnje, militarizam, upravljanje sukobima, socijalna pravda, nenasilni pristupi miru, mirovni odgoj, promicanje harmonije u odnosima, pravedna ljudska dobrobit, poticanje nenasilja, promicanje pravednosti, poštovanje i dostojanstvo za sve. 

Međutim, mnogi filozofi, a i psiholozi, pokušavaju doći do odgovora na pitanje je li uopće moguće postići mir na globalnoj razini, s obzirom na različite oblike ljudskih ponašanja, želja, ciljeva i nastojanja u ostvarenju tih ciljeva. Ako uzmemo u obzir da naši ciljevi odražavaju naše želje, a da one kao takve predstavljaju društveni i moralni karakter vanjskom svijetu, onda sukobi nastaju u onom trenutku kada se naši ciljevi razlikuju od nečijih drugih. 

Drugim riječima, sukob između pojedinaca može nastati u svakom trenutku, a ako se na vrijeme ne reagira i ne usvoji nenasilno rješavanje konflikata, može se pretvoriti u društveni sukob te poprimiti šire razmjere problema. Popularni kanadski klinički psiholog i profesor, Jordan Peterson, u svojoj knjizi 12 pravila za život jasno navodi: 

Nasilje, naposljetku, nije nikakva tajna. Mir je tajna. Nasilje je početno stanje. Jednostavno je. Mir je zahtjevan: naučen, ucijepljen, teško zarađen. Ljudi često obrnuto postavljaju temeljna psihološka pitanja. Primjerice, zašto se ljudi drogiraju? To nije tajna. Tajna je zašto se ne drogiraju cijelo vrijeme. Zašto ljudi pate od tjeskobe? To nije tajna. Kako to da ljudi ikada mogu biti mirni? To je prava tajna! Ranjivi smo i smrtni. Milijun stvari može poći po zlu, na milijun načina. Trebali bismo biti užasnuti nad svakom sekundom. Ali nismo.

Poruka za mir u svijetu

U posljednjih nekoliko mjeseci postali smo posebno svjesni koliko je mir u svijetu narušen i koliko smo zapravo blizu onim područjima u kojima mira trenutno uopće nema. Društvenim mrežama je počela kružiti molitva za mir u svijetu, a simbol mira u obliku golubice s maslinovom grančicom je sve prisutniji u objavama onih koji su svjesniji da, gdje god se nalazili, nismo toliko daleko od onih područja koja su potpuno izgubila mir, uzimajući u obzir svakodnevna stradanja nevinih ljudi koji su izgubili svoj život u ratu u Ukrajini.

Europa je zabrinuta, svijet je zabrinut. Treba uzeti u obzir da je nasilje poprimilo široke razmjere i da se može dogoditi u bilo kojem dijelu svijeta. Podizanjem svijesti o porastu psihičkih poteškoća unazad nekoliko godina, problema s ovisnostima i agresijom, shvaćamo da je mir zaista zahtjevan i teško dohvatljiv, posebno kada je već daleko narušen. 

Pročitajte članke:

• Kakve posljedice ratna zbivanja ostavljaju na psihu? Donosimo savjete psihologinje
• Kako se nositi s anksioznošću izazvanom ratom u Ukrajini i vijestima koje svakodnevno čitamo i slušamo o tome?

Očuvanje vlastitog, unutarnjeg mira je svakodnevni teški zadatak, stoga trebamo postaviti jasne, realne, mjerljive i konkretne ciljeve koji će nam pomoći povećati psihološku dobrobit, izgraditi resurse za suočavanje sa stresnim situacijama te ojačati psihološku otpornost pojedinaca kako bi se sa svim nedaćama konstruktivnije mogli nositi. Brojni citati o miru jasno nam govore koliko je u pitanju stanje koje uzimamo zdravo za gotovo, odnosno stanje koje nedovoljno cijenimo kada ga posjedujemo, ali koje se nalazi u nama i u našoj neposrednoj blizini:

Svatko od nas posjeduje ono što je potrebno za stvaranje mira na zemlji. Svi znamo voljeti, samo trebamo vježbati korištenje tog znanja u svim aspektima života. (L. Prosen)

Pročitajte članke:

• Tehnike suočavanja sa stresom koje provjereno pomažu
• Self help knjige koje preporučuje psihologinja.

Oprost – prvi korak do mira

Da bismo shvatili težinu oprosta i činjenicu zašto je toliko teško oprostiti nekome ili samo izreći riječ “oprosti”, moramo razjasniti što je oprost. Naime, opraštanje ne znači da je ono što se dogodilo bilo u redu, da prihvaćate osobu koja vam je nanijela nepravdu ili da dopuštate da se isto ponovi. Oprost je odabir prihvaćanja onoga što se dogodilo onako kako se dogodilo, a ne kako se moglo ili trebalo dogoditi. Opraštanje zapravo znači otpuštanje situacije ili osobe, odnosno može značiti da volite iz daljine, da odlučujete odabrati sadašnjost umjesto sidrenja u prošlosti i onome što je bilo.

Opraštanje je proces shvaćanja da zadržavanje ljutnje više nema smisla i ne čini nikome dobro. Umjesto da nešto vidimo kao dobro ili loše, počinjemo gledati situaciju s punim prihvaćanjem, kakva god da je bila. Ključni cilj oprosta je prekinuti krug osvete i zaštititi pojedince od toga da postanu žrtve. To je želja da se nadiđe nečiji poriv za osobnom osvetom. Iako netko može reći da je oprost neka vrsta slabosti, oprost je zapravo moćniji nego što mislite, a vaš izbor ima cijenu – ostati bijesan, ogorčen ili osvetoljubiv (što može narušiti vaše cjelokupno psihofizičko stanje) ili oprostiti, prihvatiti, otpustiti, nastaviti dalje i graditi daljnje odnose na boljim temeljima.

Mir u svijetu započinje od nas samih, odnosno mirom koji nosimo u sebi!

Pročitajte i članke:

• Dezinformacije i lažne vijesti – utjecaj na društvo, tko je podložniji i kako ih zaustaviti?
• Vrijeđanje na društvenim mrežama – kakve osobe stoje iza toga i što možemo učiniti?

• citati o miru
• oprost
• poruka za mir u svijetu
• psihologija mira

Učitaj više izvora