Hipoglikemija je stanje koje karakterizira nenormalno niska razina šećera u krvi (glukoze), glavnog izvora energije potrebnog vašem tijelu. Glukoza je potrebna za mišićni rad i za sve procese u organizmu, kao i rad mozga.

Referentne vrijednosti glukoze u krvi (kod žena i kod muškaraca) iznosi 4,4 – 6,4 mmol/L. Kod hipoglikemije, vrijednost iznosi ispod 3.9 mmol/L.

Napadaj hipoglikemije može biti posljedica prevelike doze inzulina, zanemarivanja preporučene satnice obroka, kao i prenaporne ili preduge fizičke aktivnosti.

Hipoglikemija je najčešća akutna komplikacija dijabetesa. Međutim, niz uvjeta, mnogi od njih rijetko, može uzrokovati nisku razinu šećera u krvi kod osoba koje ne boluju od dijabetesa.

Hipoglikemija nije sama po sebi bolest, već pokazatelj zdravstvenog problema.

Liječenje uključuje brze korake kako bi se razina šećera u krvi vratila u normalne vrijednosti; bilo s visokim udjelom šećera u hrani ili lijekovima.

Dugotrajno liječenje zahtijeva prepoznavanje i liječenje temeljnog uzroka hipoglikemije.

Uzroci hipoglikemije

Hipoglikemija nastaje kada je smanjena razina šećera u krvi (glukoze).

Postoji nekoliko razloga zašto se to može dogoditi, a najčešće je nuspojava lijekova koji se koriste za liječenje dijabetesa ili previsoka doza inzulina. Također, ako gušterača luči previše inzulina, može se javiti hipoglikemija.

Tijekom probave, tijelo razgrađuje ugljikohidrate iz hrane – kao što su kruh, riža, tjestenina, povrće, voće i mliječni proizvodi – u različite molekule šećera. Jedna od tih molekula šećera je glukoza (glavni izvor energije za tijelo) koja se apsorbira u krvotok nakon obroka uz pomoć inzulina.

Glukoza je molekula šećera i služi kao “stanično gorivo”, odnosno izvor energije za stanice. Jetra regulira koncentraciju glukoze u krvi čime omogućava svim stanicama tijela primjereni dotok energije. Za razliku od nekih drugih tkiva (kao što su primjerice mišići), mozak ima konstantnu potrebu za energijom, stoga nije potreban inzulin da bi se glukoza unijela u moždane stanice i koristila kao izvor energije. Također, ima izrazito ograničenu sposobnost korištenja drugih izvora energije, stoga je hipoglikemija opasna za mozak.

Hormon inzulin omogućava ulazak glukoze u stanice različitih tkiva i izlučuje se kada hranom unesemo dovoljno glukoze, dok se hormon glukagon luči u uvjetima kada je potrebno održati razinu glukoze u krvi na optimalnoj razini (primjerice između obroka). Ako niste jeli nekoliko sati, razina šećera u krvi pada te glukagon “signalizira” jetri oslobađanje glukoze natrag u krvotok – održavanje optimalne razine šećera u krvi sve do sljedećeg obroka.

Hipoglikemija kod osoba bez šećerne bolesti je mnogo rjeđa, a ti uzroci su:

• Lijekovi – određeni lijekovi mogu uzrokovati hipoglikemiju, osobito kod djece ili osoba sa zatajenjem bubrega.
• Pretjerana konzumacija alkohola – može uzrokovati blokiranje pravilnog rada jetre, odnosno iscrpe se ugljikohidrati pohranjeni u jetri.
• Teške bolesti – teška oboljenja jetre, poput hepatitisa, mogu uzrokovati hipoglikemiju. Poremećaji u radu bubrega tijekom liječenja, mogu uzrokovati nepravilno izlučivanje lijekova, a samim time i utjecati na razinu glukoze u krvi zbog nakupljanja istih.
• Hormonski nedostaci – određeni poremećaji nadbubrežne žlijezde i hipofize mogu rezultirati nedostatkom ključnih hormona koji reguliraju proizvodnju glukoze. Djeca s takvim poremećajima su sklonija hipoglikemiji nego odrasle osobe.

Hipoglikemija se obično događa kada dugo ne jedete (ako ste u stanju gladovanja), ali to nije uvijek slučaj. Ponekad se ona javlja i nakon obroka jer tijelo proizvodi više inzulina nego je potrebno. Takva vrsta hipoglikemije se naziva reaktivna – reakcija na ugljikohidrate.

Hipoglikemija kod djece i beba

Hipoglikemija se može javiti i kod djece i novorođenčadi. Dojenjem možete pomoći svojom djetetu da pobijedi hipoglikemiju.

Hipoglikemija se kod male djece može pojavljivati povremeno ili uzastopno.

Tip reaktivne hipoglikemije koja se javlja u dojenčadi i djece uzrokuju vrste hrane koje sadržavaju fruktozu i galaktozu (šećere) ili leucin (aminokiselina). Fruktoza i galaktoza sprječavaju otpuštanje glukoze iz jetre, a leucin potiče prekomjerno stvaranje inzulina u gušterači.

U oba slučaja rezultat je niska razina šećera u krvi neko vrijeme nakon jedenja hrane koja sadrži navedene tvari.

Ako primijetite da je dijete često neobično pospano i slabo – vrijeme je za posjet liječniku. Ako je netko iz vaše obitelji bolovao ili boluje od hipoglikemije, onda se vrlo vjerojatno radi o nasljednom stanju.

Kod beba koje pate od hipoglikemije – preporučuje se pojačano dojenje. Kod novorođenčadi, hipoglikemiju je teško dijagnosticirati jer tako mala djeca stalno spavaju.

Hipoglikemija kod djece i novorođenčadi praćena je sljedećim simptomima: 

• smanjen apetit,
• umor,
• teško disanje,
• znojenje,
• koža koja poprima ljubičastu boju.

Hipoglikemija se kod djece i novorođenčadi dijagnosticira testiranjem krvi i urina. Ako nalazi budu pozitivni – dijete je potrebno stalno kontrolirati prateći razinu šećera u krvi. Ako nalazi potvrde hipoglikemiju, ali se ne može prepoznati točan uzrok, dijete će biti poslano na magnetsku rezonancu.

Tretman je za svako dijete individualan, ovisno o tome kakvi su rezultati dijagnostičkih pretraga. Teži oblik hipoglikemije može dovesti do zatajenja srca, stoga je vrlo bitno pravovremeno dijagnosticirati i kontrolirati hipoglikemiju kod djece.

Simptomi hipoglikemije

U početku se javlja osjećaj nelagode, a zatim snažno znojenje. Ponekad osoba, iako toga nije svjesna, može postati razdražljiva. U iznimno teškim slučajevima moguća je i nesvjestica. Kod mlađih osoba javljaju se grčevi.

Vaše tijelo i mozak trebaju stalnu opskrbu šećerom kako bi funkcionirali ispravno.

Opći simptomi hipoglikemije:

• osjećaj lupanja srca,
• umor i opća slabost,
• blijeda koža,
• zbunjenost,
• anksioznost,
• znojenje i drhtavica,
• glad,
• razdražljivost.

Pogoršanje stanja hipoglikemije može uključivati ove znakove i simptome:

• zbunjenost i abnormalno ponašanje,
• glavobolje,
• nemogućnost završavanja rutinskih zadataka i nemogućnost koncentracije,
• vizualni poremećaji (zamagljen vid),
• napadaji nalik epileptičnim,
• gubitak svijesti.

Dijagnoza hipoglikemije

Za postavljanje dijagnoze hipoglikemije bit će dovoljan laboratorijski nalaz krvi i mjerenje šećera u krvi. Šećer u krvi se mjeri iz kapljice krvi koju se dobije ubodom u prst u vrijeme pojave simptoma i uređajem za nadziranje razine šećera u krvi. Ako je glukoza uredna, hipoglikemija se isključuje. Ako se pak dokaže hipoglikemija, treba odrediti razine inzulina C-peptida i proinzulina.

Ako simptomi nestaju čim se razina šećera u krvi počne povećavati unutar nekoliko minuta od uzimanja šećera, dijagnoza je utemeljena.

Osobu se može uputiti na razna testiranja u kontroliranim uvjetima (test gladovanja kroz 72 sata ili test fizičke aktivnosti 30 minuta). Ako se ni tada ne javi hipoglikemija, daljnje pretrage nisu potrebne.

Hipoglikemija – liječenje

Početno liječenje hipoglikemije uključuje podizanje razine šećera u krvi. Ono ovisi o simptomima.

Rani simptomi se obično mogu ukloniti konzumiranjem 15 do 20 grama brzodjelujućih ugljikohidrata.

To su namirnice koje se lako pretvaraju u šećer u tijelu, poput bombona, voćnih sokova, bezalkoholnih pića ili pak tableta glukoze. Namirnice koje sadrže masnoće ili bjelančevine nisu dobri tretmani za hipoglikemiju jer proteini i masnoće mogu usporiti apsorpciju šećera.

Simptomi hipoglikemije se povlače unutar nekoliko minuta nakon uzimanja šećera u bilo kojem obliku.

Kada se razina šećera u krvi vratila u normalu, važno je imati snack ili mali obrok, koji može pomoći u stabiliziranju razine šećera u krvi. To također pomaže tijelu napuniti zalihe glikogena koje su mogle biti iscrpljene tijekom hipoglikemije.

Kada je prisutan teži oblik hipoglikemije, a uzimanje šećera na usta nije moguće, daje se glukoza intravenski kako bi se spriječilo teško oštećenje mozga.

Ako je lijek uzrok hipoglikemije, liječnik će vam vjerojatno predložiti promjenu lijeka ili njegove doze.

Kod tumora na gušterači (tumori koji luče inzulin) jest najčešće potrebno njegovo kirurško uklanjanje. U nekim je slučajevima potrebno i djelomično uklanjanje gušterače.

Kako biste se što lakše nosili s hipoglikemijom, pripremili smo nekoliko metoda samopomoći, koje će vam i vaš liječnik preporučiti:

• Ako ste skloni hipoglikemičkim napadajima, nosite uvijek sa sobom tablete glukoze, kocke šećera ili bombone.
• Na prvi znak napadaja pojedite nekoliko bombona ili kocki šećera, sve dok se stanje ne normalizira (najčešće simptomi nestanu za nekoliko minuta).
• Ne zaboravite upozoriti svoju obitelj i prijatelje da vam ponude nešto slatko ako budete bili razdražljivi ili budete odbijali suradnju.
• Recite im da će vam nekoliko gutljaja mlijeka ili malo sirupa biti dovoljno da se priberete i sami nešto pojedete, međutim upozorite ih da vas nipošto na silu ne hrane s nečim dok niste pri svijesti jer bi vas tako mogli ugušiti.
• Umjesto tableta glukoze, danas postoje injekcije glukagona. Mnogi pacijenti obučavaju svoje najbliže kako će im dati injekciju hormona u mišić ruke ili noge. Glukagon je hormon koji luči gušterača, a koji potiče jetru da stvara velike količine glukoze. Uspostavlja krvni šećer unutar 5 – 15 minuta.

Bolničko liječenje odvija se sličnim tempom (uz pomoć injekcije glukoze), ali ćete vjerojatno morati ostati neko vrijeme u bolnici kako biste se odmorili. Ako nikada do tada niste imali napadaj hipoglikemije – vjerojatno ćete morati napraviti nekoliko pregleda kako bi se utvrdio uzrok napadaja. 

• dijabetes
• glukoza
• hipoglikemija
• šećer u krvi
• šećerna bolest