Ulcerozni kolitis je kronična upala debelog crijeva koja dovodi do simptoma proljeva, boli u abdomenu i krvarenja iz rektuma. Ulcerozni kolitis je blizak drugom, ozbiljnijem stanju – Crohnovoj bolesti. Ulcerozni kolitis je dugotrajna bolest koja se očituje razvitkom ozlijeđenih, upaljenih područja – ulkusa – na sluznici debelog crijeva. 

Ulkusi se najčešće pojavljuju u rektumu, tada se bolest postepeno širi uz kolon. U velikoj većini slučajeva bolest prije ili kasnije zahvati cijelo debelo crijevo. Nije poznato zašto su neke osobe podložnije ovoj bolesti od drugih. Ulcerozni kolitis razmjerno je rijetka bolest te je češći kod žena i kod odraslih osoba mlađe i srednje dobi.

Pravi uzroci ni dan danas nisu poznati, a sumnja se na nasljedne faktore i imunološki odgovor organizma.

Simptomi ulceroznog kolitisa

Simptomi ulceroznog kolitisa se obično javljaju na mahove u toku nekoliko godina. Napadaj ulceroznog kolitisa može uslijediti bez upozorenja, ali i postepeno. . Karakteristični prvi simptom je bol u lijevom dijelu trbušne šupljine koja slabi nakon izbacivanja stolice. Samo izbacivanje stolice također je bolno, a može se javiti i proljev – tamnocrven ili crn od krvi te u nekim slučajevima prošaran sluzi. 

Kod jačih napadaja može se javiti i znojenje, mučnina, pomanjkanje apetita i temperatura od 40 C. 

Jak napadaj bolesti može biti vrlo opasan zbog velikog gubitka krvi. Toksini koji se stvaraju oko ulkusa mogu dovesti do otrovanja krvi. Također, bitno je napomenuti da osobe koje pate od ulceroznog kolitisa 10 ili više godina imaju povećan rizik od nastanka raka debelog crijeva. 

Najčešći simptomi su:

• krvarenje prilikom stolice,
• proljev,
• visoka temperatura,
• i bol u abdomenu.

Bolest dolazi u valovima, a napadaj može biti iznenadan i težak, popraćen grčevima, žestokim proljevom, povišenom tjelesnom temperaturom, krvi i sluzi u stolici a sama upala može se razviti u upalu cijele potrbušnice.

Ako je upala kod kolitisa ograničena samo na rektum ili sigmu (završne dijelove) debelog crijeva koji se nalaze na lijevoj strani trbušne šupljine tada stolica može biti normalna, tvrda ili suha; međutim iz rektuma će se povremeno uz stolicu ili između stolica cijediti sluz s velikim brojem crvenih i bijelih krvnih zrnaca. U tim situacijama imamo rijetko povišenu tjelesnu temperaturu ili je ona blago povišena.

Dijagnoza ulceroznog kolitisa

Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju anamneze, kliničke slike bolesnika, laboratorijskih nalaza krvi i kolonoskopije kao najtočnije metode za postavljanje dijagnoze.

Liječnik treba utvrditi je li upala uzrokovana između ostalog upalama bakterijama, virusima, odnosno parazitima. Uzorci stolice koje bolesnik donese u laboratorij ili koji su uzeti tijekom kolonoskopije, pomno se obrađuju u mikrobiološkom laboratoriju i zatim se rade kulture na bakterije i druge mikroorganizme.

Uzorci krvi se koriste kako bi se utvrdilo ima li osoba stečenu parazitsku infekciju, naprimjer za vrijeme putovanja. Liječnik također provjerava i moguće spolno prenosive bolesti rektuma, kao što su gonoreja, virus herpesa ili infekcija klamidijom, osobito ako je oboljeli muški homoseksualac. U starijih osoba upalu može izazvati tromboza mezenterične arterije.

Liječenje ulceroznog kolitisa

Ako vam je dijagnosticiran ulcerozni kolitis vjerojatno će vam nekoliko tjedana trebati liječnička skrb, u tom razdoblju i nakon njega moći ćete daljnje napadaje spriječiti prehranom bogatom vlaknima. Preporučuje se i smanjen unos mliječnih namirnica. Bolest se može dodatno pogoršati čestim korištenjem antibiotika koji izazivaju proljev kao nuspojavu. 

Ako ste napadaje ulceroznog kolitisa imali i ranije ne zaboravite to spomenuti liječniku. 

Uobičajeno liječenje se provodi lijekovima što obično traje od 4 do 6 tjedana (ulkusi). Uglavnom se u praksi primjenjuju kortikosteroidi u obliku tableta, klistira ili čepića.

Jak napadaj ulceroznog kolitisa obično se liječi u bolnici i to najmanje dva tjedna. Hranjive tvari i kortikosteroidi se daju putem infuzije ili u koncentriranog tekućem obliku na usta. Napadaji ulceroznog kolitisa ne mogu se u potpunosti spriječiti (osim operacijom) ali se može utjecati na njihovu učestalost i to lijekovima koje će bolesnik uzimati neodređeno vrijeme. Lijekovi koji se koriste su isti oni koji se koriste i kod Crohnove bolesti. Koriste se protuupalna sredstva poput sulfasalazina, mesalazina i kortikosteroida.

Ako terapija pojedinim lijekovima ne uspije ili se stanje pogorša, liječnik će vjerojatno prije kirurške metode pokušati barem s još jednim promijenjenim tretmanom. 

Kolostomija

Operativni zahvat radi se kod jake i opasne upale te onda kada komplikacije vidljivo ugrožavaju kvalitetu života. Obično se izvršavaju kolostomija ili ileostomija. U trbušnoj stijenki napravi se umjetni otvor ”stoma” kroz koji se neprobavljene tvari izlijevaju u vrećicu. Ako se kroz stomu otvara kolon radi se o kolostomiji, ako se radi o donjem dijelu tankog crijeva – riječ je o ileostomiji. Ponekad se obavlja privremena kolostomija kako bi se izliječio oboljeli kolon. 

Prije bilo koje od operacija daje se klistir kako bi se crijeva očistila. Daje se opća anestezija. Operacija traje dva do tri sata – ovisno o tome hoće li se slobodni gornji trakt spajati s donjim ili će se raditi ”stoma”. U bolnici se obično ostaje dva tjedna. Oporavak nakon operacije traje dva mjeseca. U tom periodu morat ćete postepeno naučiti prazniti i čistiti vrećicu.

Nakon nekog vremena stolica će postati gotovo redovita, pa ćete vrećicu moći prazniti u pravilnim razmacima. Ponekad je stolica toliko redovita da je osobi dovoljno staviti uložak na stomu i zamijeniti ga vrećicom kad se očekuje pražnjenje. Nakon ileostomije pacijenti moraju stalnu nositi vrećicu. 

• crohnova boles
• rak debelog crijeva
• ulcerozni kolitis