Otrovne gljive ne predstavljaju problem samo nevještim skupljačima, nego i onim vještim, jer je teško naći metodu (osim laboratorijskih nalaza) za raspoznavanje jestivih gljiva od otrovnih. Pristup gljivama mora biti najozbiljniji jer površnost i brzopletost mogu rezultirati smrtnim ishodom.

Važno je spoznati koje su gljive otrovne, kako izgledaju, kada i gdje rastu i ako se pojedu, kakve simptome i kada uzrokuju.

Trovanje gljivama

Nikako se ne smiju skupljati mlade i nerazvijene gljive. Posebnu teškoću predstavljaju sirove gljive jer poznate su mnoge vrste koje uzrokuju trovanje ako nisu dovoljno termički obrađene kao što su npr. biserka (Amanita rubescens), šiljatonogi vrganj (Boletus appendiculatis), sunčanica (Macrolepiota procera) itd.

Do trovanja može doći prije svega konzumiranjem:

• genetski nasljedne otrovne vrste – treba ih naučiti raspoznavati,
• odstajale ili više puta podgrijavane jestive vrste – tako se gljive kvare,
• jestivih vrsta – kod osoba osjetljivog probavnog sustava izazivaju lagana trovanja izražena povraćanjem i/ili proljevom.

Trovanje gljivama – simptomi

Nejestive gljive sadrže razne toksične supstance s vrlo različitom kemijskom strukturom. Ti spojevi mogu izazvati slabiju ili jaču intoksikaciju organizma s različitim znakovima trovanja s bezopasnim i pogubnim posljedicama. Karakteristični simptomi su:

• iscrpljenost,
• osjećaj nadutosti,
• vrtoglavica,
• glavobolja,
• povraćanje,
• proljev,
• bolovi u trbuhu.

Inkubacijsko razdoblje je različito od slučaja do slučaja, ali je iznimno važno za pravilni tretman bolesnika. Poznato je da smrtno otrovne gljive imaju dugo inkubacijsko razdoblje, tj. od šest ili osam sati do 14 ili 24 sata.

Otrovne gljive – kratko inkubacijsko razdoblje

Kratko inkubacijsko razdoblje se prema znakovima trovanja dijeli na:

• muskarinski sindrom – zbog toksičnog spoja muskarina, jako znojenje, slinjenje, suzenje, povraćanje, proljev, grčevi, suženje zjenica, pad tlaka, slab puls, bronhijalna astma, drhtavica, trzanje i preosjetljivost kože;
• panterinski sindrom – izazivaju toksin muscimol i ibotenička kiselina, a panterova muhara je u toj skupini najopasnija pa otud naziv, nervne smetnje, dubok san, ataksija (poteškoće pri govoru i hodanju), smetnje vida, tjeskoba, euforičnost, grčenje mišića, proljev, povraćanje, znojenje, slinjenje, gubitak pamćenja;
• psilocibinski (halucinogeni) sindrom – najčešće kod namjernog trovanja, jer pripadajuće gljive sadrže halucinogene tvari i djeluju kao droga, naziv potječe od pripadajućih vrsta kao što je Psilocybe mexicana koja se koristi za razne rituale u Meksiku, povraćanje, proljev, bolovi u trbuhu, glavobolja, vrtoglavica, smetenost, tegobe u ravnoteži, opća slabost, slab puls, nizak tlak, omamljenost, izmjena emocija, poriv za nasiljem, halucinacije, izgubljenost u prostoru i vremenu, gubitak svijesti, zabilježeni su čak i slučajevi samoubojstva;
• gastrointestinalni sindrom – karakteristične smetnje probavnih organa, prognoza razvoja bolesti je, osim kod djece i nemoćnih osoba, dobra;
• koprinski sindrom – ako se za vrijeme ili nakon jela pojedinih vrsta gljiva konzumira alkohol, zbog supstance koprin, toplina tijela, crvenilo lica, vrata i kože, zujanje u glavi, metalni okus u ustima, bol u udovima, lupanje srca, brz puls, glavobolja, tjeskoba, znojenje, povraćanje, proljev, teško disanje, opća slabost;
• hemolitički sindrom – najčešće kod konzumacije sirovih gljiva, bljedilo lica, proljev, povraćanje, bolovi u trbuhu, teškoće pri mokrenju, krv u mokraći, blokada rada bubrega, smrt;
• alergijski sindrom – zbog nepodnošljivosti određenih tvari, pogotovo disaharida treheloze u mladim plodištima, urtikarija, svrbež kože, ekcemi, otekline, proljev, nadutost, povraćanje;
• alergija na spore gljiva – spore su alergeni, hunjavica, astma, urtikarija, ekcemi.

Otrovne gljive – dugo inkubacijsko razdoblje

Što se znakova trovanja kod dugog razdoblja inkubacije tiče, razlikuju se:

• faloidinski sindrom – zbog raznih supstanci falotoksina, znakovi se ponekad javljaju i nakon 48 sati, najteže trovanje, nezadrživo povraćanje, kolerični proljev, bolovi u trbuhu, znojenje, neutaživa žeđ, grčenje mišića, napinjanje, kolaps kardiovaskularnog sustava, insuficijencija jetre, smrt,
• orelaninski sindrom – zbog termostabilnog (gljive su otrovne i nakon kuhanja) toksina orelanina, znakovi se ponekad javljaju čak i nakon 20 dana, povraćanje, proljev, jaki bolovi u trbuhu, znojenje, suhoća usta, bolovi u slabinama i mišićima, poremećen rad bubrega, zatvor stolice, izvrnuće debelog crijeva, smrt,
• giromitrinski sindrom – zbog kumulativnog (nakuplja se u organizmu) toksina giromitrina, iscrpljenost, nadutost, vrtoglavica, glavobolja, bolovi u trbuhu, povraćanje, vodeni ili krvavi proljev, dehidracija, pad krvnog tlaka, grčevi u nogama, oštećenje jetre, delirij, koma, smrt,
• paksilinski sindrom – naziv je dobio prema neuglednim gljiva koje ga uzrokuju, npr. osjetljiva uvijača (Paxillus involutus), rijedak, izaziva imunohemolitičku slabokrvnost, malaksalost, želučani grčevi, povraćanje, proljev, žutica, teškoće s mokrenjem, krv u mokraći, bubrežna insuficijencija.

Kad je inkubacijsko razdoblje dugo, dolazi do teških tjelesnih oštećenja. Najprije stradaju vitalni organi (jetra, bubrezi itd.), tjelesne tekućine, kardiovaskularni sustav i nervni sustav. Ako se pravovremeno ne pruži pomoć bolesniku, ishod je smrtonosan.

Trovanje gljivama – liječenje

Od izuzetne je važnost hitna hospitalizacija u sklopu koje se obavlja ispiranje želuca i crijeva (aktivnim ugljenom). Toksini se moraju odstraniti i iz krvi (npr. hemodijalizom) i mokraće (diureticima). Kad su smrtno otrovne gljive u pitanju, postoje i kemoterapijske metode koje se sve rjeđe koriste.

U svim slučajevima treba nadoknaditi izgubljenu tekućinu i elektrolite. Funkcija jetre se podržava injekcijama vitamina B6.

U vrlo ozbiljnim slučajevima trovanja mora se strogo motriti na bolesnika jer su zabilježeni i slučajevi samoubojstva. Sedativi se preporučuju samo onda kad je pacijent u stanju vrlo jakog uzbuđenja.

Otrovne gljive – slike i opis

Na popisu otrovnih i smrtno otrovnih gljiva nalaze se:

• muhara (Amanita muscaria) – mesnat klobuk crvene boje s primjesom žute pokriven bradavičastim ostacima ovoja, cilindričan i bijeli stručak s dnom koje je odebljano s koncentrično smještenim bradavičastim ostacima ovoja, neodređen miris, eliptične i bijele spore, raste od ljeta do kraja jeseni u hrastovim, bukovim i crnogoričnim šumama, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje panterinski sindrom,

• zelena pupavka (Amanita phalloides, otrovna pečurka) – širok zvonast ili jajolik maslinastozelen klobuk, bjelkast stručak sa zelenkastim ili smeđim crtežom, neodređen miris, bijele i okruglaste spore, najčešće raste u bjelogoričnim šumama, a ima je i u crnogoričnim šumama od ranog ljeta do jeseni, najotrovnija gljiva, dugo inkubacijsko razdoblje, uzrokuje faloidinski sindrom,

• žućkasta pupavka (Amanita citrina) – širok, zvonast i otvoren klobuk limunasto-žute boje, visok i cilindričan, bjelkast ili žućkast stručak, miriše poput rotkvice, bijele, dugačke i okrugle spore, raste ljeti i u jesen u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama, dugo smatrana smrtonosnom vrstom, ali nije teška otrovnica, već se svrstava u u sumnjive i neistražene gljive, uzrokuje faloidinski sindrom,

• bijela pupavka (Amanita verna) – širok, polukuglast i otvoren klobuk, visok i vitak stručak bijele boje, neugodan miris, loptasto-jajolike bijele spore, rijetka, raste u bjelogoričnim šumama na vapnenastu tlu od svibnja do jeseni, dugo inkubacijsko razdoblje, uzrokuje faloidinski sindrom,

• smrdljiva pupavka (Amanita virosa) – širok, zvonolik i potpuno bijel klobuk, visok i cilindričan stručak, neugodan miris, bijele, prozirne i okrugle spore, raste od proljeća do jeseni u vlažnim crnogoričnim, a rjeđe u bjelogoričnim šumama na kiselom silikatnom tlu, dugo inkubacijsko razdoblje, uzrokuje faloidinski sindrom,

• svijetložuta muhara (Amanita gemmata) – širok, polukuglast i otvoren klobuk žute boje, šupalj stručak koji završava jakim okruglim zadebljanjem, jedva primjetan miris, eliptične, bezbojne i glatke spore, raste u proljeće, ljeti i u jesen u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama na pjeskovitu ili vapnenastu tlu, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje panterinski sindrom,

• panterova muhara (Amanita pantherina) – širok i otvoren klobuk smeđe-sive boje, visok i bijel stručak, neodređen miris, a u starih primjeraka neugodan, eliptične i bijele spore, raste ljeti i u jesen po šumama i šumskim čistinama, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje panterinski sindrom,

• haringača (Lepiota cristata) – širok i tupo ispupčen klobuk prekriven smeđe-crvenim čehicama, visok, valjkast, bijel i u dnu crvenkast stručak, neugodan miris plina ili haringe, bijele i klinaste spore, raste u skupinama u travi ispod listopadnog i zimzelenog drveća ljeti i u jesen, uzrokuje faloidinski sindrom,

• otrovna pečurka (Agaricus xanthoderma Genevier) – širok, bijel i spljošten klobuk, visok, cilindričan i vitak stručak, miriše na tintu ili karbolnu kiselinu, ovalne i smeđe spore, raste u razbacanim skupinama ljeti i u jesen po parkovima, uz putove, rubove livada i po žbunju, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• otrovna pečurka (Agaricus xanthoderma) – širok, otvoren i malo ispupčen klobuk tamnosmeđe boje, visok, cilindričan i bijel stručak, neugodan miris sličan tinti, raste u skupinama na vlažnim šumskim terenima i po šumskim čistinama od lipnja do kraja rujna, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• sumporača (Hypholoma fasciculare) – raširen i sumporasto-žut klobuk, visok i tanak stručak jednake boje, blago neugodan miris, purpurno-smeđe i jajolike spore, raste busenasto na starim panjevima i korijenju raznog drveća od ranog proljeća pa do zime, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• rebrasta patuljica (Galerina marginata) – otvoren, gladak i vodenast klobuk, za suha vremena žućkast, a za vlažnog vremena smeđ, tanak, vitak i gladak stručak, miriše na brašno, eliptične i bradavičave spore, raste ljeti početkom jeseni na panjevima, povaljenim stablima ili otpalim granama crnogoričnog drveća i bukve, uzrokuje faloidinski sindrom,

• lilasta debelonoška (Cortinarius traganus) – raširen, vlaknast i ljubičast klobuk, debeo, vlaknasto-ljuskast i ljubičast stručak, neugodan miris po karbidu, okrugle spore žuto-oker bolje, raste ljeti i u jesen po crnogoričnim šumama, uzrokuje orelaninski sindrom,

• ljuskava koprenka (Cortinarius bolaris) – širok i izvrnut klobuk prekriven malim bakrenastim čehama, jednoličan i malo svjetliji stručak, neizražen miris, okruglaste i rđavo-smeđe spore, raste u listopadnim i miješanim šumama, najčešća u bukovim šumama, uzrokuje orelaninski sindrom,

 

• crvenjača (Cortinarius orellanus) – otvoren i tupo ispupčen klobuk smeđe boje prekriven sitnim baršunastim čehicama smeđe-crvene boje, valjkast, tanak i gladak stručak iste boje, miriše na repu, eliptične i bradavičave spore, raste u skupinama krajem ljeta i u jesen po listopadnim šumama, u crnogorici je rjeđa, dugo inkubacijsko razdoblje, znakovi trovanja se mogu javiti 4 – 48 sati ili čak 20 dana nakon jela, uzrokuje orelaninski sindrom,

• polukrvna koprenka (Dermocybe semisanguinea) – otvoren i širok klobuk s izraženim ispupčenjem i smeđe ili maslinasto-smeđe boje, cilindričan, tanak i prljavo-žut stručak, miris podsjeća na jodoform, eliptične i rđavo-smeđe spore, raste grupno ili pojedinačno u crnogoričnim šumama, ali i ispod breza, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• crvenkasta cjepača (Inocybe patouillardi) – raširen, radijalno iscijepan i vlaknast i crven klobuk, visok, robustan i valjkast stručak crvenkaste boje, miris nije izražen, zlatno-žute spore, raste u kasno ljeto i jesen u velikim skupinama po šumama i grmlju, može zalutati i u parkove, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje muskarinski sindrom,

• ušiljena cjepača (Inocybe fastigiata) – raširen i oštro ispupčen klobuk s radijalni iscijepanim i izvrnutim rubom, bijele ili smeđe-oker boje, visok, valjkast, bijel ili žut stručak, miriše na spermu, cilindrične, glatke i smeđe spore, česta, raste posvuda ljeti i u jesen, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje muskarinski sindrom,

• pjegava cjepača (Inocybe maculata) – raširen, ispupčen i jako radijalno ispucan klobuk od svijetlosmeđe do tamnosmeđe boje, valjkast, bjelkast i gomoljasto zadebljan stručak prekriven nježnim pahuljicama, miris podsjeća na tartufe, glatke i ovalne spore, raste ljeti i početkom jeseni pojedinačno ili skupno po svijetlim listopadnim šumama, uzrokuje muskarinski sindrom,

• zemljasta cjepača (Inocybe geophylla) – raširen i ispupčen klobuk bijele boje, valjkast stručak sa zadebljanom i gomoljasto obrubljenom osnovom, neugodan miris po spermi, eliptične, glatke i na jednom kraju kao zavinuto šiljate spore, raste ljeti i u jesen skupo po vlažnim travnatim šumama, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje muskarinski sindrom,

• olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum) – čvrst klobuk ispupčena tjemena vijugavog i iscijepanog ruba, sive boje, bjelkast i prema dnu nakaradno odebljan stručak, jak miris po svježem brašnu i rotkvi, crvene i okruglasto uglate spore, raste od ljetnih mjeseci do kraja jeseni grupno po listopadnim šumama, uz rubove šuma i u parkovima, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• prugasta kružoliska (Tricholoma virgatum) – raširen klobuk s jasnim ispupčenjem, pepeljastosive boje, cilindričan, vitak i bjelkast stručak, bez mirisa, cilindrično duguljaste spore, raste skupno u kasno ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• tigrasta vitezovka (Tricholoma pardinum) – raširen i nepravilno valovit klobuk podvinuta ruba sive ili sivo-smeđe boje, robustan, tvrd, bijel ili oker stručak, miris po brašnu, bijele i eliptične spore, raste krajem ljeta i u jesen u razbacanim skupinama po smrekovim i bukovim šumama, uzrokuje gastrointestinalni i hemolitički sindrom,

• otrovna brašnjača (Clitocybe dealbata) – otvoren i u središtu malo ulegnut klobuk bijele boje, jako vlaknast, cilindričan, često svijen i bijel stručak, miris po svježem brašnu, glatke, eliptične i bijele spore, raste od ljeta do kraja jeseni u skupinama u bjelogoričnim šumama, vlažnim uvalama, na livadama i pašnjacima, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje muskarinski sindrom,

• bijela otrovnica (Clitocybe cerussata) – malo ulegnut i konveksan klobuk bijele boje sa žuto-smeđim tonom, bjelkast i pri dnu dlakav stručak, užegli miris, bjelkaste spore, raste najviše u jesen, grupno ili u krugovima u svim šumama, uzrokuje muskarinski sindrom,

• brezovka (Lactarius torminosus) – otvoren i ljevkasto ulegnut klobuk narančasto-crvene boje prekriven isprepletenim nitima, cilindričan i pod klobukom debeo stručak, ugodan miris po voću, okruglaste i malo eliptične spore, raste ljeti i u jesen isključivo ispod breza, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje gastrointestinalni i hemolitički sindrom,

• ćilimasta mliječnica (Lactarius cilicioides) – u sredini udubljen, a na kraju raširen ili ljevkast klobuk bijele boje, kratak i bjelkast stručak sa smeđim mrljama, miriše na pelargoniju, okruglaste i sitno-šiljaste spore, raste ljeti i u jesen u razbacanim skupinama uz potoke, u vlažnim šumama, uvalama i po parkovima ispod breza, uzrokuje gastrointestinalni i hemolitički sindrom,

• smrdača (Russula foetens) – konveksan i na kraju otvoren klobuk žuto-smeđe boje, cilindričan i žuto-bijel stručak, neugodan miris, bijele i kuglaste spore, raste ljeti i u jesen u velikim skupinama po svim šumama i grabama, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• bljuvara (Russula emetica) – plosnat, crven, ružičast ili crveno-smeđ klobuk, bijel, lomljiv i cilindričan stručak, miriše po voću, bijele i okruglaste spore, raste u ljeto i jesen po šumama i šumskim putovima u manjim skupinama, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• zavodnica (Omphalotus olearius) – širok klobuk narančaste boje s crvenim vlaknima, visok, vlaknast i narančasto-smeđ stručak, ugodan miris, žuto-bijele, okrugle ili jajolike spore, otrovna zavodnica raste ljeti i u jesen busenasto na panjevima masline, hrasta i bukve, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• osjetljiva uvijača (Paxillus involutus) – na rubu rebrast i jako uvijen klobuk smeđe-žute ili žuto-ružičaste boje, cilindričan, žut ili smeđ stručak, pri kuhanju pocrni, eliptične i žuto-smeđe spore, raste u kasnu jesen do zime u skupinama ili pojedinačno u listopadnim šumama, na šumskim čistinama, u parkovima i na trulim panjevima, dugo inkubacijsko razdoblje, uzrokuje paksilinski i hemolitički sindrom,

• ludara (Boletus satanas) – spada u otrovne gljive slične vrganju, debeo, tvrd i sivo-bijel klobuk, kratak i na dnu odebljan stručak crvene boje, neugodan miris, vretenaste i smeđe spore, raste za ljetnih mjeseci u listopadnim šumama i na šumskim čistinama, česta je u Istri, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• otrovna capica (Ramaria formosa) – prilično razgranato plodno tijelo, mekane grančice narančasto-crvene boje, kratak, bjelkast i vrlo lomljiv panj, bez mirisa, duguljasto jajolike spore, raste ljeti i u jesen u listopadnim šumama, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• blijede capice (Ramaria pallida) – visoko i jako razgranato plodno tijelo, jako guste i naborane grančice žuto-ružičaste boje s ljubičastim vršcima, kratak panj oker-sive boje, blag miris, ovalne i bradavičave spore, raste ljeti i u jesen u listopadnim šumama, pogotovo u bukovim šumama, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• ispucana krumpirača (Scleroderma citrinum) – okruglasto ili gomoljasto plodno tijelo smeđe ili žute boje, redovito plošno ispucano ili bradavičavo, miris po češnjaku, smeđe spore, raste potkraj jeseni u šumama i grabama, kratko inkubacijsko razdoblje, uzrokuje gastrointestinalni sindrom,

• rani hrčak (Gyromitra esculenta) – klobuk nepravilno vijugave površine i smeđe boje, blijed ili ružičast, stisnut ili izbrazdan stručak, ugodan miris, eliptične i glatke spore, raste u proljeće u hladnijim predjelima crnogoričnih šuma, osobito uz putove ili rubove livada, dugo inkubacijsko razdoblje, uzrokuje giromitrinski sindrom.

Otrovni vrganj?

Ne postoji striktno u otrovnom obliku, već nejestivom. Iako su neke vrste otrovne prije termičke obrade. Takvi su:

• gorki vrganj (Boletus albidus) – spljošten klobuk uvijena ruba i pepeljasto-bijele boje, cilindričan, žut i prema dnu zadebljan stručak, podugačke i žute spore, raste u ljetnim mjesecima i u jesen u listopadnim šumama, a česta je pojava u Istri, nije jestiv zbog gorka okusa i neugodnog mirisa,

• lijeponogi vrganj (Boletus calopus, kravlja balega) – debeo, mesnat i tvrd klobuk sive ili sivo-smeđe boje, gomoljast stručak crveno-žute boje s mrežastim crtežom, maslinasto-žute i vretenaste spore, raste u listopadnim i crnogoričnim šumama ljeti i u jesen, nije jestiv zbog vrlo gorka okusa i teže probavljivosti,

• queletov vrganj (Boletus queletii, glatkonoška) – spljošten klobuk žuto-smeđe, narančaste ili crvene boje, vretenasto zadebljan stručak crvene ili žute boje, vretenaste spore, raste ljeti i u jesen u listopadnim šumama i na šumskim čistinama, sirova gljiva je otrovna pa se mora dobro prokuhati,

• mrežastonogi vrganj (Boletus luridus, kovara) – polukuglast i otvoren klobuk od sivo-smeđe do crno-smeđe boje, visok, mesnat i narančast stručak, sivo-zelene spore poput bademove koštice, raste ljeti i u jesen u listopadnim šumama i na šumskim čistinama, spada u jestive gljive u Hrvatskoj jer je raširen u Istri i Hrvatskom primorju, mora se dobro prokuhati jer je sirova otrovna, a prije i poslije jela ne smije se konzumirati alkohol (koprinski sindrom),

• skerletni vrganj (Boletus purpureus) – konveksan, raširen i blijedo-ružičast klobuk, masivan, trbušast narančasto-crven stručak, jak miris po voću, eliptično vretenaste i glatke spore, raste ljeti i u jesen na vapnenastom tlu u listopadnim šumama, osobito ispod hrasta i bukve, sirov je otrovan, kod nekih osoba i nakon kuhanja izaziva teške probavne smetnje.

Jestive gljive u Hrvatskoj

U narodu je poznata uzrečica da su gljive „meso naših šuma“, iako im šuma nije isključivo stanište. Bogat su izvor mineralnih tvari, aromatskih spojeva, vitamina kompleksa B i vrijednih bjelančevina koje sadrže gotovo sve aminokiseline.

Ako se nauče raspoznavati, zaista mogu obogatiti prehranu. Najpoznatije jestive gljive na ovim prostorima su:

• vrganj – postoji različite vrste vrganja, izvrsne kakvoće,
• carska blagva – jedna od najkvalitetnijih gljiva, izvanrednog okusa,
• crna truba – vrlo dobre kakvoće, posebno kad se osuši i koristi u prahu kao začin za juhe, umake, pečenje itd.,
• tartuf – postoji više vrsta, jako cijenjena gljiva, izvrsne kakvoće,
• lisičarka – miriše na breskvu, izvrsne kakvoće, slatkastog okusa,
• pečurke – postoji više vrsta, izvrsne kakvoće, šumska pečurka se može jesti sirova,
• smrčak – postoji više vrsta, izvanredne kvalitete,
• sunčanica – postoji više vrsta, izvrsne kakvoće, najbolja je u pohanom obliku, uzrokuje trovanje ako nije dovoljno termički obrađena,
• rujnica – postoji više vrsta, izvrsne kakvoće, može se peći na žaru, pripremiti za salatu, kiseliti itd.,
• prosenjak – mlada gljiva se može konzervirati u octu, kod starijih primjeraka treba odstraniti šiljke čime se smanjuje gorčina.

U jestive gljive na panju spadaju nadaleko cijenjena bukovača, vukovo meso, brestovača itd.

• bukovača
• mrežastonogi vrganj
• muhara
• nejestive gljive
• otrovne gljive
• pečurke
• smrčak
• toksini
• trovanje gljivama
• vrganji
• zelena pupavka