Koliko puta ste u trgovini primili neki prehrambeni proizvod u ruke, a potom ga okrenuli kako biste pročitali popis sastojaka ili razmotrili deklaraciju? Jesu li vam svi sastojci bili poznati? Jeste li neke uopće mogli izgovoriti?

Znate li što nam govori npr. “udio masti” pa u nastavku “od čega zasićene masti”? Znate li zašto su sastojci navedeni baš određenim redoslijedom? Sve su to pitanja koja se tiču deklaracija na proizvodima. 

Što je deklaracija proizvoda? To je informativna tablica o udjelu nutrijenata u prehrambenom proizvodu koja nam govori o količini makronutrijenata, ali i soli. U popisu sastojka nalaze se svi sastojci koji čine taj prehrambeni proizvod. 

Deklaracija proizvoda – što bi trebala sadržavati?

Osim o nutritivnoj vrijednosti, deklaracija proizvoda daje informacije i o:

• roku trajanja
• upute o korištenju i pripremi proizvoda
• upozorenja o prisustvu mogućih alergena 
• specifične oznake (bio, organsko, bez glutena i sl)
• proizvođaču i porijeklu proizvoda. 

Prije nego što pojasnimo nutritivni dio tablice, evo nekih drugih pojašnjenja vezanih uz samu deklaraciju. Tako, što se tiče oznake roka trajanja proizvoda, možemo naići na informaciju “najbolje upotrijebiti do” i “upotrijebiti do“. 

Prva oznaka – “najbolje upotrijebiti do” – odnosi se na proizvode koji nisu toliko osjetljivi na kvarenje, odnosno promjene temperature i stajanje. To znači da će hrana oko tog roka trajanja zadržati svoje karakteristike poput okusa, teksture i mirisa. 

Takva oznaka se najčešće nalazi na žitaricama, smrznutoj hrani i visoko prerađenoj hrani poput grickalica i slatkiša. Druga oznaka – “upotrijebiti do” – odnosi se na osjetljivije namirnice s puno kraćim rokom trajanja, poput mliječnih proizvoda, dimljenog lososa i sl. 

Ovdje je preporuka konzumirati proizvode do toga roka trajanja, iako se može primijetiti da npr. jogurt možemo pojesti i dan nakon. Međutim, proizvođač do tog roka trajanja garantira zdravstvenu ispravnost proizvoda. 

Skladištenje proizvoda

Međutim, neki proizvodi, pored datuma roka trajanja, sadrže i informaciju da se proizvod nakon otvaranja, a bez obzira što je to bilo prije isteka roka trajanja, mora potrošiti u roku 2 – 3 dana. Primjerice, takve upute nalaze se na biljnim napitcima, mliječnim napitcima, fileu lososa i sl. 

Također, uz takvu informaciju sadrže i dodatnu uputu o skladištenju. Biljni napitak u tetrapaku npr. možemo držati na sobnoj temperaturi, ali nakon otvaranja mora se držati u hladnjaku i potrošiti unutar nekoliko dana. 

Upute o korištenju proizvoda najčešće se odnose na hranu koju je potrebno termički obraditi ili spremiti na neki drugi način. Odnosno, riječ je o proizvodima koji nisu odmah spremni za konzumaciju nakon otvaranja. Zanimljivo, neki proizvođači nude i prijedlog recepta na samoj deklaraciji. 

Informacije o alergenima

Deklaracija na prehrambenim proizvodima obavezno treba imati i informaciju o prisutnim ili moguće prisutnim alergenima. Naime, alergeni su objektivno bezopasni sastojci hrane, no mogu biti pogubni za osobe čiji imunološki sustav negativno reagira na te sastojke. 

Primjerice, osobama koje boluju od celijakije jedini lijek za njihovu bolest jest potpuno izbjegavanje proizvoda s glutenom, čak i u tragovima. To znači da sam proizvod ne mora u popisu sastojaka imati gluten, odnosno ne sadrži ga, ali je pakiran u istim uvjetima gdje i namirnice koje sadrže gluten. 

Čak i najmanja količina glutena, ne samo u hrani, već i u kozmetici, može naštetiti osobama s celijakijom. Međutim, i drugi alergeni mogu biti opasni za osobe koje pate od alergije na određene namirnice ili sastojke, a najčešći su:

• orašasti plodovi poput kikirikija, oraha ili lješnjaka
• jaja
• mlijeko, odnosno laktoza
• soja
• pšenica, odnosno gluten
• celer
• riba i morski plodovi 
• sezam
• gorušica. 

Etika proizvodnje

Nadalje, tu su i brojne oznake, najčešće s pripadajućim logom koje mogu upućivati da je proizvod:

• veganski (najčešće u obliku slova V sa zelenim listom na vrhu)
• vegetarijanski
• biološki ili organski proizveden (najčešće zelene boje)
• prekriženo klasje (upućuje da proizvod ne sadrži gluten čak ni u tragovima).

Međutim, neke oznake govore i o samoj etici proizvodnje tog proizvoda. Jedna od tih oznaka je “fairtrade“, koja govori o etici poslovanja, npr. da jamče pravednu cijenu, radnička prava, doprinose lokalnoj zajednici putem raznih projekata ili da su transparentni. 

Pojedini proizvođači keksa, odnosno slatkiša sadrže i oznaku “UTZ Certified cocoa“, a odnosi se na proizvodnju kakaa kao sirovine. Kakao najčešće dolazi iz manje razvijenih zemalja, a UTZ ili program poznat kao Rainforest Alliance Certified promovira održivost poljoprivrede te adekvatne uvjete za radnike na plantažama kakaa, ali i čajeva i dr. 

Osim toga, UTZ se odnosi na ekološku održivost i transparentnost. S obzirom na sve te navedene faktore, proizvodi s UTZ oznakom ponekad su cjenovno viši u odnosu na proizvode koji ne sadrže tu oznaku, ali su etički prihvatljiviji. 

Neke druge oznake odnose se na samu ambalažu i uputu za recikliranje. Sve slike koje se nalaze na pakiranju proizvoda često sadrže oznaku da je “slika simbolična“, odnosno daje primjer kako bi trebalo izgledati serviranje. 

Deklaracija prehrambenih proizvoda – popis sastojaka, natpisi i tablica

Sada možemo pobliže objasniti nutritivni dio ambalaže, odnosno deklaracije, a odnosi se na popis sastojaka, specifične natpise i samu tablicu. Krenimo najprije od popisa sastojaka. Udio sastojaka u prehrambenom proizvodu naveden je redoslijedom od najzastupnjenijeg do najmanje zastupljenog. 

Primjerice, razmotrimo običnu mliječnu i tamnu čokoladu. Na običnoj mliječnoj čokoladi prvi sastojak koji se navodi je šećer jer je on količinski najprisutniji. Kod tamne čokolade na prvom mjestu se nalazi kakao pa tek onda šećer. Ovo je ujedno jedan od načina kako razlikovati tamnu i mliječnu čokoladu. 

U popisu sastojaka, pored onih osnovnih poput brašna, šećera ili ulja, navedeni su i:

• aditivi (tvari koje poboljšavaju okus, miris, teksturu ili izgled hrane poput bojila, konzervansa ili pojačivača okusa)
• alergeni
• dodani vitamini ili minerali
• pomoćne tvari poput zgušnjivača ili emulgatora
• enzimi
• kvasci
• bakterije kod mliječnih proizvoda. 

Neke od navedenih tvari navode se kao E brojevi, a neki sastojci se kriju pod više različitih naziva. Primjerice, šećer u proizvodu nije naveden samo kao šećer, on može doći u raznim oblicima, kao što su:

• fruktoza
• razni sirupi – glukozno-fruktozni sirup, javorov sirup, ječmeni slad i sl.
• med
• agava nektar
• i dr. 

Više različitih oblika šećera pronalazimo u visoko procesuiranoj hrani poput slatkiša, grickalica, keksa, bombona i dr. Kako bi se smanjila količina dodanog šećera, sve više se koriste umjetna sladila. 

Što je manji broj sastojaka i što su nam poznatiji, takva hrana je vjerojatno kraćeg roka trajanja, sličnija svojem izvornom obliku, odnosno minimalno prerađena. U konačnici, tu je i sama deklaracija proizvoda, odnosno nutritivna tablica. 

Nutritivna tablica

U nutritivnoj tablici navodi se udio makronutrijenata i još nekih sastojaka na 100 g proizvoda. To ne znači da samo pakiranje sadrži 100 g proizvoda, može ga sadržavati manje, više ili jednako toj količini. 

Primjerice, ako smo kupili čokoladicu od 30 g i ako želimo znati koliko kalorija ima tih 30 g proizvoda, morat ćemo preračunati prema navedenim vrijednostima za 100 g proizvoda. 

Dakle, na 100 g proizvoda navodi se:

• energija, odnosno kalorijska vrijednost
• masti, koje se dalje dijele na zasićene i nezasićene
• ugljikohidrati, koji se dijele na šećer i eventualno umjetna sladila (npr. “od kojih polioli“)
• vlakna
• bjelančevine
• sol. 

Proizvod koji na 100 g sadrži oko 500 kalorija i više možemo smatrati vrlo energetski bogatim. Za masti je bitno da znamo koliko sadrže zasićenih masti jer njihov pretjeran unos, posebice putem slatkiša, grickalica ili fast fooda, može narušiti zdravlje. 

Već oko 20 g zasićenih masti dnevno smatra se višim unosom. To, naravno, ovisi o brojnim faktorima. Primjerice, 100 g klasičnih keksa sadrži čak 15 g zasićenih masti. Posebice je osjetljiva kombinacija šećera i zasićenih masti koje pronalazimo, ne samo u slatkišima, već i u raznim krem namazima. 

To znači da nije šećer jedini sastojak koji trebamo pratiti i njemu stalno pripisivati debljanje iz slatkiša. Najveću kalorijsku vrijednost proizvodima daju upravo masti, a jedan krem namaz na 100 g sadrži čak 31 g masti, što je i logično kako bi se postigla mazivost proizvoda. 

Šećere pak ubrajamo u ugljikohidrate pa se oni još posebno navode. Preporuka za dnevni unos šećera je oko 30 g. Tako jedan krem namaz na samo 50 g sadrži već tu količinu šećera. 

I u konačnici, sol se navodi kako bi se kontrolirao unos soli. Poznato je da unosimo previše soli, iako je ona važna za zdravlje, ali u normalnim količinama. Dnevno bismo trebali unijeti manje od pet grama soli, što odgovara otprilike jednoj čajnoj žličici. Visok udio soli sadrži npr. čips, i to oko dva grama soli na 100 g proizvoda. Neki krekeri sadrže i više od dva grama soli na 100 g proizvoda.

Osim prikaza nutritivnih vrijednosti na 100 g proizvoda, neki proizvođači pored osnovne tablice navode i tablicu vrijednosti prema preporučenoj porciji. 

Najčešće se preporučena porcija izračunava prema dnevnom unosu od 2.000 kalorija za odraslu osobu. Primjerice, zamislimo da smo kupili nutritivno bogatiju verziju keksa. U tablici pored glavne navodi se tablica za preporučeni unos od npr. 50 g tog proizvoda dnevno, a s obzirom na ukupni unos od 2.000 kalorija.

To znači da su već preračunate kalorije, makronutrijenti i sol za tu količinu prehrambenog proizvoda. Ovo je zapravo korisno kako bismo barem približno dobili dojam koliko je normalno pojesti tog prehrambenog proizvoda dnevno, iako se to razlikuje od osobe do osobe, budući da je prehrana uvelike individualna. 

“Nutri score“

Vjerojatno ste primijetili, pored svega, da deklaracija proizvoda sadrži i tzv. “nutri score” prikazan velikim tiskanim slovima “ABCDE“. Ovo se na prvu čini korisno osobama koje ne znaju čitati deklaracije i ne znaju koje su normalne vrijednosti pojedinih sastojaka s aspekta zdravlja. Tako bi proizvod koji ima istaknuto slovo A trebao biti nutritivno bogat i za relativno češću konzumaciju.

Isto tako, na “nutri score” skali zelena boja označava proizvod koji više odgovara opisu A oznake, odnosno nutritivno bogatiji proizvod, a crvena boja više odgovara opisu pod slovom E, odnosno prema slovu E. 

Međutim, taj “nutri score” nam ne govori sve o samom proizvodu. I dalje treba čitati popis sastojaka i deklaraciju, pogotovo one osobe koje pate od alergija na hranu ili moraju biti na određenom režimu prehrane u skladu sa svojim zdravstvenim ili drugim ciljem. 

Specifični natpisi

U konačnici dolazimo i do specifičnih natpisa na proizvodu zbog kojih automatski donosimo odluku o kupnji i preskačemo gledanje sastojaka ili nutritivne tablice. Tako pojedini proizvodi, posebice tzv. fitness prehrambeni proizvodi često imaju na vidljivom mjestu istaknutu količinu proteina. 

Ovdje kupci ponekad prevare sami sebe jer je količina proteina najčešće istaknuta za cijelo pakiranje koje može biti npr. 250 g, a ne za količinu od 100 g. Dakle, u nutritivnoj tablici provjerite na koju količinu se odnosi istaknuta gramaža proteina. 

Drugi popularni natpis odnosi se na “bez dodanog šećera“. Dodani šećer je onaj koji se dodaje prilikom industrijske proizvodnje, odnosno ta namirnica ga ne sadrži kao prirodno prisutnog. Međutim, namirnica i dalje može imati prirodno prisutne šećere te dodane umjetne zaslađivače. 

Dakle, u tablici će se vjerojatno navesti količina šećera s posebnom zvjezdicom koja vodi na objašnjenje da je riječ o prirodno prisutnom, a ne dodanom šećeru. Ispod šećera vjerojatno će stajati i količina dodanih sladila umjesto šećera. 

To najčešće viđamo kod mliječnih, proteinima bogatim proizvodima poput proteinskih napitaka ili pudinga, ali li kod tzv. zdravijih verzija keksa. Ono što treba imati na umu je da nemaju sva umjetna sladila beskalorijsku vrijednost. 

To vidimo ponovno po nutritivnoj tablici i udjelu kalorija na 100 g proizvoda. Primjerice, tako možemo vidjeti da obična mliječna čokolada sa šećerom ima približno jednak udio kalorija na 100 g kao i tamna čokolada ili čokolada sa sladilima, a bez šećera. 

Ovdje se radi o tome samo da se smanji unos klasičnog šećera, ali ne i kalorija. Takvi proizvodi su pogodni za specifične prehrambene skupine poput dijabetičara ili osoba koje se bore s inzulinskom rezistencijom, no ponovno treba proučiti vrste sladila i njihov utjecaj na glikemiju. 

Zaključno, evo nekoliko savjeta kako kupovati prehrambene proizvode, a da ste sigurni da jedete kvalitetnu i nutritivno bogatu hranu. Ovo vrijedi za osobe koje smiju jesti sve, a oni koji moraju biti oprezni u vezi prehrambenih proizvoda zbog zdravstvenog stanja trebaju dodatnu edukaciju. 

Da biste jeli što kvalitetniju i nutritivno bogatu hranu, birajte proizvode koji imaju:

• što manji popis sastojaka
• što nižu kalorijsku vrijednost na 100 g (npr. ne višu od 350 kalorija)
• što manji udio soli (proizvod koji ima više od jedan gram soli bogat je solju)
• što manji udio zasićenih masti (npr. ispod 2 – 3 g zasićenih masti)
• što veći udio vlakana (idealno pet grama ili više na 100 g; vlakna se nalaze isključivo u biljnim namirnicama pa ih pojedine namirnice jednostavno nemaju)
• popis sastojaka koji je poznat 
• što kraći rok trajanja (npr. dajte prednost svježem mlijeku uz hladnjaka, a ne trajnom mlijeku na polici)
• što manji udio dodanog šećera (npr. birajte običan, a ne voćni jogurt).

Pročitajte i ove članke:

• Pravilna prehrana i individualne potrebe: Nutricionistica otkriva razlike i kako utvrditi svoje potrebe
• Analiza fitness prehrambenih proizvoda: Nutricionistica otkriva kada su isplativi i zašto ih ne bismo smjeli jesti svaki dan
• Negativne kalorije: Jeste li čuli za namirnice koje možete jesti u neograničenim količinama? Nutricionistica otkriva o čemu je riječ.

• deklaracija na proizvodima
• deklaracija prehrambenih proizvoda
• deklaracija proizvoda
• što je deklaracija proizvoda