Agresivno ponašanje je definirano kao društveno neprihvatljivo ponašanje s ciljem nanošenja psihičke ili fizičke boli drugima.

U objašnjavanju agresivnosti, razlikuju se dvije temeljne kategorije – neprijateljska agresija, koja proizlazi iz ljutnje i usmjerena je na nanošenje psihičke ili fizičke boli te instrumentalna agresija, kojom se nastoji doći do nekog drugog cilja, a ne nanijeti bol.

Agresivnost se u obiteljskom proučavanju najčešće promatra i analizira kod roditelja. Međutim, mnogi zanemaruju onu drugu stranu, a ona uključuje agresivnost djece prema roditeljima. Iako će nekima zvučati nevjerojatno da dijete vrši agresiju nad vlastitim roditeljima, nekima je, nažalost, to svakodnevica.

Agresivnost se kod djece može uočiti već u 4. ili 5. godini života, a s 10 – 12 godina nasilje prema roditeljima može dosegnuti svoj vrhunac. Agresivnost djece prema roditeljima je ipak najčešća u 16. ili 17. godini života, odnosno za vrijeme puberteta. Uzroci mogu biti različiti, ali važno ih je otkriti kako bi se agresivno ponašanje moglo iskorijeniti.

Uzroci agresivnosti kod djece

Pravi uzrok agresivnosti djeteta prema roditeljima je teško otkriti zato što je on obično skriven ispod brojnih problema, nezadovoljstava i frustracija. Isto tako, uzroci agresivnosti kod djece se razlikuju ovisno o djetetovoj dobi.

Međutim, ono što je sigurno, neugodni osjećaji koje djeca osjećaju u pozadini agresivnosti su uglavnom kod sve djece isti, a to su:

• frustracija,
• nezadovoljstvo,
• nesigurnost,
• osjećaj pritiska,
• nestabilnost,
• iritiranost,
• ljutnja.

Djeca također mogu biti agresivna zbog nezadovoljenih fizičkih potreba, odnosno kad su gladna, žedna, umorna, bolesna ili osjećaju neku drugu bol. 

Kako se djeca nauče agresivno ponašati?

Mnogi roditelji se zaprepaste kada dožive situaciju u kojoj je njihovo dijete agresivno. Tada obično imaju tisuću razloga koji se vežu uz to da ne znaju odakle njihova djeca znaju takve agresivne aktivnosti te da se oni nisu nikad agresivno ponašali prema djeci niti su djeca kad kod njih mogla uočiti agresivno ponašanje.

Naime, djeca susreću mnoge simboličke ili stvarne modele od kojih uče agresivnost. Učenje agresivnog ponašanja zbiva se u interakciji pojedinca i socijalne okoline, ali i putem socijalnog modeliranja pri kojemu se promatra ponašanje i njegove posljedice kod simboličkih ili stvarnih modela.

Simbolički modeli su obično neki nestvarni likovi iz crtića ili časopisa s kojima se djeca poistovjećuju, a stvarni modeli su osobe koje djeca susreću u svojoj okolini, a to su prvenstveno roditelji, skrbnici, odgajatelji, braća i sestre, prijatelji i mnogi drugi.

Ono što nas sve iznova iznenadi jest upravo ta dječja nevjerojatna brzina i lakoća učenja svega što vide i uoče oko sebe. Svi znamo da je većina svjetski vrhunskih sportaša svoje treniranje i vježbanje sporta započela još u ranom djetinjstvu, a i mnogi drugi stručnjaci će potvrditi da dječji mozak u razvoju najbolje i najbrže prima, pohranjuje, pamti i obrađuje informacije iz vanjskog svijeta.

Nažalost, djeca uče i ono loše ako su tome često izloženi ili ako uoče da je neki cilj postignut zahvaljujući takvom ponašanju. Naime, ako je agresivno ponašanje uspješno i nagrađeno, veća je vjerojatnost ponovnog korištenja tog ponašanja u budućim sličnim situacijama.

To znači da ako dijete dobije što hoće zahvaljujući agresiji, budite sigurni da će opet pokušati nešto dobiti na isti način jer se uvjerilo da funkcionira. Međutim, pravilno kažnjavanje agresivnog ponašanja smanjuje takvo ponašanje, stoga je roditeljska reakcija na prvo agresivno ponašanje djeteta ključna!

Agresivnost male djece prema roditeljima

Važno je spomenuti da agresivnost kod male djece (do 6. ili 7. godine života) nije isto što i agresivnost kod djece školske dobi.

Naime, mala djeca još uvijek ne znaju kako na neki način izraziti pojedine želje i potrebe. Na primjer, ako Vas malo dijete udari i zatim se nasmije, moguće je da je to njegov način da Vas pozove na neku igru. Međutim, ako se agresivno ponašanje nastavlja i u drugačijim okolnostima i situacijama, u pitanju su neki od navedenih uzroka.

Djeca se ne znaju nositi s preplavljujućim neugodnim osjećajima koja ih znaju obuzeti kada je njihova radnja naglo prekinuta ili kada ju nije moguće izvesti (npr. kada mu kažete da mora prekinuti igranje jer je vrijeme za spavanje). U tim trenucima se javlja nezadovoljstvo i ljutnja, neugodne emocije koje mogu snažno utjecati na cjelokupno ponašanje osobe.

Malo dijete se u tom trenutku mora obraniti, pokazati svoj stav i izraziti svoje neslaganje, a s obzirom na to da se ne zna nositi s takvim emocijama jer drugačije nije naučilo, agresija u bilo kojem obliku je na neki način očekivan odgovor.

Ta agresija se kod male djece može izraziti na različite načine – vikanjem, udaranjem, štipanjem, ugrizima, glasnim plakanjem itd. Djeca prvenstveno reagiraju na fizičke načine, a to znači da je pokret njihov primarni način funkcioniranja.

Čim prije otkrijete pravi uzrok agresivnog ponašanja djeteta, prije ćete shvatiti što je u pozadini takvog ponašanja jer dijete teško verbalizira svoje osjećaje. Uzmite u obzir da je takvo ponašanje često i poziv u pomoć jer se dijete ne zna nositi s takvim emocijama, stoga je nužno biti oprezan i svjestan ozbiljnosti problema.

Agresivnost kod djece u pubertetu

Agresivnost kod djece u pubertetu je puno veći problem od agresivnosti male djece zato što se u ranoj dobi lakše može utjecati na takvo ponašanje i spriječiti ga. Međutim, djeca tinejdžeri koji su ušli u pubertet se mogu agresivno ponašati zbog različitih razloga.

Ponekad je to preslikavanje roditeljskog ponašanja, a ponekad su u pitanju psihološko-patološki problemi koji uzrokuju emocionalnu nestabilnost, nesigurnost i osjećaj pritiska. Uz to, pubertet nosi razne poteškoće dokazivanja vršnjacima, prilagođavanja društvenim pravilima i zahtjevima te učenja novih društvenih pravila. Prijatelji su obično najvažniji u djetetovom životu i sve što djeca tada žele je svidjeti se drugima i osjetiti prihvaćanje.

Nažalost, djeca su danas pod različitim negativnim utjecajima koja im izokreću prave moralne vrijednosti. Društvo u kojem živimo nam svakodnevno prikazuje razne slučajeve nasilnika i agresivnih kriminalaca koji uvjerljivo šalju poruke da se nasiljem postižu mnogi ciljevi.

Još k tome, uloga roditelja i djeteta je često obrnuta jer djeca roditeljima postavljaju granice, zahtjeve, rokove i naredbe koje roditelji slušaju zbog straha, želje za udovoljavanjem djetetu ili tzv. roditeljske ljubavi. No, je li to zaista prava roditeljska ljubav? Nažalost, takva ljubav čini samo više štete nego koristi, jer dijete samo određuje što smije, a što ne smije.

Roditelji djetetu često služe kao „bankomati“ koji osiguravaju materijalne stvari i financijsku sigurnost. Međutim, ono što takvom djetetu treba je sve samo ne materijalno i financijsko. Što god da im osigurate, djeca nikad nisu zadovoljna i traže još više. To znači da je u pitanju dublje nezadovoljstvo kojemu je uzrok nešto puno ozbiljnije.

Kako smiriti agresivno dijete?

Roditelji koriste različite strategije kako bi smirili vlastito agresivno dijete, a svakako je bolje nekako reagirati nego dopustiti djetetu da radi što hoće i koliko hoće. Ponekad su u pitanju mali ispadi ili kratkotrajne faze koje nestaju nakon što djetetu dovoljno jasno i ozbiljno iznesete moguće posljedice takvog ponašanja.

Važno je pritom ne biti nasilan, ljutit, uznemiren ili frustriran. Nemojte djetetu pokazivati iste emocije koje ono pokazuje Vama, nego mu sve recite smireno i u ljubavi. Imajte na umu da oni uče iz Vaših postupaka i da ste vjerojatno Vi model kojega imitiraju, pogotovo ako su u pitanju mala djeca.

Djeca u pubertetu često imaju veći problem u pozadini agresivnog ponašanja. U tom bi slučaju iskren i ozbiljan razgovor trebao biti prva strategija koju biste trebali pokušati provesti. Uzmite u obzir da će razgovor najteže biti započeti jer Vas dijete neće htjeti slušati, zato budite smireni i odnosite se prema njemu kao prema odrasloj osobi, kao što ono zaista i jest. Budite mu prijatelj i pitajte što ga muči jer se brinete za njega i želite pomoći.

Kada koristiti kaznu za agresivno ponašanje djeteta?

Ako zaista ništa ne funkcionira mirnim i blagim putem, roditelji ponekad moraju posegnuti za onim što mnogi rade prije razgovora (što nikako nije preporučljivo), a to je – kazna. Kazna nije uvijek toliko loša ako je realna i ako njome upućujete na loše ponašanje djeteta, a ne na njega kao lošu osobu.

S druge strane, kazna kao posljedica koja smanjuje vjerojatnost određenog ponašanja, može umanjiti učinak agresivnog ponašanja na razvoj istog kod pojedinaca. Pri tome, valja uzeti u obzir i jačinu kazne jer prijetnja blagom kaznom može u većoj mjeri smanjiti agresivno ponašanje, nego što to može učiniti stroga kazna.

Naime, bolje je zadati blažu kaznu, nego strožu pa je kasnije ublažavati ili ulaziti u nove konflikte zbog nerealnog kažnjavanja jer se kod djeteta javlja protuefekt od kojega se agresivno ponašanje može samo pogoršati. Isto tako, kaznom se ne smije kažnjavati dijete kao osobu nego isključivo njegovo agresivno ponašanje.

Ono što morate imati na umu jest da morate reagirati na agresivno ponašanje! Ako ga zanemarujete ili radite ono što dijete želi udovoljavajući mu na sve moguće načine, dajete mu do znanja da nema ništa loše u njegovom ponašanju, a to nikako ne biste smjeli.

Usvojite i naučite prave strategije rješavanja agresivnog ponašanja, a to su prvenstveno smiren razgovor koji svakako mora uključivati moguće posljedice njegovog ponašanja te realna i blaga kazna koja mora slijediti odmah nakon agresivnog ponašanja jer će zadavanje kazne tek nakon nekog vremena rezultirati smanjivanjem njezine učinkovitosti.

Fizičko kažnjavanje agresije – zašto ga treba izbjegavati?

Fizičko kažnjavanje djece je potpuno neprihvatljiva odgojna metoda koja je i zakonom zabranjena. Međutim, nekim roditeljima to ništa ne znači jer smatraju da zakon nema nikakve veze s njihovim odabirom odgoja djeteta.

Iako neki roditelji tvrde da takvo “odgajanje” daje rezultate, dugoročno se stvara veliko nepovjerenje između djeteta i roditelja zato što Vas se dijete boji.

Ulijevanje straha i boli djetetu za neko neprimjereno ponašanje je potpuno neučinkovito pogotovo ako mislite da ćete nakon toga takvo ponašanje iskorijeniti. Nažalost, napravit ćete potpuno suprotno. Dijete će ponoviti isto ponašanje čim Vas nema, a Vaša pojava će kod djeteta rezultirati bijegom i zatvaranjem u sebe. 

Jedna od čestih predrasuda fizičkog kažnjavanja je ta da mnogi tvrde kako su i sami doživjeli batine od svojih roditelja pa su ipak ispali normalni. Recimo da jesu, ali se sigurno rado ne prisjećaju tih trenutaka plača i boli.

Imajte na umu da djeca najviše uče od svojih roditelja. Ne možete od njih tražiti da daju nešto što nisu od Vas primili. Ako očekujete da se dijete ispriča za neprimjereno djelo, pokažite mu kako se to radi. Nasilje rezultira nasiljem, a fizičko kažnjavanje djece može rezultirati samo agresivnim pojedincima u odrasloj dobi.

Zaista postoje efikasnije kazne za neodgovorno ponašanje koje uopće nisu fizičke i koje ne kažnjavaju dijete kao osobu nego samo njegovo ponašanje. Morate samo imati puno strpljenja s djecom, a dugoročno ćete dobiti puno bolje rezultate.

Roditeljske strategije za smanjivanje agresivnog ponašanja djece

Postoje različite strategije za smirivanje agresivne djece, a kao što je svako dijete različito, tako i svaka strategija ne može odgovarati baš svakom djetetu. Pokušajte shvatiti što dijete svojim ponašanjem želi reći, a pritom svakako koristite sljedeći strategije:

• Postavite jasne granice djetetovog ponašanja. Smireno, strpljivo i s ljubavlju držite postavljene granice u neprihvatljivom ponašanju djeteta.
• Pokušajte otkriti pravi uzrok agresije djeteta. Probajte razgovarati s njim kao s prijateljem i odraslom osobom koja ima svoje probleme, ali ih očito ne zna ili ne može verbalizirati.
• Pomozite djetetu u verbalizaciji problema i stvari koje ga muče.
• Kod kažnjavanja budite dosljedni i koristite kaznu isključivo ako razgovor ne pomaže. Pritom uzmite u obzir sva obilježja pravilne kazne koja su spomenuta u ovom članku.
• Nemojte djetetu govoriti da je loše i zločesto kada se agresivno ponaša, nego objasnite da je njegovo ponašanje loše i neprihvatljivo, a pritom mu objasnite zašto tako da Vas može razumjeti.
• Vlastitim primjerom svakodnevno pokazujte djetetu poželjne načine rješavanja problema.
• Pokušajte predvidjeti situacije u kojima bi se dijete moglo agresivno ponašati i pritom budite spremni smireno i dosljedno reagirati.
• Pružajte djetetu ljubav svaki dan i imajte na umu da ono često nije svjesno posljedica svojega ponašanja, stoga biste mu ih Vi trebali posvijestiti.
• Ponekad nagradite poželjno ponašanje, ali ne materijalno, nego pohvalom, zagrljajem ili poljupcem.
• Ako smatrate da je potrebno potražiti stručnu pomoć za djetetovo agresivno ponašanje, javite se psihologu, školskom pedagogu, socijalnom pedagogu, razredniku, liječniku opće prakse ili nekoj drugoj osobi za koju smatrate da bi sa stručne strane znala procijeniti uzroke problema i raditi s djetetom na rješavanju agresivnog ponašanja.

Istraživanje agresivnosti djece prema roditeljima u Hrvatskoj

Iako je ova tema jako rijetka u istraživačkim radovima, pogotovo u Hrvatskoj, nedavno je provedeno istraživanje koje se vezalo upravo uz dječju agresiju prema roditeljima. Rezultati su zapravo pokazali zaprepašćujuće podatke, a to je da je čak u 16% slučajeva obiteljskog nasilja žrtva bila upravo roditelj.

Oko 16% roditelja najčešće doživljava psihičko nasilje od strane djeteta, a to je najčešće u jednoroditeljskim obiteljima gdje su žrtve najčešće majke. Naime, učestalost agresivnog ponašanja djece prema majkama u jednoroditeljskim obiteljima je čak 29%, što znači da je praktički svaka treća samohrana majka izložena nasilju od strane svojega djeteta.

Tjelesno nasilje trpi oko 5% roditelja, ali ni ta brojka nije zanemarujuća. Ono što je zabrinjavajuće kod tjelesnog nasilja je to što među djecom koja tuku oca i majku prevladaju djevojčice. Ove podatke moramo shvatiti ozbiljno i uzeti u obzir koliko je agresivnost djece prema roditeljima prisutna i ozbiljna.

Kako agresivnost u medijima utječe na djecu?

Mediji i dječja televizija suoblikuju dječje ponašanje. Gledajući animirane serije oni intenzivnije doživljavaju svijet oko sebe te razvijaju brojne načine socijalizacije. Istraživanja pokazuju da jedna prosječna dječja televizijska emisija u trajanju od jednoga sata u prosjeku prikazuje 26 scena nasilja.

Stoga, učestalost i trajanje agresivnih scena također mogu doprinijeti razvoju agresivnosti u određenom smjeru. Često gledanje nasilja na televiziji je povezano s gledateljevom spremnosti na agresivnost te se uz to oblikuju i stavovi prema agresiji.

Čak 39% programa za djecu sadržava nasilne sadržaje, a brojna istraživanja su pokazala da 78% televizijskih programa ne sadrži kaznu ili kajanje zbog agresivnosti. Djeca koja su izložena većoj količini nasilja na televiziji postaju sklonija većem iskazivanju nasilja u adolescentskoj i odrasloj dobi.

Stoga bi bilo dobro da imate nadzor nad dječjim provođenjem vremena pred ekranima zato što se ovo područje istraživanja agresivnosti pokazalo točnim i izrazito važnim, a medijska pismenost je još uvijek premala kod većine hrvatskih građana. Osvijestite si važnost medija u djetetovom životu i reagirajte na vrijeme! 

• agresija
• agresivnost
• djeca
• dječja agresija
• kazna
• psihologija
• tjelesno nasilje
• zdravlje djece