Poremećaji svijesti: Mogu ih primijetiti samo bliske osobe i teško ih je dijagnosticirati! Psihologinja otkriva koji su i što ih uzrokuje

Poremećaji svijesti

Iako su brojni stručnjaci pokušali, svijest je teško jednoznačno definirati. Riječ je o najsloženijoj psihičkoj funkciji koja obuhvaća cijelu osobu i utječe na njezino percipiranje svijeta, a to ujedno znači da poremećaji svijesti predstavljaju ozbiljan problem. Karl Jaspers, poznati njemački filozof i psihijatar, ističe:

Jasnoća svijesti zahtijeva da mi je jasno što mislim, da znam i hoću ono što činim, da su doživljaji moji vlastiti doživljaji i da su sjećanjem povezani u jedinstvenom ja.
Svijest utječe na to kako doživljavamo sebe i stvarnost oko sebe
FOTO: Shutterstock

Važnost svijesti

Svijest utječe na to kako doživljavamo sebe i stvarnost oko sebe. Predstavlja sveukupno psihičko iskustvo pojedinca, povezuje ga u razumnu vezu s ostalim psihičkim doživljajima i utječe na svijest o vlastitom “ja”, prostoru, vremenu, situaciji i ostalim faktorima života.

Prema već spomenutom psihijatru Jaspersu, svijest se sastoji od tri komponente:

  • misaona komponenta – jasnoća vlastitih misli
  • voljna komponenta – znam što činim i hoću to učiniti
  • samosvijest ili svijest o sebi – doživljaji koje imam su moji vlastiti.

Svijest se sastoji od tri jasna elementa – jasnog doživljaja sebe (autopsihička orijentacija), jasnog doživljaja okoline (alopsihička orijentacija) te jasnog povezivanja i shvaćanja odnosa između sebe i okoline. Kada se dogodi bilo kakva promjena ili nejasnoća u ovim elementima, znači da se pojavila promjena stanja svijesti te da je opravdana sumnja na poremećaj svijesti.

Psihički uzroci poremećaja svijesti
FOTO: Shutterstock

Psihički uzroci poremećaja svijesti

Važno je znati da svijest ima svoj kontinuitet, da je neprekidna i trajna te da se tijekom vremena može mijenjati ovisno o tome kako primamo i prorađujemo iskustva iz okoline koja utječu na naše funkcioniranje. Međutim, iako se njezin intenzitet i snaga tijekom vremena mogu mijenjati, to je i dalje unutar normalnih uvjeta i pod utjecajem različitih faktora (zanimanje, motivacija, umor, budnost, odmorenost itd.).

Primjer normalno promijenjene svijesti su fiziološke promjene najpoznatije u cirkadijalnim ritmovima budnosti i spavanja.

Tijekom spavanja svijest je u jako slabom intenzitetu, sužena i manje jasna, imamo samo određeni osjećaj za okolinu (npr. ne padamo s kreveta iako spavamo). Budnost je suprotnost, odnosno visoko svjesno stanje u kojem smo spremni obavljati složene zadatke. Sve automatizirane radnje koje usvajamo tijekom vremena i koje prelaze u naviku obavljamo u blago sniženom stanju svijesti (npr. odijevanje, pisanje, vožnja, upotreba pribora za jelo itd.). 

Međutim, promjena stanja svijesti u kontekstu patologije može imati i psihičke uzroke. Teška depresija, epileptički napadaji ili konzumiranje jakih psihoaktivnih supstanci (droga, alkohola, psihoaktivnih lijekova) može utjecati na izrazito smanjenje svijesti (nesvjesno stanje), dok s druge strane budnost u obliku nesanice može također biti znak psihičkog poremećaja (manije, depresije, intoksikacije psihoaktivnim supstancama).

Prema rezultatima nekih znanstvenih istraživanja, svijest je vezana uz rad složenih moždanih neuronskih krugova koji uključuju koru velikog mozga (funkcije u čeonom, tjemenom i sljepoočnom režnju) i neka subkortikalna područja (dijelove talamusa).

Promjena stanja svijesti
FOTO: Shutterstock

Kvalitativni i kvantitativni poremećaji svijesti

Prema klasifikaciji opće psihopatologije, poremećaji svijesti dijele se na kvantitativne poremećaje svijesti  (somnolencija, sopor i koma) i kvalitativne poremećaje svijesti (konfuzno-oneroidno stanje, delirij, sumračno stanje, somnabulizam, fuga, hipnotičko stanje, trans ili ekstaza).

Kvantitativni poremećaji svijesti su:

  • somnolencija – najblaži kvantitativni poremećaj svijesti koji rezultira umorom, pospanošću i intertnošću; osoba selektivno percipira samo intenzivnije podražaje iz okoline, a ovakva vrsta smetenosti i usporenosti može biti uzrokovana intoksikacijom različitim psihoaktivnim supstancama, dugotrajnim naporom, nespavanjem, konzumacijom određenih lijekova (kao nuspojava)
  • sopor – teži oblik kvantitativnog poremećaja svijesti koji rezultira djelomično nesvjesnim stanjem; osoba percipira samo značajne podražaje koji je mogu na trenutak vratiti u svijest, ali teško povezuje svijest o sebi i okolini (autopsihička i alopsihička orijentacija narušene), teško reagira na podražaj te se kasnije ovog stanja gotovo nikako ne može prisjetiti (amnezija)
  • koma – najteži poremećaj svijesti u kojem nema nikakve reakcije osobe na podražaje iz okoline; kontinuitet svijesti je potpuno prekinut, a uzroci ovog stanja mogu biti u obliku teških ozljeda i trauma, tumora, infekcija, epilepsije i metaboličkih uzroka (uremija, hipoglikemija i sl.).
Kvalitativni i kvantitativni poremećaji svijesti
FOTO: Shutterstock

Kvalitativni poremećaji svijesti su:

  • konfuzno-oneroidno stanje (amentni sindrom) – stanje u kojem je osoba zbunjena i smetena, uz otežano prepoznavanje predmeta iz okoline, nepovezan govor, promijenjenu psihomotoriku, smanjenu mogućnost opažanja, rasuđivanja i zaključivanja te sniženu vremensku i prostornu orijentaciju; ovo stanje nastaje kao posljedica toksičnih i organskih oštećenja (tumori, infekcije, traume itd.), a može biti i psihogena reakcija na neki traumatski doživljaj
  • delirantno pomućena svijest (delirij) – stanje u kojem osoba postepeno postaje značajno dezorijentirana (vremenski, prostorno, u sebi, drugim osobama), oštećene pažnje, nepovezanog i fragmentiranog mišljenja (česte halucinacije i iluzije), nemirne psihomotorike, često tjeskobna i razdražljiva (što se povezuje s halucinacijama i iluzijama), uz moguće fiziološke simptome (hipertenzija, znojenje, tremor, crvenilo lica, proširene zjenice itd.); delirij je najčešće akutni organski psihosindrom, odnosno nastaje zbog organskih uzroka (upale mozga, infekcije, otrovanja itd.), a tijekom njegovog trajanja osoba je amnestična
  • sumračno stanje – stanje koje nastaje i nestaje naglo, najsličnije snu, a karakterizirano je slabijom kontrolom impulsa, izuzetnim utjecajem nesvjesnog i afektivnog, smanjenom razinom razumnog djelovanja, neometanog obavljanja automatskih radnji (čak i složenih postupaka) zbog čega je oboljela osoba neupadljiva okolini; uzrok je najčešće organski (epilepsija, intoksikacije, trauma ili tumori mozga) i psihogeni (psihoze), a za vrijeme sumračnog stanja osoba je amnestična 
  • fuga – stanje koje nastupa naglo i u kojem osoba, neupadljivo i bez nekog vidljivog razloga, odluta nakon čega je zaprepaštena i zabrinuta kada se nađe na potpuno drugom mjestu (tijekom fuge postoji amnezija); postoje disocijativna fuga i epileptogena, a razlika je u tome što kod disocijativne postoji motiv koji je najčešće izazvan traumatskom situacijom (intenzivan strah, svađa, bijeg od odgovornosti, gubitak itd.)
  • somnabulizammjesečarenje ili hodanje u snu, automatsko ponašanje koje se manifestira ustajanjem, lutanjem i hodanjem po kući; osoba može i napustiti kuću, a u ovom je stanju sposobna izvršavati i složene radnje tako da zaobilazi predmete na putu, otključava vrata, hoda po stepenicama i sl. (riječ je o prijevremenom buđenju motoričkih radnji u još uvijek prisutnom spavanju), a može biti znak epilepsije, poremećaja spavanja, poremećaja nagona ili stanja promijenjene svijesti
  • hipnotičko stanje – namjerno izazvana promjena stanja svijesti u kojem sugestibilne osobe pod utjecajem hipnoze padaju u stanje sužene svijesti uz djelomično očuvanu vezu s vanjskim svijetom
  • trans – gubitak kontakta sa stvarnošću i okolinom te neosjetljivost na okolinske podražaje (ponekad praćeno psihomotornim ispadima); može biti uzrokovano konzumacijom određenih psihoaktivnih supstanci, asketskim i religijskim vježbama ili kao posljedica utjecaja halucinacija
Poremećaje svijesti ponekad je teško odrediti
FOTO: Shutterstock

Poremećaji svijesti i život s njima

Poremećaje svijesti ponekad je teško odrediti, posebno ako su neupadljivi ili ne postoji dovoljno znanja i informacija o njima. Dijagnozu postavlja psihijatar, putem anamnestičkih i heteroanamenstičkih podataka. S obzirom na to da se mnogih prethodno navedenih stanja osobe ne sjećaju nakon što ih prožive, najčešće netko iz bliske okoline primjećuje da nešto nije u redu.

Preporuka je potražiti liječniku pomoć i detaljnu dijagnozu, kako bi se propisala adekvatna terapija koja će biti učinkovita i imati što manje nuspojava.

Pročitajte i članke:

Članak objavljen:
  1. Karlović, D. (2017). Josip Glaser: Opća psihopatologija. Naklada Slap: Jastrebarsko.
  2. Američka Psihijatrijska Udruga. (2014). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje: DSM-5. Naklada Slap: Jastrebarsko.
  3. Bernat, J. L. (2006). Chronic disorders of consciousness. The Lancet, 367(9517): 1181–1192.

Ocijenite članak

1 / 5   1

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu