Menopauza je životno razdoblje u kojem većina žena (barem u razvijenom dijelu svijeta zbog produljenog životnog vijeka) provede najmanje trećinu svojeg života.

Menopauza ili klimakterij je trajan prestanak menstrualnog ciklusa, tijekom kojeg se mogu pojaviti (ali i ne moraju) brojni klinički simptomi poput valunga (naleti vrućine), noćnog znojenja, nesanice i sl., te u tom slučaju govorimo o klimakterijskom sindromu.

Iako je hormonska terapija najučinkovitija, zbog objektivnih (kontraindikacije, nuspojave) i drugih razloga, dio pacijentica za navedene smetnje pokušava pronaći najbolje biljne tablete za menopauzu koje bi im pomogle sanirati simptome koje osjećaju.

Najbolje biljne tablete za menopauzu

U nastavku ćemo razmotriti koje su to biljne tablete za menopauzu, odnosno koji su to preparati koji bi potencijalno mogli pomoći ženama s klimakterijskim sindromom.

Fitoestrogeni

Jedne od najpoznatijih molekula za klimakterijski sindrom su fitoestrogeni. Fitoestrogeni su zajednički pojam za nekoliko različitih biljnih molekula kojima je zajednička karakteristika da njihovi aktivni metaboliti imaju kemijske sličnosti s estrogenima (ženskim spolnim hormonima).

U ovu skupinu spadaju lignani te prije svega izoflavoni iz soje i crvene djeteline koji se u praksi danas najčešće i koriste za ovu svrhu.

To se posebno ističe u menopauzi kada razina estrogena značajno opadne u organizmu.

Drugim riječima, prema svojem djelovanju, fitoestrogeni pokazuju estrogensko djelovanje, odnosno mogu se vezati na estrogenske receptore i djelovati kao agonisti (slično estrogenu, kada je razina estrogena u organizmu niska) ili antagonisti (suprotno estrogenu, kada je razina estrogena u organizmu još uvijek visoka).

Oni su naravno mnogo slabiji od prirodnih estrogena, lako se razgrađuju i ne pohranjuju se u tkivu, ali ipak mogu postići određene učinke.

Upravo zbog navedenih razloga te zbog potencijalnog pozitivnog učinka fitoestrogena na valunge i menopauzalne tegobe su danas popularne biljke poput soje (Glycine max, Fabaceae) i crvene djeteline (Trifolium pratense, Fabaceae).

Zanimljivo je da, primjerice, japanske žene koje često konzumiraju soju rjeđe prijavljuju valunge u odnosu na žene na tzv. zapadu.

Sama istraživanja o fitoestrogenima uglavnom daju mješovite rezultate. Naime, neka klinička ispitivanja pokazuju blago smanjenje učestalosti valunga kod žena koje uzimaju izoflavone soje u odnosu na placebo.

Konkretno, metaanaliza studija iz 2016. godine je pokazala da primjena kombiniranih i pojedinačnih dodataka s fitoestrogenima može dovesti do blagog smanjenja učestalosti valunga i vaginalne suhoće, ali nije zabilježeno značajno smanjenje noćnog znojenja.

Ipak, zbog općenito nedostatne kvalitete dostupnih istraživanja, autori naglašavaju potrebu za daljnjim, metodološki rigoroznijim studijama kako bi se pouzdano procijenio učinak biljnih i prirodnih pripravaka na zdravlje žena u menopauzi.

S druge strane, Cochrane analiza je 2013. godine došla do zaključka kako nema uvjerljivih dokaza da dodaci s fitoestrogenima učinkovito smanjuju učestalost ili jačinu valunga i noćnog znojenja kod žena u peri– ili postmenopauzi.

Međutim, autori isto tako zaključuju kako učinci pripravaka koji sadrže koncentrate genisteina (jedan od izoflavona soje) zbog iskazanog potencijala ipak zahtijevaju daljnja istraživanja.

Sveukupno, kada rezimiramo dostupne dokaze, izoflavoni soje mogu biti od koristi kod pojedinih simptoma, iako klinička istraživanja pokazuju da je njihov učinak najčešće umjeren.

Iako su podaci o nuspojavama ograničeni, čini se da su sojini ekstrakti općenito sigurni za kratkotrajnu primjenu. Međutim, dugotrajno korištenje sojinih pripravaka koji sadrže fitoestrogene može biti povezano s mogućim zadebljanjem sluznice maternice (endometrija).

Dakle, uputno je konzultirati se sa zdravstvenim djelatnikom u vezi rizika, benefita, ali i duljine korištenja ovakvih preparata.

Isto tako, trenutni dokazi pokazuju da je konzumacija sojine hrane sasvim sigurna za žene koje su imale karcinom dojke ili su u povećanom riziku za njegov razvoj.

No, sigurnost dodataka prehrani koji sadrže sojine izoflavone kod takvih žena još uvijek nije jasno utvrđena te je ipak potrebna konzultacija s odabranim onkologom.

Slično kao i kod soje, prema analizi studija iz 2015., izoflavoni crvene djeteline mogu dovesti do manje učestalosti valunga u usporedbi s placebom, iako ta razlika prema autorima nije dosegnula statističku značajnost.

Simptomi vaginalne suhoće i atrofije pokazali su značajno poboljšanje pri dozi od 80 mg ekstrakta crvene djeteline, dok je učinak na psihološko stanje, spolne tegobe i poremećaje spavanja bio manji.

Autori studije su zaključili da crvena djetelina može smanjiti učestalost valunga, osobito kod žena s izraženim simptomima (≥ 5 dnevno) te da može ublažiti i druge menopauzalne tegobe, no svakako su potrebna daljnja, kvalitetno provedena klinička istraživanja.

Kao i kod soje, s obzirom na trenutne dokaze, možemo zaključiti kako i kod crvene djeteline određeni učinci postoje (ovisno o simptomu), iako prema nekim studijama isti znaju biti skromni.

Ekstrakti crvene djeteline primjenjivani su u kliničkim studijama i do tri godine, bez zabilježenih značajnijih sigurnosnih problema.

Ipak, još uvijek postoje određene zabrinutosti od dijela stručnjaka da crvena djetelina, kao i ostali preparati koji sadrže fitoestrogene, može potencijalno štetno djelovati na hormonski osjetljiva tkiva te je u tom smislu potreban oprez te svakako konzultacija s ljekarnikom ili liječnikom.

Cimicifuga (Cimicifuga racemosa, Ranunculaceae)

U konkurenciji za najbolje tablete za menopauzu, barem kada govorimo o biljnim preparatima je i popularna cimicifuga. Za razliku od crvene djeteline i soje, cimicifuga ne djeluje estrogenski. Naime, in vitro ispitivanja su pokazala da se ne veže izravno na estrogenske receptore.

Mehanizam nije potpuno poznat, međutim pretpostavlja se da djeluje putem centralnih mehanizama – moguće modulacijom serotoninskih puteva u mozgu.

Osim toga, u biljci su pronađeni različiti triterpenski glikozidi i druge tvari koje bi mogle imati antioksidativni i protuupalni učinak. Ipak, još uvijek nismo sigurni kako djeluje sama cimicifuga kod simptoma klimakterijskog sindroma.

Dokazi o učinkovitosti cimicifuge u ublažavanju menopauzalnih simptoma su ipak neujednačeni. Iako je riječ o jednom od najčešće korištenih biljnih pripravaka za valunge i druge klimakterijske tegobe, rezultati znanstvenih istraživanja nisu dosljedni.

Cochraneova analiza iz 2013. godine, koja je obuhvatila više od dvije tisuće žena, zaključila je da nema dovoljno dokaza da bi se cimicifuga mogla preporučiti kao učinkovit tretman za simptome menopauze.

Ni kasnija metaanaliza iz 2016. nije pronašla značajnu prednost u odnosu na placebo. Slično tome, stručne organizacije poput Američkog udruženja ginekologa (ACOG) i Sjevernoameričkog društva za menopauzu (NAMS) zauzimaju oprezan stav te navode da su biljni pripravci, uključujući cimicifugu, vjerojatno od male koristi u liječenju simptoma.

S druge strane, sustavna analiza iz 2017. godine, koja je obuhvatila 47 kliničkih studija s više od osam tisuća žena pokazala je da je cimicifuga bila učinkovitija od placeba u smanjenju valunga, premda ne i bolja od niskih doza hormonske terapije (estradiol s progestinom).

Najbolje rezultate pritom su davali standardizirani ekstrakti cimicifuge, kakvi su registrirani kao biljni lijekovi u Europi.

Cimicifuga se smatra generalno sigurnom biljkom, međutim potreban je oprez. Preporuka je korištenje do šest mjeseci, a zatim se sugerira ili prestanak ili kontrola zbog slučajeva hepatotoksičnosti koja se znala javiti u nekim slučajevima korištenja cimicifuge.

U konačnici, iako pojedina istraživanja sugeriraju određenu korist, cjelokupni dokazi ostaju kontradiktorni, a razlike u rezultatima vjerojatno proizlaze iz različitih oblika i doza korištenih pripravaka.

Stoga se cimicifuga može smatrati sigurnom (uz određen oprez), te potencijalno učinkovitom potporom u ublažavanju simptoma klimakterijskog sindroma.

Ostali preparati

Uz dosad navedene biljke, postoji još preparata koji potencijalno mogu pomoći kod klimakterijskog sindroma. Primjerice, odoljen (Valeriana officinalis) putem serotonergičkog sustava ublažava anksioznost i nesanicu koje se javljaju kao posljedica klimakterijskog sindroma.

Isto tako, biljka hmelj (Humulus lupulus), koju vjerojatno bolje poznamo po jednom poznatom alkoholnom piću, sadrži izoflavone i na taj način može djelovati na metabolizam estrogena.

Slično je sa sladićem (Glycyrrhiza species) te sve popularnijom biljkom macom (Lepidium meyenii, Lepidium peruvianum). Konopljika (Vitex agnus-castus) također potencijalno može pomoći djelovanjem na estrogenske i progesteronske receptore.

Gama linolenska kiselina iz ulja noćurka (Oenothera biennis) također potencijalno može pomoći, iako sam mehanizam nije do kraja jasan.

Možemo li onda reći koji su najbolji biljni preparati za menopauzu? Kako to obično biva, ne postoji jednoznačan odgovor. Brojni su individualni čimbenici na koje treba obratiti pažnju pri odabiru jednog od navedenih preparata.

Stoga, mudro bi bilo da se obratimo svojem ljekarniku ili liječniku po pitanju istog. Mnoštvo je izbora s jedne, a s druge strane svaka od ovih biljaka iako generalno sigurna može izazvati nuspojave. Isto tako, postoje situacije kada su i kontraindicirane.

Zato je ključna već spomenuta konzultacija s ljekarnikom i liječnikom, da se, uz uvid u terapiju i rizike, odabere standardiziran, provjeren i optimalan biljni pripravak, ili lijek na recept ako liječnik isti smatra nužnim zbog intenziteta simptoma.

Pročitajte i ove članke:

• Evo što očekivati od menopauze od 40. do 65. godine
• Menopauza ne mora biti muka: 5 promjena koji će vam poboljšati život
• 9 pitanja o menopauzi koja trebate postaviti ginekologu.

• biljne tablete za menopauzu
• najbolje biljne tablete za menopauzu
• najbolje tablete za menopauzu
• najbolji biljni preparati za menopauzu

Učitaj više izvora