Astaksantin je molekula koja odavno zaokuplja pažnju stručnjaka zbog svog antioksidativnog učinka i potencijalnih povoljnih djelovanja.

Koje su sve indikacije kod kojih ima smisla uzimanje astaksantina, koliko dokaza imamo u tom pogledu i koji bi bio najbolji astaksantin u lepezi dodataka prehrani koje danas imamo u ljekarnama?

Što je astaksantin?

Astaksantin (kemijska formula C₄₀H₅₂O₄) je keto-karotenoid, odnosno crvenkasti pigment topiv u mastima koji prirodno nalazimo u morskim rakovima te u nizu mikroorganizama. Upravo on daje karakterističnu crvenkastu boju tkivu lososa, pa i nekih drugih morskih organizama.

Ono po čemu se astaksantin posebno ističe jest njegov antioksidativni potencijal. Naime, ubraja se među najsnažnije poznate antioksidanse, a u pojedinim se izvorima njegova aktivnost procjenjuje i do 100 puta jačom od one vitamina E (α-tokoferola).

Tu brojku ipak treba uzeti s oprezom jer ovisi o uvjetima mjerenja i vrsti testa. Glavni izvor astaksantina za dodatke prehrani namijenjene ljudima predstavlja mikroalga Haematococcus lacustris (poznata i kao H. pluvialis), koja ga proizvodi u znatnim količinama.

Koji je mehanizam djelovanja astaksantina?

Tajna djelovanja astaksantina krije se u njegovoj kemijskoj strukturi. Molekula sadrži niz konjugiranih dvostrukih veza, a upravo je taj središnji dio zaslužan i za crvenu boju i za antioksidativno djelovanje.

Naime, taj sustav veza omogućuje astaksantinu da slobodnim radikalima donira ili preuzima elektrone i tako ih pretvori u stabilnije, manje štetne molekule. Na taj se način prekidaju lančane reakcije slobodnih radikala, koje inače oštećuju stanice.

Astaksantin se zbog svoje strukture (topiv u mastima) ugrađuje u lipidni dvosloj stanične membrane bez da narušava njezinu cjelovitost. Osim što sam neutralizira radikale, astaksantin potiče i prirodne obrambene mehanizme stanice.

Pokazalo se da pojačava aktivnost ključnih enzima koji slobodne kisikove radikale razgrađuju u manje štetne molekule.

To je osobito važno na razini mitohondrija, pa astaksantin neizravno čuva i proizvodnju energije i cjelokupnu funkciju stanice. Upravo iz tih svojstava proizlazi i niz potencijalnih indikacija o kojima će biti riječi u nastavku, od živčanog sustava i srca do zdravlja kože i očiju.

Kada je u pitanju astaksantin, iskustva su sljedeća.

Kako su povezani astaksantin i koža?

Koža je prva crta obrane organizma prema vanjskom svijetu, pa je izravno izložena oksidativnom stresu, ponajprije UV zračenju. Upravo to zračenje potiče stvaranje slobodnih radikala (ROS) koji s vremenom ubrzavaju tzv. fotostarenje kože, vidljivo kroz bore, gubitak elastičnosti i pojavu hiperpigmentacije.

Usred tog procesa nalaze se i matriksne metaloproteinaze (MMP). To su enzimi koji razgrađuju kolagen i elastin, ključne potporne bjelančevine kože. Što su MMP-ovi aktivniji, koža brže gubi čvrstoću i elastičnost.

Pretpostavka jest da astaksantin tu djeluje na više razina – neutralizira slobodne radikale, smanjuje upalu i, što je posebno zanimljivo, koči aktivnost MMP-ova te tako usporava razgradnju kolagena.

Klinička su ispitivanja tu pretpostavku dijelom i potvrdila. U istraživanjima na ljudima oralna suplementacija astaksantinom, najčešće u dozama 2 – 12 mg dnevno tijekom razdoblja od nekoliko tjedana do četiri mjeseca, pokazala je koristi za niz parametara kože.

Među njima su elastičnost, vlažnost, dubina bora i otpornost kože na UV oštećenje.

Tako je, primjerice, suplementacija astaksantinom (uz hidrolizirani kolagen) značajno smanjila ekspresiju gena odgovornih za razgradnju kolagena i elastina nakon izlaganja UV zračenju, uz vidljivo poboljšanje elastičnosti kože.

U drugim je istraživanjima zabilježeno da astaksantin sprječava pogoršanje vlažnosti i produbljivanje bora koje se javljalo u placebo skupinama.

Zanimljiv je i učinak na osjetljivost kože na sunce. U jednom je istraživanju nakon desetotjedne suplementacije s četiri miligrama astaksantina dnevno zabilježeno povećanje tzv. minimalne eritemske doze. Drugim riječima, koži je bila potrebna veća količina UV zračenja da bi nastalo crvenilo.

To upućuje na mogući fotoprotektivni učinak, no tu treba biti oprezan. Naime, astaksantin nije i ne može biti zamjena za zaštitni faktor (SPF) ni klasičnu zaštitu od sunca.

Ukupno gledano, dosadašnji podaci idu u prilog tome da astaksantin može pomoći u očuvanju elastičnosti, vlažnosti i otpornosti kože. Ipak, dokaze treba uzeti s rezervom.

Većina ispitivanja su relativno mala, često provedena na zdravim ispitanicima i usmjerena na kozmetičke, a ne strogo medicinske ishode. Drugim riječima, riječ je o obećavajućem, ali ne i čvrsto potvrđenom djelovanju.

Kako su povezani astaksantin i vid?

Oksidativni stres ima važnu ulogu u nastanku više bolesti očiju, među kojima su senilna makularna degeneracija (propadanje središnjeg dijela mrežnice), katarakta i uveitis (upala srednje očne ovojnice).

Slobodni radikali oštećuju membrane osjetljivih stanica mrežnice, što s vremenom može narušiti vidnu oštrinu.

Da karotenoidi tu mogu pomoći, nije nova ideja. Lutein i zeaksantin, “rođaci” astaksantina, prirodno se u visokim koncentracijama nalaze upravo u makuli i štite je od oksidativnog oštećenja. Neka istraživanja pokazuju da i astaksantin može zaštititi stanice oka od stresa izazvanog UVB zračenjem.

Dio ispitivanja na ljudima bavio se protokom krvi u oku. U njima je oralni astaksantin, u dozama 6 – 12 mg dnevno tijekom četiri tjedna, povećao kapilarni protok krvi u mrežnici, odnosno žilnici, bez utjecaja na očni tlak.

To je zanimljivo jer je slab protok krvi u području vidnog živca povezan s glaukomskim oštećenjem. Treba reći da to ni u kojem slučaju nije dokaz da astaksantin liječi glaukom, nego tek pokazatelj mogućeg smjera za daljnja istraživanja.

Isto tako, pokazalo se da suplementacija astaksantinom može poboljšati akomodaciju, odnosno sposobnost oka da prebacuje fokus s udaljenih na bliske predmete, kao i percepciju dubine. Takav bi učinak teoretski mogao koristiti osobama koje dugo rade za ekranom.

Tu ipak istaknuti da rezultati nisu posve dosljedni. Naime, dio mjerenja zamora od dugotrajnog rada za ekranom u pojedinim studijama nije pokazao značajnu razliku u odnosu na placebo.

Ukupno gledano, dosadašnja istraživanja o astaksantinu i zdravlju oka obećavaju, osobito kad je riječ o cirkulaciji u oku i zamoru od dugotrajnog gledanja u ekran.

No, vrijede ista ograničenja kao i kod kože: ispitivanja su uglavnom mala, kratka (najčešće četiri tjedna) i provedena na zdravim ispitanicima. Zbog toga se njihovi rezultati zasad nikako ne mogu prevoditi u terapijske i slične preporuke.

Koji su potencijalni kardiovaskularni učinci astaksantina?

Kardiovaskularne bolesti su vodeći uzrok smrtnosti u svijetu. U njihovoj podlozi važnu ulogu imaju upravo slobodni kisikovi radikali (ROS).

Naime, oksidacija LDL kolesterola jedna je od ključnih početnih koraka u nastanku ateroskleroze, nakupljanja naslaga u stijenkama arterija. Logično je stoga da se antioksidansi, među njima i astaksantin, istražuju kao mogući saveznici u zaštiti krvožilnog sustava.

Mehanistički, ta zamisao ima smisla. Astaksantin se prenosi u organizmu putem LDL čestice i ondje je (pretpostavljeni mehanizam) štiti od oksidacije.

U laboratorijskim i ex vivo uvjetima pokazalo se da produljuje vrijeme do oksidacije LDL-a, i to ovisno o dozi.

Manja klinička ispitivanja na ljudima donijela su ohrabrujuće, premda skromne rezultate.

U dijelu studija, pri dozama 6 – 20 mg dnevno tijekom 12 tjedana, zabilježeno je blago povećanje zaštitnog HDL kolesterola, sniženje triglicerida te, u pojedinim ispitivanjima, i sniženje LDL kolesterola (uz napomenu kako neke studije nisu potvrdile navedene rezultate).

Usporedno su se poboljšali i biljezi oksidativnog stresa u krvi.

Tu, međutim, treba biti vrlo jasan oko dosega tih rezultata. Sve su to mala ispitivanja, kratkog trajanja i s tzv. surogatnim ishodima. Drugim riječima, mjereni su biokemijski pokazatelji u krvi (lipidi, biljezi oksidacije), a ne ono što pacijenta uistinu zanima – rjeđi infarkti, moždani udari ili produljeni život.

Poboljšanje lipidograma u maloj studiji ne znači automatski i manje kardiovaskularnih događaja u stvarnom životu, jer taj korak nijedno dosadašnje ispitivanje nije dokazalo.

Dakle, astaksantin pokazuje zanimljiv potencijal u smanjenju oksidativnog stresa i blagom poboljšanju lipidnog profila, ali zasad ga nikako ne treba shvaćati kao lijek za srce ni zamjenu za dokazane mjere zaštite krvožilnog sustava.

Za bilo kakvu čvršću preporuku nužna su velika i dugotrajna ispitivanja s jasnim kliničkim ishodima.

Kako su povezani astaksantin i živčani sustav?

Mozak je posebno ranjiv na oksidativni stres. Naime, mozak troši velike količine kisika, bogat je mastima podložnima oksidaciji, a živčane se stanice slabo obnavljaju.

Upravo se zato nakupljeno oksidativno oštećenje smatra jednim od čimbenika u nastanku neurodegenerativnih bolesti poput Alzheimerove i Parkinsonove bolesti. Iz te logike proizlazi i interes za astaksantin.

Pokazalo se u in vitro studijama da bi astaksantin mogao kočiti nakupljanje beta amiloida, bjelančevine čije se taloženje u mozgu smatra jednim od ključnih procesa u razvoju Alzheimerove bolesti.

Treba odmah istaknuti da je najveći dio neuroprotekcije dokazan tek na životinjskim i staničnim modelima, a ne na ljudima.

Kod ljudi su rezultati skromniji i neujednačeni. Dio ispitivanja na starijim osobama upućuje na moguće poboljšanje kognitivnih funkcija, primjerice brzine obrade informacija i pamćenja, pri dozama 6 – 12 mg dnevno tijekom 12 tjedana.

Ipak, u pojedinim od tih studija razlika u odnosu na placebo nije dosegnula statističku značajnost, što su autori pripisali malom broju ispitanika. Zanimljivo je da se korist češće javljala kod mlađih sredovječnih osoba nego kod najstarijih ispitanika.

Usto je dio istraživanja koristio astaksantin u kombinaciji s drugim antioksidansom (sezaminom), pa se nije moglo jasno razlučiti koliko je učinka pripisivo samom astaksantinu.

Nešto dosljednije rezultate astaksantin je pokazao kod subjektivnog osjećaja mentalnog i tjelesnog umora, koji se u nekoliko ispitivanja smanjio nakon suplementacije. Tu, međutim, vrijedi isto ograničenje kao i kod srca, možda i naglašenije.

Naime, astaksantin u području živčanog sustava ostaje obećavajuća, ali nedovršena priča. Pretklinički podaci su poticajni, dio ljudskih studija nagovještava blage koristi za kogniciju i umor, no riječ je o malim, kratkim i metodološki ograničenim ispitivanjima.

Za bilo kakvu ozbiljnu tvrdnju o prevenciji ili liječenju neuroloških bolesti potrebna su mnogo veća i snažnija istraživanja.

Kako su povezani astaksantin i imunitet?

Učinci astaksantina na imunološki sustav kod ljudi zasad su slabo istraženi, no ono malo dostupnih ispitivanja donijelo je određene pretpostavke. Treba odmah reći da se cijela priča temelji na tek nekoliko manjih studija, pa zaključke treba čitati s oprezom.

Prvo takvo kliničko ispitivanje, provedeno na zdravim mladim ženama, pokazalo je da potiče aktivnost (ne i brojnost) imunoloških stanica. Među ostalim, pojačao je djelovanje NK (natural killer) stanica, koje su prva linija obrane protiv zaraženih i tumorskih stanica, a ujedno se i povećala aktivnost T i B limfocita.

Zanimljiv je i učinak na mukoznu obranu. Sluznice su prva prepreka ulasku patogena u tijelo, a važnu ulogu u njihovoj zaštiti ima protutijelo sIgA (sekretorni imunoglobulin A).

U jednom je istraživanju na nogometašima suplementacija astaksantinom (četiri miligrama dnevno tijekom 90 dana) značajno povisila razinu tog protutijela u slini. To nagovještava da bi astaksantin mogao podržati mukozni imunitet, osobito kod osoba kod kojih je ona oslabljena.

Treće ispitivanje provedeno je na pacijentima s upalom želuca uzrokovanom bakterijom Helicobacter pylori. Astaksantin (40 mg dnevno) je doveo do promjena u odnosu pojedinih podvrsta T-limfocita, što upućuje na usmjeravanje imunološkog odgovora. Međutim, nije smanjio količinu same bakterije.

Drugim riječima, mijenjao je način na koji tijelo reagira na infekciju, ali infekciju nije iskorijenio.

Ukupno gledano, astaksantin pokazuje sposobnost blagog poticanja i usmjeravanja imunološkog odgovora, no dokazi su u trenutku pisanja ovog članka doista oskudni.

Riječ je o svega nekoliko malih ispitivanja, s različitim dozama (od četiri do čak 40 mg) i različitim ispitanicima, pa se iz njih ne mogu izvući čvrste preporuke. Za ozbiljnije tvrdnje o jačanju imuniteta bila bi potrebna veća i bolje osmišljena istraživanja.

Kako su povezani astaksantin i štitnjača?

Ne postoje klinička, opservacijska niti istraživanja na sisavcima koja bi povezivala astaksantin s funkcijom štitnjače, hormonima T3/T4/TSH, Hashimotovim tireoiditisom ili Gravesovom bolešću u trenutku pisanja ovog članka.

Jedino izravno istraživanje provedeno je na ličinkama zebrice, gdje je astaksantin poništio poremećaj hormona štitnjače izazvan plastifikatorom dibutil-ftalatom i normalizirao gene osi hipotalamus-hipofiza-štitnjača.

Drugim riječima, signal postoji samo kao zaštita od kemijskog toksikanta kod riba i ne može se prenijeti na bolest štitnjače kod ljudi. Tvrdnje da astaksantin “podupire štitnjaču” ili pomaže kod Hashimota zasad nemaju utemeljenje u kliničkim studijama.

Ipak, iz svega dosada navedenog proizlazi i jedna mjera opreza. Astaksantin pokazuje određenu sposobnost poticanja imunološkog odgovora. Kod autoimunih bolesti, u kojima imunološki sustav napada vlastito tkivo, takvo bi djelovanje teoretski moglo biti nepoželjno.

To se odnosi na autoimune bolesti štitnjače, poput Hashimotova tireoiditisa, ali i na autoimune bolesti općenito.

Valja naglasiti da je riječ o preventivnoj napomeni, a ne o dokazanoj šteti, jer izravnih istraživanja na osobama s autoimunim bolestima nema. Ipak, takvim je pacijentima najbolje posavjetovati se s liječnikom ili ljekarnikom prije korištenja astaksantina.

Koje su nuspojave astaksantina?

Kada su u pitanju astaksantin i nuspojave, astaksantin se pri uobičajenim dozama dobro podnosi. U opsežnom sigurnosnom pregledu autori nisu utvrdili teže nuspojave s prirodnim astaksantinom, pri čemu su se u pojedinim studijama koristile doze i od 12 mg dnevno ili više.

Prijavljene nuspojave su bile blage i uglavnom probavne – učestalije pražnjenje crijeva, crvenkasta boja stolice te povremena nadutost ili rijetka stolica (ublažava se uzimanjem uz masni obrok). Pri visokom unosu moguća je bezopasna crvenkasta obojenost kože (karotenemija).

Nije prijavljena hepatotoksičnost, a prirodni astaksantin nije pokazao mutagenost niti kancerogenost u dosadašnjim toksikološkim ispitivanjima.

Astaksantin bi trebale izbjegavati osobe s poznatom alergijom na astaksantin ili alge, dok se trudnicama i dojiljama ne preporučuje zbog nedostatnih podataka o sigurnosti.

Vrijedi spomenuti i nekoliko potencijalnih interakcija s lijekovima. Najznačajnija se odnosi na varfarin, lijek za sprečavanje zgrušavanja krvi. Naime, opisan je slučaj u kojem je uvođenje astaksantina dovelo do naglog porasta INR-a (pokazatelja zgrušavanja) i pojave modrica, pa je kod osoba na varfarinu ili drugim antikoagulansima potreban oprez.

Drugi, teorijski oprez vezan je uz inhibitore 5-alfa-reduktaze (lijekove poput finasterida i dutasterida).

Naime, astaksantin u laboratorijskim uvjetima koči isti enzim, pa bi astaksantin i ti lijekovi mogli imati aditivni učinak, premda to kod ljudi zasad nije potvrđeno te je samim time i upitna klinička značajnost takve eventualne interakcije. Isto vrijedi i za kombinaciju s antihipertenzivima i antidijabeticima.

U svakom slučaju, za provjeru smijete li koristiti astaksantin s vašom terapijom, najbolje je konzultirati se s vašim ljekarnikom ili liječnikom.

Kako se dozira astaksantin?

Kada su u pitanju astaksantin i doziranje, u dodacima prehrani i kliničkim ispitivanjima astaksantin se najčešće koristio u dozama 2 – 12 mg dnevno. Mjerodavnu ocjenu sigurnosti za europsko tržište dala je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA).

EFSA navodi osam miligrama astaksantina kao najveću dopuštenu razinu u dodacima prehrani dnevno te ju je ocijenila sigurnom za odrasle, uzimajući u obzir i unos iz redovite prehrane.

Zbog nedostatnih podataka o sigurnosti, njihova je upotreba ograničena na odrasle i adolescente starije od 14 godina. Drugim riječima, za opću populaciju doza od osam miligrama dnevno predstavlja razumnu gornju granicu, a sve iznad toga trebalo bi uzimati isključivo uz savjet liječnika ili ljekarnika.

Koji je najbolji astaksantin?

Kada je u pitanju astaksantin, koji je najbolji ovisi o individualnoj procjeni i potrebama svakog pojedinca. Prirodni astaksantin iz mikroalge Haematococcus lacustris ipak se općenito smatra kvalitetnijim izborom od sintetskoga.

Bez obzira na obećavajuće rezultate dosadašnjih istraživanja, astaksantin nije zamjena za propisanu terapiju ni za dokazane mjere zaštite zdravlja. Posebno je važno obratiti pažnju na moguće interakcije s drugim lijekovima koje već uzimate.

Stoga, prije nego što uvedete astaksantin u svoju svakodnevicu, svakako se posavjetujte sa svojim liječnikom ili ljekarnikom. Oni će najbolje procijeniti je li suplementacija za vas prikladna te u kojoj dozi, uzimajući u obzir vaše cjelokupno zdravstveno stanje.

Pročitajte i ove članke:

• Slobodni radikali u tijelu: Što su i koja im je uloga?
• 11 namirnica koje imaju više antioksidansa od borovnica
• Nutricionisti se slažu: Ovih sedam namirnica hrani tvoj mozak iznutra.

• astaksantin - iskustva
• astaksantin - koji je najbolji
• astaksantin - nuspojave
• astaksantin i štitnjača
• najbolji astaksantin

Učitaj više izvora