Zbunjuje potrošače

Eko, bio ili organska hrana: Postoji li razlika?

2 komentara
6 min čitanja

Kristina Žuna

mag. ing. biotechn.

Ekološka proizvodnja u zadnje vrijeme uzima sve više zamaha, zbog tvrdnji da je takva hrana nutritivno bogatija i manje štetna po ljudsko zdravlje. Također, pojavljuju se mnogi nazivi poput “organic“, “bio“ i “eco“, što može zbuniti potrošače, a ujedno je takva hrana puno skuplja od one koja je uzgojena konvencionalno.

Kako se točno dobije certifikat o ekološkoj proizvodnji i što znači da se neka hrana proizvodi ekološki – saznajte u nastavku članka.

Eko, bio ili organska hrana – što je ekološka proizvodnja?

Ekološka proizvodnja je propisana i ujednačena međunarodnim zakonima koji su prihvaćeni i od strane Svjetske zdravstvene organizacije te Organizacije za prehranu i poljoprivredu, a od 1991. godine i od Vijeća Europe, ističu autori Žmergo.hr.

Ekološki proizvod je bilo koji proizvod koji sadrži 95 % ili više ekoloških sastojaka. Količina od 5 % se morala ostaviti zbog neizbježnih oštećenja poput oneštećenja iz kiša ili vjetra koji dolazi iz udaljenih mjesta.

Ekološka ili organska proizvodnja je također definirana hrvatskim Zakonom o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda, i to je proizvodnja koja:

omogućava održivo gospodarenje prirodnim resursima
zabranjuje primjenu kemijskih agrocida, umjetnih mineralnih gnojiva i drugih agrokemikalija
omogućava vraćanje ravnoteže u prirodu te time čuva biološku raznolikost
potiče razvoj ruralnih područja i omogućava razvoj malih obiteljskih gospodarstava
doprinosi do razvoja eko turizma i eko sela te time povezuje poljoprivredne, turističke i zanatske aktivnosti.

Certifikat o ekološkoj proizvodnji – kako ga dobiti?

Kad bi neki poljoprivrednik želio prijeći s “obične” na ekološku proizvodnju, trebao bi nabaviti ekološko sjeme i zatražiti pregled tla od Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.

Nadležna služba, ovlaštena od strane Ministarstva, obavit će pregled plodnog tla u posjedu poljoprivrednika te odrediti period u kojem se tlo čisti. Ekološko sjeme se može kupiti od raznih proizvođača, a za veća polja se uvozi iz inozemstva.

Tlo se obično “čisti” oko tri godine, a slična se pravila poštuju i u SAD-u, što se zove i tranzicijski period.

Pravila, kojih se u praksi trebaju držati poljoprivrednici koji žele uzgajati ekološki, navodi Katarina Zupančić, diplomirana inženjerka prehrambene tehnologije:

zabranjuje se upotreba GMO-a u bilo kojem trenutku proizvodnje
zabranjena je upotreba mineralnih dušičnih gnojiva
zabranjeno je davanje pospješivača rasta stoci
ne smije se koristiti ionizirajuće zračenje
stoka se uzgaja na ekološkim farmama, a bilo kakvo sputavanje i izolacija su zabranjeni
zabranjena je upotreba umjetnih zaslađivača i prehrambenih aditiva.

Razlika između “bio” i “eko”

Eko, bio ili organska hrana su sinonimi i označavaju isti način proizvodnje, ali se te kratice koriste drugačije u raznim državama. U Hrvatskoj pričamo o ekološkoj proizvodnji, organska ili “organic” hrana je pretežno američki naziv, dok se “bio uzgoj” često koristi u Njemačkoj.

Ekološki uzgojena hrana, odnosno prehrambeni proizvod, uvijek ima posebnu oznaku, bez koje proizvod ne vrijedi kao ekološki.

Oznaka sadrži riječi “hrvatski eko proizvod” i obično je zelene boje, ili je na njoj nacrtan zeleni listić. Slične oznake se pojavljuju svuda diljem svijeta.

Organski i konvencionalno uzgojene namirnice – razlike

Nutritivni sastav usjeva se može uvelike razlikovati ovisno o vrsti tla na kojem se uzgaja, vremenu i samoj vrsti usjeva. Stoga je nekad teško procijeniti postoje li razlike između organski, tj. ekološki uzgojene hrane i konvencionalno uzgojene hrane.

Međutim, eko, bio ili organska hrana može imati veće koncentracije antioksidativnih spojeva i vitamina u svojem sastavu u odnosu na konvencionalno uzgojenu hranu. To je pokazala i studija objavljena 2014. godine u časopisu The British Journal of Nutrition, koja ističe da je koncentracija antioksidativnih spojeva u organski uzgojenoj hrani bila 69 % puta veća u odnosu na konvencionalno uzgojenu hranu.

To se djelomično može objasniti činjenicom da ekološki uzgojena hrana, odnosno plodovi koji rastu nemaju zaštitu od napasnika u obliku pesticida ili herbicida pa sami proizvode više “zaštitnih spojeva” koji su ujedno antioksidansi, ističu stručnjaci sa zdravstvenog portala Healthline.

Također, ekološki proizvodi obično imaju nižu razinu nitrata u svojem sastavu zbog zabrane upotrebe mineralnih dušičnih gnojiva. Neka istraživanja su dokazala bolji profil masnih kiselina u mesu ekološke proizvodnje u odnosu na konvencionalno uzgojeno meso, što dugoročno može djelovati povoljno po zdravlje ljudskog organizma.

Međutim, postoji i mnogo studija koje pokazuju suprotno, odnosno ne pokazuju da postoji ikakva razlika između organske i neorganske hrane, ali mišljenja stručnjaka su još uvijek podijeljena. Istraživanja bi trebalo provesti više, a ona bi trebala biti ujednačena i standardizirana.

ekološka proizvodnja — FOTO: Shutterstock

Kako očistiti voće i povrće od pesticida?

Iako sva hrana koja dospije na tržište mora biti pregledana i očišćena od pesticida, spojeva koji suzbijaju štetan učinak insekata, koncentracije koje su ispod minimalnih ipak mogu dospjeti u vaš organizam.

Iako su u najvećem dijelu pesticidima izloženi poljoprivrednici koji s njima rukuju, dokazano je da i najmanje doze pesticida mogu djelovati štetno na ljudski organizam. Najvećim dijelom ih možete ukloniti pranjem pod mlazom vode i guljenjem kore ili zaštitne opne oko voća i povrća.

Pesticide također možete ukloniti:

kuhanjem u vodi – učinkovito je, ali određeni pesticidi mogu prijeći s ploda u juhu, gulaš i sl.
kuhanjem na pari – može se ukloniti 80 – 90 % ukupne preostale količine pesticida s ploda
prženjem u ulju – neki pesticidi se mogu djelomično ukloniti, a neki potpuno
pečenjem – može se ukloniti 70 – 100 % iz pšeničnih proizvoda, poput kiflica i kruha.

Organska hrana – prodaja

Prilikom prodaje namirnica proizvođači vole isticati riječi poput “zdrava hrana” ili “ekološka proizvodnja“. Međutim, nekad to mogu i napisati bez da imaju certifikat o ekološkoj proizvodnji.

Prilikom kupnje namirnica pazite da imaju oznaku o ekološkoj proizvodnji, a ne da samo to na njima piše. Također, na stranicama Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja se može vidjeti popis ovlaštenih ekoloških proizvođača, kako biste bili sigurni.

Ipak, imajte na umu da organska hrana može biti 50 – 70 % puta skuplja od “obične”.

Neke od namirnica zbog svojeg sastava mogu zadržati nešto više ostataka proizvoda kojima su tretirane tijekom konvencionalne proizvodnje, poput pesticida. Namirnice koje bi stoga bilo poželjno kupovati iz ekološke proizvodnje su:

S druge strane, neke namirnice zadržavaju manje ostataka kemikalija kojima su tretirane. To su:

Glifosati u hrani

Glifosati su herbicidi, odnosno najčešće sastojci komercijalno dostupnih herbicidnih mješavina. Herbicidi su spojevi kojima je zadaća uništiti nepoželjne biljke, npr. korove, u poljima gdje se uzgajaju određene kulture.

Istraživanja oko štetnosti glifosata po ljudsko zdravlje još su uvijek podijeljena, ali ih isto tako nema mnogo. Ona koja su provedena na laboratorijskim životinjama, poput štakora i miševa, pokazuju da glifosati djeluju kancerogeno.

Također, u 2015. godini je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila glifosate spojevima s kancerogenim djelovanjem nakon par studija koje su provedene na poljoprivrednicima koji su ih koristili. Ta su istraživanja povezala upotrebu i rukovanje s glifosatima s razvojem ne-Hodginksovim limfoma, ističu stručnjaci sa zdravstvenog portala Healthline.

S druge strane, neka istraživanja na ljudima, čak i neka koje je provela Europska agencija za sigurnost hrane i lijekova, su pokazala da glifosati pak ne djeluju kancerogeno. Bitno je napomenuti da su neka od tih istraživanja proučavala izolirano djelovanje glifosata, iako se glifosati najčešće nalaze ukomponirani uz druge sastojke, koji im mogu pojačati djelovanje.

Također, neka istraživanja su plaćena od poznate biotehnološke tvrtke, koja drži monopol nad proizvodnjom i prodajom glifosata i gotovo isključivo dolaze uz GM sjeme koje ta tvrtka prodaje.

Osim tumora, postoje indikacije da glifosati uzrokuju probleme s plodnošću, radom bubrega i povećavaju rizik od razvoja od kroničnih bolesti.

Rezidui ili zaostaci glifosata će se vrlo vjerojatno pronaći na genetski modificiranim usjevima, koji se zasad pretežno uzgajaju u SAD-u. To su usjevi poput kukuruza, soje, repice i alfalfe.

Pročitajte i ove članke: