Epilepsija je kratkotrajni poremećaj funkcije kore mozga i središnjeg živčanog sustava, uzrokovan snažnim i iznenadnim neuralnim izbijanjem. Za dijagnozu prave epilepsije potrebno je barem dva ili više napadaja.

Ova izrazito teška i široko rasprostranjena bolest uključuje bilo koje stanje kod kojeg postoje ponavljajuće epizode napadaja, tijekom kojih može doći do djelomičnog ili potpunog gubitka svijesti, neuobičajenih pokreta vilice, ukočenosti i poremećaja govora, grčenja mišića, kao i do gubitka osjeta, autonomnih funkcija, promjena raspoloženja i mentalnih funkcija.

Danas u svijetu od epilepsije boluje oko 50 milijuna ljudi. Kod zdravih osoba živčane stanice u mozgu komuniciraju međusobnim odašiljanjem sitnih električnih signala.

Kod epileptične osobe signali iz jedne skupine živčanih stanica povremeno postaju prejaki. Do tog poremećaja dolazi iznenada, iako se poznaju i neki precipitirajući faktori, poput neispavanosti i bljeskova intenzivnog svjetla. Napadaj se očituje na razne načine, ovisno o položaju i opsegu pogođenog područja mozga.

Osobno iskustvo epilepsije – klikom na link doznajte detalje života s epilepsijom. 

Nije poznat uzrok zbog kojeg komunikacijski sistem mozga kod određenih osoba zataji. Otprilike dvije trećine epileptičara nema otkriven nikakav strukturni nedostatak u mozgu. Preostala trećina ipak ima neku vrste prethodne ozljede. Uzrok epilepsije u odrasloj dobi, nerijetko je tumor na mozgu.

Vrste epilepsije

Prema međunarodnoj klasifikaciji, definirano je oko tridesetak vrsta epilepsije, pri čemu se svaka od njih odlikuje karakterističnim simptomima. Međutim, epileptične napadaje, općenito govoreći, možemo podijeliti u 3 skupine (kliknite na link i pročitajte više detalja o svakoj skupini):

• Generalizirani napadaji – s potpunim poremećajem svijesti
• Parcijalni napadaji – s djelomičnim poremećajem svijesti
• Specijalni epileptični sindromi

Epilepsija – vrste napadaja

Parcijalni napadaj za koji je karakterističan lokalizirani početak i dijelimo u tri različite podvrste:

1. Jednostavni parcijalni napadaji (EPA) –  lokalna raširenost neuronskog izbijanja uz očuvano stanje svijesti.
2. Kompleksni parcijalni napadaji (CPA)– koji se nakon lokaliziranog početka šire (obično obostrano i sa zahvaćanjem limbičkog sustava).
3. Sekundarno generalizirani napadaji – parcijalni napadaj prethodi generaliziranom napadaju.

Generalizirani napadaji su napadaji kojima ne možemo točno locirati početak epileptičnog napadaja. U generalizirane napadaje ubrajamo:

1. Generalizirani toničko-klonički napadaj – (grand mal) tonička rigidnost udova praćena tremorom, karakteristično jaki napadaji Često počinje iznenada, s naglim gubitkom svijesti, snažnim krikom i padom na tlo. Može doći do pojave pjene na ustima, ugriza jezika te ispuštanja stolice i urina..
2. Apsans – (petit mal) koji karakterizira nagli početak i nagli prekid (rijetko duže od 45 sekundi), izmijenjena svijest, tonički grčevi, automatizirani pokreti, , ali je očuvan tonus mišića te ne dolazi do pada. Često se dugo ne prepoznaju.
3. Mioklonički nagli trzaji – koji mogu biti udruženi s drugom vrstom napadaja, ako bolesnik ima miokloničke trzaje, liječimo primarni tip napadaja.
4. Atonički napadaji – nagli gubitak posturalnog tonusa pri čemu dolazi do padanja iz uspravnog položaja i čestog ozljeđivanja.

Uzroci epilepsije

U epilepsije kod kojih nije moguće utvrditi jasan, primarni uzrok nastanka, osim nasljedne predispozicije ubrajaju se idiopatske, primarne, genuine, funkcionalne ili nasljedne epilepsije.

Simptomatske odnosno sekundarne, organske, lezijske ili stečene epilepsije uzrokovane su kroničnim organskim oštećenjima ili bolesti mozga. Za kriptogene epilepsije se vjeruje da su simptomatske i da imaju određeni supstrat u podlozi, ali ga je nemoguće dokazati. Stanja koja mogu potaknuti napadaje su:

• urođene mane i perinatalna oštećenja mozga,
• ozljede mozga,
• konfuzije,
• meningitis,
• encefalitis,
• Metabolički poremećaji
• komplikacije dijabetesa,
• poremećaji elektrolita,
• Zatajenje bubrega i uremija (toksično nakupljanje otpadnih tvari),
• nedostaci tvari u prehrani,
• fenilketonurija, koja može rijetko dovesti i do napadaja kod dojenčadi,
• unos ili trovanje alkoholom ili drogama,
• liječenje od uzimanja alkohola ili droga,
• tumori i lezije mozga koje zauzimaju prostor u mozgu, kao što su hematomi,
• hipertermija,
• moždani udar.

Koji simptomi prethode napadajima?

Aura (upozorenje, predosjećaj) je ponekad prvi simptom epileptičkog napadaja i smatra se dijelom napadaja. Auru je ponekad teško opisati, a ponekad se dogodi i bez naknadnog epileptičnog napadaja pa je u tom slučaju smatramo jednostavnim djelomičnim napadajem. 

Auru bolesnik opisuje kao promjenu osjeta, emocija, ponašanja ili mišljenja i može biti slična prije svakog epileptičnog napada

Glavni simptom epilepsije je kratka, abnormalna faza ponašanja koja se naziva napadajem ili konvulzijom. Jedna epizoda takvog napadaja nije znak epilepsije. Ponavljanje niza takvih napadaja je znak epilepsije. Među brojnim oblicima te bolesti valja spomenuti dva glavna petit mal i grand mal. 

Neki od simptoma koji prethode napadajima epilepsije su:

• osjećaj iskrenja, čudnog mirisa i okusa, bijesa ili iznenadne velike žalosti,
• čudni zvučni signali,
• mučnina s povraćanjem,
• trnjenje ruku,
• nemotivirani pokreti,
• različiti neobični osjeti,
• pogrešna percepcija veličine stvari,
• osjećaj da je nešto već viđeno ili nikad viđeno (déjà vu, jamais vu),
• osjećaj propadanja,
• iznenadno lupanje srca.

Liječnik će vam epilepsiju dijagnosticirati ako je zadovoljen jedan od naredna tri kriterija:

1. Barem dva neizazvana napadaja koja su se dogodila u razmaku većem od 24 sata.
2. Jedan neizazvan napadaj nakon kojeg je rizik idućeg napadaja sličan riziku nakon dva neizazvana napadaja. (60%)
3. Epilepsija se smatra izliječenom kod pojedinaca koji su imali epilepsiju karakterističnu za pojedinu dob, koja je prošla, ili kod pojedinaca koji nisu imali epileptični napadaj najmanje 10 godina, a da se pritom najmanje pet godina ne liječe antiepilepticima. 

Epilepsija kod djece i beba

Epilepsija u djetinjstvu koja traje sve do kasne adolescencije naziva se petit mal. Ako dijete povremeno počne bezizražajno zuriti oko sebe nekoliko sekundi, ponekad do pola minute, pritom prekidajući aktivnost kojom se bavilo, vjerojatno se radi o nekom obliku epilepsije.

U tom periodu dijete nije svjesno događaja oko sebe i neće vam odgovoriti ako mu se obratite. Mogući su i slabi trzaji glave ili ruku. Djeca s petit mal epilepsijom obično ne padaju na pod za vrijeme napadaja. Nakon što napadaj završi, dijete će se vjerojatno ponašati kao da se ništa nije dogodilo, a vrlo često se dijete tog ”praznog razdoblja” niti ne sjeća.

Epilepsija se kod djece može manifestirati i za vrijeme sna. Sam napadaj i simptomi razlikuju se od djeteta do djeteta.

Epilepsija kod djece nažalost može imati i jače simptome. Simptom grand mal epilepsije je napadaj pri kojem nesvjesni bolesnik pada na pod, a cijelo mu se tijelo najprije ukoči, pa se počne nekontrolirano trzati. 

Dijagnoza i liječenje epilepsije

Za dijagnozu epilepsije nužno je uzeti detaljnu anamnezu, napraviti detaljan klinički neurološki pregled i učiniti elektroencefalografsko snimanje (EEG). Ponekad su potrebne i funkcionalne snimke, poput fMR-a ili SPECT-a. 

Liječenje epilepsije obično započinje odmah nakon postavljanja dijagnoze odnosno nakon najmanje dva neprovocirana napadaja. U nekim slučajevima, liječenje može započeti i nakon prvog napadaja ako postoje izrazite promjene u EEG-u. Specijalist neurolog ili neuropedijatar odredit će adekvatan antiepileptik, pri čemu je tendencija da se epilepsija liječi jednim lijekom, ako je to moguće.

Ako se određena terapija ne pokaže djelotvornom, liječnik može povećati dozu ili se odlučiti za neko drugo antikonvulzivno sredstvo. Izbor antiepileptika ovisit će prije svega o vrsti napadaja. Neki lijekovi pokrivaju širok spektar napadaja (primjerice i generalizirane i parcijalne napadaje), dok drugi specifično djeluju samo na određeni tip napadaja.

Druga važna činjenica za izbor lijeka su njegove nuspojave. Kod bolesnika koji uz epilepsiju imaju i neke druge bolesti treba voditi računa o mogućim interakcijama antiepileptika s lijekovima koje inače primjenjuju.

Terapija podrazumijeva česte i redovite kontrole. Također, lijekove je potrebno uzimati redovito, a njihovo korištenje ne smije se prekidati bez savjeta liječnika. Liječenje uzroka, ako je otkriven, može zaustaviti pojavu napadaja.

U određenom broju bolesnika, (oko 10%) epileptični se napadaji pojavljuju unatoč primjeni svih glavnih antiepileptika i njihovih kombinacija. Tada je riječ o farmakorezistentnoj epilepsiji (neučinkovito liječenje tijekom 2 godine, a uzrok epilepsije nije neurodegenerativna bolest). U tih je bolesnika indicirano kirurško liječenje. Nakon podrobne obrade (koja uključuje detaljan neurološki pregled s utvrđivanjem potencijalnih triggera, snimanje invazivnog i neinvazivnog EEG-a) kojoj je cilj locirati epileptogeno žarište, ono se uklanja kirurških zahvatom. Postoji nekoliko tehnika koje se i dalje usavršavaju, najčešći su resektivni zahvati određenog dijela mozga ili cijele moždane polutke, a moguće je i ugrađivanje vagalnog stimulatora. Taj je uređaj smješten u područje lijevog prsišta, te svojim povremenim odašiljanjem signala ima pozitivan učinak na smanjenje učestalosti epileptičkih napadaja.

Liječenje epilepsije antiepilepticima uspješno je kod otprilike 60-70% bolesnika.

Kod žena u generativnoj dobi, koje boluju od epilepsije, trudnoću je potrebno planirati. Bitno je započeti prevenciju folatima na vrijeme te maksimalno smanjiti broj mjesečnih napadaja. Napadaji tijekom trudnoće mogu dovesti do teškog oštećenja ploda i veća su opasnost za trudnicu i njeno čedo od potencijalnih toksičnih učinaka antiepileptika. Tijekom trudnoće redovito se prati koncentracija antiepileptika u krvi, biokemijski parametri, te se titrira nadomjestak folata. Važna je i terapija vitaminom K odmah po rođenju djeteta, jer antiepileptici mogu imati enzimatski učinak na jetru novorođenčeta.

Nakon napadaja zapišite pojedinosti, kako bi o njima mogli izvijestiti liječnika. Važne pojedinosti uključuju datum i vrijeme napadaja, njegovo trajanje, dijelove tijela koji su bili zahvaćeni, vrsti pokreta i druge simptome, moguće uzroke i ostale primijećene faktore. Budući da sami nećete biti svjesni stanja u kojem se nalazite, zamolite bližnje da upamte što više podataka o vašem stanju.

• epilepsija
• neurologija
• neurološki poremećaji
• vitamini

Učitaj više izvora