Kako odgojiti mentalno snažno dijete? Put do toga zahtijeva puno strpljenja! Veliku ulogu igraju negativne emocije, a evo i zašto

mentalno snažno dijete

Odgoj i briga za djecu su velike odgovornosti koje nemaju univerzalnog recepta. Roditeljstvo se značajno promijenilo u zadnjih nekoliko desetljeća, ako uzmete u obzir činjenicu da se i društvo globalno mijenja. Odgoj nekad i danas ima sve više jasnih razlika, a to najbolje mogu posvjedočiti roditelji koji svakodnevno nastoje pronaći odgovore na pitanje kako odgojiti mentalno snažno dijete, ali opet s druge strane sretno i samopouzdano dijete.

Mentalno zdravlje djece sve više dolazi u fokus stručnjaka i javnost, a roditeljima je više nego ikad dostupno mnogo materijala koji služe kao pomoć u roditeljstvu.

No, kada se dogodi problem, postavlja se pitanje je li kriv roditelj (jer nije na vrijeme adekvatno reagirao) ili dijete (njegov temperament i osobine ličnosti)?! Mnogi žele odgojiti mentalno snažno dijete, no put do toga zahtijeva puno strpljenja.

Pročitajte članak “Odgoj djece danas i nekad: Dogodio se veliki preokret u roditeljskim očekivanjima! Evo objašnjenja psihologinje“.

Kako odgojiti sretno dijete
FOTO: Shutterstock

Kako odgojiti sretno dijete?

Mentalno snažno dijete ne mora nužno živjeti u sretnim i savršenim okolnostima. Razvoj njegovih emocionalnih vještina je preduvjet za mentalnu snagu. Iz perspektive roditeljstva, najbolji mentalni trening za djecu sastoji se od umjerene discipline i beskrajne ljubavi.

Postoje razni stilovi roditeljstva u kojima se često nešto od toga zapostavlja ili previše naglašava, a pravo je umijeće pronaći dobar balans. Iz perspektive stručnjaka, mentalno snažna djeca imaju dobro razvijene socijalne i emocionalne kompetencije.

Djeca koja svakodnevno razvijaju radne navike i jasnu komunikaciju s roditeljima, osjećaju se sretnima, njihovo samopoštovanje i samopouzdanje je visoko, kao i povjerenje u roditelje.

Najveći problem kod roditelja je što ne mogu preživjeti kratkoročnu emocionalnu patnju svoje djece, odnosno što nastoje umjesto djece riješiti sve njihove probleme tako da im omoguće odrastanje bez ikakvih prepreka.

Primjerice, ako dijete dobije lošu ocjenu u školi jer nije učilo ni ozbiljno shvatilo svoj zadatak, nije zadaća roditelja umjesto djeteta prolaziti stres, rješavati testove ili pristajati na kojekakve oblike ponašanja kojima će dijete proći razred, upisati željenu školu ili fakultet i nastaviti dalje “bez muke”. Nažalost, to se sve češće događa jer je teže preživjeti prigovaranja iz okoline nego znati kako odgojiti uspješno dijete.

Jasno je da je roditeljska zadaća zaštititi svoje dijete, ali nema čovjeka koji barem jednom tijekom svojeg života nije doživio neki mentalni slom koji ga, na kraju krajeva, uči razvijanju novih psiholoških resursa za neke teže situacije.

Robert Louis Stevenson, škotski pisac i pjesnik, je jednom rekao:

U životu se ne radi o tome da dobijete dobre karte, nego o tome da loše karte dobro odigrate.
Mentalni trening za djecu
FOTO: Shutterstock

Svrha negativnih emocija u životu djece

Mnogi su počeli izbjegavati disforiju – osjećaje ljutnje, tuge i tjeskobe kao nešto što izravno vodi u depresiju ili neke druge mentalne probleme. Međutim, ove emocije imaju svoju pravu svrhu, a to je da nas napune potrebnom energijom za djelovanje i mijenjanje sebe i svijeta. U tome je problem i današnjih roditelja koji očajnički žele svoju djecu zaštititi od ovakvih i sličnih negativnih emocija misleći kako će im time osigurati sretan i bezbrižan život.

Negativne emocije ne trebamo doživljavati na dnevnoj bazi, no one nas ponekad mogu razviti do te mjere da neke životne probleme rješavamo vrlo jednostavno. Nošenje s negativnim emocijama je također važno kao i doživljavanje pozitivnih emocija.

Ako roditelji svoju djecu previše štite od negativnih emocija, znači da takva djeca nikad neće razviti potreban repertoar misli i akcija koje će ih obraniti kada se jednom nađu u negativnom raspoloženju i osjete bespomoćnost.

Mentalni poremećaji, nažalost, češće nastaju iz onog suprotnog stajališta koje je danas sve popularnije, a to je ono da djeca ne moraju ništa i da se umjesto njih sve može. Prvo suočavanje s problemom vodi u dalekosežne posljedice koje se projiciraju većinom u odrasloj dobi.

Djeca koja ne krenu na vrijeme razvijati radne navike i koja ne osjećaju nikakvu ulogu odgovornosti u svojoj primarnoj zajednici (obitelji), ali i sekundarnoj (školi), brzo padaju u beznađe, pasivnost i bespomoćnost što je povezano s razvojem depresije.

S druge strane, postoje i oni koji na nasilne načine traže pažnju, pa tako agresivnim i neprijateljskim stavom prema drugima zauzimaju dominantnu ulogu. Ovo nikako ne znači da su roditelji krivi za to, nego da je njihova uloga u ranom razvoju djece itekako važna kako bi se dijete samo naučilo suočavati s problemima i funkcionirati u svojoj zajednici.

Pročitajte članak “Agresivnost djece prema roditeljima – kako smiriti agresivno dijete?“.

Mentalno snažna djeca
FOTO: Shutterstock

Mentalno snažna djeca

U psihologiji mentalna snaga proučava se iz perspektive termina psihološke otpornosti. Psihološka otpornost se opisuje kao kvaliteta koja omogućuje ljudima da se uspješno razviju bez obzira na nedaće koje ih snalaze.

Iako još uvijek postoji rasprava o tome je li otpornost urođena kao crta ličnosti ili se ona može razvijati tijekom cijelog života, sve je više zagovornika koji tvrde da otpornost razvija te da je njezina uloga zaštitni faktor u životima djece.

Drugim riječima, ako roditelji preuzimaju “ulogu otpornosti” u djetetom životu, dijete je neće imati priliku razviti suočavanjem sa svakodnevnim izazovima primjerenima njegovoj dobi i sposobnostima. Neki autori tvrde da su dobra djeca ona koja “rade dobro, igraju se dobro, vole dobro i očekuju dobro”. Recimo da bi takva djeca bila sklonija optimizmu, vjerovanju u pravedan svijet, jasnom izražavanju vlastitih emocija te boljem povezivanju s drugim ljudima.

Mentalni odgoj zahtijeva od roditelja istraživanje i educiranje o emocionalnom i socijalnom razvoju djece, ali je i dalje najvažnija stvar znati slušati kada vam se dijete otvara i odluči povjeriti. Roditelji često, u silnoj želji da pomognu, prebrzo krenu donositi zaključke o ponašanju svoje djece bez da prije toga pokušaju komunikaciju prilagoditi i suosjećati.

“Razumijem kako se osjećaš, žao mi je jer ti je teško, tu sam za tebe ako me trebaš, spremna sam te slušati ako želiš razgovarati.” su riječi koje se rijetko izgovaraju u odnosu roditelj-dijete, pa onda i dijete osjeća da je roditelj daleko od njega, odnosno da ga neće razumjeti ako odluči podijeliti svoje probleme. I u ovom slučaju najvažniju ulogu ponovno igra – strpljenje, s obje strane.

Pročitajte članke:

Karakteristike mentalno snažne djece
FOTO: Shutterstock

Karakteristike mentalno snažne djece

Prema autorima stručne literature iz područja pozitivne psihologije, postoje određeni zaštitni faktori koji karakteriziraju psihološki otpornu djecu, a neki od njih su:

  • blag temperament u ranom djetinjstvu; prilagodljiva ličnost u kasnijem razvoju
  • dobre kognitivne sposobnosti, rješavanje problema i održavanje pažnje
  • samoefikasnost, samopouzdanost i pozitivno samoopažanje
  • osjećaj smisla u životu i razvijeno samopoštovanje
  • optimizam i pozitivno gledanje na život
  • dobra emocionalna samoregulacija
  • talenti koje pozitivno vrednuju i dijete i društvo
  • razvijeni bliski odnosi i opća privlačnost drugima
  • dobar smisao za humor.

Općenito, naglašava se autoritativno roditeljstvo u pozitivnoj obiteljskoj atmosferi kao ključan faktor razvoja mentalno snažne djece. Visoka toplina, jasna struktura, umjeren nadzor i disciplina te primjerena očekivanja su glavna obilježja takvog tipa roditeljstva.

Teško je, a i pomalo nezahvalno, drugima govoriti kako odgojiti djecu, posebno zato što se zapravo i svatko od nas rodio s točno onim vještinama s kojima može “preživjeti” u vlastitoj obitelji. S vremenom, obiteljski odnosi postaju sve zahtjevniji, a razne životne okolnosti ih ponekad pogoršaju ili pak poboljšaju.

Na kraju krajeva, volimo svoje obitelji i smatramo da je to jedna od najvećih vrijednosti u životu, koliko god ponekad bilo teško. Opet se sve svede na onu najvažniju kvalitetu – strpljenje.

Pročitajte i članke:

Članak objavljen:
  1. Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Naklada Slap: Jastrebarsko.
  2. Rijavec, M. i sur. (2008). Pozitivna psihologija. IEP-D2: Zagreb.
  3. Seligman, M. (2005). Optimistično dijete. IEP – D2: Zagreb.

 

Ocijenite članak

5 / 5   3

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu