Ova zaraza, u narodu nazvana  „mišja groznica“ izvorno se naziva hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (HGBS). Izazivaju je hantavirusi, a prenosi se s glodavaca na čovjeka. Iako se naziva mišjom groznicom, ovu bolest mogu izazvati i štakori te voluharice.

Prirodna žarišta ove bolesti su u Lici, Slavoniji, Međimurju i Moslavini. Možemo reći da prirodna žarišta nisu ni malobrojna ni ograničena i da je zapravo cijela Hrvatska, osim uskog priobalnog područja i otoka, prirodno žarište ove bolesti.

„Mišja godina“

Postojanje „mišje godine“ se dovodi u svezu s pojavom epidemije mišje groznice odnosno pojavom većeg broja oboljelih u kratkom vremenskom razdoblju na užem području.

Takva godina u kojoj se događa najezda miševa i sličnih glodavaca je povezana s prethodnom toplom zimom u kojoj je moguće razmnožavanje miševa i bolja dostupnost hrane.

Nakon takve tople zime, obično u veljači i ožujku, pojavljuje se veći broj oboljelih, a veći je broj i onih koji se zadržavaju na bolničkom liječenju. Pojava bolesti u endemskom području (Slavonija, Moslavina, Lika) moguća je svake godine.

Mišja groznica – prenošenje bolesti 

Zaraza se prenosi s glodavaca na čovjeka udisanjem aerosola zaraženog izlučevinama glodavaca (mokraća, slina, izmet)  u kojima se nalazi virus.

Ovo je i najčešći put prijenosa kojim se ljudi zaraze kada nakon zime odlaze u čišćenje svojih drvarnica, garaža i sličnih mjesta u kojima se najčešće nalaze gnijezda glodavaca.

Zbog toga je posebno tijekom metenja, kada se prašina moguće zaražena virusom diže s tla, potrebno staviti maramu preko nosa i usta kako bi se mogućnost zaraze smanjila.

Poseban oprez potreban je ukoliko na takvim mjestima (drvarnicama) uočite područja s nanesenim novinskim papirom, korom drveta pa čak i komadićima tkanine koja glodavci naprave kao gnijezda.

Zaraza se prenosi i preko zaražene hrane i vode tako da se ljudima koji borave u šumi ne preporučuje ostavljanje hrane i vode na mjestima izloženima izlučevinama glodavaca i nakon toga konzumiranje te hrane.

U šumi je potrebno izbjegavati ležanje na tlu, a nakon boravka oprati ruke i odjeću. Zaraza se ne prenosi s čovjeka na čovjeka. 

Mišja groznica će se više širiti u godinama kad se miševi i drugi glodavci više razmnožavaju. Neki ljudi spadaju u rizične grupe od zaraze mišjom groznicom, a to su:

• farmeri,
• izletnici i penjači,
• lovci i šumari,
• jahači,
• vojnici.

Mišja groznica – simptomi

Vrijeme od zaraze do pojave prvih simptoma bolesti može biti od 5 pa do 42 dana, ali najčešće oko dva tjedna.

Za bolest je karakteristično postojanje čak 5 faza bolesti i pripadajućih simptoma:

1. Febrilna faza (traje 3-7 dana):

• vrlo visoke temperature, praćene zimicom i tresavicom,
• jake glavobolje,
• bolovi u mišićima, posebno u leđima i križima,
• bolovi u lumbalnom području (području bubrega),
• bolovi u donjem dijelu trbuha, mučnina, povraćanje, proljev,
• zamućenje vida, crvenilo i svrbež očiju,
• crvenilo kože lica, vrata i prsa.

2. Hipotenzivna faza (traje 1 do 2 dana):

• pad krvnog tlaka.

3. Oligurična faza (početkom drugog tjedna bolesti):

• mokrenje manjih količina mokraće nego uobičajeno – manje od 500 mL na dan,
• jaki bolovi u leđima i donjem dijelu trbuha,
• moguća krvarenja na koži i sluznicama, ali i u pojedinim organima.

4.  Poliurijska faza:

• mokrenje velikih količina izrazito svijetlog  urina, ponekad i do 12 litara dnevno.

5.  Rekonvalescentna faza:

• normalizacija krvnog tlaka i bubrežnih funkcija.

Mišja groznica – simptomi kod djece su blaži i manje izraženi. Jedini primjetni simptom je blago povišena temperatura. Djeca starosti do 15 godina ne mogu oboljeti od mišje groznice, a ako i obole, bolest brzo prolazi. 

Mišja groznica – dijagnoza

Na mišju groznicu će se posumnjati kod ljudi koji su nedavno mogli biti u dodiru sa zaraženim glodavcima, vodom ili hranom. Kod njih je došlo do zatajenja bubrega te imaju visoku temperaturu. 

Prisutnost virusa se dokazuje imunološkim testovima. Važno je da ti testovi budu jako specifični za mišju groznicu jer neki simptomi mogu biti slični kao i kod leptospiroze.

Od laboratorijskih nalaza u različitim fazama mogu biti prisutni trombocitopenija koja označava smanjen broj trombocita u krvi i izrazito je čest laboratorijski nalaz u ovih bolesnika, koji uz kliničku sliku upućuje na veliku vjerojatnost zaraze.

Mogući su i:

• leukocitoza (povećan broj leukocita),
• hematurija (krv u urinu),
• proteinurija (proteini u urinu),
• povišena urea,
• povišen kreatininzbog oštećenja bubrežne funkcije.

Mišja groznica – liječenje

Oporavak je obično spor i traje nekoliko tjedana, moguće i nekoliko mjeseci, ali najčešće protječe bez komplikacija i s potpunim izlječenjem.

Važno je naglasiti da bolest može imati izrazito blag klinički tok, s blagim općim simptomima, ali može imati i težak tok sa zatajenjem bubrega i smrtnim ishodom.

Najveći broj ljudi ima srednje tešku kliničku sliku koja obuhvaća:

• povišenu temperaturu,
• glavobolju,
• bolove u mišićima,
•  
• bolove u području bubrega i donjeg dijela trbuha,
• smetnje vida.

Ponekad bolesnici uoče učestalije ili smanjeno mokrenje te imaju krv u urinu.

Liječenje je simptomatsko jer još nema antivirusnog lijeka. U  bolničkim uvjetima provodi se praćenje vitalnih parametara – tlak, puls, mokrenje te rješavanje dehidracije, sniženog krvnog tlaka i akutnog bubrežnog zatajenja (hemodijalizom).

Važno je da se pacijenti jave na vrijeme liječniku, po mogućnosti u vrijeme febrilne faze jer u hipotenzivnoj i oliguričnoj fazi dolazi do komplikacija, čak i do akutnog zatajenja bubrega i porasta parametara bubrežne funkcije (kreatinina i ureje) te je bolesnicima ponekad potrebna hemodijaliza.

Kod nekih bolesnika napredovanje bolesti može biti izrazito progresivno i nespecifično. Kod tih bolesnika nakon 1-2 dana povišene temperature, blažih bolova u mišićima ili glavobolje, dolazi do zatajenja funkcije bubrega, moguće i do potrebe za hemodijalizom.

Nažalost još uvijek ne postoji cjepivo za prevenciju mišje groznice. Postoji lijek protiv virusa za kojeg postoje indikacije da bi mogao pomoći, ali u Hrvatskoj još uvijek nije uveden. 

Kako spriječiti širenje mišje groznice?

Prvo što nas zanima u epidemiji mišje groznice jest kako se zaštititi. Najviše obolijevaju osobe koje su u neposrednom dodiru s gnijezdima glodavaca kao što su farmeri ili šumari. 

Ako čistite staje, drvarnice ili podrume, obavezno se zaštitite od udisanja prašine ili zaraženog zraka tako da preko usta položite mokru krpu ili masku. Čistite sa sredstvima koja posjeduju alkohol ili klor te koristite zaštitnu odjeću i gumene rukavice.

Kad idete u šumu, nikako nemojte ležati na šumskom tlu ili tamo odlagati svoje piće ili hranu. Hranu koju odlažete u smočnicama ili podrumima zaštitite tako da miševi ili štakori ne mogu doprijeti do nje.

Ako vidite mrtve ili bolesne životinje nikako ih nemojte dirati golim rukama ni udisati zrak oko njih. Nakon svakog izleta u prirodu ili čišćenja zaraženih prostorija obavezno operite ruke.

• epidemija
• miševi
• mišja groznica
• virusne bolesti
• virusne infekcije