Autodestruktivnost – kako je prepoznati i kako pomoći?

Budite prvi i komentirajte!
5 min čitanja

Marija Šimunić

mag. psych.

Kada biste sami pokušali opisati pojam autodestruktivnost, značenje bi vjerojatno bilo toliko ekstremno da biste ga povezali s nekim teškim ovisničkim ponašanjima, samoozljeđivanjem ili suicidalnim ponašanjem.

Iako zvuči nevjerojatno, autodestruktivnost je ponašanje s kojim smo se susreli barem jedanput u životu. To su bili oni trenuci kada smo odustali jer smo se previše bojali neuspjeha ili trenuci kada smo podcjenjivali svoje talente i potencijale.

Teško je nabrojati sve situacije u kojima se može pojaviti autodestruktivnost, ali svaki put kada nas je strah ili nesigurnost zaustavila baš onda kad smo htjeli isprobati nešto novo i izgraditi bolji život, autodestruktivnost je bila aktivna. Možda je to jako teško zamisliti, ali čovjek je ponekad najveći neprijatelj upravo samom sebi.

Autodestrukcija – definicija

Autodestrukcija je oblik samokažnjavajućeg ponašanja koje je često reakcija na osobne neuspjehe koji možda i nisu realni, ali si ih ne možemo oprostiti. Autodestruktivna osoba često okrivljuje samu sebe za sve poteškoće koje je doživjela, a nerijetko ta krivnja prelazi u mržnju prema sebi.

Autodestruktivna osoba je jako nesretna osoba koja svoj pravi problem ne može vidjeti od silnih negativnih emocija koje osjeća prema samoj sebi. Te emocije utječu na sve aktivnosti u svakodnevnom životu, uključujući i međuljudske odnose koji su često nestabilni i kratkotrajni zbog čega se javlja usamljenost i depresija.

Kako prepoznati autodestruktivnu osobu?

Autodestruktivna osoba može pokazivati sljedeće simptome autodestruktivnog ponašanja:

manjak samopouzdanja,
negativno razmišljanje,
loše mišljenje o samom sebi,
mržnja samog sebe,
pretjeran strah od neuspjeha,
depresija i anksioznost,
nezadovoljstvo vlastitim životom,
nestabilni međuljudski odnosi,
negativan utjecaj na druge ljude,
neuspjeh u poslovnom svijetu,
samoozljeđivanje,
pojava ovisničkih ponašanja o drogi i/ili alkoholu,
odbijanje pomoći,
zanemarivanje fizičkog izgleda,
nepotrebno žrtvovanje,
mentalno zanemarivanje,
nemogućnost suočavanja sa samim sobom.

Iako se autodestruktivnost češće javlja kod depresivnih osoba, to ne mora nužno biti tako zato što se može pojaviti kod bilo koga. Isto tako, nije svaka autodestruktivna osoba ujedno i psihički bolesnik zato što nisu sva autodestruktivna ponašanja toliko ekstremna kao što je samoozljeđivanje.

Osoba može sama sebi pomoći ako uoči koliko je njezino ponašanje ometa u svakodnevnom životu te ako shvati kako njezin život ima smisao i svrhu pomoću kojih se može ostvariti i razvijati u skladu sa svojim talentima i potencijalima.

Autodestruktivnost kod djece

Autodestruktivnost se može pojaviti čak i kod djece. Neki stručnjaci smatraju da je razlog tome neki doživljeni neuspjeh, trauma ili neugodno iskustvo u ranom djetinjstvu (npr. razvod roditelja koji je bio popraćen glasnim i čestim svađama oca i majke).

Često djeca koja dožive takve traume u djetinjstvu, autodestruktivna ponašanja pokažu tek poslije, posebno u pubertetu koje je samo po sebi puno izazova. Postoje predrasude da se autodestruktivno ponašanje kod djece uglavnom povezuje s traženjem pažnje. Iako to može biti slučaj pogotovo kod djece, problem je obično puno kompliciraniji i dublji.

Autodestruktivnost ponašanje kod djece – primjer

Na primjer, dijete čiji su se roditelji razveli dok je ono još bilo malo kada nije shvaćalo što se događa, vrlo lako je moglo početi okrivljavati sebe za propali brak svojih roditelja jer to djeca često pomisle.

Ako roditelji nikad nisu djetetu objasnili što se dogodilo i zadržali pozitivan odnos oko odgoja djeteta nakon razvoda, vjerojatno se taj osjećaj krivnje povećao.

Nije se mogla razviti zdrava ličnost djeteta, zbog čega je ona vjerojatno prešla u blaži oblik poremećene ličnosti. Dijete je s osjećajem krivnje ušlo u pubertet i naišlo na pregršt pubertetskih prepreka – novo društvo, novi prijatelji, novi ljudi i vršnjaci kojima se često treba dokazivati kako bi ostao u njihovom društvu itd.

Uz sve to, manjak samopouzdanja je odigrao svoju ulogu pri pojavi straha i tjeskobe koja je s vremenom prerasla u depresiju. Nažalost, dijete će vjerojatno razviti autodestruktivne obrasce ponašanja kao što je odustajanje od škole, zatvaranje u sebe, upadanje u loše društvo i isprobavanje različitih rizičnih ponašanja.

Upravo zbog osjećaja krivnje koja ga proganja, osoba bježi od sebe, a onda kad postane svega svjesna, kažnjava se kako bi smanjila taj osjećaj.

Ovo je ipak samo primjer, ali nažalost ovakve situacije postoje. Roditelji postanu svjesni problema tek kada njihovo dijete odraste i kada pokušavaju pronaći različite stručnjake koji će im pomoći razumjeti vlastitu djecu.

Kako pomoći autodestruktivnoj osobi?

Autodestruktivna osoba uglavnom vidi samo svoju tamnu stranu – svoje mane, nedostatke, probleme, pogreške itd. Ono što je najvažnije jest pokušati je osvijestiti koliko je divna, talentirana i posebna upravo takva kakva jest. Mnoge vrline i talente autodestruktivna osoba ne vidi niti uopće zna da ih ima.

Također, autodestruktivnoj osobi će biti teško pomoći zato što odbija pomoć. U takvim situacijama nikako ne smije postojati nametljivost ili tjeranje na poboljšanje. Sve se treba odvijati postupno i nenametljivo.

S obzirom na to da je problem vjerojatno puno dublji nego što izgleda, osobi će trebati dosta vremena da se otvori i počne pričati o onome što je muči. Još k tome, manjak samopouzdanja i zatvorenost će vjerojatno zahtijevati izvlačenje riječi iz takve osobe, stoga je važno imati strpljenja, ljubavi i poštovanja prema takvim osobama.

Imajte na umu da one ne žele biti takve te da im je potrebna pomoć kako bi shvatili smisao i svrhu svojega života.

Kako prestati biti autodestruktivan – savjeti

Ako ste si zaista postavili ovo pitanje, znači da ste svjesni svojega problema i želite si pomoći. To je zaista jako velik korak prema napretku. Imajte na umu da niste sami u ovome, zato što se svi mi bojimo novih situacija, izazova, zahtjeva i okolnosti u koje nas stavlja život.

Strah od neuspjeha je sasvim normalan, ali u prevelikoj dozi može biti paralizirajući. Stoga, sljedećih nekoliko savjeta može poslužiti kao primjer dobrih i korisnih strategija za borbu protiv autodestruktivnosti:

Ako se osjećate loše, nemojte se pokušati izolirati. Potražite ljude (obitelj, prijatelji, terapeut) koji pozitivno utječu na Vas i koji Vas mogu saslušati.
Sjetite se životnih situacija u kojima ste bili jako sretni! Pokušajte se sjetiti što Vas je tada činilo sretnim i možete li to ikako vratiti. Ako ne možete vratiti, pokušajte barem zamijeniti s nečim pozitivnim.
Nemojte se dovoditi u situacije samoozljeđivanja, odnosno u one situacije ili blizine objekata kojima biste si mogli nauditi.
Pokušajte pronaći pozitivne stvari i aktivnosti koje Vas zanimaju i čine sretnima.
Oslobodite svoju kreativnost i talentiranost.
Bavite se nekom fizičkom aktivnošću kao što je vježbanje u grupi ili bavljenje plesom. To Vas može potaknuti, inspirirati i vratiti samopouzdanje.
Brinite se za svoje mentalno zdravlje pomoću pozitivnih i motivirajućih sadržaja.
Potražite ljude koji su proživjeli isto što i Vi te pokušajte s njima podijeliti svoje poteškoće. Oni će Vam moći reći kako su se borili sa svojim problemima te koje su strategije korisne za borbu protiv autodestruktivnosti.
Potražite stručnu pomoć. Postoje različiti psihoterapijski pravci koji Vam mogu pomoći u borbi protiv autodestruktivnosti. Za ovaj slučaj se konkretno preporučuje kognitivno-bihevioralna terapija koja je relativno kratkotrajna, a usmjerava se na konkretan problem koji se javlja u ponašanju i mišljenju pojedinca. Uz takav strukturiran, visoko edukativan i aktivan način suradnje s terapeutom možete značajno poboljšati svoj život.