Mediteranski začini: Ovo su morski začini koje morate imati u kuhinji

Mediteranski začini

Mediteranska prehrana odgovara principima pravilne prehrane i smatra se jednom od, ako ne i najzdravijom prehranom na svijetu. Naime, ljudi koji žive u tom podneblju i hrane se na takav način imaju manji rizik od raznih bolesti poput dijabetesa tipa 2 i dulje žive. 

Osim svježeg voća i povrća, integralnih žitarica, mahunarki, ribe, orašastih plodova, sjemenki i maslinovog ulja, okosnicu mediteranske prehrane čine i mediteranski začini, a to su začini koje morate imati zbog povoljnog utjecaja na zdravlje, ali i okusa jela. 

Mediteransko bilje - popis
FOTO: Shutterstock

Mediteransko bilje – popis 

Mediteranska mješavina začina uključuje sljedeće začine:

Među nabrojanim začinima nalaze se i hrvatski začini, odnosno začini koji rastu u dijelu Hrvatske. Hrvatski začini su peršin, bosiljak, kadulja, lavanda, ružmarin, ali i drugi. Vrste začina možemo podijeliti prema porijeklu, ljutini, slatkoći i na one koji daju boju. 

Također, vrste začina možemo podijeliti na svježe i suhe začine. Neki od mediteranskih začina upravo se mogu koristiti i kao svježi začini i kao suhi, najčešće kao mediteranska mješavina začina

Osim toga, većina mediteranskih začina su zeleni začini. U trgovinama je dostupna i mješavina poznata kao “dalmatinski začini“, a najčešće uključuje bosiljak, ružmarin, origano, majčinu dušicu, mažuran i primorski vrijesak

Dalmatinski začini
FOTO: Shutterstock

Mediteranski začini – opis

Majčina dušica je samonikla biljka idealna za mesna, povrtna i riblja jela. Najbolje je dodati grančicu majčine dušice u jelo prije termičke obrade te izvaditi pred kraj kuhanja ili pečenja. Poznata je po svojim dezinfekcijskim svojstvima, ali i po snižavanju krvnog tlaka. Zato majčinu dušicu možemo promatrati i kao lijek i kao začin. 

Pročitajte članak “Majčina dušica kao lijek i kao začin“.

Lavanda
FOTO: Shutterstock

Lavanda je biljka čija su nepregledna polja melem za oči i um, a miris lavande nas vodi u posve novi svijet. Kao začin najčešće se koristi u desertima, npr. u sladoledu, keksima itd. Lavandu možete koristiti i u dekorativne svrhe. 

Pročitajte članke:

Zeleni začini
FOTO: Shutterstock

Zeleni začini 

Kadulja je zeljasta biljka koja ima široku primjenu, ne samo u kuhinji, već i u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, najčešće u obliku eteričnog ulja. Iako najviše uspijeva na sjevernom Mediteranu, osim suše dobro podnosi i hladnoću, pa će uspjeti i u kontinentalnom dijelu. 

No, trebate imati na umu da mediteranski začini koji rastu u svojem prirodnom podneblju imaju jaču aromu nego uzgojeni u drugim dijelovima. Kadulja se koristi i kao čaj protiv bolova u grlu. U kulinarstvu je intenzivna, pa ju je najbolje kratko popržiti, a možete je i spariti. Listovi kadulje koriste se kao svježi začini i kao suhi. Najčešće se dodaje juhama, mesu i tjestenini, ali dobro će se slagati i s medom i sirevima. 

Pročitajte članak “Napitak s kaduljom za grlobolju i imunitet“.

Svježi začini
FOTO: Shutterstock

Peršin je poznati čistač organizma čija konzumacija pospješuje izbacivanje viška vode iz tijela. Okus peršina je više limunast. Kao svježi začin dodaje se tek pred kraj kuhanja raznim vrstama jela, ali i umacima. Ono što je dobra vijest jest da peršin pomaže protiv nadutosti i želučanih problema jer potiče lučenje probavnih sokova, ali djeluje i antioksidativno. Ujedno, peršin je jedan od začina koji se najviše koriste u svijetu. 

Pročitajte članak “Peršin kao lijek – zašto i kako jesti više peršina?“.

Hrvatski začini
FOTO: Shutterstock

Prva asocijacija na origano svakako je pizza, ali ovaj se začin odlično slaže s povrćem, raznim vrstama tjestenine i s jelima od rajčice. Djeluje antioksidativno i antimikrobno, pa ga svakako uvrstite u prehranu kako biste si pomogli kod crijevnih tegoba, ali i kašlja. Origano je inače samonikla biljka, pomalo gorkog okusa, pa se najčešće koristi kao suhi začin, iako se njegovi listići mogu koristiti i svježi. No, tada imajte na umu da će jelo biti jako aromatično. 

Pročitajte članak “Upute za upotrebu ulja od divljeg origana (Origanum minutiflorum)“.

Mediteranska mješavina začina
FOTO: Shutterstock

Mažuran je sličan origanu, no nije toliko intenzivan. Riblja jela, jela s rajčicom i salate dobro se slažu s ovim začinom. Također povoljno djeluje na probavne tegobe, ali je i saveznik protiv nesanice. Mažuran se koristi kao svježi ili suhi začin prilikom završetka kuhanja. Ako se doda prerano, izgubit će svoju aromu. Koristi se i kao eterično ulje zahvaljujući svojim antibakterijskim svojstvima. 

Pročitajte članak “Jedite ga češće! 5 tajni ‘brata blizanca’ najslavnijeg začina za pizzu“.

Vrste začina
FOTO: Shutterstock

Ružmarin je vrlo intenzivan začin, a čaj od ružmarina jako je vrijedan osobama čija se kosa prorjeđuje. Kao svježi začin koristi se grančica ružmarina u marinadama, povrću i juhama. Meso, gljive, krumpir i bundeva također su namirnice kojima ružmarin odlično odgovara. Ružmarin posjeduje antioksidacijska svojstva, potiče cirkulaciju, djeluje protuupalno te protiv reumatskih i bolova u mišićima. Savršeno će se uklopiti u ambijent kuhinje jer se može uzgajati u teglici na kuhinjskom prozoru. Tako ćete uvijek pri ruci imati svježi ružmarin. 

Pročitajte članak “Sadnja ružmarina – na balkonu, u tegli, u vrtu, reznicama, iz sjemena“.

Začini koje morate imati
FOTO: Shutterstock

Prva asocijacija na bosiljak je kombinacija bosiljka i rajčice. Bosiljak se koristi i kao suhi i svježi začin. Povoljno djeluje na dišni, probavni i mokraćni sustav. Odlično se uklapa u najraznolikija jela, od mesa, preko umaka i salata, do juha. Baš kao i ružmarin, bosiljak se također može uzgajati u teglici na kuhinjskom prozoru. Najpoznatiji umak čiji je sastavni dio je pesto, talijanski umak.

Pročitajte članak “Bosiljak uzgoj – u teglici, u kući, upotreba“.

Lovor
FOTO: Shutterstock

Lovor se kao samonikla biljka više smjestio u sjeverne predjele Jadrana. Iako ga doživljavamo kao domaću biljku i ne pridajemo previše važnosti, u antici se od lovorovog lista izrađivao vijenac koji se stavljao na glavu pobjednicima. Riblja i mesna jela te umaci pogodni su za korištenje lovora i to tako da tijekom termičke obrade otpušta svoju aromu. Zanimljivo je da list lovora neće omekšati nakon termičke obrade. Lovor djeluje protuupalno i pomoći će kod nadutosti, tjeskobe i prohodnosti dišnih puteva. 

Pročitajte članak “Lovorov list – ljekovitost, uzgoj, primjena i cijena“.

Komorač
FOTO: Shutterstock

Komorač je neizostavan saveznik u borbi protiv nadutosti, grčeva i iritabilnih crijeva, posebice kao čaj. Kao začin koriste se listovi i korijen koromača, svježi ili suhi. Idealan je za salate, umake, juhe, variva, povrće, peciva, kruh i temeljac. 

Pročitajte članak “Komorač za bolju probavu i osvježavanje daha“.

Kopar
FOTO: Shutterstock

Kopar se pak koristi za salate, umake i variva, ali se slaže i s ribom, jajima i sirom. Povoljno djeluje na probavu, izbacivanje mokraće, a kod dojilja će potaknuti stvaranje mlijeka. Osim kao začin, kopar se koristi i kao eterično ulje zbog antibakterijskog djelovanja.

Pročitajte članak “Umak od kopra – zdravi i ukusni recepti za ukusni začin jelima od ribe“.

Ako su vas dobrobiti mediteranskih biljaka privukle i željeli biste znati kako uzgojiti svoje začine, pročitajte članak “Uzgoj začinskog bilja u kuhinji ili na balkonu“. Dobra vijest je da se većina mediteranskih začina može uzgojiti u malim teglicama, čak i ako nemate dvorište.

Pročitajte i članak “Otkrijte kako začinsko bilje djeluje na vaše zdravlje“.

Članak objavljen:

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu