Priroda skriva pravo bogatstvo kada su u pitanju ljekovite biljke. U ovom ćemo članku pokušati navesti najvažnije ljekovite biljke, iako je u tom obilju teško izdvojiti samo nekoliko primjera. Iz tog razloga pokušat ćemo odgovoriti na pitanje koje su ljekovite biljke koje se mogu koristiti za liječenje određenih češćih blažih tegoba. 

Često se kao sinonimi promatraju pojmovi “narodna medicina” i “ljekovito bilje”. Međutim, narodna medicina je pojam kojim se danas više bave humanističke znanosti. Na određen način objedinjuje tradiciju naših predaka u smislu pokušaja liječenja raznih zdravstvenih tegoba pomoću biljaka. One ljekovite biljke koje su se pokazale najuspješnijima poznajemo i danas u sklopu tradicionalne medicine. Dapače, mnogi lijekovi kojima se danas služimo su upravo prirodnog porijekla.

Samo ljekarništvo se dijelom u prošlosti zasnivalo na ljekovitom bilju. Naime, ljekarnici su sakupljali samoniklo ljekovito bilje, da bi kasnije ciljano započeli i uzgoj ljekovitog bilja. Samonikle ljekovite biljke se s obzirom na sastav ljekovitih tvari mogu znatno međusobno razlikovati. Tako se kadulja s Hvara ili Paga znatno razlikuje od kadulje iz dubrovačkog primorja, iako je riječ o istoj vrsti biljke. Iz tog razloga zahtjeve i službene propise farmakopeje mogu ispuniti isključivo kultivirane ljekovite biljke s točno poznatim sastavom.

No, važno je naglasiti kako se neke biljke ne mogu kultivirati u drugom podneblju bez da promijene svojstva, što je posebno slučaj kod alpskog i planinskog bilja, ali i nekolicine mediteranskog bilja (Salvia officinalis, Lamiaceae – kadulja iz Dalmacije ili Hercegovine ne može uspjeti npr. u Bavarskoj).

U svakom slučaju, bilo da spominjemo ljekovite biljke nizinskog zavičaja, mediteranskog ili planinskog podneblja, u ovom ćemo članku pokušati navesti neke od najčešćih biljaka koje se mogu upotrijebiti kod određenih zdravstvenih problema.

Najvažnije ljekovite biljke – popis koji vam treba

Kada su u pitanju ljekovite biljke, popis koji donosimo u nastavku pomoći će vam u ublažavanju određenih tegoba.

1. Ljekovita kadulja (Salvia officinalis L. Lamiaceae)

Kadulja je vazdazeleni sivo-pustenasti mali grm s drvenastom stabljikom i jakim korijenom koji naraste do 50 – 100 cm. Raste na području Sredozemlja, a kao samonikla biljka se posebno pojavljuje na kamenitom tlu Dalmacije. Dio biljke koja se koristi kao droga jest list kadulje. Tradicionalnog naziva žalfija, kadulja je u našem puku jedan od najpopularnijih biljnih lijekova.

U modernoj fitofarmaciji ima vanjsku i unutarnju primjenu. Infuze (čajevi) se koriste za ispiranje i grgljanje kod bolesti usne šupljine, ždrijela, gingivitisa, upale zubnog mesa i sl. Dokazano djeluje protuupalno, antiseptički i adstrigentno. Tradicionalno se lokalno upotrebljava i za određena upalna stanja kože. Osim toga, oralno se koristi kod dispeptičkih tegoba te kao sredstvo protiv znojenja. Naime, smiruje periferni živčani sustav zbog sastavnica tujona i kamfora, što dovodi do smanjenja znojenja.

Najčešći i najpoznatiji oblik korištenja je u obliku čaja, bilo za oralnu uporabu ili lokalno djelovanje u usnoj šupljini. 1 – 2 g usitnjene biljne droge se prelije sa 150 ml kipuće vode. Čaj se pije tri puta dnevno ako se liječe želučane tegobe. Kao sredstvo protiv znojenja prelije se dva grama biljne droge sa 150 ml kipuće vode, dok se za grgljanje može koristiti i do 2,5 g biljne droge.

2. Medvjetka (Arctostaphylos uva-ursi (L.) Spreng., Ericaceae)

Medvjetka je polegli grmić s 30 – 70 cm visokom vrlo razvijenom stabljikom. Listovi su kožasti i vazdazeleni, dok se cvjetovi razvijaju u obliku obješenih grozdova s bijelim ili ružičastim laticama. Plod je prepoznatljiva brašnasta i okrugla crvena boba. Raste u suhim i svijetlim borovim šumama, posebno u planinskim područjima.

Kao biljna droga se koristi osušen list medvjetke. Medvjetka je poznati antiseptik mokraćnih puteva, a može se koristiti u obliku čaja ili drugih oralnih oblika. Djelatne supstance su arbutinin i metilarbutinin. Nizom metaboličkih reakcija u organizmu te se dvije supstance u mokraćnom mjehuru konačno pretvaraju u difenol i kinon, a koji posjeduju snažan antibakterijski učinak. Difenol i kinon nastaju isključivo u alkalnom mediju, zbog čega neki autori još uvijek preporučuju primjenu sode bikarbone uz čaj ili preparate medvjetke.

Svakako bi tijekom uporabe medvjetke trebalo izbjegavati tvari koji zakiseljuju urin, poput brusnice, gaziranih napitaka, čokolade pa i većih količina vitamina C. U svakom slučaju, riječ je o vrijednoj i korisnoj biljci koja se tradicionalno upotrebljava za liječenje blagih urinarnih infekcija. Ne preporučuje se primjena kod trudnica i dojilja te kod mlađih od 18 godina. U kontinuitetu se maksimalno smije konzumirati do sedam dana.

3. Prava kamilica (Matricaria recutita L., Asteraceae)

Među najvažnije ljekovite biljke treba uvrstiti i pravu kamilicu koja je do 60 cm visoka biljka, uskih listova te povelikih cvjetnih glavica. Samoniklo raste u mnogim zemljama i na mnogim mjestima, uz putove i nasipe, po oranicama i sl. Kamilica spada u najpoznatije ljekovite biljke.

Za liječenje se koristi cvijet kamilice, kao čaj ili u vidu drugih oralnih oblika. Tradicionalno se koristi lokalno i oralno. Oralno kao antiflogistik (protuupalno djeluje) kod bolesti probavnog trakta te posebice kao spazmolitik (za liječenje grčeva). Za protuupalno djelovanje kamilice su zaslužne sastavnice kamazulen, bisabolol, bisabololoksidi i dr.

Osim toga, kamilica kao lijek koristi se i kao blagi antidijaroik, ali i kod blagih simptoma prehlade. Tradicionalno se koristi i za lokalno liječenje blagih upala kože, kao i za ispiranje malih površinskih rana. Naime, bisabolol uz protuupalan učinak pokazuje i antiseptičko djelovanje. Potreban je oprez kod mlađih od 12 godina te se ne preporučuje trudnicama i dojiljama zbog nedostatka istraživanja na navedenim populacijama. 

4. Obični bijeli sljez (Althaeae officinalis L., Malvaceae)

Bijeli sljez je trajna biljka, visoka između 50 – 150 cm. Listovi su joj oveći, trokutasto ovalni, dok joj cvjetovi imaju do pet centimetara u promjeru s bijelim ili blijedo ružičastim laticama s tamnocrvenim prašnicama. U Hrvatskoj je samonikla, ali i kultivirana. Sam bijeli sljez daje tri oficinalne droge:

• korijen bijelog sljeza
• list bijelog sljeza
• cvijet bijelog sljeza.

Zajednička im je osobina što sadrže polisaharide koji vrlo vjerojatno imaju najvažniju ulogu u djelovanju kod smirivanja kašlja. Iako nema snažnih dokaza o farmakološkom djelovanju biljke, tradicionalno se koristi kod smirivanja kašlja, infekcije grla te eventualno blagih probavnih tegoba.

Najčešće se pripravljaju macerati i sirupi od navedenih biljnih droga, dekokti (nastaju prokuhavanjem biljke u ključaloj vodi 5 – 15 minuta) i rjeđe čajevi. Djeca od treće godine mogu koristiti većinu preparata, uz određene iznimke (čvrsti oblici, čajevi). Kako kod trudnica i dojilja sam učinak bijelog sljeza nije ispitan, ne preporučuje se primjena kod navedene populacije.

5. Crna bazga (Sambucus nigra L., Caprifoliaceae)

Crna bazga je listopadni do 10 metara visoki grm. To je biljka koja je rasprostranjena u Europi, sjevernoj Africi i Aziji. Za liječenje se najčešće koristi cvijet crne bazge, iako se može upotrijebiti i plod. Najčešće se tradicionalno koristi kod prehlada i dišnih infekcija.

Naime, postoje indicije kako se flavonoidi iz crne bazge vežu za neke viruse (npr. virus influence) i na taj način sprječavaju daljnju replikaciju i penetraciju virusa u stanice domaćina. Samim time može vrlo povoljno djelovati kod pojave virusnih infekcija.

Važno je naglasiti kako, iako postoje određena istraživanja koja govore u prilog navedenoj tezi, ne možemo govoriti o snažnim i čvrstim dokazima. U svakom slučaju, riječ je o vrijednoj biljci koja može biti izuzetno korisna. Najčešće su u uporabi čaj cvijeta crne bazge te ekstrakti plodova crne bazge. Mlađima od 12 godina, trudnicama i dojiljama zbog nedostatka ispitivanja nije preporučeno korištenje iste.

6. Sena (Cassia angustifolia Vahl., Caesalpinaceae)

Sena je polugrm visok do dva metra. Samonikla je biljka u sjeveroistočnoj Africi i na Srednjem istoku. Posjeduje parno peraste listove, a plod je produljeno ovalna mahuna u kojoj se nalazi 5 – 7 sjemenki. U fitoterapiji se koristi list. Radi se infuza (čaj) na način da na 1 – 2 g biljne droge ide 200 ml vode.

Najvažniji sastojci samog lista su antrakinonski derivati senozidi koji su lako topljivi u vodi. Iz tog razloga se i koristi čaj, odnosno infuza. Senozidi su heterozidi antrakinona (vezani su za šećere). Pri ulasku senozida u probavni trakt oslobađa se šećer te nastaju antrakinonske molekule. Te molekule djeluju purgativno te se koriste kod opstipacije, odnosno zatvora.

Potreban je oprez te se ne preporučuje kontinuirano korištenje dulje od jednog tjedna. Najčešće je dovoljno 2 – 3 puta konzumirati čaj tijekom tjedna. Kontraindiciran je kod mlađih od 12 godina. Dojilje ne bi smjele koristiti navedenu biljku zbog prelaska aktivnih tvari u mlijeko. Ne preporučuje se trudnicama, osobama s upalnim bolestima crijeva, kod dehidracije itd. Potreban je oprez kod korištenja drugih lijekova. 

7. Gospina trava (Hypericum perforatum L. Hypericaceae)

Gospina trava je višegodišnja zeljasta biljka koja raste do visine 40 – 80 cm. Prirodno je rasprostranjena po Europi i Aziji, iako je prenesena i u Sjevernu, Južnu Ameriku te Australiju. Gospina trava se tradicionalno upotrebljava kao antidepresiv, za liječenje mentalne iscrpljenosti, poremećaja spavanja te lokalno kod blažih upalnih stanja kože.

Smatra se da su sastavnice hipericin i hiperforin najzaslužnije za samo djelovanje biljke. Čaj se radi od zeleni biljke te je u tom smislu jednostavan za pripremu. Međutim, važno je naglasiti kako je većina dokaza o djelovanju gospine trave proizašla iz studija koje su upotrebljavale druge oralne oblike gospine trave. Nije se koristio čaj.

Isto tako, važno je upozoriti na moguće interakcije gospine trave s drugim lijekovima te je radi toga i mogućih nuspojava važan oprez pri konzumaciji čaja ili drugog oralnog oblika gospine trave. Mlađima od 12 godina, trudnicama i dojiljama zbog nedostatka ispitivanja nije preporučeno korištenje gospine trave.

8. Pasiflora (Passiflora incarnata L., Passifloraceae)

Pasiflora je puzavica čije stabljike mogu izrasti i do devet metara dužine. Posjeduje izmjenično poredane listove. Samonikla je u južnim i istočnim dijelovima Sjeverne Amerike. Kao droga se koristi cijeli nadzemni dio biljke. Tradicionalno se koristi za liječenje anksioznosti i tjeskobe. Naime, prema dosadašnjim dokazima, sastavnice pasiflore se vežu za jednaka vezna mjesta kao i anksiolitici, što objašnjava samo djelovanje biljke. Poznato je kako pasiflora djeluje sedativno, anksiolitički i spazmolitički.

Sastav pasiflore je složen te je djelovanje iste rezultat sinergije lipofilnih i hidrofilnih dijelova biljke. Iz tog razloga određeni autori smatraju kako infuze (čajevi) i tinkture nisu idealan oblik korištenja pasiflore. Samim time, iako se tradicionalno koristi i čaj, adekvatniji bi bili oralni oblici dobiveni posebnom metodom ekstrakcije kojom se očuvaju hidrofilni i lipofilni dijelovi biljke. U svakom slučaju pasiflora se može koristiti za nesanicu, tahikardije psihogenog uzroka, anksioznost itd. Ne preporučuje se mlađima od 12 godina te trudnicama i dojiljama.

Potreban je oprez

Ogromno je bogatstvo prirode kada su u pitanju ljekovite biljke. Teško je izdvojiti tek mali dio tog bogatstva pa su samim time mnoge korisne i ljekovite biljke možda i neopravdano izostale s ovog popisa.

Samim time, potreban je oprez, a poželjno je da se prije uzimanja biljnih lijekova ili drugih preparata prvenstveno konzultirate s liječnikom ili ljekarnikom, kako bi se individualno procijenio odnos koristi i rizika od korištenja biljaka u zdravstvene svrhe.

Pročitajte i članke:

• Biljke koje ubijaju rak: Jačaju obrambene snage organizma i usporavaju metastaziranje! Neke od njih sigurno imate kod kuće
• Prirodni analgetici: 6 ljekovitih biljaka koje pomažu kod reume, artritisa, migrene i drugih bolnih stanja
• Vrste čajeva koje biste uvijek trebali imati kod kuće.

• koje su ljekovite biljke
• najvažnije ljekovite biljke
• narodna medicina i ljekovito bilje
• popis
• samonikle ljekovite biljke
• samoniklo ljekovito bilje
• uzgoj ljekovitog bilja

Učitaj više izvora