Bijeli iscjedak – kada je prirodan i poželjan, a kada razlog za brigu

1 komentara
5 min čitanja

Kreni Zdravo

Rodnica ima nekoliko važnih uloga kada je u pitanju održavanje ženskog zdravlja. Vaginalni iscjedak je uvijek prisutan. Normalno se sastoji od transudata (vode), cervikalne sluzi, odbačenih epitelnih stanica, bakterijske flore koja ima zaštitnu ulogu, elektrolita i drugih sastojaka.

Vrste iscjetka razlikujemo prema količini, boji, teksturi i mirisu. Količina i osobina iscjetka se mijenja pod utjecajem hormona – ovisno o dobi žene i fazi menstruacijskog ciklusa.

Ponekad nas tijelo pomoću vaginalnog iscjetka pokušava upozoriti na zabrinjavajuća zdravstvena stanja. Bijeli iscjedak nije razlog za brigu ako nije obilan, nema mirisa ni grudica te ako nije udružen s popratnim simptomima – nadražajem, svrbežom, peckanjem sluznice ili dizurijom (bolnim mokrenjem).

Vrste normalnog bijelog iscjetka

elastični, mliječno-bijeli ili prozirni iscjedak (za vrijeme ovulacije i kao znak seksualnog uzbuđenja);
obilni, gusti, mrvičasti bijeli do blijedo žuti iscjedak (za vrijeme trudnoće);
gusti kremasti bijeli iscjedak (prije mjesečnice).

Iscjedak je normalan sve dok nema miris i nije popraćen drugim simptomima vaginalnih infekcija (svrbež rodnice, oticanje, peckanje tijekom spolnog odnosa ili uriniranja, bol, osip i crvenilo genitalnog područja). Jedan od uzroka iznenadnog, drugačijeg ili obilnog iscjetka može biti i stres.

Poznati engleski liječnik Jackie Sherrard je zajedno sa svojim kolegama proveo znanstvenu studiju objavljenu u časopisu International Journal of STD & AIDS u kojoj naglašava sljedeće: „Tri su najčešće infekcije povezane s neobičnim vaginalnim iscjetkom – bakterijska vaginoza, trichomoniasis i kandidijaza od kojih je trichomoniasis spolno prenosiva infekcija. Potrebno je prezentirati i proučiti kliničke nalaze tih infekcija te objasniti diferencijalne dijagnoze kako bi se napravile preporuke za liječenje navedenih infekcija.“

Kada se zabrinuti zbog bijelog iscjetka?

Gust i grudičast bijeli iscjedak

Najčešću opasnost za žensko zdravlje predstavlja gust, grudičast i sirasti bijeli iscjedak, bez mirisa. On je znak gljivične infekcije ili kandide. Dolazi u paketu s ostalim simptomima vaginalne infekcije: iritacijom, svrbežom, osjećajem pečenja u području genitalija, oticanjem stidnice (vulve), boli tijekom spolnog odnosa.

Prema istraživanjima Mayo klinike ova infekcija pogađa tri od četiri žene barem jednom tijekom njihovog života. Izbjeći je možete tako da vodite računa o vaginalnoj higijeni, održavate genitalno područje čistim i suhim te njegujete vlastiti imunitet, prirodnu otpornost svog organizma.

Ako ste koristili antibiotike, postoji šansa da će lijekovi “ubiti” i vaše dobre bakterije vagine te će se posljedično tome gljivice namnožiti i doći će do infekcije. Zato se preporučuje korištenje probiotika za održavanje normalne vaginalne flore tijekom uzimanja antibiotske terapije.

Iscjedak neugodnog mirisa

On je jedan od simptoma bakterijske vaginoze, zdravstvenog stanja koji označava neravnotežu između smanjenog broja laktobacila i anaerobnih bakterija, posebno Gardnerelle vaginalis.

Gardnerella vaginalis je u malim količinama normalno zastupljena u vaginalnoj flori, ali u velikim količinama uzrokuje upalu koja može biti simptomatska ili asimptomatska.

U simptomatskim upalama je prisutan iscjedak sivkaste do mliječne boje, neugodnog mirisa po ribi koji se pojačava nakon menstruacije i spolnog odnosa.

Rodnica često nije jako nadražena zbog ovog poremećaja ravnoteže u vaginalnoj flori, dakle svrbež i žarenje nisu prisutni. Bakterijska vaginoza može, ali i ne mora, biti spolno prenosiva bolest. Najbolji način da se ona spriječi je održavanje niskog pH vagine, odnosno održavanje razine laktobacila. U slučaju infekcije, liječi se antibioticima (sistemno, lokalno ili kombinirano).

Rijetki bijeli iscjedak s pjenastom tekućinom

Ova vrsta izlučivanja može imati nekoliko boja, uključujući bijelu, žutu, ili zelenu. Iscjedak je obilan, neugodnog mirisa, stidnica crvena i natečena. Svrbež, bolno mokrenje ili bolni spolni odnosi se također mogu biti prisutni. Često se pojavljuje s upalom vagine i neugodnim mirisom. Uzročnik ovog stanja je Trichomonas vaginalis. Ova infekcija je spolno prenosiva bolest koja se javlja sama ili je pratilac drugih spolno prenosivih bolesti.

Neuspjeh u njezinom liječenju može dovesti do brojnih komplikacija, a među njima je i sterilnost jer je često vektor za prijenos uzročnika zdjeličnih upala (PID). Osim opisanih pojava, svaka iznenadna promjena iscjetka može biti razlog za zabrinutost. Stoga je vrlo važno upoznati se s uobičajenim varijacijama iscjetka tijekom ciklusa.

Bijeli iscjedak tijekom menstrualnog ciklusa

ljepljivi-bijeli-iscjedak — Foto: Photospin

Neposredno nakon menstruacije iscjedak može biti smećkast i gust. Boja mu dolazi od zaostale krvi.
Nakon kraja krvarenja iscjetka nema ili je umjeren, gust i bijele boje.
U sljedećih nekoliko dana, kako se približavamo ovulaciji, iscjedak postaje rjeđi, obilniji i bijele do bijelo-žute boje.
Obilna, prozirna, elastična sluz (poput bjelanjka jajeta) oko ovulacije.
Mliječno-bijeli iscjedak nakon ovulacije.
Gušći, suhi, bjelkasti iscjedak prije pojave mjesečnice.

Znanstveni časopis Obstetrical & Gynecological Survey donosi zanimljive statističke podatke o najčešćim uzrocima vaginalnog iscjetka, a to su bakterijska vaginoza (40 % – 50 % slučajeva), nakon čega slijedi vulvovaginalna kandidijaza (20 % -25 %), a zatim trichomoniasis (15 % – 20 %).

Potrebno je naglasiti da čisti, bijeli iscjedak bez mirisa u većini situacija ne bi trebao predstavljati nikakvu zabrinutost, no promjena boje i pojava neugodnog mirisa mogu biti signali koje tijelo šalje kako bi pokazalo da nešto nije u redu.

Bijeli iscjedak u trudnoći

Tijekom trudnoće, tijelo prolazi kroz različite promjene, a one su zasigurno najočitije u vaginalnom području. Žene se tijekom ovog devetomjesečnog razdoblja često susreću s bijelim iscjetkom bez mirisa koji predstavlja normalnu hormonalnu promjenu već u prvih nekoliko tjedana trudnoće i posljedica je epitelizacije stijenke rodnice. Osim što pokazuje da je vaginalna flora uravnotežena i pravilna, bijeli iscjedak štiti rodnicu od brojnih štetnih mikroorganizama. Bezopasan je i ne zahtijeva liječenje.

Jedini problem kojega može predstavljati ovakva vrsta iscjetka je količina koja je ponekad obilna i stvara ženama poteškoće.

Kada iscjedak promijeni boju, postane izrazito gust ili prouzrokuje različite bolne simptome (npr. peckanje, bolno uriniranje, svrbež), vrlo vjerojatno je riječ o različitim vrstama vaginalnih infekcija. U tom slučaju, odmah potražite savjet liječnika kako bi se na vrijeme reagiralo i krenulo s terapijom.

Perimenopauza

Promjena u razinama hormona kod žena, koje se nalaze u perimenopauzalnoj fazi života može biti uzrok abnormalnom vaginalnom iscjetku. Međutim, perimenopauza češće uzrokuje izostanak vaginalnog iscjetka. Epitel rodnice postaje tanji, opada glikogen i količina laktobacila, a pH raste. Uz opisane promjene i suhoću, rodnica je podložnija infekcijama koje ovisno o uzročniku mijenjaju količinu, boju i miris iscjetka uz dodatne simptome (svrbež, bolno mokrenje, bolni spolni odnosi, itd.).

Kako si pomoći u slučaju obilnog iscjetka?

Najmanje što možete učiniti je izbjegavati tampone kojima se mogu unijeti nove bakterije u rodnicu, nositi pamučno donje rublje i redovito mijenjati dnevne uloške. Vaginalno područje održavajte čistim i suhim. Osim toga, pripazite na proizvode koje koristite za pranje intimnog područja. Izbjegavajte one s previše umjetnih sastojaka.

Razinu laktobacila održavajte visokom uz pomoć raznih preparata dostupnih na tržištu.

Iako se čini da je vaginalni iscjedak vrlo jednostavno prepoznati i liječiti, u praksi je to potpuno drugačije.

Naime, mnoge žene se još uvijek srame priznati da imaju problema s obilnim iscjetkom ili iscjetkom neugodnog mirisa te neobične boje čak i kada su svjesne da nešto nije u redu, stoga se naglašava potreba za dodatnom edukacijom žena o zdravlju i njezi intimnog područja.

Važno je obratiti se liječniku čim se promjene u iscjetku primijete. U toku ginekološkog pregleda liječnik će obaviti potrebne pretrage (određivanje stupnja čistoće, uzimanje briseva) i na temelju nalaza provesti adekvatnu terapiju.