Poliomijelitis (polio, dječja paraliza) je zarazna virusna bolest koja u svojoj najtežoj formi uzrokuje paralizu, poteškoće s disanjem, a ponekad i smrt. Uzrokovan je poliovirusom, iz grupe enterovirusa, koji uglavnom zahvaća malu djecu. Dječju paralizu je prvi put prepoznao njemački ortoped Jakob Heine 1840. godine, a nešto kasnije je Karl Landsteiner otkrio uzročnika bolesti, odnosno spomenuti poliovirus.

Zaraza se prenosi feko-oralnim putem ili rjeđe zagađenom hranom i/ili vodom (izlučuje se putem stolice i sline). Premda poliomijelitis uzrokuje teške posljedice, većina osoba nikada ne postane bolesna i nisu svjesni da su bili zaraženi dječjom paralizom.

Manifestira se kao nespecifična blaga bolest, ponekad aseptični meningitis (upala ovojnica mozga, tj. meninga, i kralježnične moždine) bez paralize ili rjeđe mlohava slabost različitih skupina mišića. Opsežno cijepljenje u razvijenim zemljama gotovo je iskorijenilo bolest, no slučajevi se još uvijek javljaju u područjima s nepotpunom procijepljenošću.

Pročitajte članak “Uzbuna u europskoj zemlji: Pojavio se virus koji su smatrali iskorijenjenim, ugrožena mala djeca“.

Uzroci poliomijelitisa

Poliomijelitis uzrokuje infekcija enterovirusom, poznatim pod nazivom poliovirus (PV). Ova skupina virusa nastanjuje se u probavni sustav. Inficira i uzrokuje bolest samo u ljudi, tj. ljudi su jedini prirodni domaćini. Poliovirus ima tri serotipa, a tip 1 je najčešći uzrok epidemija.

Dječja paraliza – simptomi

Neke osobe koje razviju simptome poliomijelitisa imaju neparalitički polio ili tzv. “neuspjeli polio” koji uzrokuje blage simptome slične gripi i drugim virusnim bolestima. Prolazi bez ikakvih subjektivnih i objektivnih smetnji, a najveći broj osoba (80 – 90 % inficiranih) preleži infekciju ne znajući da je imaju.

Febrilni oblik poliomijelitisa prolazi kao rinofaringitis (upala nosne sluznice i ždrijela) ili “dječji ljetni proljev”. Stolica je rijetka, zelena, sluzava te učestala (6 – 8 puta dnevno). 

Simptomi ovog tipa poliomijelitisa obično traju tjedan dana, a oni su:

• groznica
• grlobolja
• glavobolja
• povraćanje
• umor
• bolovi u leđima i ukočenost
• bol u vratu ili ukočenost
• bol ili ukočenost u rukama ili nogama
• grčenje mišića ili osjetljivost
• meningitis
• paralitički polio.

Kod neparalitičkih oblika zaraze prognoza je dobra.

U rijetkim slučajevima, poliomijelitis uzrokuje paralitički polio, najozbiljniji oblik bolesti. Paralitički polio ima nekoliko vrsta i razlikuje se ovisno o dijelu tijela koji je pod utjecajem. Početni znakovi i simptomi paralitičkog polia, kao što su groznica i glavobolja, mogu podsjećati na simptome neparalitičkog poliomijelitisa.

U zadnjoj fazi virus prodire u središnji živčani sustav i izaziva tzv. “morbus major” karakteriziran jako visokom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, kostoboljom, bolovima u mišićima, povraćanjem i ukočenim vratom. Ako zahvati motorne jezgre u kralježničnoj moždini, dolazi do paralize udova i mišića uz pad tjelesne temperature.

U roku od tjedan dana, međutim, javljaju se znakovi i simptomi specifični za paralitički polio, uključujući:

• gubitak refleksa – udovi su bez refleksa, mlohavi, a paralize nastaju bez nekog reda (asimetrično)
• teški bolovi u mišićima ili grčevi
• labavi udovi (opuštena paraliza) – često gore na jednoj strani tijela
• napadaj paralize može biti iznenadan.

Oporavak je spor, a ako se nakon dvije godine ne vrati funkcija, paraliza je trajna (kronična).

Poliomijelitis (dječja paraliza) kod odraslih – post-polio sindrom

Post-polio sindrom je skupina simptoma koji se javljaju kod starijih osoba (25 – 35 godina). Obično se razvija bez prethodne “minor” bolesti, osobito u starije djece i odraslih.

Najčešći znakovi i simptomi su:

• progresivna slabost i bol mišića ili zglobova
• opći umor i iscrpljenost nakon minimalne aktivnosti
• atrofija mišića
• duboka mišićna bol
• hiperestezije (prevelika osjetljivost nekog osjetilnog organa, npr. kože)
• parestezije (poremećeni osjet, odnosno spontani osjet bez vanjskih ili unutarnjih podražaja)
• problemi s disanjem ili gutanjem (rijetko)
• poremećaji disanja povezani sa snom (apneja, tj. stanje u kojem osoba u snu doživljava prekid disanja ili izrazito plitko diše)
• smanjena tolerancija prema niskim temperaturama.

Inkubacija traje 7 – 14 dana.

Liječenje poliomijelitisa

Poliomijelitis se potvrđuje izolacijom virusa iz ždrijela ili stolice ili dokazivanjem porasta specifičnih protutijela. Budući da ne postoji lijek za dječju paralizu, liječenje se fokusira na ubrzanje oporavka i sprječavanje komplikacija. Uglavnom je liječenje potporno te uključuje:

• mirovanje
• antibiotici za sekundarne infekcije
• analgetici za bol
• sredstva za pomoć pri disanju – rijetko ih je potrebno koristiti
• umjerena tjelovježba (fizikalna terapija) kako bi se spriječila deformacija i gubitak mišićne funkcije.

Cjepivo protiv poliomijelitisa uključeno je u rutinska cijepljenja u djetinjstvu.

Pročitajte i članak “Kalendar cijepljenja (cijepljenje djece) – kada treba cijepiti djecu i protiv kojih bolesti“.

• djeca
• dječja paraliza
• poliomijelitis
• poliovirus

Učitaj više izvora