Ponekad se naziva i "autoimuni gastritis"

Perniciozna anemija: Pogađa oko 2 % odraslih osoba starijih od 60 godina! Liječnik otkriva simptome, kako je prepoznati i liječiti

Budite prvi i komentirajte!
4 min čitanja

Hrvoje Pinoza

dr. med.

Perniciozna anemija je autoimuno stanje u kojem tijelo ne može ispravno apsorbirati vitamin B12. To dovodi do simptoma anemije (smanjenog broja funkcionalnih crvenih krvnih stanica) i popratnih problema.

Riječ “perniciozno” znači postupno štetno.

Povijesno gledano, prije nego što se shvatila njegova uloga, manjak vitamina B12 bio je često fatalno stanje.

Perniciozna anemija se također ponekad naziva “autoimuni gastritis” (perniciozna anemija i gastritis) ili “Biermerova bolest”. Češći je kod starijih osoba, a procjenjuje se da pogađa oko 2 % odraslih osoba starijih od 60 godina.

Bez odgovarajućeg vitamina B12, postoji manje crvenih krvnih stanica koje prenose kisik kroz organizam. Perniciozna anemija može biti prisutna i nekoliko godina prije nego što se primijete promjene na tijelu. Ako se ne liječi, perniciozna anemija može uzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme, uključujući nepovratna oštećenja živčanog sustava.

U normalnim okolnostima tijelo skladišti vitamin B12 koji dobiva iz prehrane, polako ga iskorištavajući tijekom vremena. Može proći 3 – 5 godina dok tijelo ne potroši zalihe vitamina B12. Nakon toga može proći još nekoliko godina prije nego što se razviju simptomi perniciozne anemije.

Perniciozna anemija – uzroci

Perniciozna anemija je autoimuno stanje koje se događa kada imunološki sustav proizvodi antitijela koja napadaju stanice u sluznici želuca i živčane stanice. Odgovor imunološkog sustava utječe na sposobnost tijela da apsorbira vitamin B12.

Antitijela blokiraju protein koji se naziva unutarnji faktor koji prenosi vitamin B12 koji dobivamo iz hrane do stanica u tankom crijevu. Odatle se vitamin B12 prenosi u krvotok. Drugi proteini zatim prenose vitamin B12 u koštanu srž, gdje se vitamin koristi za stvaranje novih crvenih krvnih stanica. Ovaj proces se ne može dogoditi kada imunološki sustav blokira intrinzični faktor.

Može se razviti nedostatak vitamina B12 i iz drugih razloga:

operacija uklanjanja dijela ili cijelog želuca – čime se eliminiraju stanice koje omogućuju apsorpciju vitamina B12; otprilike polovica ljudi koji imaju operaciju želučane premosnice za liječenje pretilosti gube stanice koje omogućuju apsorpciju vitamina B12
operacija uklanjanja dijela tankog crijeva – smanjujući sposobnost tankog crijeva da apsorbira vitamin B12
prekomjerni bakterijski razvoj u tankom crijevu (SIBO) – SIBO se događa kada postoje pogrešne vrste bakterija u tankom crijevu koje potroše sav vitamin B12 prije nego što tanko crijevo uspije apsorbirati vitamin
lijekovi – uključujući antibiotike za infekcije i lijekove za dijabetes i napadaje, koji utječu na razinu vitamina B12
infekciju trakavicama – trakavice se hrane vitaminom B12
veganska ili vegetarijanska prehrana koja ne uključuje dovoljno vitamina B12
medicinska stanja koja utječu na probavni sustav poput celijakije ili Crohnove bolesti zbog kojih je organizmu teško apsorbirati dovoljno vitamina B12
endokrine autoimune bolesti – poput hipoparatireoze i Gravesove bolesti, koje povećavaju rizik od razvoja perniciozne anemije.

Perniciozna anemija – simptomi

Općenito govoreći, što dulje traje manjak vitamina B12, to su simptomi ozbiljniji. Na početku, ljudi mogu imati blage simptome za koje misle da su uzrokovani drugim uobičajenim stanjima. Primjeri uključuju:

proljev ili zatvor
omaglica pri stajanju ili pri naporu
gubitak apetita
blijeda koža (blaga žutica ili žutilo očiju ili kože)
kratkoća daha (dispneja), uglavnom tijekom vježbanja
žgaravica
otečen, crven jezik ili krvarenje desni.

Dugotrajno niske razine vitamina B12 uzrokovane pernicioznom anemijom mogu utjecati na živčani sustav. Simptomi potencijalnih problema sa živčanim sustavom uključuju:

zbunjenost
kratkotrajni gubitak pamćenja
depresija
gubitak ravnoteže
utrnulost i trnci u rukama i nogama
problemi s koncentracijom
razdražljivost
halucinacije
deluzije
degeneracija optičkog živca koja utječe na vid.

Osobe s pernicioznom anemijom imaju veću vjerojatnost da imaju druga autoimuna stanja, koja se mogu pojaviti prije ili nakon simptoma perniciozne anemije. Na primjer, oni imaju veći rizik od dijabetesa tipa 1, autoimune bolesti štitnjače i vitiliga.

Ljudi s pernicioznom anemijom također imaju povećan rizik od razvoja nekih vrsta raka želuca, uključujući želučane karcinoidne tumore i adenokarcinome.

Perniciozna anemija – dijagnoza

Najprije će liječnik obaviti temeljit fizikalni pregled i postaviti pitanja o povijesti bolesti kako bi znao imate li neka druga stanja koja mogu povećati rizik od nedostatka vitamina B12. Ostali testovi koje mogu napraviti uključuju:

razina vitamina B12
potpuna krvna slika (KKS) – ovaj test krvi određuje vrstu i stupanj anemije (perniciozna anemija – krvna slika)
broj retikulocita – ovaj test pokazuje može li koštana srž stvarati nove crvene krvne stanice
razine laktat dehidrogenaze (LDH) – enzim koji proizvode mnoge stanice; ekstremno visoke razine LDH mogu ukazivati na pernicioznu anemiju
razina bilirubina u serumu
razine metilmalonske kiseline (MMA)
razina homocisteina – visoka razina homocisteina može biti znak nedostatka vitamina B12; testovi na prisutnost protutijela koja napadaju parijetalne stanice u želucu i blokiraju djelovanje intrinzičnog faktora
gornja endoskopija – tanki instrument nalik cijevi sa svjetlom i lećom za gledanje koji se zove endoskop koristi se za traženje znakova degeneracije ili atrofije sluznice želuca.

Perniciozna anemija – liječenje

Budući da je apsorpcija vitamina B12 blokirana, liječnik najčešće propisuje intramuskularne injekcije vitamina B12 za njegovu nadoknadu. Kasnije, nakon što se zalihe B12 vrate u normalu, mogu se propisati visoke doze oralne zamjene B12. Mogu se propisati antibiotici ako postoje bakterije u crijevima koje sprječavaju tijelo da adekvatno apsorbira vitamin B12.

Pročitajte i ove članke: