Inertnost, kao karakteristika ličnosti, predstavlja stanje neaktivnosti, ravnodušnosti, problema motivacije i suočavanja sa svakodnevnim izazovima. Inertna osoba sklona je dugoročnom odgađanju planova, a njezino nošenje sa životnim obvezama karakteriziraju loše strategije organizacije vremena, strah od preuzimanja odgovornosti, nemogućnost brzog prebacivanja s jednog zadatka na drugi, nedovoljno razumijevanje i obavljanje novih aktivnosti te niska razina pažnje i koncentracije.

Inertnost – značenje 

Iako ih mnogi brzopleto proglašavaju lijenima i bezosjećajnima, inertnim ljudima zaista je teško pratiti svakodnevne aktivnosti i zbog toga često osjećaju frustracije želeći nešto promijeniti. Psihološka ili mentalna inertnost najčešće se manifestira u prokrastinaciji, konformizmu, ravnodušnosti, ovisnosti o drugima i nedostatku samostalnosti. 

Neovisno o dominantnoj osobini ličnosti koju svatko od nas ima, inertnost je stanje koje možemo iskusiti u bilo kojem trenutku života. Najčešće se javlja kada nakon dugo vremena shvatimo da nešto što bismo jako željeli ipak ne ide, kada osjećamo da je život prilično siv i kada nam pasivni i beznadni trenuci postanu redoviti u svakodnevici. Jednostavno nekad postoje dani u kojima nam baš i ne ide bavljenje s uobičajenim situacijama i poteškoćama te ih vrlo neučinkovito nastojimo riješiti. 

Iako zaista žele uspjeti, inertni ljudi nisu skloni ulaganju pretjeranog truda da bi ostvarili svoj cilj, nego povlačenju u svoju zonu sigurnosti kada ne uspiju. Inertnost je osobina koju većina ljudi ne voli zato što je zaista teško promatrati osobu koja se najugodnije osjeća u svojem stanju pasivnosti i ravnodušnosti. Može se javiti kao prolazno stanje uštede energije i kratkotrajnog predaha, ali i kao karakteristika ličnosti.

Pročitajte članak “Zona komfora – zašto je opasno biti u njoj i kako izaći iz nje?“.

Kako se manifestira inertnost?

Inertnost se najčešće očituje u odgađanju, neučinkovitim strategijama suočavanja sa stresom, konformizmu i ovisnosti o drugima, pasivnom stavu i čestoj zaokupljenosti svojim mislima. Važno je naglasiti da inertnost nije mentalni poremećaj niti upućuje na snižene sposobnosti, nego je riječ o karakteristici osobnosti koja se uglavnom očituje u izazovnim i nepoznatim situacijama u kojima su važne dosljedne, učinkovite i pravovremene reakcije.

1. Prokrastinacija

Prokrastinacija ili odugovlačenje odnosi se na usporavanje onoga što bi se trebalo odmah učiniti, odnosno na odgađanje donošenja pravovremene odluke do nekog nedefiniranog dana u budućnosti. Odgađanje za posljednji trenutak je vrlo jasan znak mentalne inertnosti, a oni koji se bore s tendencijom odugovlačenja i sami negoduju zbog ovakvog ponašanja. Unatoč tome što ga žele promijeniti i što odlučuju da se više neće dovoditi u takvo stanje, ubrzo ponovno upadaju u krug emocionalne patnje stalnog odgađanja.

Pročitajte članak “Ergofobija: Psihologinja otkriva kako prepoznati strah zbog kojeg ljudi mogu završiti na ulici“.

2. Konformizam 

Iako su ljudska razmišljanja često kreativna i revolucionarna, većina ponašanja teži slijepom praćenju drugih i usvajanju informacija bez dodatne kritičke provjere. Takav način razmišljanja i ponašanja specifičan je za psihološki inertne pojedince, koji često pokazuju manjak interesa za inovacije i dodatna učenja.

Uz to, nedostaje im inicijative za samostalno razmišljanje i istraživanje, a pritom ne iskorištavaju svoje pune potencijale i sposobnosti, nego se prepuštaju da ih nose struje koje trenutno vladaju u društvu, bez pretjeranog analiziranja i promišljanja. Inertne osobe se fokusiraju samo na misli i aktivnosti koje ih zanimaju. Nemaju široke interese, a nisu skloni aktivnostima koje im šire horizonte.

3. Ovisnost o drugima

U posljednjih nekoliko godina djeca su postala najvažniji “projekt” svojih roditelja. Neovisno o tome koliko su za nešto sposobni ili spremni, roditelji u njih ulažu svu svoju pažnju, vrijeme i financije očekujući da će im se to nekad u budućnosti vratiti. Nažalost, takvi roditelji često zanemaruju realnu kognitivnu i emocionalnu zrelost djece, pa ih tako dovedu u stanje pretjeranog oslanjanja na druge, što rezultira slabom sposobnosti brige o sebi, samostalnog razmišljanja i prosuđivanja te nošenja sa stresom.

U teškim životnim situacijama ovakvi pojedinci očekuju da drugi umjesto njih donose odluke i rješavaju probleme te im daju dodatne smjernice. Inertni pojedinci su u djetinjstvu vjerojatno imali nezdrav i pretjeran angažman roditelja, do te mjere da su roditelji predviđali svaku njihovu potrebu i ispunjavali svaku želju. Zbog toga su došli do toga da sami ne znaju što trebaju ili žele, a pritom i ne istražuju zašto stoje u mjestu.

Pročitajte članke:

• Helikopter roditelji: Psihologinja otkriva sve o ovom fenomenu koji je sve izraženiji
• Kako odgojiti mentalno snažno dijete?

4. Zaokupljenost vlastitim mislima

Inertni pojedinci često pribjegavaju vlastitim fantazijama i odvajanju od stvarnosti okupirajući se neobičnim i zanimljivim idejama. Ono što stvara probleme je činjenica da te ideje mogu postati realni i ostvarivi ciljevi, ali u stanju inertnosti neće doći do praktičnih akcija za njihovo ostvarenje, nego isključivo gubljenja vremena zbog kojeg će zaostati izvršavanje obveza, što može smetati okolini. 

Dugotrajni boravak u vlastitim mislima može dovesti do pretjerane zaokupljenosti sobom i manjka svijesti za druge ljude i svijet općenito. Zbog toga su inertni pojedinci skloni projekciji, odnosno pripisivanju vlastitih nedostataka i mana drugim ljudima optužujući ih da ne rade dovoljno ili da im nije stalo do njih. Time se psihički oslobađaju svojeg problema, a pritom očekuju da će drugi preuzeti kormilo i riješiti stvari umjesto njih.

5. Napuhano samopouzdanje

Inertni pojedinci su tijekom svojeg djetinjstva vjerojatno bili u potpunom fokusu okoline koja im je izgradila samopouzdanje zbog čega su i naučili da će drugi umjesto njih preuzimati uloge. Pritom ponekad mogu biti zahtjevni, prevrtljivi, neodgovorni i arogantni ne shvaćajući važnost vlastite samostalnosti u izvršavanju poslova. Očekujući pomoć i ugađanje od drugih, ne shvaćaju tuđe granice niti ih sami postavljaju. Želeći se zaštititi od vlastite bespomoćnosti i ravnodušnosti, od drugih očekuju ispunjenje želja i potreba, iako ih često ni sami nisu svjesni.

6. Ravnodušnost

Ravnodušnost je stanje u kojem osoba nema želju ili potrebu koju bi željela zadovoljiti, kao niti vrijednost koju bi htjela potvrditi ili obraniti. Ponašajna posljedica ravnodušnosti može biti psihološka nepokretnost, odnosno inertnost, stanje u kojem osoba nema željeni cilj prema kojem bi išla, ni neugodu od koje bi bježala. U stanju nedostatka vlastitih želja, osoba se ponaša u skladu sa željama drugih dominantnih ljudi u svojoj okolini, a često pribjegava i robotskom ponašanju, odnosno bespogovornom izvršavanju naredbi bez vlastitih ambicija. 

Navedeni problemi su blisko povezani s apatijom, stanjem u kojem osoba slabije opaža podražaje iz svoje okoline, slabije misli, nema osjećaja niti želja, nema interesa i zanemaruje svoje potrebe, odustaje od akcija i povlači se u sebe.

Pročitajte članak “Apatija – uzroci, simptomi i liječenje“.

Kako se aktivirati i smanjiti inertnost?

Dobra strana inertnosti je činjenica da se većinu vremena ne morate posebno naprezati, rješavati probleme ili se suočavati s odgovornostima – sve dok u jednom trenutku vrijeme ili viši autoriteti ne krenu nizati sankcije. Budući da inertni pojedinci imaju problema s planiranjem, organizacijom vremena i lošim strategijama suočavanja sa stresom, prvo ih je potrebno podučiti tim vještinama te povećati svijest o tome da neće moći doživotno navoditi druge da im upravljaju životom umjesto njih.

Pročitajte članak “Tehnike suočavanja sa stresom koje provjereno pomažu“.

Važno im je približiti realne i svakodnevne probleme s ciljem da ih sami mogu i znaju riješiti, što će svakako povećati samopouzdanje i smanjiti osjećaj bespomoćnosti u brizi za vlastitu ili tuđu dobrobit. Činjenica je da mentalno zdravlje inertnih osoba značajno trpi zato što ne znaju koje korake poduzeti kada se dogodi problem, kako ga riješiti i na koji način se postaviti u planiranju i organizaciji vremena.

S obzirom na to da inertne osobe brzo postaju preopterećene i tjeskobne kada se susreću s većinom zadataka ili odluka, često ih njihova tjeskoba dovede do osjećaja frustracije i ljutnje, zahtijevajući od drugih da im pomognu i pobrinu se za njih. Traženje psihološke pomoći i psihoterapijski rad na sebi je izuzetno važan za učenje zdravih i adekvatnih strategija suočavanja i boljeg upravljanja životnim ciljevima.

Pročitajte i članke:

• Razbijamo “tabu” odlaska psihologu: Evo kakva su iskustva onih koji su se odlučili za psihoterapiju
• Rad na sebi – kako započeti i koje su tehnike rada na sebi?

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Ne trebaju vam utezi!

12 vježbi s vlastitom težinom za izgradnju mišića

• Tomislav Stanić
• 4 min čitanja

• inertna osoba
• inertnost
• konformizam
• prokrastinacija
• psihološka ili mentalna inertnost
• ravnodušnost
• samopouzdanje
• savjeti