Medicinski odobrava
,
Tahikardija (ubrzan rad) srca – uzroci, simptomi i liječenje
- 33 komentara
- 7 min čitanja
Tahikardija je naziv za ubrzani rad srca, odnosno povećanje srčane frekvencije iznad fiziološke granice.
Srce zdrave, odrasle osobe uobičajeno ima od 60 do 100 otkucaja u minuti (mirovanju), a kod sportaša čak i manje. Ako se taj broj poveća na više od 100 otkucaja, riječ je o tahikardiji, odnosno poremećaju srčanog ritma, koji može biti dugotrajan ili kratkotrajan.
Kada obavljamo neku fizičku aktivnost, srčana frekvencija prirodno se povećava. Svako povećanje broja otkucaja srca iznad normalnih granica ne mora nužno ukazivati na tahikardiju. Treba uzeti u obzir da srce djeteta kuca znatno brže nego srce odraslih, a broj otkucaja je isto tako povećan kod osoba sitnog rasta te kod žena.
Bolesnici tahikardiju opisuju kao osjećaj ”preskakanja srca”, snažnog udarca u prsnoj šupljini ili pak kao ”lupanje srca”.
Ako je srce zdravo, tahikardija je većinom samo neugodna i prolazna pojava koja povremeno narušava kvalitetu života, no ako je riječ o bolesnom srcu, tahikardija može izravno ugroziti život bolesnika.
“Prema rezultatima velikih epidemioloških studija incidencija je supraventrikulskih tahikardija u općoj populaciji oko 35/100 000 stanovnika.
Fibrilacija atrija (FA), međutim, najčešća srčana aritmija u općoj populaciji, javlja se u 1 – 2% stanovništva. Može se javiti u svakoj životnoj dobi, no njena pojavnost značajno raste u starijoj populaciji (ima je 12% osoba starijih od 75 godina).
Procjenjuje se da u Hrvatskoj od ove aritmije boluje između 40 000 i 50 000 ljudi i u značajnom je porastu prvenstveno radi “starenja” stanovništva i migracija mlade populacije u druge zemlje.
Prema rezultatima najpoznatije epidemiološke studije vezane uz bolesti srca i krvnih žila (Framingham Heart Study) pokazano je da rizik za nastanak fibrilacije atrija ima jedna od četiri osobe starije od 40 godina, bez obzira na spol.” – ističe prof.dr.sc. Hrvoje Pintarić, subspecijalist kardiolog iz Poliklinike Fleur.
Uzroci tahikardije
Tahikardija se najčešće javlja kao reakcija organizma na određena stanja kao što su:
- izrazito fizičko naprezanje,
- stres,
- iznenadni šok ili strah,
- povišena tjelesna temperatura,
- infekcije,
- anemiju,
- anksioznost,
- pojačanu aktivnost štitne žlijezde (hipertireoza),
- slabost i virusne upale srca,
- akutno stanje smanjenog dotoka krvi u srce,
- suženje krvnih žila ili pritisak želuca na srce,
- infarkt miokarda.
Simptomi tahikardije
Kod tahikardije su mogući sljedeći simptomi, no nije neobično ako oni izostanu. U velikom broju slučajeva, tahikardija se otkrije tek na liječničkom pregledu:
- ubrzani otkucaji srca,
- bol u prsima (angina pektoris),
- gušenje i nedostatak zraka,
- brzo umaranje,
- iznenadna slabost,
- vrtoglavica ili nesvjestica,
- pritisak u vratu i glavi,
- kratak dah,
- niski krvni tlak,
- lupanje srca – neugodan osjećaj nepravilnog kucanja srca.
Vrste tahikardije
Ventrikularna tahikardija
Ventrikularnom tahikardijom smatra se svaka tahikardija koja ima u slijedu tri ili više udarca s frekvencijom 120 – 200/min, podrijetlom iz ventrikula, tj. klijetki. U oko 90% slučajeva ona nastaje sekundarno, kao posljedica prirođenih srčanih grešaka, kardiomiopatije, miokarditisa, ishemijske bolesti, primarnih električnih bolesti srca, metaboličko-elektrolitskih poremećaja, nuspojava lijekova i dr.
Riječ je o ozbiljnoj aritmiji koja može ugroziti život bolesnika.
Također, postojana ventrikularna tahikardija, koja traje više od 30 sekundi, prethodi srčanom arestu te zahtijeva hitno liječenje. Brzina otkucaja srca kod ove vrste tahikardije je obično između 120 i 200 u minuti, a za razliku od supraventrikularne tahikardije, rad srca može biti lagano nepravilan.
Supraventrikularna tahikardija
Supraventrikularna tahikardija je ubrzan rad srca, kod kojeg impulsi počinju u gornjim srčanim šupljinama, odnosno atrijima, tzv. pretklijetkama. Mogu se javiti kod bolesnika svih dobi, ponekad kao posljedica srčane bolesti ili pak kao izolirani srčani poremećaj srčanog ritma kod mlađih osoba.
Manifestira se kao brz, ali pravilan ritam za koji je karakteristično da započinje i završava naglo. Broj otkucaja srca kod ove vrste tahikardije je uglavnom između 100 i 250 u minuti.
Kod zdravih osoba, supraventrikularna tahikardija uglavnom nije opasna, no simptomi mogu biti vrlo neugodni (lupanje srca, preznojavanje, osjećaj mogućeg gubitka svijesti). Nerijetko alkohol, kava ili jednostavno uzbuđenje mogu izazvati ovaj poremećaj ritma.
Kada je frekvencija iznimno brza (preko 180 u minuti) osoba može osjetiti slabost i omaglicu. Slabost i omaglica javljaju se kao posljedica smanjenja moždanog protoka te time smanjenog dotoka kisika moždanom tkivu.
Iako nisu velika prijetnja, ovakvi napadaji mogu biti vrlo neugodni i iscrpljujući. Napadaji supraventrikularne tahikardije mogu se ponavljati u različitim intervalima godinama, bez naznaka organske bolesti srca.
Kod akutnih napada i prevencije ponavljanih napada koriste se antiaritmici. Ako pacijent u akutnom napadaju ne reagira na terapiju, primjenjuje se konverzija ritma kako bi se ritam vratio na normalnu frekvenciju. Ako se napadi ponavljaju i pored medikamentoznog liječenja, primjenjuje se radiofrekventna ablacija kojom se ukloni izvor aritmije.
Kako navode zdravstveni stručnjaci sa zdravstvenog portala Mayo Clinic, većina osoba koje imaju rijetke epizode supraventrikularne tahikardije živi zdrav život bez ograničenja. No, za drugu skupinu bolesnika nužno je liječenje, ali i promjena načina života kako bi se otkucaji srca mogli što lakše kontrolirati te kako bi se otkucaje srca uspjelo dovesti u normalno stanje.
Sinusna tahikardija
Pojava sinusne tahikardije je obično odgovor na određeni fiziološki podražaj (npr. vježbanje) ili na prekomjeran stimulans (npr. hipertireoza).
Normalni sinusni ritam u stanju mirovanja kreće se između 60 – 100 otkucaja u minuti.
Povećanje srčane frekvencije iznad 100 otkucaja u minuti, koje postepeno nastaje i prestaje, a najčešće uslijed:
- fizičkog napora,
- povišene tjelesne temperature,
- anemije,
- dehidracije,
- psihičke napetosti,
- poremećenog rada štitne žlijezde (hipertireoze),
- pretjeranog unosa alkohola, kofeina ili nikotina,
- konzumiranja ilegalnih stimulirajućih droga (amfetamini, kokain).
Sinusna tahikardija može biti fiziološka (normalna) ili patološka. Ako je porast sinusnog ritma iznad 100 otkucaja u minuti rezultat autonomnih utjecaja kao što su fizička aktivnost ili emocionalni podražaj, riječ je o fiziološkoj sinusnoj tahikardiji. Patološka tahikardija nastaje kao posljedica: vrućice, anemije, dehidracije, srčanog zatajenja i hipertireoze.
Potrebno je utvrditi uzrok koji je doveo do sinusne tahikardije te ga liječiti ovisno o njegovoj naravi.
Kod stanja koji su povezani s tjeskobom i emocionalnom nestabilnošću mogu se pripisati beta-blokatori.
Tahikardija – dijagnoza
Prema riječima dr. Pintarića, tahikardiju je najjednostavnije dijagnosticirati uz kliničku sliku i EKG, odnosno elektrokardiografiju.
Glavni nedostatak EKG-a je to što on pokazuje srčani ritam u vrlo kratkom razdoblju, a srčane aritmije su u većini slučajeva povremene tijekom dana. Prilikom utvrđivanja dijagnoze, pacijente se najčešće podvrgava nošenju prenosivog elektrokardiografskog monitora (Holter monitor) kojeg pacijent nosi 24 sata. Holter monitor pruža znatno više podataka o srčanom ritmu jer prati srčane otkucaje tijekom duljeg vremena pa je i šansa za “uloviti” aritmiju veća.
Uz pomoć holter monitora se mogu otkriti i sporadične aritmije za vrijeme obavljanja dnevnih aktivnosti.
“Učestalost kontrola određuje nadležni liječnik obiteljske medicine i/ili kardiolog, a za postavljanje dijagnoze su ključne anamneza i klinički pregled uz EKG. Nerijetko su potrebne dodatne kardiološke pretrage (laboratorijska obrada, kontinuirani 24-satni EKG (Holter), UZV srca, test opterećenja na traci – ergometrija, a ponekad i invazivna kardiološka obrada)” – ističe dr. Pintarić, iz Poliklinike Fleur.
Tahikardija – liječenje
Kako bi se tahikardija mogla prikladno liječiti potrebno je utvrditi uzrok, ali i vrstu tahikardije.
Tahikardija – terapija
Prema riječima prof.dr.sc. Hrvoja Pintarića, subspecijalista kardiologa iz Poliklinike Fleur, većina aritmija u prošlosti je liječena lijekovima, dok se danas bolesnici s nekim aritmijama, prvenstveno određenim supraventrikulskim te nešto rjeđe ventrikulskim tahikardijama, mogu trajno izliječiti radiofrekventnom ablacijom (metoda kod koje se elektrodom uvedenom u srce venskim putem, isporučuje radiofrekventna energija na područje srčanog mišića odgovorno za nastanak aritmije te toplinom uzrokuje trajno oštećenje tkiva i prekida ciklus aritmija).
Kod bolesnika s po život opasnim, tzv. malignim aritmijama (dugotrajne i učestale ventrikulske tahikardije, fibrilacija ventrikula) može se ugraditi kardioverter defibrilator kojim se prema potrebi isporučuju električni impulsi koji bolesnika vraćaju u normalan ritam.
Ugradnja trajnog elektrostimulatora srca (eng. pacemaker) dugogodišnja je uspješna metoda liječenja bolesnika s tzv. bradiaritmijama (sporim radom srca ili značajnim usporenjem provođenja impulsa u srcu) i posljedičnim simptomima. Ovaj se uređaj ugrađuje ispod kože pacijenta s ciljem održavanja normalnog srčanog ritma.
Za određene, prvenstveno benigne aritmije i dalje je terapija izbora medikamentna, lijekovima antiaritmicima, od kojih se najviše upotrebljavaju oni iz skupine beta blokatora, antagonisti kalcija (verapamil), propafenon i amiodaron.
Koje su posljedice neliječene tahikardije?
“Aritmijama srca nazivaju se promjene u automaciji ili provođenju impulsa, koje mogu imati izvor u svim dijelovima i sustavima srca” – ističe dr. Pintarić.
Vrlo su česte u kliničkoj praksi, a jedna aritmija može u nekih osoba dovesti do značajnih simptoma i hemodinamskih posljedica (palpitacije, hipotenzija, omaglice, sinkope, zatajivanje srca, anginozni napadaji) te ponekad i iznenadne smrti, dok kod drugih izaziva minimalne ili nikakve simptome. Prognostički su značajnije one koje se javljaju u bolesnom srcu.
Tahikardija – prognoza
Prema riječima dr. Pintarića iz poliklinike Fleur, obzirom na prognozu aritmije se dijele na:
- kozmetske,
- simptomatske,
- hemodinamski značajne i
- prognostički važne aritmije.
Kozmetske aritmije imaju odličnu prognozu i liječenje u pravilu nije potrebno jer nisu opasne.
Simptomatske aritmije remete kvalitetu života i prvenstveno ih liječimo radi simptoma, a ne prognoze, koja je također vrlo dobra.
Hemodinamski značajne i prognostički važne aritmije su one aritmije kod kojih je liječenje potrebno i važno jer neliječene mogu uzrokovati tzv. maligne aritmije te dovesti do nagle srčane smrti.
Dugotrajne neliječene tahiaritmije (s ubrzanim otkucajima) mogu tijekom godina dovesti do pogoršanja funkcije srca i popuštanja (zatajivanja) srčanog mišića.
Važno je napomenuti da svako liječenje aritmije bilo kojim načinom ima moguće nuspojave i neželjene komplikacije te liječnik mora dobro procijeniti potrebu, potencijalnu korist i moguću štetu u svakog pojedinačnog bolesnika.
Tekst Dana
Za vas izdvajamo
12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića
- Tomislav Stanić
- 4 min čitanja
Izvori:
- Bloom, J. (2012). Beta blockers are busted – what happens next? New Scientist.
- β-Blocker Use and Clinical Outcomes in Stable Outpatients With and Without Coronary Artery Disease (2012). JAMA Network.
- Ventrikulska tahikardija (2014). Medicinski priručnik dijagnostike i terapije.