Osteoporoza pripada jednoj od pet najčešćih kroničnih bolesti uopće, a 80% svih oboljelih su žene.

Bolest je koštanog tkiva tijekom koje dolazi do gubitka organskog i mineralnog dijela kosti, zbog čega one postaju krhke i lomljive. Zapravo je bolest starije životne dobi i najčešće je povezana s hormonalnim promjenama koje se događaju tijekom starenja.

Najčešći i najznačajniji uzrok osteoporoze je postmenopauzalni prestanak lučenja ženskog spolnog hormona – estrogena.

Prijelomi zbog osteoporoze znatno narušavaju kvalitetu života osobe, povećavaju mortalitet i financijski opterećuju zdravstveni sustav. Najčešće i najopasnije komplikacije ove bolesti su prijelomi kralježaka i vrata bedrene kosti (femura).

Učinci osteoporoze usporedivi su ili veći od nesposobnosti koju uzrokuju druge kronične nezarazne bolesti (primjerice reumatoidni artritis, astma, hipertenzivna bolest srca).

Uzroci osteoporoze

Koštani sustav je stalno izložen velikim opterećenjima. Kako bi to sve mogao izdržati, tijekom života se mora često obnavljati – tu zadaću izvršavaju osteoblasti i osteoklasti, odnosno koštane stanice.

Kost je građena od koštane tvari i koštanih stanica. Stanice kosti odgovorne su za stvaranje koštane tvari – organizirana je u obliku mreže koju čine međusobno isprepletene elastične niti kolagenih vlakana. U toj mreži su mineralni spojevi kalcija i fosfora koji kostima daju čvrstoću i otpornost prema mehaničkom opterećenju, dok elastična mreža koštane tvari služi kao “amortizer” sila koje djeluju na kost.

Mineralizacija kosti pod nadzorom je hormona, mineralnih tvari (kalcija, fosfora), vitamina (vitamin D, C, K), organskih sustava i okoliša (prehrana, tjelesna aktivnost, sunčeva svjetlost). Poremećena ravnoteža unutar spomenutih čimbenika dovodi do procesa razgradnje, odnosno demineralizacije kosti te vodi razvoju osteoporoze.

Pregradnja (remodeliranje) kosti je dinamičan, kontinuiran i uravnotežen proces apsorpcije, odlaganja i mineralizacije kosti.

Dvije su vrste koštanih stanica – osteoblasti sintetiziraju kolagen koštanog matriksa te osteoklasti koji resorbiraju kost, odnosno elastičnu mrežu razgrađuju i rastavljaju te uklanjaju dotrajale dijelove koštane tvari i stvaraju prostor osteoblastima za stvaranje novih.

Taj proces je uvjetovan suradnjom hormona i mehaničkih podražaja pa je tako njihova ravnoteža bitna za normalno funkcioniranje kosti. Kod djece se cijeli koštani sustav zamjeni za oko 5 godina, dok odraslima za taj proces treba mnogo više vremena.

Druge pridružene bolesti, neadekvatna prehrana, nedostatak fizičke aktivnosti i genetska predispozicija taj proces mogu ubrzati i dovesti do patološkog smanjenja koštane mase – osteoporoze.

Fizičko opterećenje potiče odlaganje i kalcifikaciju kosti. Neliječena hipertireoza pojačava aktivnost osteoklasta i koštanu pregradnju.

Osteoporozom se gube kortikalna i spužvasta kost. U muškaraca dolazi do stanjenja, a u žena do gubitka spužvastog koštanog tkiva.

Za sintezu kolagena važni su bjelančevine i vitamin C iz prehrane.

Vitamin D neophodan je za apsorpciju kalcija i njegov manjak izravno utječe na količinu kalcija u kostima. Nedovoljno izlaganje suncu smanjuje apsorpciju kalcija i tako potiče demineralizaciju kostiju.

Postmenopauzalna osteoporoza najčešći je oblik bolesti, a nastaje zbog smanjenog lučenja ženskog spolnog hormona – estrogena. Estrogeni svojim djelovanjem potiču izgradnju kosti, a kako se njihovo lučenje nakon menopauze smanjuje, omjer pregradnje kosti pomiče se na stranu razgradnje. Rezultat toga je osteoporoza.

Senilni oblik osteoporoze je smanjenje koštane mase u starijoj životnoj dobi. Primjećuje se podjednako u oba spola, nakon 70. godine života. Uzroci su nedovoljan unos ili nemogućnost iskorištavanja kalcija iz hrane, manjak vitamina D (nedostatnog boravka na suncu) i smanjena fizička aktivnost.

Osteoporoza – simptomi

Osteoporoza  je u početku asimptomatska (”tiha epidemija”), a primijeti se tek kada dođe do prijeloma.

Najčešći prijelomi su prijelom vrata femura, kralješka, kuka (femura), nadlaktične kosti (humerusa) i distalne palčane kosti (radijusa).

Bol kod prijeloma je kronična s nelagodom (najjača je u trenutku nastajanja, a pojačava se pokretom). Traje 6 – 8 tjedana.

Nakon velikog gubitka kalcija, kralješci počnu kolabirati (slabjeti) te postepeno dovode do pogrbljenog držanja koje se naziva kifoza.

Osteoporoza – prijelomi kralježaka

Zbog većeg sadržaja spužvaste kosti, prijelomi kralježaka najčešći su osteoporotični prijelomi. Često nastaju zbog pada, a mogu nastati i tijekom uobičajenih svakodnevnih aktivnosti.

Liječnici obiteljske medicine posebno trebaju tražiti znakove prijeloma kralješka koji zahtijevaju radiološku obradu kralježnice:

• smanjenje tjelesne visine – više od 3 cm,
• deformaciju kralježnice ili pojačanu kifozu (“grbu”),
• pojavu nagle jake boli u leđima.

Vertebralni prijelomi javljaju se prije prijeloma bedrene kosti (femura) i tako ranije ukazuju na smanjenu kvalitetu kostiju. 

Neprepoznati prijelomi kralježaka imaju iznimno nepovoljan učinak na kvalitetu života osobe – ograničavaju pokretljivost, utječu na plućnu funkciju i povećavaju mortalitet.

Ne smije se zaboraviti na povećan rizik nastanka ponovnog prijeloma kralješka u sljedećih 12 mjeseci (recidiv). 

Tijekom godina, zbog osteoporoze, smanjuje se tjelesna visina, gubi se vertebralna (kralježnična) potpora i izražena je torakalna kifoza.

Osteoporoza – prijelomi bedrene kosti (femura)

Prijelomi bedrene kosti (femura) uzrokuju kroničnu bol i ograničavaju pokretljivost osobe.

Najnepovoljniji ishod imaju prijelomi femura zbog pada u starijih osoba, s mortalitetom od 20 % unutar godine dana od prijeloma.

Svaka druga do treća žena starija od 50 godina i svaki deseti muškarac stariji od 50 godina dožive prijelom bedrene kosti izazvan osteoporotičnim promjenama.

Trećina osoba s prijelomima uspije se vratiti samostalnom životu, dok više od 50 % treba svakodnevnu skrb, odnosno ovisni su o drugima.

Rizik smrti zbog prijeloma femura u žena je usporediv s rizikom smrti zbog karcinoma dojke, a četiri je puta veći od rizika smrti zbog karcinoma endometrija.

Procjena rizika nastanka prijeloma (FRAX – osteoporoza)

Za procjenu 10-godišnjeg rizika nastanka prijeloma vrata femura, kralješka, humerusa ili radijusa u osobe, koristi se FRAX (Fracture Risk Assessment), kojeg je 2008. godine objavila Svjetska zdravstvena organizacija (WHO).

Prema FRAXU, za procjenu rizika nastanka prijeloma, važni su:

• spol i dob,
• BMD, tj. koštana mineralna masa vrata femura,
• prijelom u anamnezi,
• BMI (indeks tjelesne mase),
• glukokortikoidna terapija,
• pušenje,
• konzumiranje više od 2 alkoholna pića dnevno,
• prisutan reumatoidni artritis,
• neka druga stanja koja uzrokuju smanjenje koštane mase.

Osteoporoza – čimbenici rizika nastanka prijeloma

Osteoporozu valja prepoznati prije nastanka prijeloma. Zato je važno znati čimbenike rizika za nastanak bolesti.

Stanja i čimbenici povezani sa smanjenjem koštane mase i nastankom osteoporoze su:

• starenje,
• spol – žene predstavljaju 80 % oboljelih od osteoporoze; pogađa gotovo polovicu svih žena starijih od 50 godina i 90 % žena starijih od 75 godina,
• manjak estrogena (npr. preuranjena menopauza, postmenopauza),
• mala ili nedovoljna tjelesna težina – rizični faktor za osteoporozu i u muškaraca i u žena; kod mladih žena s anoreksijom naročito je visok rizik od osteoporoze, posebno u slučaju menstrualnih poremećaja,
• genetika,
• nedovoljno izlaganje suncu – manjak vitamina D,
• neliječena hipertireoza,
• hiperparatireoidizam,
• kronična bolest jetre,
• kronična bubrežna bolest,
• glukokortikoidna terapija ili neliječeni Cushingov sindrom,
• malapsorpcija,
• dijabetes ovisan o inzulinu,
• dugotrajna depresija – oni koji boluju od depresivnih poremećaja, zbog povećane razine hormona kortizola, mogu imati povećani rizik od razvoja osteoporoze,
• neadekvatna prehrana (nedostatan unos bjelančevina, kalcija, vitamina D) – prehrana može imati bitan utjecaj na ublažavanje ili otežavanje bolesti,
• alkoholizam,
• pušenje – izrazito rizični faktor za osteoporozu, posebno kod žena poslije menopauze,
• korištenje lijekova – mogu stvoriti uvjete koji smanjuju gustoću kostiju; dugoročna primjena kortikosteroida predstavlja vrlo veliki rizik za gubitak kalcija (npr. prednizon),
• zloćudne bolesti krvotvornih organa (plazmocitom),
• nedostatak tjelesne aktivnosti – pojačana fizička aktivnost usporava razvoj osteoporoze, no profesionalno bavljenje sportom u žena, zbog smanjene količine estrogena, može dovesti do ranijeg gubitka koštane mase.

Osteoporoza kod muškaraca

Svaki treći prijelom kuka događa se u muškaraca, a smrtnost nakon prijeloma kuka dvostruko je veća nego u žena.

Ipak, učestalost prijeloma i rizika za samu osteoporozu znatno je manja u muškaraca nego u žena. Nakon 50. godine života ovaj poremećaj zahvaća otprilike 30 % muškaraca.

Najčešći uzroci sekundarne osteoporoze u muškaraca su:

• višak glukokortikoida,
• hipogonadizam,
• etilizam.

Nizak rast i mršavost, slabi bedreni mišići i slaba ravnoteža povećavaju rizik od osteoporoze kod muškaraca (i u žena).

Bolesti koje smanjuju razinu testosterona isto tako mogu doprinijeti povećanom riziku u muškaraca (liječenje karcinoma prostate ili bolest testisa).

Involucijska osteoporoza u muškaraca starijih od 60 godina posljedica je smanjenja koncentracije testosterona i IGF-1.

Dijagnoza idiopatske osteoporoze postavlja se za muškarce mlađe od 60 godina, u odsutnosti drugih bolesti. Smanjena je vršna masa, zbog polimorfizama gena za receptor vitamina D, kolagen tipa I, aromatazu, IGF, receptor estrogena i androgena. 

Na postizanje koštane mase utječu i tjelesna aktivnost, unos kalcija prehranom i dob ulaska u pubertet.

Osteoporoza – denzitometrija

Denzitometrija skeleta je najpouzdanija metoda za procjenu gustoće kosti. To je kvantitativna radiološka metoda kojom se određuje mineralni sadržaj kosti (engl. bone mineral content, BMC, g/cm) i površinska gustoća kosti (engl. bone mineral density BMD; g/cm2).

”Zlatni standard” u dijagnostici osteoporoze je DEXA (dual energy x-ray absorptiometry) – dvoenergetska apsorpciometrija x-zraka.

Mjerenje se vrši na slabinskoj kralježnici i vratu natkoljenične kosti (femura). Kod osoba u kojih nije moguće napraviti denzitometriju kuka (u slučaju umjetnih kukova), tada se radi denzitometrija podlaktice (radijusa).

Prvu denzitometriju žene bi trebale napraviti u dobi od 65 godina, a muškarci u dobi od 70 godina.

Dobivena vrijednost koštane mineralne gustoće iskazuje se u g/kvadratnom centimetru, ili kao T-vrijednost. T-vrijednost označava odstupanje od prosječne vrijednosti vršne koštane mase osoba istog spola, u dobi od 20 do 40 godina. Prema kriterijima Svjetske zdravstvene organizacije, T-vrijednost veća od -1 označava urednu koštanu mineralnu gustoću.

T-vrijednost između -1 i -2,5 označava osteopeniju, a T-vrijednost manja od -2,5 znači osteoporozu.

Odstupanje od vrijednosti prosječne koštane mase osoba iste dobi i spola je Z-vrijednost. Čini se da je u Europi nedovoljno iskorišteno mjerenje koštane mineralne mase, djelomično i zbog manjka svjesnosti o njenoj dijagnostičkoj vrijednosti.

• T-vrijednost > -1 : uredna BMD,
• T-vrijednost -1 do -2,5 : osteopenija,
• T-vrijednost < -2,5 : osteoporoza.

Osim o osteoporozi, denzitometrija nam daje podatke o procjeni rizika prijeloma i o praćenju liječenja.

Osim mjerenja gustoće kosti za dijagnozu su bitni detaljno uzeta anamneza i detekcija rizičnih čimbenika, a mogu pomoći i neki laboratorijski nalazi.

Nalaz kalcija u krvi bit će obično normalan kod osoba s osteoporozom. Nalaz urina može pokazati povećani rizik od prijeloma kuka ako pokazuje visoke razine deoksipiridinolina i C-telopeptida.

Osteoporoza – kvantitativna CT denzitometrija

Kvantitativna CT denzitometrija je visoko osjetljiva metoda koja može izdvojeno mjeriti masu spužvaste kosti. Izvodi se na lumbalnoj kralježnici.

Nedostatak pretrage je znatno veće zračenje nego pri izvođenju DEXA.

Denzitometrija se preporučuje:

• svim ženama koje su starije od 65 godina,
• ženama u postmenopauzi s nekim od prije navedenih čimbenika rizika,
• muškarcima mlađim od 70 godina ako su imali prijelom nakon neke minimalne traume,
• svim odraslim osobama koje su imale osteoporotični prijelom,
• osobe koje boluju od prije nađenih bolesti koje dovode do osteoporoze,
• osobe koje uzimaju lijekove koji uzrokuju gubitak koštane mase.

Osteoporoza – ultrazvučni pregled petne kosti

Ultrazvučni pregled petne kosti služi kao izbor kojim osobama treba napraviti denzitometriju.

Preporučuje se bolesnike u rizičnoj skupini uputiti na UZ pregled petne kosti kako bi se pravodobno otkrila osteoporoza te mogućnost nastanka prijeloma.

Uređaj je manji, lako se prenosi, pretraga traje 1 minutu, a vrijednosti se isto izražavaju kao T vrijednosti.

T-vrijednost manja ili jednaka -1 odgovara osteopeniji.

Promjene koštane gustoće se na petnoj kosti sporije odvijaju nego na kralježnici i kuku tako da se ova metoda ne koristi za procjenu učinka liječenja osteoporoze.

Osteoporoza – liječenje

Cilj liječenja osteoporoze je sprječavanje (ponovnog) nastanka prijeloma, u osoba sa zadovoljenim DEXA kriterijem za osteoporozu.

Liječenje se provodi općim konzervativnim mjerama i primjenom lijekova (farmakološki).

Prevencija i liječenje osteoporoze dugotrajni su i zahtijevaju dobru suradnju liječnika i oboljele osobe.

Za pravodobno otkrivanje osteoporoze (prije nastanka prijeloma) važno je poznavati čimbenike rizika za nastanak osteoporoze te druge bolesti i stanja povezana s gubitkom koštane mase koje valja smanjiti, ukloniti i liječiti.

Tjelesna aktivnost i prehrana bogata kalcijem, posebice tijekom djetinjstva i adolescencije, održavaju zdravlje kostiju.

U nefarmakološke načine liječenja osteoporoze ubrajaju se:

• otklanjanje rizičnih čimbenika poput pušenja i ekscesivne konzumacije alkohola,
• redovita tjelesnu aktivnost kako bi se povećale mišićna snaga i koštana masa,
• poboljšanje prehrane (posebice osigurati dovoljnu količinu kalcija i vitamina D),
• dnevni unos 1 000 – 1 500 mg elementarnog kalcija za žene u postmenopauzi (mlijeko i mliječni proizvodi najbolji su izvor kalcija),
• prevencija padova – provjerite uzrokuje li neki od lijekova koji uzimate pospanost ili gubitak ravnoteže, nosite stabilnu i obuću s neklizajućim đonovima, korigirajte vid odgovarajućim naočalama, korištenje pomagala za hod (ako je potrebno),
• prestanak pušenja i smanjenje unosa alkohola (umjereno konzumiranje alkohola) i kave.

Nakon što se osteoporoza razvila potrebno je uz tjelesnu aktivnost, kalcij i vitamin D ukloniti ostale moguće faktore rizika i početi s liječenjem lijekovima. 

Ciljevi liječenja osteoporoze su prevencija prijeloma, održavanje i povećanje koštane mase, uklanjanje simptoma prijeloma i deformiteta kosti, unaprjeđenje i očuvanje funkcionalne sposobnosti.

Lijekovi za liječenje osteoporoze svrstani su u 3 kategorije:

• lijekovi koji zaustavljaju razgradnju kosti – najdulje se koriste u liječenju osteoporoze, sprječavaju razgradnju mineralne tvari kosti, prednost je ta što djeluju samo na kost i nemaju nikakvih drugih metaboličkih učinaka,
• lijekovi koji potiču izgradnju kosti – u malim dozama izravno potiču stvaranje koštane tvari,
• lijekovi koji potiču izgradnju i zaustavljaju razgradnju kosti – učinak na povećanje koštane mase.

• denzitometrija
• hipertireoza
• idiopatska osteoporoza
• osteopenija
• osteoporoza
• prijelom kosti
• zdravlje kostiju