Skolioza je bočna zakrivljenost kralježnice zbog koje grudni koš gubi simetriju, a koja se najčešće pojavljuje tijekom rasta – neposredno prije puberteta. To je odstupanje od normalne zakrivljenosti kralježnice, točnije pojačana postranična zakrivljenost dijelova kralježnice, najčešće uz prisutnu posljedičnu rotaciju kralježaka.

Nepravilno držanje i skolioza simptomi su koji se vrlo često susreću na sistematskim pregledima djece i mladih.

Može biti uzrokovana različitim stanjima poput cerebralne paralize, mišićne distrofije, poliomijelitisa, juvenilne osteoporoze, ali se točan uzrok skolioze još ne zna.

Većina slučajeva skolioze je blaga, ali neka djeca razviju deformitete kralježnice koji postaju teži s rastom. Rotacija kralježaka koja je nastala posljedično može progredirati ako se pravovremeno ne započne s terapijom.

Osobito teška zakrivljenost kralježnice može smanjiti količinu prostora u prsima što otežava plućima normalno funkcioniranje.

Djeca koja imaju blagu skoliozu se pozorno prate, kako bi se imao uvid u pogoršanje ili poboljšanje.

Zaključujemo da skolioza može biti kongenitalna ili se tijekom godina može postupno razvijati i pogoršavati.

U 4 % sve djece, u dobi 10 – 14 godina, dijagnosticira se skolioza. Oko 10 puta češće se javlja kod djevojčica, odnosno u 60 – 80 % svih slučajeva.

Uzroci skolioze

Liječnici ne znaju što točno uzrokuje različite tipove skolioze, iako se čini da uključuje nasljedne faktore jer se često pojavljuje u obitelji. U 70 % slučajeva je skolioza idiopatska, odnosno nepoznat je njen uzrok.

Manje uobičajene vrste skolioze uzrokuju:

• cerebralna paraliza, mišićna distrofija i slični poremećaji,
• ozljede ili infekcije kralježnice.

Vrste skolioze

Kako biste što bolje mogli razumjeti proces skolioze – odlučili smo ukratko objasniti pojmove vezane uz skoliozu. 

Prema lokalizaciji razlikujemo:

• torakalnu skoliozu – iskrivljenje grudnog dijela kralježnice,
• lumbalnu skoliozu – iskrivljenje slabinskog dijela kralježnice.

Osim toga skolioza može biti:

• sinistrokonveksna skolioza (lijevo-konveksna) – dio postranične krivine okrenut je prema lijevo,
• dekstrokonveksna skolioza (desno-konveksna) – dio postranične krivine okrenut je prema desno. 

Prema vremenu nastanka skolioza može biti:

• infantilna – nastaje u prve 3 godine života,
• juvenilna – između 3. godine i početka puberteta,
• adolescentna – javlja se početkom puberteta,
• adultna – javlja se u odrasloj dobi, tj. nakon puberteta. 

Skolioze mogu biti jednostrane (skolioze C oblika) ili mogu biti dvostrane, odnosno s primarnom i sekundarnom krivinom (skolioze S oblika).

Skoliozu razlikujemo i po stupnju zakrivljenosti:

• skolioze do 30 stupnjeva – lake skolioze, odnosno skolioze 1. stupnja.
• skolioze od 30 do 50 stupnjeva – srednje, odnosno skolioze 2. stupnja.
• skolioze preko 50 stupnjeva – teške skolioze, odnosno skolioze 3. stupnja. 

Također, dijele se i na funkcionalne (nestrukturalne) i strukturalne.

Funkcionalne se nazivaju i “skoliotično držanje” jer se dovodi u svezu s nepravilnim (skoliotičnim) držanjem. Kod ove vrste nema anatomskih poremećaja kralježnice.

Skoliotično držanje može biti određeno različitim uzrocima (skraćenje jedne noge ili kontraktura kralježničnih mišića, kosi položaj zdjelice i loših stečenih navika sjedenja, stajanja, itd).

Strukturalne skolioze uzrokovane su anatomskim promjenama na kralježnici, kralježničnim zglobovima, ligamentima ili mišićima. Glavni simptomi ove skolioze su postranično iskrivljenje kralježnice s rotacijom kralježaka i torzijom kralježnice (okretanje jednog dijela kralješka prema drugom).

Nepravilno držanje (loša postura) je nepravilan odnos mišićno-koštanih struktura bez anatomskih promjena na kralježnici. Kod nepravilnog držanja, opterećenja koja djeluju na tijelo ne prenose se ravnomjerno na kralježnicu, što dovodi do povećanog opterećenja kostiju, mišića i zglobova.

Uglavnom je uzrokovano dugotrajnim sjedenjem, nošenjem teške školske torbe, manjkom tjelesne aktivnosti ili naglim rastom tijela u razdoblju puberteta.

Lumbalna lordoza

Lumbalna lordoza je poremećaj koji možemo definirati kao pretjerano iskrivljenje kralježnice u donjem (lumbalnom) dijelu kralježnice. Uz skoliozu i kifozu, najčešća je deformacija kralježnice. 

Posljedično se javljaju bolovi u donjem dijelu leđa, ali i bolovi u zdjelici.

Osobe koje pate od lumbalne lordoze imaju pojačanu unutarnju zakrivljenost lumbalne kralježnice, tj. ona dovodi do pojačane konkavne zakrivljenosti kralježnice (prema naprijed). 

Najčešći uzroci lumbalne lordoze su:

• nepravilno sjedenje, hodanje ili držanje,
• spuštena stopala koja nikada nisu korigirana posebnim ortopedskim cipelama,
• oboljenja zglobova ili displazije kukova koje nisu korigirane u dječjoj dobi,
• opuštena i slaba trbušna muskulatura,
• stanja poput pretilosti i trudnoće (kada je teško uspostaviti ravnotežu). 

Hiperlordoza

Hiperlordoza je stanje koje nastaje kada lumbalni (donji) dio leđa pretrpi stres ili je opterećen prekomjernom težinom u toj mjeri da dolazi do bolova u mišićima ili do grčeva. Uobičajen je položaj kralježnice ili držanje kod kojeg je prirodna krivina donjeg dijela leđa izrazito naglašena. Zakrivljenost može nastati na lumbalnom ili cervikalnom (vratnom) dijelu kralježnice.

Ona dovodi do neravnomjerne raspodjele opterećenja pa se često na leđima može nalaziti “grba”.

Javljaju se bolovi u donjem dijelu leđa, moguće poteškoće tijekom hoda te poremećeni osjet mišića glutealnog područja.

Za hiperlordozu je karakteristična nagnutost zdjelice prema naprijed.

Osteoporoza je najčešći medicinski uzrok hiperlordoze. Često javlja kod plesača.

Hipolordoza

Hipolordoza se opisuje kao stanje kada je prostor između kralježaka širi sa stražnje strane, dok su oni s prednje strane zbijeniji te vrše pritisak na živce s posljedičnim nastankom bolova.

Može biti nasljedna ili posljedica lošeg držanja ili neke traume.

Hipolordozu se može spriječiti aktivnim načinom životom te čestim ustajanjem i istezanjem ako se bavite uredskim poslom.

Simptomi skolioze

Glavni znak da se radi o skoliozi je postranična iskrivljenost kralježnice koju opisuje rotacija kralježaka oko uzdužne osi i torzija kralježnice.

Kod bilo kojeg oblika skolioze postoji opasnost od pogoršanja jer ima tendenciju pogoršavati se s rastom i razvojem.

Na nejednakost u duljini donjih ekstremiteta često dovodi do zdjeličnog nagiba i blagog zakrivljenja kralježnice. 

Znakovi i simptomi skolioze uključuju:

• neravnomjerna ramena (nisu jednakog položaja i visine/jedno rame više položeno od drugog),
• jedna noga može biti duža od druge,
• primjećuje se i razlika u duljini ruke dok dijete/osoba stoji,
• lopatice nisu u istoj visini i jednako položene,
• neravnomjerni struk,
• jedan kuk viši od drugog (razlika u položaju),
• pri naginjanju prema naprijed vidljiva je razlika u visini desne i lijeve strane tijela (jedna strana je izbočenija).

Ako se skolioza pogorša, kralježnica će se također rotirati. Rebra na jednoj strani tijela su izraženija.

Teža skolioza može uzrokovati izrazitu bol u leđima i poteškoće s disanjem.

Prvi problemi koje skolioza izaziva mogu se vrlo lako primijetiti i to ponajprije u stojećem stavu. Kod djevojaka se može primijetiti nejednaka visina ramena te bokova, asimetrija dojki u djevojaka, nejednako razvijena muskulatura kralježnice te nejednak prostor između ruku. 

Većina djece se za vrijeme sistematskog školskog pregleda podvrgava testu pretklona.

Osnovna dijagnostička metoda kojom će se otkriti početak skolioze je radiografija kralježnice.

Na prvoj obradi obično se naprave snimke od straga (u frontalnoj ravnini) i bočno, a kasnije je dovoljna snimka od sprijeda.

Na rendgenskoj snimci kralježnice od sprijeda određuje se Cobbov kut (kut skoliotične krivine) tako što se odredi najviši gornji i najniži donji kralježak koji su najviše nagnuti.

Na snimci kralježnice gleda se i okoštavanje zdjeličnih kostiju (Risserov znak) da se odredi stupanj koštane zrelosti i procijeni preostalo vrijeme rasta.

Blaži oblici skolioze u samom početku ne moraju stvarati nikakve probleme, nelagodu niti bol. 

Kada posjetiti liječnika?

Posjetite liječnika čim primijetite znakove i simptome skolioze kod svog djeteta. Blaga zakrivljenost se može razviti bez znanja roditelja ili djeteta jer se postupno pojavljuje i obično ne uzrokuje bol. Sportski treneri i nastavnici obično prvi primijete dječju skoliozu.

Rana dijagnoza je vrlo bitna jer se deformitet može pogoršati i utjecati na pluća, odnosno kratkoću daha.

Ako je skolioza nastala kao posljedica abnormalnosti kralježnice, bit će potrebno ustanoviti osnovni problem te ga početi tretirati. Adolescentsku skoliozu je iznimno teško liječiti.

Fizikalnim terapijama može se ispraviti položaj tijela i aktivirati mišiće kralježnice. U slučaju srednjih do teških skolioza potrebne su češće kontrole, intenzivnije vježbanje specifičnih vježbi i nošenje ortoze.

Ako se fizikalnom terapijom iskrivljenje ne ispravi, osoba će vjerojatno morati nositi posebnu ortozu. Ortroza ze izrađuje individualno te se nakon izrade i postavljanja redovito odlazi ortopedu ili fizijatru na pregled kako bi se pratilo stanje. Nosi se otprilike godinu dana. 

Nošenjem ortoze se iskrivljenje uspije gotovo uvijek ispraviti. Međutim, nošenje nije ugodno, može biti bolno i frustrirajuće. 

Ortoza pritiskom na odgovarajuća mjesta ispravlja položaj kralježnice te sprečava pogoršanje skolioze. Nosi se 18 – 23 h dnevno, do kraja razdoblja rasta, što zna predstavljati psihološki problem djeci i adolescentima; no ako se želi uspjeh, neophodna je upornost.

Postoji nekoliko vrsta ortoza, a to su: 

• ortoza niskog profila – izrađuje od moderne plastike i oblikovana je u skladu s tijelom, gotovo nevidljiva ispod odjeće, služe za ispravljanje lumbalnog dijela kralježnice.
• Milwaukee ortoza – ima vratni prsten s naslonima za bradu i stražnji dio glave, koristi se samo u situacijama kad ortoze niskog profila ne pomažu.

Kako izliječiti skoliozu?

Ovisno o dobi, stupnju iskrivljenja kralježnice i individualnim karakteristikama danas se primjenjuju različite metode liječenja.

Većina djece sa skoliozom ima blago zakrivljenje i nije potrebno liječenje operacijom ili protezom. Djeca s blagom skoliozom trebat će česte provjere kod specijalista svakih 4 – 6 mjeseci kako bi se provjerilo ima li promjena u stupnju zakrivljenosti kralježnice.

Iako postoje smjernice za liječenje kako blage tako i teške skolioze, odluka o tretmanu se uvijek donosi na individualnoj bazi.

Faktori koje treba razmotriti su:

• spol – žene imaju veći rizik od razvijanja bolesti nego muškarci;
• težina krivulje – velika zakrivljenost znači veću vjerojatnost pogoršanja stanja, veće komplikacije s plućima, ali i puno teži oporavak, odnosno težu operaciju;
• mjesto krivulje – krivulje koje se nalaze u centru kralježnice će se prije pogoršati nego one koje se nalaze u gornjem ili donjem dijelu.

Kod blažih oblika skolioze uglavnom se koristi kineziterapija kojom je moguće ostvariti pozitivan utjecaj na psihosomatski sustav.

Vježbe za skoliozu mogu koristiti kao prevencija lošeg držanja te daljnje progresije.

Kineziterapija se provodi na individualnoj razini što znači da je terapija osmišljena tako da odgovara određenom oštećenju kralježnice i zdravstvenom stanju osobe koja se podvrgava kineziterapiji. 

Jednako je važno koristiti vježbe kao prevenciju lošeg držanja, daljnje progresije skolioze, ali i podloge za zdrav razvoj mišićno-koštanog sustava te osnovu za stvaranje dobrih posturalnih navika pri sjedenju, stajanju i hodanju.

U nastavku pogledajte primjer vježbi Dr. Jo koja će vam pokazati kako izvoditi vježbe ako bolujete od skolioze.

Prije početka vježbanja, možete pokazati ovaj video liječniku kako bi vam rekao smijete li raditi neke od ovih vježbi i izvan termina koji je predviđen za fizikalnu terapiju. 

Kineziterapijski program obuhvaća:

• vježbe disanja uz korekciju držanja,
• vježbe istezanja skraćenih mišića,
• vježbe jačanja mišića,
• vježbe u vodi i plivanje.

Istraživanja su pokazala i kako je bavljenje određenim sportovima odlična vrsta terapije protiv skolioze, primjerice plivanje, lagana gimnastika ili atletika.

Kako bi bilo koja vrsta tjelesne aktivnosti pokazala utjecaj na skoliozu, vrlo je važno redovito provoditi tu aktivnost, ali je zamijeniti za drugu nešto težu varijantu kako bi se postigao brži napredak.

Prije upuštanja u bilo koju vrstu sporta najbitnije je savjetovati se s trenerom sportskog kluba koji će otvoreno reći može li se provesti suradnja. Određeni sportski klubovi jednostavno nemaju kapacitet da bi prihvatili treniranje djeteta koje ima jači stupanj skolioze.

Zašto je to tako? Zato što jednu grupu djece vode najčešće jedan ili dva trenera koji nemaju mogućnost zasebnog rada samo s jednim djetetom. Osim toga, kod djece s određenim fizikalnim poremećajima potrebno je korigirati vježbe kako bi se one izvodile pravilno te kako se ne bi pripomoglo progresu skolioze dodatnim, vježbanjem nastalim oštećenjima. 

Djecu sa skoliozom najbolje je voditi posebnom osobnom treneru, fizioterapeutu ili radnom terapeutu. 

Operacija skolioze

Teži oblik skolioza obično se razvija s vremenom pa liječnik može preporučiti operaciju kako bi smanjio težinu krivulje i spriječio daljnje pogoršanje. Operativni zahvat čest je u slučajevima kada kralješci međusobno srastu.

Najčešći oblik operacije skolioze se zove fuzija kralježnice.

Prilikom operacije u kralježnicu se stavlja metalna šipka koja uspravlja kralježnicu i sprječava srastanje kralježaka. Spajaju se dvije ili više kostiju u jednu tako da se one ne mogu same micati. Komadići kostiju i koštane srži se stavljaju između kralježaka. Metalne šipke, kuke ili vijci drže taj dio kralježnice ravno dok se stari materijal i novi materijal kosti spaja zajedno.

Operacija se obično odgađa sve dok dječje kosti ne prestanu rasti.

Komplikacije kod operacije kralježnice mogu uključivati krvarenje, infekcije, bol i oštećenje živaca. U rijetkim slučajevima kost ne zacijeli i potrebna je još jedna operacija.

• dekstrokonveksna skolioza
• kralježnica
• ortoza
• sinistrokonveksna skolioza
• skolioza
• zakrivljenost kralježnice