Rak anusa i rak rektuma su dvije različite vrste raka koje se javljaju u donjem dijelu probavnog sustava. Iako mogu imati slične simptome (poput krvarenja i boli), razlikuju se po uzrocima, metodama liječenja i prognozi.

Rak anusa najčešće je povezan s HPV infekcijom, dok rak rektuma obično nije. Također, rak rektuma češće zahtijeva kirurško liječenje.

Simptomi raka anusa i rektuma

Rektum je posljednji dio debelog crijeva, dugačak oko 12 – 15 cm, i nalazi se neposredno iznad anusa. Njegova funkcija je pohrana stolice prije izbacivanja.

Anus je kratki kanal na samom kraju probavnog sustava, kroz koji stolica napušta tijelo. Okružen je mišićima (analni sfinkteri) koji kontroliraju pražnjenje crijeva.

Simptomi raka anusa su:

• krvarenje iz anusa
• bol u području anusa
• izraslina na anusu ili u analnom kanalu
• svrbež u analnom području.

Simptomi raka rektuma su:

• krvarenje iz rektuma (crvena ili tamna krv u stolici)
• promjene u ritmu pražnjenja crijeva (npr. proljev ili zatvor)
• tanka stolica (“olovkasta”)
• osjećaj da crijeva nisu potpuno ispražnjena
• bol u donjem dijelu trbuha ili rektumu.

Kada posjetiti liječnika?

Znakovi i simptomi raka anusa i rektuma nisu specifični te ih neke osobe često pogrešno pripisuju drugim bolestima, poput hemoroida. Posjetite vašeg liječnika u slučaju bilo kakvih simptoma koji vam smetaju, osobito u slučaju čimbenika koji povećavaju rizik od raka anusa.

Faktori rizika kod raka anusa i rektuma

Za nekoliko čimbenika je utvrđeno da povećavaju rizik od raka anusa, uključujući:

• starija dob – većina slučajeva raka anusa se pojavljuje kod osoba starijih od 50 godina
• veliki broj seksualnih partnera – kod muškaraca i žena koji imaju mnogo seksualnih partnera postoji povećan rizik od raka anusa
• analni seks – muškarci i žene koji prakticiraju analni seks imaju povećan rizik od raka anusa
• pušenje – pušenje cigareta može povećati rizik od raka anusa; bivši pušači imaju samo blago povišen rizik od raka anusa
• humani papiloma virus (HPV) – povećava rizik od nekoliko vrsta raka, uključujući rak anusa i rak vrata maternice; HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koja također može uzrokovati i genitalne bradavice; mmože uzrokovati javljanje abnormalnih stanica u analnom kanalu; te abnormalne stanice nisu rak, ali se mogu razviti u rak anusa
• lijekovi ili stanja koja potiskuju imunološki sustav – osobe koje uzimaju lijekove za suzbijanje imunološkog sustava (imunosupresivni lijekovi), uključujući i osobe koje su primile transplantirani organ, imaju povećan rizik od raka anusa; dugotrajna primjena kortikosteroida, kao što su oni propisani za kontrolu autoimunih poremećaja, također može povećati rizik od raka anusa; HIV virus, koji uzrokuje AIDS, potiskuje imunološki sustav i povećava rizik od raka anusa; dugotrajna primjena kortikosteroida je općenito opasna te se dugotrajne terapije izbjegavaju. 

Faktori rizika za rak rektuma su:

• dob – najčešće se javlja nakon 50. godine
• obiteljska povijest raka debelog crijeva ili rektuma
• kronične upalne bolesti crijeva (Crohnova bolest, ulcerozni kolitis)
• prehrana bogata crvenim mesom i prerađenom hranom
• fizička neaktivnost
• pretilost
• konzumacija alkohola
• pušenje.

Uzroci raka anusa i rektuma

Rak anusa formira se kada genetska mutacija pretvara normalne, zdrave stanice u abnormalne stanice. Zdrave stanice rastu i množe se te na kraju umiru, dok abnormalne stanice rastu i množe se izvan kontrole i ne umiru.

Međutim, uzrok raka ne mora biti isključivo mutacija. Postoje i određeni nasljedni oblici tumora u kojima se primjećuje nepravilan izražaj gena ili prekobrojne regije DNA-e. 

Rak može nastati kada se jedna jedina stanica otme kontroli i počne nekontrolirano dijeliti. U tom slučaju nastaje abnormalan klon stanica koje imaju specifična svojstva – prekomjerno se množe, ne umiru te su otpornije na nedostatak kisika i sl. 

Jedan od mehanizama nastanka raka je i insercija virusnog genoma u ljudski, čime se mijenja sadržaj DNA-e, posebno dijelova DNA-e uključenih u staničnu smrt. 

Akumulacija abnormalnih stanica oblikuje tumor. Stanice raka zahvaćaju okolno tkivo i mogu se odvojiti od početnog tumora i proširiti tijelom (metastazirati).

Rak anusa je usko vezan uz spolno prenosive infekcije humanog papiloma virusa (HPV). Prisutnost HPV-a je otkrivena u velikom broju slučajeva raka anusa. Smatra se da je HPV najčešći uzrok raka anusa.

Kod raka rektuma ne postoji jedan konkretan uzrok, ali većina slučajeva nastaje zbog nakupljanja genetskih mutacija koje se javljaju tijekom života. Rak rektuma može biti povezan s prethodnim polipima u crijevima, nasljednim sindromima poput Lynchovog sindroma te kroničnim upalama sluznice crijeva.

Komplikacije kod raka anusa i rektuma

Rak anusa se rijetko širi (metastazira) na udaljene dijelove tijela. Samo mali postotak tumora će se proširiti, a njih je posebno teško liječiti. Rak anusa koji metastazira najčešće se širi na jetra i pluća.

Rak rektuma ima veću sklonost lokalnom invazivnom rastu i može zahvatiti susjedne strukture, poput mjehura, prostate ili maternice. U uznapredovalim stadijima može metastazirati u jetru i pluća, slično kao i drugi kolorektalni karcinomi.

Testovi i dijagnoza raka anusa i rektuma

Pretrage i postupci koji se koriste za dijagnosticiranje raka anusa i rektuma su:

• pregled analnog kanala i rektuma zbog utvrđivanja abnormalnosti – tijekom ovog ispitivanja liječnik će prstom pregledati rektum i analni kanal kako bi utvrdio postojanje abnormalnosti, poput izraslina; ova metoda se ne koristi za dijagnosticiranje raka, no može vašem liječniku dati naznaku bolesti, koja se dijagnosticira dodatnim testiranjima
• vizualni uvid u analni kanal i rektum – vaš liječnik može koristiti osvijetljenu cijev kako bi pregledao analni kanal i rektum te utvrdio abnormalnosti
• ultrazvuk analnog kanala – emitiranjem visoko energetskih zvučnih valova, koji se odbijaju od tkivo i organe te tako stvaraju sliku unutrašnjosti tijela, mogu se utvrditi abnormalnosti
• uzimanje uzorka tkiva za laboratorijska ispitivanja – ako vaš liječnik otkrije bilo kakve abnormalnosti, može mali uzorak zahvaćenog tkiva poslati u laboratorij na analizu; pregledom stanica pod mikroskopom liječnici mogu utvrditi postojanje stanica raka.

Određivanje stadija raka anusa i rektuma

Nakon što je potvrđeno da imate rak anusa, vaš liječnik će poduzeti postupke za određivanje veličine raka i je li se proširio, što pomaže liječniku da odredi najbolji pristup liječenju vaše bolesti.

Ispitivanja i postupci koji se koriste kod određivanja stadija raka mogu uključivati:

• slike zdjelice i trbuha – vaš liječnik može koristiti kompjuteriziranu tomografiju (CT), magnetsku rezonanciju (MR) i pozitronsku emisijsku tomografiju (PET) kako bi skenirao vašu zdjelicu i trbuh te procijenio razmjere raka
• rendgen prsa – može otkriti je li se rak proširio na pluća i kosti u prsima.

Liječnik koristi ove pretrage kako bi odredio stadij raka anusa.

Faze raka anusa su:

• stadij I – rak je veličine dva centimetra ili manji (tj. otprilike veličine kikirikija ili manji)
• stadij II – rak je veći od dva centimetra, ali se nije proširio izvan analnog kanala
• stadij III A – rak je bilo koje veličine i proširio se na limfne čvorove u blizini rektuma ili oko obližnjih područja, poput mjehura, uretre ili vagine
• stadij III B – rak je bilo koje veličine i proširio se do obližnjih područja i limfnih čvorova ili se proširio na druge limfne čvorove u zdjelici
• stadij IV – rak se proširio na dijelove tijela koji se nalaze dalje od zdjelice.

Liječenje raka anusa i rektuma

Liječenje ovisi o stadiju raka, sveukupnom zdravlju i osobnim preferencijama.

Kombinirana kemoterapija i zračenja

Liječnici obično liječe rak anusa kombinacijom kemoterapije i zračenja. U kombinaciji ova dva tretmana poboljšavaju šanse za izlječenje.

• kemoterapija – lijekovi za kemoterapiju se ubrizgavaju u venu ili uzimaju u obliku tableta; lijekovi putuju kroz tijelo i ubijaju brzorastuće stanice, kao što su stanice raka; nažalost, oni također oštećuju i zdrave stanice koje rastu brzo, uključujući i one u probavnom traktu i folikulu kose; uzrokuje nuspojave kao što su mučnina, povraćanje i gubitak kose
• zračenje – koristi se za ubijanje stanica raka; zračenje može oštetiti zdravo tkivo u blizini mjesta zračenja; nuspojave mogu uključivati crvenilo kože i čireve oko anusa, kao i otvrdnuće i smanjenje analnog otvora.

Obično zračenje za rak anusa traje pet ili šest tjedana. Kemoterapija se obično provodi tijekom prvog tjedna i peti tjedan. Vaš liječnik će odrediti terapiju na temelju karakteristika raka i cjelokupnog zdravlja.

Iako kombinacija ovih terapija povećava njihovu učinkovitost, ona također čini nuspojave češćima. Razgovarajte s vašim liječnikom o nuspojavama koje vas očekuju.

Osobe s HIV-om imaju veću vjerojatnost da dožive nuspojave kemoterapije i zračenja, budući da tretmani mogu oslabiti njihov već ugrožen imunološki sustav. Nuspojave mogu otežati liječenje te zato liječnik može preporučiti niže doze kemoterapije i zračenja, ako je prisutan HIV.

Kirurško liječenje

Liječnici obično koriste različite postupke za uklanjanje raka anusa:

• operacija za uklanjanje ranog stadija raka anusa – koristi se kod vrlo malog raka anusa koji se nije proširio izvan analnog kanala i može biti uklonjen operacijom; tijekom ovog postupka kirurg uklanja tumor i malu količinu zdravog tkiva koje ga okružuje; budući da su tumori mali, u ranoj fazi raka ponekad se mogu ukloniti bez oštećenja analnog sfinktera, tj. mišića koji okružuju analni kanal i koji kontroliraju stolicu; ovisno o raku, liječnik može preporučiti kemoterapiju i zračenje nakon operacije
• ako rak ne može biti uklonjen bez oštećenja analnog sfinktera, liječnik može preporučiti kombinaciju kemoterapije i zračenja – kombinirani tretman može smanjiti rak na veličinu koja omogućuje kirurgu da izvede operaciju bez utjecaja na sfinkter
• abdominalna resekcija – ako rak nije reagirao na kemoterapiju i zračenje ili ako je brzo napredovao, liječnik može preporučiti opsežniju operaciju koja se zove abdominoperinealna resekcija; tijekom ovog postupka kirurg uklanja analni kanal, rektum i dio debelog crijeva; kirurg tada preostali dio debelog crijeva spaja na otvor (stomu) na trbuhu, kroz koji će otpadne tvari napustiti tijelo.

Što se tiče raka rektuma, u ranijim stadijima često je potrebna kirurgija za uklanjanje tumora, dok se kod uznapredovalih slučajeva koristi kombinacija zračenja, kemoterapije i kirurgije.

Uobičajeni kirurški zahvati uključuju niskoprednju resekciju (LAR) ili abdominoperinealnu resekciju (APR), ovisno o smještaju tumora. U nekim slučajevima pacijenti mogu dobiti privremenu ili trajnu stomu.

Pročitajte i ove članke:

• Bol u anusu – uzroci, simptomi i liječenje
• Izraslina (kvržica) na anusu – uzroci, vrste i liječenje
• Krv u stolici (rektalno krvarenje): Samo neugodan simptom ili znak za uzbunu? Evo što kaže stručnjakinja.

• rak anusa
• rak anusa - simptomi
• Rak anusa i rektuma
• rak rektuma

Učitaj više izvora