Klamidija je jedna od najčešćih spolno prenosivih infekcija, uzrokovana bakterijom Chlamydia trachomatis. Iako su simptomi ove spolne bolesti obično blagi, ona može dovesti do ozbiljnih komplikacija koje uzrokuju još ozbiljnije posljedice, a jedna od njih je i neplodnost. 

Infekcija se dijagnosticira u 4 – 12% odraslih žena te 9 – 25% adolescentica, a gotovo 50% njih nije svjesno zaraze. 

Klamidija kod žena često ne izaziva nikakve simptome, dok su kod muškaraca simptomi bolno mokrenje i prozirni do mukopurulentni (gnojni) iscjedak iz uretre. Simptomi se većinom počinju manifestirati nekoliko dana nakon što se osoba zarazila ili drugim riječima, vrijeme inkubacije iznosi od 7 do 28 dana.

Kod žena, klamidija može izazvati pojavu ožiljaka na jajovodu, sterilnost, neplodnost, povećati šanse za izvanmaterničnu trudnoću te upalnu bolest zdjelice. 

Vrste klamidija

Bolest u ljudi uzrokuju tri vrste:

• Chlamydia trachomatis,
• Chlamydophila pneumoniae – uzrokuje upalu pluća,
• Chlamydophila psittaci – uzrokuje psitakozu, a na ljude se prenosi preko ukrasnih ptica (papiga).

U sklopu ove teme nam je najbitnija Chlamydia trachomatis. Ima više serotipova, no samo se infekcija serotipovima D-K povezuje sa spolno prenosivim bolestima. Ostali serotipovi su vezani s drugim bolestima, pa tako tipovi A-C izazivaju očnu bolest trahom, a L1-L3 venerični limfogranulom.  

Kako se prenosi klamidija? (klamidija – prijenos)

Klamidija se prenosi putem tjelesnih izlučevina tijekom vaginalnog, analnog ili oralnog spolnog odnosa, kao i od strane inficirane majke na dijete tijekom vaginalnog poroda (svako treće novorođenče razvije inkluzijski konjunktivitis, a svako šesto klamidijsku upalu pluća).

Kako se prenosi klamidija osim spolnim putem? Također, kontaminacija prstiju s genitalnim iscjetkom može dovesti do infekcije oka (klamidija u oku), kada nastupa klamidijski konjunktivitis. U ovom slučaju se radi o autoinfekciji.

Rizična skupina su adolescenti, dok je kod starijih osoba postotak oboljelih upola manji. Učestalost se dovodi u vezu s čestim promjenama spolnih partnera, poremećenom kvalitetom cervikalne sluzi čime se olakšava prodor virusima i bakterijama te nezaštićenim spolnim odnosom.

Faktori rizika za obolijevanje od klamidije su isti kao i kod bilo koje druge spolno prenosive bolesti, dakle nesvjesnost, neinformiranost i nepromišljenost prije stupanja u spolni odnos. Spolno prenosive bolesti povezuju se i s ranim stupanjem u spolni odnos, promiskuitetnim ponašanjem, neredovitim ginekološkim pregledima.

Nezaštićen spolni odnos jedan je od glavnih rizika za obolijevanje od bilo koje spolno prenosive bolesti. U vidu zaštite, kondom je najsigurnije kontracepcijsko sredstvo kada je riječ o spolno prenosivim bolestima. Smatra se da je šansa za prijenos infekcije sa zaraženog partnera na zdravog prilikom nezaštićenog spolnog odnosa oko 75%.

Ostala kontracepcijska sredstva su namijenjena sprječavanju neželjene trudnoće te neće spriječiti širenje infekcije.

Testiranje na klamidiju

Klamidiju je moguće detektirati iz mokraće i brisa vrata maternice ili uretre kod muškaraca. Uzimanje uzorka brisa maternice traje kratko i potpuno je bezbolno. Bol i nelagoda koju izaziva uzimanje brisa iz uretre, mokraćne cijevi, više će zabrinjavati i plašiti muškarce. Srećom, danas je dostupno bezbolno testiranje na klamidiju iz urina (PCR metoda).

Papa test u dijagnostici klamidije nema preveliku vrijednost budući da daje velik broj lažno pozitivnih i lažno negativnih nalaza, no može postaviti osnovanu sumnju na infekciju te vas na osnovu njegovog nalaza liječnik može uputiti na dodatne pretrage.

Spolno aktivnim djevojkama, ali i odraslim ženama s čimbenicima rizika (novi spolni partner, odnos bez zaštite) preporučuje se screening na klamidiju najmanje jednom godišnje. Trudnice i žene koje planiraju trudnoću bi također trebale testiranje na klamidiju provesti kao dio rutinske obrade.

Klamidija – simptomi

Klamidija uobičajeno ima blage ili potpuno neprimjetne simptome, koji rijetko upućuju na postojanje infekcije. Kod osoba koje imaju izražene simptome, oni se obično javljaju 1 – 4 tjedna nakon infekcije.

Simptomi koji se mogu javiti kod žena zaraženih klamidijom su:

• bolovi tijekom spolnog odnosa,
• žarenje ili peckanje prilikom mokrenja,
• potreba za češćim mokrenjem,
• neuobičajen vaginalni iscjedak,
• blag svrbež i peckanje stidnice, posebice u području predvorja rodnice,
• prigušeni bolovi u donjem dijelu trbuha,
• blago nemenstrualno krvarenje,
• mučnina,
• povišena tjelesna temperatura.

Simptomi klamidije koji se mogu javiti kod muškaraca su:

• žarenje ili peckanje prilikom mokrenja,
• potreba za češćim mokrenjem,
• iscjedak iz penisa,
• svrbež i crvenilo vanjskog ušća mokraćne cijevi,
• bol i otekline u testisima.

Komplikacije uzrokovane klamidijom

Ako se ne liječi, klamidija može dovesti do ozbiljnih reproduktivnih i drugih zdravstvenih poteškoća s kratkoročnim i dugoročnim posljedicama. Kao i sama bolest, oštećenja uzrokovana klamidijom mogu proći nezapaženo.

Neke od komplikacija neliječene klamidijske infekcije su:

• širenje upale na jajnike i jajovode,
• upalna bolest zdjelice,
• neplodnost,
• prijevremeni porođaj,
• kod djece može doći do pneumonije (upale pluća) i konjunktivitisa (upale oka),
• upala sjemenovoda,
• upala testisa,
• oticanje testisa.

Klamidija u trudnoći može rezultirati prijenosom infekcije na dijete tijekom vaginalnog poroda. U slučaju prijenosa moguća je pojava klamidijskog konjunktivitisa, kao i pneumonije odnosno upale pluća kod novorođenčadi. Prema nekim izvorima, klamidijska infekcija može dovesti do prijevremenog porođaja, ali i pobačaja.

U oba spola može se pojaviti Reiterov sindrom. Uzrokovan je imunološkim reakcijama na genitalne ili probavne uzročnike. Karakterizira ga trijas simptoma. U ovom slučaju, prvi simptom je uglavnom upala mokraćne cijevi – uretritis, koju prati infekcija oka te upala zglobova i tetiva (reaktivni artritis). Kod većine oboljelih, simptomi se spontano povuku nakon 3 – 4 mjeseca, no to ne znači i izliječenje. Uostalom, simptomi se često vraćaju nakon nekog vremena.

Nerijetka komplikacija neliječene klamidijske infekcije je i perihepatitis sa stvaranjem ožiljkastih promjena u okolici jetre. Nazivamo je sindromom Fitz-Hugh-Curtis.

Klamidija kod žena

Infekcija klamidijom uglavnom izaziva tihe upale koje imaju slabije izraženu kliničku sliku. Inficira endocerviks te se potencijalno širi i na ostale dijelove spolnog sustava (endometrij, jajovode, žlijezde, uretru).
Iscjedak kod ove infekcije je gnojan, žućkaste boje, gust i ljepljiv.
Simptomi vezani za mokraćni sustav obuhvaćaju peckanje i bol prilikom mokrenja te učestalu potrebu za istim.

Kod žena, neliječena klamidijska infekcija može se proširiti na maternicu ili jajovode i izazvati upalnu bolest zdjelice (kod otprilike 10 – 15% žena). Prvi simptomi ove bolesti su bolovi i napetost u donjem dijelu trbuha, povišena tjelesna temperatura i promjena vaginalnog iscjetka. Bolni spolni odnosi uz mučninu i krvarenje te nepravilna krvarenja, također mogu upućivati na klamidijsku infekciju. Međutim, treba imati na umu da navedeni simptomi mogu biti blagog intenziteta ili u potpunosti izostati.

Osim navedenog, klamidija može uzrokovati i trajno oštećenje jajovoda i okolnog tkiva što može dovesti do kronične boli u zdjelici, neplodnosti i povećati šanse za izvanmaterničnu trudnoću. 

Klamidija kod muškaraca

Klamidija kod muškaraca najčešće uzrokuje simptomatski uretritis odnosno upalu vanjskog dijela mokraćnog sustava – mokraćne cijevi.

Uretritis započinje dizurijom (bolnim mokrenjem), neugodnim osjećajem u mokraćnoj cijevi i prozirnim do mukopurulentnim (gnojnim) iscjetkom. Iscjedak može biti oskudan, a simptomi blagi, ipak su često izraženiji rano ujutro kad je vanjsko ušće uretre crveno i zatvoreno sasušenim sekretom čiji su tragovi vidljivi na donjem rublju.

Ako se klamidija kod muškaraca ne liječi pravovremeno može doći do faze kronične zaraze, što uzrokuje razne komplikacije kao što je upala prostate (prostatitis), upalu sjemenovoda (epididimitis), a ponekad čak i neplodnost.

Nakon analnog ili oralnog odnosa može se, u oba spola, razviti proktitis ili faringitis.

Osim toga, klamidija kod muškaraca može uzrokovati bolno oticanje testisa. Muškarci, isto kao i žene, s neprepoznatom i neliječenom klamidijskom genitalnom infekcijom predstavljaju trajni izvor infekcije te potpomažu širenju infekcije.

Liječenje klamidije

Klamidija je spolno prenosiva bolest koja zahtijeva trenutačno medicinsko liječenje kako bi se izbjegle ozbiljne komplikacije. U nekompliciranim slučajevima izlječenje iznosi 95%.

Najveća poteškoća zbog koje dolazi do komplikacije je nedostatak simptoma koji bi pacijente naveli da potraže liječničku pomoć. 

Gonoreja je jedna od spolno prenosivih bolesti koje često dolaze u paketu s klamidijom. 

Kod liječenja genitalne infekcije klamidije primjenjuje se terapija antibioticima. Najčešće se koriste tetraciklini (Doxycyclin), ciprofloxacin (Ciprobay, Ciprinol), klaritromicin (Fromilid) tijekom 10 – 14 dana i azitromicin (Sumamed) u jednokratnoj dozi od 1 g (single shot). U trudnoći se propisuju azitromicin i eritromicin.

Liječenju se trebaju podvrgnuti oba partnera, s obzirom na to da kod žena čiji partneri nisu liječeni na odgovarajući način postoji visoki rizik za reinfekciju što povećava mogućnost ozbiljnih komplikacija. Za vrijeme terapije i do ponovnog testiranja koje će pokazati je li infekcija izliječena, potrebno je suzdržavati se od spolnog odnosa ili ga prakticirati uz prezervative. Dakle, oba partnera bi se trebala podvrgnuti ponovnom testiranju jedan do tri mjeseca nakon liječenja početne infekcije.

Jednom izliječena infekcija ne znači zaštitu od ove bolesti u budućnosti. Novi kontakt s klamidijom prilikom odnosa bez zaštite, s velikim šansama vodi i do nove infekcije.

Klamidija prirodno liječenje

Ako sumnjate na klamidiju ili vam je ona dijagnosticirana, nikada je nemojte pokušavati sami liječiti. Klamidija se liječi uz pomoć antibiotika. 

Antibiotike koje vam je liječnik propisao morate uzimati strogo poštivajući upute koje ste dobili od liječnika. Neuzimanje kao i prerani prestanak uzimanja terapije predstavljaju opasnost budući da uzročnik bolesti može u drugom pokušaju liječenja pokazati otpornost na terapiju.

U liječenju klamidijske infekcije nema alternativnih mogućnosti!

Klamidija – kako se zaštiti?

Mjere zaštite od klamidije su jednake kao i kod ostalih spolno prenosivih bolesti. Osobe koje pristupaju spolnim odnosima svakako bi to trebale činiti uz zaštitu kondomom od početka do kraja spolnog odnosa. 

Promiskuitetno ponašanje svakako povećava rizik za obolijevanje od klamidije. Rizik od klamidije možete smanjiti:

• Razgovorom o prethodnom seksualnom iskustvu sa sadašnjim ili budućim seksualnim partnerom.
• Korištenjem kondoma prilikom svakog spolnog odnosa od početka do kraja spolnog odnosa.
• Korištenjem lubrikanta koji je na bazi vode, jer ulje može oštetiti kondom, izazvati njegovo pucanje i tako povećati šansu za infekciju.
• Redovitim ginekološkim pregledima i testiranjem na spolno prenosive bolesti.

• bakterijska infekcija
• klamidija
• konjunktivitis
• spolno prenosive bolesti
• upala pluća