Osteoporoza je progresivna metabolička bolest kostiju koja smanjuje gustoću kostiju uz oštećenje koštane strukture. Često se zbog toga provodi fizikalna terapija za osteoporozu.

U kostima se neprestano odvijaju procesi razgradnje i izgradnje. U normalnom stanju ta dva procesa su u ravnoteži. Osteoblasti (stanice koje stvaraju koštani matriks i tada ga mineraliziraju) i osteoklasti (stanice koje resorbiraju kost) pod nadzorom su parathormona (PTH), kalcitonina, estrogena, vitamina D, citokina i drugih čimbenika.

Muškarci imaju veću koštanu masu nego žene. Nakon postizanja maksimalne koštane mase, sredinom 20-ih godina, ona se zadržava na toj razini oko 10 godina, tijekom kojih je izgradnja kosti jednaka razgradnji.

Nakon toga prevladava gubitak kosti stopom 0,3 – 0,5 % godišnje. Početkom menopauze gubitak kosti u žena se ubrzava kroz pet do sedam godina na 3 – 5 % godišnje

Najčešće su to žene u postmenopauzalnom razdoblju i stariji muškarci.

Rizični čimbenici za nastanak osteoporoze su:

• dugotrajna tjelesna neaktivnost
• mršavljenje
• nedovoljan unos kalcija, fosfora i vitamina D
• visokoproteinske dijete
• pušenje
• pretjerana konzumacija kofeina i alkohola
• dugotrajno neizlaganje sunčevim zrakama.

Uzroci sekundarne osteoporoze su:

• maligne bolesti – npr. multipli mijelom
• KOPB
• kronična bubrežna bolest
• višak vitamina A
• endokrine bolesti (npr. prekomjerno izlučivanje glukokortikoida, hiperparatireoidizam, hipertireoidizam, hipogonadizam, hiperprolaktinemija i šećerna bolest)
• povećano izlučivanje kalcija kroz urin
• manjak fosfora/fosfata
• manjak vitamina D
• imobilizacija
• bolesti jetre
• malapsorpcijski sindromi
• dugotrajno bestežinsko stanje
• reumatoidni artritis.

Dijagnostika osteoporoze

Za dijagnozu osteoporoze se koristi denzitometrija. Denzitometriju mogu učiniti:

• žene iznad 65 godina
• žene između menopauze i 65 godina koje imaju faktore rizika, uključujući i obiteljsku anamnezu osteoporoze, nizak indeks tjelesne mase, puše i koriste lijekove s visokim rizikom od snižavanja gustoće kosti (npr. glukokortikoidi)
• bolesnici (muškarci i žene) bilo koje dobi, koji su imali osteoporotične prijelome
• bolesnici sa sniženom gustoćom kosti, opisanom slikovnim dijagnostičkim metodama ili slučajno nađenim asimptomatskim kompresivnim frakturama kralježnice dokazanim slikovnom obradom
• bolesnici s rizikom od sekundarne osteoporoze.

Osim toga, standardne rendgenske snimke mogu pokazati smanjenu mineralizaciju kostiju, no RTG nije dijagnostička metoda za osteoporozu.

Fizikalna terapija za osteoporozu

Fizikalna terapija za osteoporozu se bazira na terapijskim vježbama (fizikalne vježbe za osteoporozu). Važno je da se sve vježbe rade pod nadzorom fizioterapeuta dok se ne nauče izvoditi na pravilan i siguran način (zbog često se mnogi odlučuju i na toplice za osteoporozu).

Uz terapijske vježbe hod je najvažnija aktivnost. Hodanje za osteoporozu je važno i pokazalo se korisnim u povećanju gustoće kostiju kod osoba s osteoporozom.

Provode se vježbe s vlastitom težinom, kao i vježbe s vanjskim opterećenjem, a najvažnije su upravo vježbe snage (npr. s elastičnim trakama i utezima) te se pokazalo kako provođenje ovih vježbi povećava gustoću kostiju na hvatištima mišića.

Provode se i vježbe fleksibilnosti, kako bi se održao opseg pokreta. Uz njih su važne i vježbe balansa (stabilnosti), kao i propriorecepcije te posturalne vježbe (vježbe za držanje, jačanje mišića trupa i cijelog tijela), kako bi se unaprijedio balans i koordinacija pokreta te smanjio rizik od pada, jer osobe s osteoporozom imaju povećan rizik od prijeloma.

Važno je biti što aktivniji, tako da su dobrodošle i aktivnosti kao što su joga i tai chi, no treba biti oprezan. Sve vježbe koje uključuju fleksijske obrasce, odnosno savijanja trupa su strogo zabranjene (kontraindicirane), pogotovo kod osoba s rizikom za kompresivne frakture kralježaka.

Kompresivni prijelomi kralježaka su mežu najčešćima kod osoba s osteoporozom i vježbe su važne u oporavku, no trebaju biti umjerene i pravilno dozirane (vježbe za osteoporozu kralježnice).

Osim terapijskih vježbi, mogu se provoditi i druge metode fizikalne terapije – TECAR, magnetoterapija te elektroterapija – kako bi se smanjili bolovi i ubrzao oporavak nakon prijeloma, no naglasak je na terapijskim vježbama, kako u prevenciji komplikacija osteoporoze, tako i u oporavku.

Uz fizikalnu terapiju važna je i edukacija. Neke informacije koje možete dobiti od vašeg fizioterapeuta su:

• upute o zdravoj prehrani i unosu vitamina D
• upute o adekvatnoj obući
• upute o korištenju pomagala
• izbjegavajte pragove i tepihe kako biste smanjili rizik od pada
• imajte dobro osvjetljene stepenice
• izbjegavajte dizanje teških predmeta.

Osim fizioterapije važni su i redovito praćenje kod liječnika te uzimanje lijekova prema uputama. Liječnici koji se bave liječenjem osteoporoze su internisti-endokrinolozi, specijalisti nuklearne medicine i fizijatri.

Pročitajte i ove članke:

• Osteoporoza i prehrana: Evo koja je najbolja hrana za osteoporozu, a koja ubrzava gubitak koštane mase
• Okanite se dijeta, čuvajte kosti!
• Najbolji lijek za osteoporozu: Evo kako na prirodan način potaknuti izgradnju koštane tvari.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Zbog videa na društvenim mrežama

Jedna od četiri odrasle osobe sumnja da ima ovaj poremećaj

• Tomislav Stanić
• 2 min čitanja

• fizikalna terapija za osteoporozu
• fizikalne vježbe za osteoporozu
• hodanje za osteoporozu
• vježbe za osteoporozu kralježnice