Smijemo li biti sretni i kako da budemo sretni u ovim vremenima?

Smijemo li biti sretni i kako da budemo sretni u ovim vremenima

Živimo u svijetu neprestanih promjena i teške neizvjesnosti. Planovi se svako malo mijenjaju, a zbog takvih iskustava imamo sve manje hrabrosti da o njima uopće razmišljamo. Povodom Međunarodnog dana sreće koji obilježavamo neposredno prije početka proljeća, koje kod mnogih izaziva oduševljenje i radost, pokušat ćemo razjasniti što znači biti sretan u vremenima korone, potresa i ratovanja te kako održati optimizam kada postane teško održavati pozitivno razmišljanje.

Promjene, promjene …

Stvari se ne odvijaju baš uvijek onako kako smo zamišljali ili kako bismo htjeli. Promjene često dolaze nenajavljeno, a i kada nije tako, nisu baš jednostavne. Ljudi su skloni planiranju jer nastoje ublažiti potencijalni kaos koji se može dogoditi ako ne pokušamo predvidjeti probleme. No, kada stvari na svjetskoj razini izmiču kontroli, potpuno je jasno da je naše nastojanje preuzimanja kontrole potpuno besmisleno, a u jednu ruku i opasno.

Jedna od opasnosti koja se može pojaviti u ovoj situaciji je naučena bespomoćnost – stanje uvjerenosti kako se ne može učiniti ništa da se izmijeni neugodna situacija u kojoj se nalazimo, prestanak truda ili potpuno odustajanje od bilo kakvih promjena nabolje, kako u jednoj domeni života, tako i u svim ostalim.

Pojedinci koji su fiksirani na svoje planove i koji ne dopuštaju fleksibilnost kada se događaju promjene, često se nađu u ovom stanju u kojem bilo kakav manjak kontrole smatraju neuspjehom, a problem postane još veći kada taj neuspjeh generaliziraju na cijeli život. 

Kada više nismo u stanju promijeniti situaciju, izazvani smo promijeniti sebe! (Viktor Frankl)

Odabrati liniju manjeg otpora, sebe uvjeriti da je nešto nemoguće i da je bilo kakvo nastojanje oko promjene bezuspješno zapravo znači da ne želite preuzeti odgovornost nad svojim životom.

Najlakše je druge ljude ili okolnosti optužiti da je nešto nemoguće, a upravo tada, koliko god se činilo da ste smireni jer ste prihvatili situaciju, dolazi do nezadovoljstva i onog mnoštva “što bi bilo kad bi bilo” nakon što je odjurio vagon propuštenih prilika pred vašim očima.

Utjecaj rata na mentalno zdravlje
FOTO: Shutterstock

Kada bi bilo samo malo sreće …

Za sve dobre stvari, istina, moramo imati bar malo sreće. Ne znamo joj recept ni jednadžbu, ali je opisujemo kao emocionalno stanje karakterizirano osjećajima radosti, zadovoljstva i ispunjenja. Iako sreća ima mnogo definicija, ona nije samo odsustvo negativnih emocija već prisustvo općeg blagostanja i zadovoljstva životom te pozitivnih emocija.

S obzirom na to da je sreća široko definiran pojam, psiholozi i drugi stručnjaci je najčešće objašnjavaju kroz pojmove psihološke dobrobiti koja se promatra kroz ravnotežu emocija (općenito doživljavanje više pozitivnih nego negativnih emocija) i zadovoljstvo životom (koliko osoba općenito osjeća da je zadovoljna različitim područjima svojeg života, uključujući obitelj, odnose, posao, postignuća i sve ono što smatra važnim).

Ono u čemu ljudi danas često griješe je poistovjećivanje sreće sa stanjem neprestane euforije, a uopće nije tako. Sreća je sveukupni doživljaj radosti, a to ne znači da ste stalno u hipermaničnom raspoloženju i da imate energije na bacanje.

Ljudi koji sebe procjenjuju sretnima doživljavaju čitav niz različitih emocija, od ljutnje, frustracije, dosade, usamljenosti, tuge, očaja itd. Međutim, kada se suočavaju s nelagodom kada stvari ne idu baš onako kako bi htjeli, imaju temeljni osjećaj optimizma, vjeruju da će stvari ipak ići nabolje i da se mogu nositi s onim što se događa, a upravo to je ključno da bi sreća bila konstanta, a ne rijedak slučaj.

Imajući na umu različite vrste sreće, stručnjaci često naglašavaju dvije – hedonističku i eudaimonističku sreću.

Hedonistička se temelji na činjenju onoga što je dobro, ali često iz pozicije vlastitog “ja”, odnosno ispunjavanja želja, doživljajem užitka i osjećajem trenutnog zadovoljstva. Eudaimonistička sreća proizlazi iz traženja višeg smisla, uključujući osjećaj da život ima smisao, vrijednost i svrhu bez obzira na sve negativne okolnosti. Više se povezuje s ispunjavanjem odgovornosti, ulaganjem u dugoročne ciljeve, brigom za dobrobit drugih ljudi te življenjem u skladu s osobnim idealima.

Hedonistička sreća je trenutna, prolazna i sebična, dok je eudaimonistička dugotrajnija, predstavlja životnu svrhovitost i viši smisao koji mnogi ljudi tijekom cijelog života nastoje pronaći.

Optimizam i pesimizam
FOTO: Shutterstock

Optimisti znaju da imaju ništa, a pesimisti znaju da nemaju ništa?!

Nije neobično da su optimisti češće meta ismijavanja jer svijet gledaju “kroz ružičaste naočale”, “ne prihvaćaju realnost jer se ne mogu suočiti s njom”, “ne shvaćaju što je zapravo život” itd. Svi sebe najviše vole držati u sredini, u realizmu, a ta sredina ravnodušnosti ne djeluje kao zaštitni faktor kada dođu nevolje.

Studije su pokazale da se optimizam, kao stil razmišljanja, pokazao zaštitnim faktorom u očuvanju zdravlja, pogotovo u kriznim životnim situacijama jer su optimistični pojedinci skloni interpretirati stresore manje ugrožavajućim. Naime, i sama definicija optimizma, kao očekivanje pojedinca da će mu se u životu dogoditi više dobrih nego loših stvari, objašnjava na koji je način optimizam zaštita kada se nalazimo u teškim situacijama.

S druge strane, oni koji znaju da nemaju ništa – pesimisti, češće upadaju u stanje naučene bespomoćnosti (koja se smatra prediktorom depresije), skloniji su generaliziranju neuspjeha na sve domene života, teže se suočavaju s promjenama i duže oporavljaju od posljedica istih.

Pročitajte članke:

Nasilje, naposljetku, nije nikakva tajna. Mir je tajna. Nasilje je početno stanje. Jednostavno je. Mir je zahtjevan: naučen, ucijepljen, teško zarađen. (Ljudi često obrnuto postavljaju temeljna psihološka pitanja. Primjerice, zašto se ljudi drogiraju? To nije tajna. Tajna je zašto se ne drogiraju cijelo vrijeme. Zašto ljudi pate od tjeskobe? To nije tajna. Kako to da ljudi ikada mogu biti mirni? To je prava tajna! Ranjivi smo i smrtni. Milijun stvari može poći po zlu, na milijun način. Trebali bismo biti užasnuti nad svakom sekundom. Ali nismo.) (Jordan Peterson)

Misli dobro, osjećaj se dobro
FOTO: Shutterstock

Misli dobro, osjećaj se dobro!

Većina ljudi kombinira i optimistični i pesimistični stil razmišljanja, ali ipak postoji veća opredijeljenost za jednu stranu kada se dogode teške životne okolnosti. U trenutnoj situaciji u kojoj se nalazimo mijenjanje načina razmišljanja je jedino što imamo pod kontrolom.

Čak i emocije koje se trenutno javljaju u vremenima loših vijesti i velikih gubitaka često nisu pod našom kontrolom. Važno je biti ih svjestan. Postoji nekoliko načina koji vam mogu pomoći da se osjećate bolje u trenutnim okolnostima:

  • suprotstavite se pesimizmu – je li istina da ste trenutno baš toliko bespomoćni i da ne možete učiniti ništa da barem nekome u svojoj blizini pomognete ili učinite nešto dobro, postoji li neko drugo viđenje događaja koje nije toliko katastrofično, koji je najbolji mogući ishod kojem se možemo nadati u ovoj situaciji?
  • preuzmite odgovornost za svoje misli i osjećaje, a ne za tuđe – kao što vi niste odgovorni za tuđe emocije, tako nisu ni drugi za vaše; sve emocije i misli koje se javljaju ovise o vašoj interpretaciji onoga što primate iz okoline
  • uvijek imate izbora – svakodnevno se suočavate s tisuću izbora i svaki od njih je važan, a naučiti što i kako izabrati zapravo je najvažnije obrazovanje koje uopće možemo steći; sloboda izbora je najveća sloboda koju ćemo ikada imati, a ne možete upravljati svojim životom ako ne upravljate sobom i odlukama koje donosite kada vam se pruži prilika za njih
  • ograničite uzroke stresa ako možete – ako se svaki put uznemirite kada pročitate vijesti na portalima, onda ste izgubili ravnotežu između nužne informiranosti i panike; živimo u vremenu dezinformacija, a ako nemate vremena za provjeravanje informacije i njihovu kritičku procjenu, radije ih nemojte čitati
  • nema veze ako ne shvaćaš trenutno – mnogo stvari u životu se događa bez objašnjenja, uputa za korištenje i evakuacijskih vježbi, a u takvim okolnostima čovjek ima potrebu shvatiti kako stvari funkcioniraju kako bi zadovoljio potrebu za sigurnošću; kada to nije moguće, prihvatite da stvari iz naše perspektive nisu uvijek jasne te da ponekad “strpljen-spašen” itekako imamo više smisla
  • ako ne možete pomoći, nemojte barem odmoći – pronađite onaj segment u kojem možete pridonijeti, ali budite svjesni vlastitih ograničenja u trenutnoj situaciji
  • možeš mijenjati samo sebe – drugi ljudi imaju svoje izbore i miješanje u iste znači prelaženje tuđih granica; ako želiš dati savjet, prvo provjeri treba li ga druga strana.

Jedino na što možemo usmjeriti kontrolu su misli koje dopuštamo, s kojima se bavimo i koje svjesno prihvaćamo.

Koliko god bilo teško održavati razinu sreće na optimalnoj razini, ona je nužna da čovjek zadrži što je više moguće psiholoških resursa za teže situacije koje će se kad tad u životu pojaviti, nevezano za trenutna svjetska zbivanja.

Jedino na što možemo usmjeriti kontrolu su misli
FOTO: Shutterstock

Iako trenutno nismo u ratom pogođenim mjestima, možemo pridonijeti tamo gdje nam se nudi prilika – suosjećanje s onima koji dolaze u našu zemlju kako bi pronašli sigurnost i mir, praktična pomoć (volontiranje, prevođenje, prijevoz i sl.), odbijanje širenja dezinformacije, panike, straha i mržnje te prihvaćanje nesigurnosti i neizvjesnosti kao nečega što je uvijek prisutno, samo što toga nismo svjesni.

Pazite na svoje misli – jer misli postaju riječi.

Pazite na svoje riječi – jer riječi postaju akcije.

Pazite na svoje akcije – jer akcije postaju navike.

Pazite na svoje navike – jer navike postaju karakter.

Pazite na svoj karakter – jer karakter postaje vaš život.

Pročitajte i članke:

Članak objavljen:
  1. Peterson, J. B. (2018). 12 pravila za život – protuotrov kaosu. Verbum: Zagreb.
  2. Argyle, M. (2013). The psychology of happiness. Routledge.
  3. Frankl, V. E. (2010). Čovjekovo traganje za smislom. Planetopija: Zagreb.
  4. Franklin, S. S. (2010). The psychology of happiness: A good human life. Cambridge University Press.
  5. Rijavec, M. i sur. (2008). Pozitivna psihologija. IEP-D2: Zagreb.
  6. Rijavec, M. i Miljković, D. (2001). Kako postati i ostati (ne)sretan? IEP-D2: Zagreb.

Ocijenite članak

5 / 5   1

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu