Tumor na mozgu je masa abnormalnih stanica u mozgu i uvijek je ozbiljan problem.

Mozak je zaštićen lubanjom koja je jako čvrste strukture. Bilo koje povećanje mase unutar lubanje uzrokuje probleme jer se lubanja ne može “rastegnuti”. Kada tumor na mozgu raste, on može povećati pritisak u glavi. To može uzrokovati oštećenje mozga.

Tumori središnjeg živčanog sustava mogu se podijeliti u dvije velike skupine – primarne i sekundarne (metastatske):

• primarni tumor na mozgu je onaj tumor koji je nastao iz stanica koje se normalno nalaze u mozgu
• metastatski tumor na mozgu je maligni tumor drugog organa koji je krvlju došao do mozga i tamo se proširio.

Najčešći tumori koji metastaziraju u mozak:

• rak pluća
• rak dojke
• rak bubrega
• maligni melanom.

Primarni tumori na mozgu mogu biti benigni (nekancerozni) ili maligni (rak mozga).

U nastavku donosimo najvažnije činjenice o primarnim tumorima mozga.

• Tumori mogu nastati u bilo kojem dijelu središnjeg živčanog sustava (SŽS), no najčešće se pojavljuju u velikom mozgu; oko 15 % tumora nalazi se u kralježničkoj moždini.
• Postoje različite vrste primarnih tumora na mozgu te oni pokazuju sklonost za specifične lokacije, primjerice meduloblastom se javlja u malom mozgu.
• Tumori na mozgu mogu nastati u bilo kojoj dobi.
• Maligni primarni tumor češći je od benignog tumora na mozgu (85 % tumora je maligno, a 15 % benigno).
• U odraslih su metastaze drugog tumora učestalije od primarnog tumora na mozgu (dva puta češće od primarnog tumora), dok su u djece metastaze rijetkost.
• Maligni tumori mozga imaju visoku smrtnost.
• Maligni tumori na mozgu rijetko metastaziraju izvan središnjeg živčanog sustava.
• Primarni tumori središnjeg živčanog sustava čine oko 2 % svih tumora u odraslih osoba.
• U dječjoj dobi do 15 godina tumori središnjeg živčanog sustava čine 20 % svih zloćudnih novotvorina. Nakon limfoma i leukemija, tumori SŽS-a su najčešći zloćudni tumori i najznačajniji uzrok smrti od tumora u djece.

Rizični faktori za tumor na mozgu

Uzroci tumora središnjeg živčanog sustava nisu poznati, no smatra se da, kao i u drugim organima, tumori nastaju zbog interakcije čimbenika iz okoliša i genskih čimbenika.

Smatra se da je 5 – 10 % tumora genetički naslijeđeno.

Najvažniji čimbenik iz okoliša koji je dokazan kao uzrok povećane učestalosti tumora mozga je radioterapija. Naime, pokazalo se da se 15 do 20 godina nakon radioterapije mozga i ozračenja glave u dječjoj dobi mogu pojaviti tumori.

Povećana učestalost tumora na mozgu registrirana je i kod osoba koje sudjeluju u industrijskoj proizvodnji i obradi vinil-klorida (sirovina za proizvodnju plastike i gume).

Rizik za razvoj tumora na mozgu raste s dobi.

Još uvijek se istražuje utječu li korištenje mobilnih telefona i Wi-Fi uređaja na pojavu tumora na mozgu.

Tumor na mozgu – vrste

Tumori na mozgu mogu se podijeliti u nekoliko skupina, ovisno o tome od koje vrste stanica potječu, odnosno od kakvih su vrsta stanica građeni.

Mozak se sastoji od živčanih stanica (neurona), potpornih stanica (glija stanice – astrociti, oligodendrociti, ependimske stanice), krvnih žila, živaca i moždanih ovojnica.

Potporne stanice mozga (glija stanice) imaju važnu ulogu:

• stvaraju strukturu središnjeg živčanog sustava
• osiguravaju hranu za središnji živčani sustav
• odvode otpadne tvari stanica
• prerađuju stare, mrtve živčane stanice (neurone).

Glavne skupine tumora na mozgu prema vrsti stanica od kojih su nastali su:

• gliomi – najvažniji i najčešći tumori u središnjem živčanom sustavu, stvaraju se iz potpornih stanica mozga (glija stanica), čine više od polovine svih primarnih tumora u odraslih, mogu se podijeliti na astrocitične tumore (astrocitom, anaplastični astrocitom i glioblastom), oligodendroglijalne tumore i ependimalne tumore (ependimom ili ependimoblastom), glioblastom je najagresivniji tip tumora na mozgu, to je gradus IV svih glioma
• primitivni neuroektodermalni tumori – tumori dječje dobi, najvažniji je meduloblastom
• ganglijski tumori – rijetki tumori dječje i mlađe dobi (gangliogliomi)
• meningeomi – ovi tumori potječu od stanica moždanih ovojnica, a čine gotovo 15 % svih novotvorina u SŽS-u, u 95 % slučajeva su benigni, a pojavljuju se češće u žena
• tumori živčanih ovojnica – tumori osmog kranijalnog živca (n. vestibulocochlearis), neurilemomi i neurofibromi
• limfomi – mogu zahvatiti središnji živčani sustav tijekom širenja bolesti koja je počela u limfnim čvorovima ili kao primarni moždani limfom, primarni B-velikostanični limfomi na mozgu jedna su od čestih komplikacija AIDS-a
• tumori krvnih žila – hemangioblastom malog mozga
• ostali tumori – tumori pinealne žlijezde (pineocitom), tumor ostataka embrionalnih struktura (kraniofaringeom), tumori hipofize.

Ovisno o mjestu nastanka tumora, tumori središnjeg živčanog sustava mogu se podijeliti na:

• tumore velikog mozga
• tumore malog mozga
• tumore produžene moždine
• tumore kralježnične moždine
• tumore moždanih ovojnica.

Važnost podjele tumora prema lokalizaciji vidi se u češćem pojavljivanju nekih tumora na određenim lokacijama.

Tumori odrasle dobi (više od 15 godina) u postotcima:

Glioblastom i anaplastični astrocitom	45 %
Astrocitom	15 %
Oligodendrogliom	7 %
Meningeom	15 %
Neurilemom	8 %
Ostali tumori	15 %

Prema agresivnosti tumori se mogu podijeliti na četiri stupnja – gradusa:

Gradus I	Benigni (dobroćudni) tumor, najmanje agresivan, postoji mogućnost izlječenja nakon operacije mozga.
Gradus II	Uvjetno zloćudan tumor, stanice se brže umnožavaju, može napredovati prema većem stupnju malignosti.
Gradus III	Maligni tumor, stanice se brzo umnožavaju, nakon operacije potrebno je liječenje kemoterapijom i zračenjem.
Gradus IV	Maligni tumor koji je jako agresivan, a tijek bolesti je nagao i progresivan.

Poznati znanstveni časopis Drug Resistance Updates ističe učestalost glioma kao najčešćih primarnih tumora mozga. Studija iz 2015. godine je proučavala kako velika većina glioma kod odraslih pacijenata pripada heterogenoj skupini difuznih glioma, tj. glijalnih tumora koji karakteriziraju difuzni infiltrativni rast u prethodno postojećem moždanom tkivu.

Nažalost, dodatne studije objavljene u časopisu Clinical chemistry su pokazale kako je glioblastom (IV stupanj), najagresivniji difuzni gliom, daleko najčešći. Nakon standardne terapije, preživljavanje u narednih dvije godine je prisutno kod otprilike samo 25 % pacijenata.

Iako su stručnjaci u ovom području došli do naprednih otkrića u molekularnoj patologiji te tako ponudili nove tretmane za nekoliko vrsta raka, čini se da bolesnici koji pate od glioblastoma još uvijek nisu profitirali zato što brojni eksperimentalni lijekovi testirani u kliničkim ispitivanjima za liječenje tumora mozga još uvijek nisu uspjeli.

Tumor na mozgu – simptomi

Simptomi tumora na mozgu ovise o lokaciji, veličini i vrsti tumora na mozgu.

Simptomi mogu biti uzrokovani:

• oštećenjem dijela mozga
• pritiskom tumora na okolne strukture
• razvojem povišenog intrakranijalnog tlaka (tlaka unutar lubanje).

Najčešći simptom tumora na mozgu je pritisak u glavi, glavobolja.

Znanstveni časopis Neuro-oncology practice ističe da se kod 70 % oboljelih pojavljuje glavobolja (iako je glavobolja jedan od najčešćih simptoma u čovjekovu životu i puno češće je uzrokovana drugim, ne tako ozbiljnim problemima).

Pročitajte članke:

• Tenzijska glavobolja – uzroci, simptomi i liječenje
• Glavobolja i migrena – razlika, uzroci, simptomi i liječenje.

Glavobolja izazvana tumorom na mozgu je obično stalna i ne popušta, učestalo se ponavlja. Može početi u nekoga tko prije nikada nije imao glavobolje. Glavobolja je jaka, javlja se noću i prisutna je pri buđenju.

Glavobolja se pogoršava kašljanjem, kihanjem ili vježbom.

Ostali simptomi tumora na mozgu su:

• mučnina i povraćanje – u polovice bolesnika, zbog porasta intrakranijalnog tlaka (tlaka unutar lubanje), najčešće se javlja u jutarnjim satima i nastupa naglo
• epileptički napadaji – javljaju se u trećine bolesnika kao prvi simptom, a u 70 % bolesnika se pojavljuje u jednom trenu bolesti, sam izgled napada ovisi o mjestu epileptičkog žarišta, mogu se javiti osjećaj mravinjanja, utrnulosti, grčenje mišića
• promjena kognitivne funkcije – poremećaji u ponašanju, pamćenju i koncentraciji
• promjena mentalne i psihomotorne funkcije – bolesnik je usporen, teško se izražava
• žarišni neurološki simptomi – ovise o lokaciji tumora na mozgu
• zamućen vid ili dvoslike
• zbunjenost
• slabost udova ili dijela lica
• promjena u mentalnom ponašanju
• gubitak pamćenja
• nespretnost
• teškoće u čitanju ili pisanju
• problemi s osjetilima (vid, njuh, okus)
• poteškoće gutanja (disfagija)
• vrtoglavica
• nejednake zjenice
• spušten očni kapak
• nekontrolirani pokreti
• tremor ruku
• nedostatak koordinacije
• gubitak kontrole mokrenja i defekacije
• neosjetljivost nekog dijela tijela
• poteškoće u govoru ili razumijevanju govora
• promjene osobnosti, emocija
• poteškoće u hodanju
• mišićna slabost udova
• djelomični ili potpuni gubitak svijesti
• ponavljajući, nenamjerni pokreti
• nesanica.

Ako imate glavobolju koja se pogoršava kada legnete i često je praćena povraćanjem, obavezno se javite liječniku.

Ako doživite prvi epileptički napad u odrasloj dobi, trebate se svakako javiti liječniku.

Pročitajte članak “Kako izgleda epileptički napadaj i prva pomoć“.

Tumor na mozgu – dijagnoza

Dijagnoza počinje s fizikalnim pregledom i kvalitetnim uzimanjem povijesti bolesti.

Obavezni dio pregleda je i neurološki pregled. Liječnik će testirati funkciju moždanih živaca ispitivanjem motorike mišića lica, grubog osjeta te pregledom oka.

Oftalmoskop je uređaj kojim se pregledava oko. Važna funkcija oka je reakcija zjenica na svjetlo i mora se testirati.

Također, oftalmoskopom se pregleda optički živac (živac zaslužan za osjetilo vida, n. opticus). Ako postoji povećan tlak unutar lubanje, moguće je vidjeti promjenu na optičkom živcu.

Liječnik će također procijeniti:

• mišićnu snagu
• koordinaciju
• memoriju
• sposobnost za rješavanje matematičkih zadataka.

Nakon pregleda, ako liječnik sumnja na tumor, naručit će sljedeće pretrage:

• CT mozga ili MR mozga (slikoviti prikaz mozga) – CT otkriva 95 % tumora
• RTG lubanje (moguće je vidjeti frakturu lubanje)
• lumbalnu punkciju
• EEG (elektroencefalogram) – za lokalizaciju epileptičkog žarišta
• angiografiju (prikazivanje krvnih žila u mozgu, prikaz onih koje hrane tumor)
• biopsiju mozga (pregled tkiva pod mikroskopom govori nam o točnoj vrsti tumora, postavlja konačnu dijagnozu).

Tumor na mozgu – krvna slika

Tumor na mozgu ne vidi se iz krvne slike i ostalih jednostavnih, rutinskih krvnih pretraga. Simptomi su ti koji najčešće dovode bolesnika k liječniku. Trenutno ne postoji tumorski marker za tumore na mozgu.

Krvna slika je bitna u planiranju operacije radi procjene spremnosti bolesnika za anesteziju.

Gledaju se krvna slika, stanje jetre (jetrene probe – ALT, AST, GGT) i bubrega (urea, kreatinin).

Tumor na mozgu – liječenje

Vrsta liječenja tumora mozga ovisi o:

• vrsti tumora
• veličini tumora
• lokaciji tumora
• općem stanju organizma.

Operacija tumora mozga

Većina tumora na mozgu liječi se operacijom mozga. 

Cilj je izvaditi što je moguće više tumorskog tkiva bez oštećenja zdravog dijela mozga.

Neke lokacije tumora na mozgu omogućuju jednostavnu operaciju, dok druge onemogućuju operaciju u potpunosti. Ponekad je moguće odstraniti tek dio tumora.

Ciljevi operacije tumora mozga su:

• odstraniti što više tumorskog tkiva
• dobivanje tumorskog tkiva za patohistološku analizu
• smanjenje povišenog tlaka unutar lubanje – intrakranijalnog tlaka.

Najčešće komplikacije operacije mozga su infekcija i krvarenje.

Moguće posljedice operacije su:

• prolazni poremećaji govora
• epizode smetenosti i dezorijentiranosti
• slabost ekstremiteta
• promjene osobnosti
• epileptički napadaji
• poremećaji pamćenja
• poremećaji govora.

Trajanje simptoma je individualno za svakog bolesnika, nekima će se smetnje povući kroz nekoliko dana, a nekima i trajno zaostati.

Ostale metode liječenja

Operativni postupak se može kombinirati s ostalim modalitetima liječenja kao što su radioterapija i kemoterapija.

Najčešće se radi o adjuvantnoj radioterapiji ili kemoterapiji kada se nakon operacije primjenjuju ova dva postupka radi uništavanja preostalih tumorskih stanica.

Čak i kada operacija ne može izliječiti rak, može biti korisna u smislu smanjenja veličine tumora i ublažavanja simptoma.

Liječenje tumora na mozgu može oštetiti i zdravo tkivo mozga, zato je često nužna rehabilitacija nakon liječenja:

• fizioterapeut će pomoći da se vrate snaga i ravnoteža
• logoped će pomoći u rješavanju problema s govorom i gutanjem
• radni terapeut će pomoći oko obavljanja svakodnevnih aktivnosti.

Tumor na mozgu – prognoza

Rak mozga teška je bolest i zahtjeva veliku borbu.

Prognoza tumora na mozgu ovisi o:

• uspješnosti liječenja
• vrsti tumora
• lokaciji tumora
• veličini tumora.

Liječenje raka mozga učinkovitije je kod osoba mlađih od 45 godina, kod ljudi s anaplastičnim astrocitomom nego s glioblastomom, te kod onih u kojih je tumor uklonjen kirurški.

Meningeom	Petogodišnje preživljenje u postotcima
Gradus I	80 %
Gradus III	60 %

Oligodendrogliom	Petogodišnje preživljenje u postotcima
Gradus II	66 – 78 %
Gradus III	66 – 78 %

Astrocitom	Petogodišnje preživljenje u postotcima
Gradus II	Prosječno preživljenje nakon operacije je 6 – 8 godina. Više od 40 % ljudi preživi više od 10 godina nakon operacije.
Gradus II	27 %

Glioblastom – gradus IV svih glioma

Prosječno preživljenje ovog najagresivnijeg tumora na mozgu je 12 – 18 mjeseci od postavljanja dijagnoze. Samo 20 % pacijenata s glioblastomom preživi dulje od jednu godinu.

Tumor na mozgu kod djece

Tumori mozga najčešći su solidni tumori dječje dobi i druge po učestalosti pedijatrijske neoplazme, odmah iza leukemije. Vodeći su uzrok smrtnosti pedijatrijskih onkoloških pacijenata.

Na 1,000.000 djece do 15. godine života dijagnosticira se približno 35 slučajeva tumora mozga. Najčešće se pojavljuju između 3. i 7. godine života.

Klinička slika je raznolika i ovisi o dobi djeteta, lokaciji i vrsti tumora.

Tumori dječje dobi do 15 godina u postotcima:

Glioblastom i anaplastični astrocitom	5 %
Astrocitom	45 %
Ependimom	8 %
Meduloblastom	25 %
Meningeom	2 %
Ostali tumori	15 %

Studija objavljena u poznatom znanstvenom časopisu Pediatric blood & cancer donosi moguće psihološke posljedice tumora mozga kod djece. Naime, pacijenti koji su preživjeli tumor mozga su u opasnosti za kasne psihosocijalne učinke u mnogim područjima funkcioniranja, uključujući neurokognitivne i društvene čimbenike.

Socijalna prilagodba nakon preživljavanja tumora mozga se još uvijek ispituje kako bi se identificirali brojni prediktori pomoću kojih bi se moglo intervenirati u području socijalne adaptacije. Drugim riječima, djeca koja su preživjela tumor mozga moraju dobiti pomoć koja bi im pomogla nadoknaditi vrijeme društvenog života koji nisu mogli imati tijekom liječenja i oporavka, a sve to kako bi se njihov život nakon ove bolesti mogao razvijati kao i svačiji drugi, bez ikakvih stigmi od razdoblja koje je iza njih.

Tumor na mozgu kod djece – prognoza

Važno je zapamtiti da statistika ne može reći što će se točno dogoditi djetetu. Ona je samo okvirni uvid u tijek bolesti.

Astrocitom	Gradus I i gradus II – gotovo 90 % djece preživi pet godina nakon operacije.
Meduloblastom	Oko 70 % djece dijagnosticirane s meduloblastomom preživi pet godina ili više.
Ependimom	Oko 60 % djece preživi pet godina ili više.

Više pročitajte u diplomskom radu Matee Blažević “Tumori mozga u djece“.

• glija stanice
• imunitet
• kemoterapija
• metastaze
• mozak
• multiformni glioblastom
• neurološki pregled
• radioterapija
• rak mozga
• središnji živčani sustav
• tumor mozga
• živčani sustav

Učitaj više izvora