Papa test je standardna procedura probira (screening test) za karcinom cerviksa. Naziva se još i “VCE obrisak”, jer se obrisak uzima s područja vagine, cerviksa i endocerviksa.

Test je dobio naziv prema američkom znanstveniku grčkog podrijetla dr. Georgeu Papanicolaou, koji je prije 50-ak godina otkrio metodu bojanja stanica.

Predstavlja efektivnu strategiju za smanjenje rizika od nastanka invazivnog karcinoma cerviksa.

Otkako je razvijen i primijenjen u sklopu organiziranog programa probira, došlo je do više od 80 % smanjenja smrtnosti od karcinoma cerviksa (rak vrata maternice) u posljednjih 50 godina, čime je postao jedan od najučinkovitijih testova probira u povijesti medicine.

Što je Papa test?

Pomoću ovog relativno jeftinog testa, stanice epitela cerviksa se razmazuju na predmetno stakalce te se nakon bojenja po Papanicolaou mikroskopski evaluiraju. Osjetljivost Papa testa je oko 50 – 70 %. Ovom metodom može se prepoznati do 70 % staničnih promjena uzrokovanih HPV-om.

Više o humanom papiloma virusu ili HPV-u pročitajte u članku: “Humani papiloma virus (HPV) – uzroci, simptomi i liječenje“.

Abnormalne stanice na Papa testu

Patognomoničan nalaz staničnih promjena koje ukazuju na promjene uzrokovane HPV-om jesu koilociti. Koilociti su tipične displastične pločaste stanice koje imaju:

• povećanu jezgru (2 – 3 puta veću od normalne jezgre)
• perinuklearni halo
• hiperkromaziju
• nepravilne konture jezgre.

Klasifikacija citoloških nalaza

Prva klasifikacija citoloških nalaza bila je Papanicolaouova numerička (I – V) klasifikacija objavljena 1954. godine bez predviđanja histološke dijagnoze. Dva desetljeća kasnije pojavljuju se modifikacije ove klasifikacije koje uključuju opisnu diferencijalnu citološku dijagnozu s nazivljem istovjetnim onom u histologiji.

U nas je modifikacija učinjena 1968. godine, dok se 1973. predlaže promjena nazivlja displazija i carcinom in situ u cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN) s podjelom u četiri, a kasnije u tri stupnja. Godine 1988. uvodi se The Bethesda System, koji umjesto CIN-a uvodi pojam skvamozne intraepitelne lezije (SIL) koji se dijeli na dva stupnja: HSIL i LSIL.

Klasifikacija prema Papanicolaou 

Za Papanikolau test, odnosno tumančenje njegovih rezultata, 1954. godine uvedena je klasifikacija, koja se dugo koristila u ginekološkoj praksi. Nalazi su se interpretirali prema slijedećoj shemi:

• PAPA I – uredan nalaz
• PAPA II – atipične upalne promjene (Papa test pokazuje upalu)
• PAPA III – displazija pločastih stanica (blaga, srednje teška ili teška) ili suspektne cilindrične stanice
• PAPA IV – karcinom in situ (CIS) ili adenokarcinom in situ (AIS)
• PAPA V – sumnja na invazivni karcinom (pločasti, adenokarcinom, sarkom).

Klasifikacija po Bethesdi (The Bethesda System) 

Potreba za boljom standardizacijom, preciznošću i reproducibilnošću dovela je do nastanka nove klasifikacije The Bethesda System 1988. godine. Dobila je naziv po gradu Bethesda u državi Maryland u kojem je prvi put javno prikazana. Revidirana je 1991., a zatim i 2001. godine te uključuje i opisnu dijagnozu. Danas se ova klasifikacija primjenjuje u mnogim zemljama svijeta.

Osim općih i kliničkih podataka sadrži citološki nalaz s tri glavna dijela:

• ocjena primjerenosti uzorka – primjereni/neprimjereni
• opća podjela – negativno na intraepitelnu ili invazivnu leziju/abnormalne stanice
• opisna dijagnoza – mikroorganizmi/drugi neneoplastični nalazi/abnormalne stanice/upute/napomene.

Ocjena primjerenosti uzorka 

Smatra se važnom kvalitativnom komponentom Bethesda klasifikacije i ocjenjuje uzorke primjerenim ili neprimjerenim, uz tumačenje za primjerenost uzorka. Upozorava ginekologa na:

• nedostatke pri uzimanju i obradi uzoraka
• moguću smanjenu vjerodostojnost nalaza
• potrebu ponavljanja pretrage kod djelomično primjerenih i neprimjerenih uzoraka.

Tekst se nastavlja na idućoj stranici 1 2

• hpv
• papa test
• rak vrata maternice