Celijakija je kronični imunološki poremećaj koji se razvija u osoba s genetskom predispozicijom unošenjem glutena u probavni sustav. Bolest se očituje brojnim simptomima i može se pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi.

Prof. dr. sc. Silvija Čuković-Čavka, dr. med., specijalistica interne medicine i gastroenterologije, objašnjava:

U dječjoj dobi češći su klasični simptomi poput proljeva, povraćanja i zastoja u rastu. Sve navedene smetnje roditelji lako zapažaju kod djeteta i brzo se obraćaju pedijatru koji promptno pomisli na celijakiju i započinje dijagnostički postupak, odnosno dijagnostika celijakije.

U odraslih manji postotak oboljelih ima navedene klasične simptome koji liječnika navode da najprije isključi bolest crijeva, a veći dio oboljelih ima nespecifične probavne smetnje poput mučnina, zatvora ili napuhnutosti u trbuhu, odnosno simptome poremećaja iz spektra drugih organa i organskih sustava, pa se oboljeli često najprije javljaju dermatologu, neurologu, endokrinologu, hematologu, psihijatru ili ginekologu.

Prof. dr. sc. Čuković-Čavka dodaje:

Upravo je svjesnost liječnika o različitosti i šarolikosti simptoma kojima se bolest može očitovati ključna u prepoznavanju dijagnoze. No, u odraslih bolesnika, s obzirom na dob, cijeli je niz drugih bolesti koje liječnik razmatra u dijagnostičkom postupku, poput malignih i upalnih stanja, pa je često put do postavljanja dijagnoze značajno duži nego kod djece. Nažalost, događa se da bolesnicima ponekad prođu i godine do postavljanja dijagnoze. Ako se bolest ne prepozna na vrijeme ili ne liječi, razvijaju se komplikacije u smislu pothranjenosti, anemije, deficita vitamina i smanjenja gustoće kostiju, a u konačnici se mogu razviti i najteže komplikacije celijakije poput zloćudnih bolesti.

Evo kako se postavlja dijagnoza celijakije.

Dijagnoza celijakije

Prvi korak u procesu postavljanja dijagnoze celijakije je određivanje protutijela u krvi. Među serološkim testovima najvažniji je, kada je u pitanju celijakija, test visoke osjetljivosti i specifičnosti kojim se određuju u krvi protutijela na tkivnu transglutaminazu (anti-tTG-IgA). To je, prema svim dostupnim stručnim smjernicama, test prvog izbora za probir na celijakiju, navodi prof. dr. sc. Čuković-Čavka.

U isto se vrijeme određuje ukupna koncentracija imunoglobulina A u krvi, kako bi se isključile osobe koje ga proizvode u niskim koncentracijama jer bi u tom slučaju rezultat njihovog testa na celijakiju mogao biti lažno negativan.

Kod osoba koje imaju nisku koncentraciju IgA u krvi slijede testovi IgG klase, najčešće anti-DGP-IgG. Ključan dijelovi dijagnostičkog postupka su uzimanje uzoraka sluznice dvanaesnika tijekom ezofagogastroduodenoskopije i potom analiza stanica sluznice pod mikroskopom kojom se utvrđuje stupanj oštećenja sluznice.

Kod odraslih osoba nije moguće postaviti dijagnozu celijakije bez patohistološke analize sluznice dvanaesnika.

Prof. dr. sc. Čuković-Čavka ističe:

Vrlo je važno naglasiti da prije završetka dijagnostičkog postupka osoba kod koje se sumnja na celijakiju ne smije započinjati bezglutensku prehranu jer bi rezultati mogli biti lažno negativni, iako bolest postoji. Samoinicijativno izbjegavanje glutena u prehrani bez prethodnog isključenja ili potvrde dijagnoze celijakije  bolesniku radi štetu i u budućnosti produžuje lutanje do ispravne dijagnoze.

Opisani klasični simptomi s izraženim znakovima loše apsorpcije hranjivih tvari već na početku dijagnostičke obrade zahtijevaju testiranje u krvi na celijakiju i uzimanje uzoraka sluznice crijeva za patohistološku analizu.

U bolesnika kod kojih obiteljski liječnik ili gastroenterolog postavi sumnju na celijakiju put do dijagnoze je jasan i pravocrtan – uzimaju se uzorak krvi za serološko testiranje i tijekom gastroskopije uzorci sluznice iz dvanaesnika.

U mnogih bolesnika u odrasloj dobi simptomi su vrlo tihi ili vrlo nespecifični pa putovanje do dijagnoze traje dugo, čak i godinama, te bolesnici često budu prije pregledani od raznih drugih specijalista nego od gastroenterologa koji im na kraju postavi dijagnozu. Nažalost, u nekih bolesnika simptomi su tako blagi ili ih dugo vremena gotovo i nema pa ne budu otkriveni ili se otkriju vrlo kasno, kad su već razvijene komplikacije bolesti. 

U djece, prema zadnjim stručnim smjernicama, moguće je, pod određenim uvjetima postaviti dijagnozu celijakije bez patohistološke analize sluznice crijeva, no pritom mora biti zadovoljen cijeli niz dodatnih kriterija kojih se pridržavaju liječnici pedijatri.

Brojna su istraživanja u tijeku i postoje metode koje mogu pripomoći u otkrivanju bolesnika s celijakijom, ali za postavljanje definitivne dijagnoze celijakije zasad nije moguće izbjeći uzimanje uzoraka sluznice crijeva koje predstavlja nezaobilazni element u postavljanju dijagnoze u odraslih osoba. 

Dijagnoza celijakije – genetski test

Celijakija je nasljedna bolest i otkriveni su geni koji su preduvjet za nastanak bolesti. Analizom krvi moguće je potvrditi ili isključiti promjene na DQ2DQ8 heterodimerima na 6. kromosomu. No, genetski test sam po sebi nije potreban za postavljanje dijagnoze celijakije jer ne potvrđuje dijagnozu celijakije, već samo genetsku predispoziciju. Prof. dr. sc. Čuković-Čavka naglašava da je koristan liječnicima u tri situacije.

Prvo, služi kao isključni test u osoba koje su već započele bezglutensku prehranu, prije odluke o provođenju testa opterećenja glutenom, moguće je provjeriti genetski status. Ako je genetska analiza negativna, kod osobe možemo na taj način praktično isključiti mogućnost postojanja celijakije i potencijala za razvoj celijakije.

Druga situacija u kojoj se koristi genetsko testiranje je provođenje probira u obitelji bolesnika. Naime, liječnik treba informirati članove obitelji bolesnika da postoji mogućnost da imaju celijakiju ili da obole tijekom života.

Provođenjem genetskog testiranja u srodnika bolesnika otkrivaju se oni koji imaju podlogu za razvoj bolesti i takve osobe ostaju u praćenju redovitim testiranjem na protutijela u krvi. Oni članovi obitelji koji nemaju genetski test pozitivan isključeni su od potrebe daljnjeg praćenja krvnim pretragama na celijakiju.

Treća situacija u kojoj je genetski test koristan je u osoba u kojih su rezultati učinjenih pretraga nekonzistentni – test u krvi pozitivan, a analiza sluznice negativna ili obrnuto. 

Celijakija i druge bolesti

Prof. dr. sc. Čuković-Čavka navodi da su česti izazovi u postavljanju dijagnoze celijakije – osobito u osoba odrasle dobi – najprije zbog niza bolesti probavnog sustava koje se mogu očitovati slično celijakiji.

Osim toga, zbog niza nespecifičnih simptoma koji primarno ne upućuju na uzrok bolesti u crijevu, kao što su promjene po koži, neurološke i psihičke smetnje, srčane smetnje, neplodnost, poremećaji menstrualnog ciklusa i defekti cakline, pravi je izazov doći brzo do ispravne dijagnoze.

Uz celijakiju češća je pojava i drugih bolesti iz spektra autoimunosti, a među najvažnijima su dijabetes tip 1, autoimune bolesti štitnjače i jetre, upalne bolesti crijeva i reumatske bolesti.

Ograničenja u prehrani koja imaju osobe s dijabetesom čine još zahtjevnijim isključivanje glutena iz prehrane. Osim toga, postavljanje dijagnoze i liječenje celijakije u bolesnika koji već liječe neku drugu autoimunu bolest imunosupresivnim lijekovima mogu predstavljati veliki izazov. 

Celijakija se češće pojavljuje i u osoba s definiranim genetskim sindromima poput Downovog i Turnerovog sindroma, i u tih bolesnika se preporučuje učiniti probir na celijakiju. U nekih bolesnika s celijakijom nažalost ne dolazi do oporavka atrofije sluznice crijeva, nego do razvoja refraktorne bolesti i u konačnici limfoma crijeva.

Zablude vezane uz dijagnozu celikalije

Amalija Jurjević Delišimunović, predsjednica udruge CeliVita, i Ida Čarnohorski, potpredsjednica iste, izdvajaju izazove i zablude vezane uz dijagnozu celijakije.

Kako je jedini lijek kod celijakije striktna i doživotna bezglutenska prehrana – prehrana bez tragova glutena – za oboljele to znači veliku promjenu ne samo u načinu prehrane, nego i u dosadašnjim navikama.

Upravo zato što celijakija sa sobom nosi promjene na različitim razinama života, kaže se da značajno utječe na kvalitetu života oboljele osobe, ali i cijele obitelji, pogotovo kada je u pitanju dijete s celijakijom.

Radi sveprisutnosti glutena u industrijskoj hrani, nemogućnosti potpunog oslanjanja na deklaracije proizvoda, mogućnosti križne kontaminacije, priprema i izbor hrane bez glutena zahtijevaju posebnu educiranost, pozornost, promišljanje i dobru organizaciju. Stoga su izazovi s kojima se oboljeli susreću svakodnevni.

Jurjević Delišimunović i Čarhonorski dodatno pojašnjavaju:

Svaka konzumacija obroka, a posebice obroka izvan vlastitog doma za oboljele predstavlja veliki izazov, i to počevši od one najranije dobi u vidu odlaska u vrtić, školu, kasnije na fakultete i studentske menze, domove umirovljenika, boravka u bolnici pa do odlazaka na službena putovanja, rođendane, druženja, proslave, godišnje odmore i putovanja …

Iako u Hrvatskoj ne postoji registar oboljelih od celijakije, rukovodimo se svjetskim statistikama prema kojima se smatra da 1 % ukupne populacije boluje od celijakije. U Hrvatskoj bi to bilo otprilike 40.000 ljudi, ali problem je u tome što je od 10 oboljelih njih 7 – 8 još neprepoznato i bez dijagnoze!

Zabluda je i da se celijakija može javiti samo u djetinjstvu te da “nestaje” u razdoblju puberteta, što isto nije točno jer je celijakija doživotna bolest koja se može javiti u bilo kojem razdoblju života.

Također, često se može čuti da ako osoba nema probavnih problema sigurno nema celijakiju, a kao što je već rečeno, može zahvatiti bilo koji organski sustav i manifestirati se raznim simptomima.

Jedna od opasnijih zabluda jest da oboljeli od celijakije mogu konzumirati gluten povremeno ili u manjim količinama, što apsolutno nije točno, s obzirom na to da svaki unos glutena, pa i u tragovima, kod oboljelih izaziva imunološku reakciju u organizmu što, ako se događa učestalo, može dovesti do brojnih zdravstvenih komplikacija nemaligne, ali i maligne prirode.

Velika zabluda ide na račun popularizacije lifestyle bezglutenske dijete, koja slovi kao zdrava i pogodna za mršavljenje, no zapravo se vrlo često radi o zabludi jer se bazira na industrijskim bezglutenskim proizvodima koji najčešće imaju povećan udio šećera, soli ili zasićenih masnoća, upravo kako bi se kompenzirao nedostatak glutena.

No, iako je ta lifestyle bezglutenska dijeta dovela do veće ponude bezglutenskih proizvoda na tržištu i u restoranima, oboljelima je donijela više štete nego koristi jer zbog manjka osviještenosti i educiranosti po pitanju celijakije dovodi do zbunjenosti i nerazumijevanja okoline, što oboljele često izlaže opasnosti od unošenja tragova glutena, a istovremeno ih se etiketira kao “čudake”, “izbirljivce” ili “one koji stalno nešto glumataju”. Obrok osobe s celijakijom zaista ne smije sadržavati gluten ni u tragovima, dok ostali, koji bezglutensku prehranu prakticiraju kao lifestyle ili iz nekih drugih zdravstvenih razloga, ne moraju provoditi tako striktnu prehranu bez tragova glutena te je puno fleksibilnija u provođenju.

Jurjević Delišimunović i Čarhonorski savjetuju sljedeće osobama koje sumnjaju da možda boluju od celijakije, ali im još nije dijagnosticirana:

Svima koji sumnjaju da im gluten stvara određene zdravstvene tegobe savjetujemo da nikako samoinicijativno ne izbacuju gluten iz svakodnevne prehrane dok ne obave kompletnu specijalističku obradu gastroenterologa jer bezglutenska prehrana može dovesti do negativnih nalaza pa neće biti moguće postaviti dijagnozu. Nažalost, u praksi smo često svjedoci krivih preporuka “stručnjaka” i samoinicijativnog izbacivanja glutena iz prehrane, što dovodi do toga da takve osobe ostaju bez prave dijagnoze, odnosno dijagnoze celijakije, a neliječena i neprepoznata celijakija može rezultirati brojnim komplikacijama od kojih su najopasnije one maligne. Znači, dijagnozu celijakije potrebno je potvrditi ili isključiti, i to od strane liječnika specijaliste gastroenterologije, pa tek onda prijeći na bezglutensku prehranu!

Praćenje i skrb osoba s celijakijom

Po dobivanju dijagnoze celijakije oboljeli su upućuju na pridržavanje stroge doživotne prehrane bez glutena kao jedini lijek.

Iako se čini jednostavno, nije. Promjena stila života utječe na sve aspekte života oboljelih i njihovih obitelji, a mjesto na kojem mogu dobiti pomoć i podršku, potrebna znanja i vještine su udruge. Svi članovi obitelji trebaju se naučiti osnovnim principima takve prehrane i rizicima od kontaminacije glutenom te u skladu s time organizirati život koji se dobrim dijelom održava i van naših domova – u vrtićima, školama i na poslu.

Nažalost, u Hrvatskoj još uvijek nije uspostavljena sustavna skrb za djecu i mlade s celijakijom koja bi osim uvažavanja njihovih posebnih prehrambenih potreba uvažavala i njihove posebne odgojno-obrazovne potrebe te samim time poticala inkluzivne prakse i okruženja u kojem će djeca i mladi s celijakijom biti ravnopravni, shvaćeni te u potpunosti uključeni.

Sve to važno je za održavanje njihovog fizičkog i mentalnog zdravlja. Dijete ili bilo koja osoba koja se ne osjeća ugodno sa svojom bolesti/stanjem, koja nije prihvaćena i ravnopravna, za koju nije osiguran siguran obrok bez glutena ili sigurni uvjeti za odgoj i obrazovanje, vjerojatnije će svjesno ili nesvjesno početi kršiti svoju prehranu te samim time riskirati ozbiljne komplikacije bolesti. Pored toga, u takvim uvjetima stvaramo nefunkcionalne članove društva te generiramo javnozdravstveni problem.

Resursi i usluge podrške oboljelima od celijakije

Udruga CeliVita – Život s celijakijom svojim kontinuiranim radom i provedbom programa pružanja psihosocijalne podrške, sufinanciranim od strane Ministarstva zdravstva te uz podršku Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, pruža kontinuiranu pomoć i podršku oboljelima, njihovim obiteljima, ali i ostalim dionicima skrbi za oboljele, posebice onima u odgojno-obrazovnim ustanovama koje educiraju i senzibiliziraju na izazove života s celijakijom.

Program edukacije odgojno-obrazovnih djelatnika provodimo pod nazivom “45 minuta za lakši život s celijakijom“, a program senzibilizacije djece u okolini djeteta s celijakijom “Sat svjesnosti o celijakiji“.

Kroz program Male škole celijakije koji obuhvaća šest online predavanja stručnjaka te radionicu kuhanja kontinuirano provode edukaciju oboljelih i članova njihovih obitelji. Teme koje obuhvaća Mala škola celijakije su:

• upoznavanje sa samom bolesti
• prepoznavanje i dijagnoza bolesti
• čitanje deklaracija i odabir namirnica prikladnih u prehrani bez glutena
• uravnotežena prehrana bez glutena
• prava oboljelih i praćenje bolesti
• psihološki aspekti bolesti.

U praktičnoj radionici učimo pripremati pekarske i ostale u prehrani zastupljene proizvode koji se pripremaju od tog vrlo specifičnog bezglutenskog brašna. Također, tu smo, stalno na raspolaganju i za individualna savjetovanja koja pomažu oboljelima i njihovim obiteljima u normalizaciji života.

Uspostava Registra bezglutenskih proizvoda od strane CeliVite, u okviru EU projekta “CD SKILLS”, znatno je olakšala i svaki dan olakšava odabir namirnica prikladnih u prehrani bez glutena oboljelima, njihovim obiteljima i prijateljima, institucionalnim kuhinjama te restoranima diljem Hrvatske i šire.

Taj u regiji jedinstveni alat, odnosno internetska aplikacija, redovito se održava informacijama proizvođača hrane te znatno povećava sigurnost, ali i kvalitetu života oboljelih.

Naša sekcija mladih okuplja mlade s celijakijom koji u međusobnom druženju ostvaruju podršku i pomoć te se motiviraju za dosljednost u prehrani bez glutena, ali i pronalaze zajednička rješenja te sudjeluju u inicijativama, kao što je ona za uvođenje bezglutenskih obroka u studentske menze (u Hrvatskoj nijedan studentski centar ne omogućava siguran obrok bez glutena studentima). Druženja i okupljanja članova omogućavaju direktnu razmjenu iskustva te međusobno podržavanje u izazovima života s celijakijom. Naši članovi dolaze iz cijele Hrvatske, stoga naše aktivnosti nastojimo prilagoditi njihovim potrebama. U Osijeku smo osnovali i podružnicu koja u lokalnim aktivnostima dodatno angažira naše ciljane skupine.

“Ni u tragovima”

U subotu 11. svibnja u Zagrebu je održana javnozdravstvena akcija “Ni u tragovima” kojom je udruga CeliVita, u suradnji s Gradom Zagrebom, Gradskim uredom za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, obilježila Mjesec svjesnosti o celijakiji, bolesti od koje u Hrvatskoj boluje i do 40.000 građana, a koja dva puta češće pogađa žene.

Uz pomoć specijalista KBC-a Zagreb i Klinike za dječje bolesti Zagreb, nutricionista, psihologa i volontera, okupljeni građani bolje su upoznali izazove s kojima se oboljeli od celijakije susreću u svakodnevnome životu.

Jurjević Delišimunović dodaje:

Bezglutenska prehrana kod oboljelih od celijakije nije hir ni osobni izbor, nego je medicinski indiciran i jedini oblik liječenja koji postoji, a koji dovodi do opravka sluznice tankog crijeva, povlačenja simptoma i boljeg općeg stanja, ali i do sprječavanja pojave komplikacija. Naime, ako se oboljeli od celijakije ne pridržavaju bezglutenske prehrane, sluznica crijeva će i dalje biti oštećena te mogu razviti brojne komplikacije od kojih su najopasnije one maligne.

Građani su se okušali u bezglutenskom shoppingu u pop-up trgovini te su iz prve ruke iskusili kako nešto što većina ljudi uzima zdravo za gotovo za oboljele od celijakije predstavlja svakodnevni izazov.

Odabir proizvoda pritom je znatno olakšan zahvaljujući Registru bezglutenskih proizvoda, besplatnoj aplikaciji koja omogućuje pretraživanje proizvoda koji su sigurni za oboljele. Osim što oboljelima od celijakije omogućuje bolju kontrolu bolesti, Registar je koristan alat za sve uključene u nabavu i pripremu hrane.

Naime, bezglutenska prehrana podrazumijeva izbjegavanje svakog traga glutena koji nije prisutan samo u pšenici, ječmu i raži, već se može naći i u lijekovima te proizvodima kao što su svi prerađeni prehrambeni proizvodi, kozmetika, ali i u materijalima koji se koriste u školama i vrtićima, kao što su plastelin i boje.

Jurjević Delišimunović zaključuje:

Sveprisutnost glutena, nedovoljno razvijena svijesti o štetnosti konzumacije i najmanje količine glutena za oboljele te ograničena dostupnost bezglutenskih obroka izvan doma utječu na kvalitetu života oboljelih i otežavaju inkluziju, što posebno dolazi do izražaja u odgojno-obrazovnom, ali i zdravstvenom sustavu. Cilj javnozdravstvenih akcija poput ove jest podići razinu svijesti naših sugrađana kako bismo zajedno izgradili inkluzivno društvo, u kojem svi imamo jednake prilike za očuvanje fizičkog i mentalnog zdravlja.

Sustavna edukacija javnosti o celijakiji ključna je za uključivanje još većeg broja stručnjaka, tvrtki i institucija u traženje učinkovitih rješenja za pravovremeno prepoznavanje bolesti te osiguravanje dostupnosti sigurnih, bezglutenskih proizvoda i obroka koji su nužni za kvalitetan i produktivan život s celijakijom te sprječavanje teških komplikacija.

Relevantne i znanstveno utemeljene informacije o celijakiji, alergiji na pšenicu i intoleranciji na gluten, kao i savjeti za život s celijakijom dostupni su na mrežnoj stranici udruge CeliVita www.celivita.hr, a Registru bezglutenskih proizvoda možete pristupiti putem poveznice bezglutena.celivita.hr.

Pročitajte i ove članke:

• “Smatraju to pomodarstvom, kao držanje dijete ili novi prehrambeni trend!”: Oboljeli od celijakije opisuju kako izgleda život s ovom autoimunom bolešću
• Simptomi celijakije kod odraslih: Razlikuju se među ljudima, a neki ih uopće ne primjećuju! U tom slučaju vode do teških komplikacija
• Celijakija kod djece: Simptomi ovise o dobi, a mogu dovesti do poremećaja u rastu! Evo na što obratiti pozornost.

• celijakija - test
• dijagnostika celijakije
• dijagnoza celijakije