Glukozno fruktozni sirup je zaslađivač koji se najčešće koristi u osvježavajućim bezalkoholni pićima, ali dodaje se i u razne druge prehrambene proizvode, poput slatkiša i zaslađenih žitarica za doručak.

U zadnjih 40 godina naglo se povećala njegova konzumacija te se vrlo često povezuje s pojavom pretilosti i nekih bolesti, kao što su:

• metabolički sindrom,
• kardiovaskularne bolesti,
• dijabetes,
• nealkoholna masna jetra.

Štetni učinci glukozno fruktoznog sirupa prvenstveno se pripisuju fruktozi. Međutim, ne postoje dokazi koji bi ukazali na to da je ona jedini krivac u priči, ako krivac uopće postoji.

Također, povlači se pitanje postoji li uopće razlika između unosa glukozno fruktoznog sirupa i saharoze, odnosno običnog stolnog šećera.

Glukozno fruktozni sirup – kako se dobiva?

Glukozno fruktozni sirup proizvodi se iz kukuruza. Nakon omekšavanja i mljevenja sjemenki kukuruza, glukozno fruktozni sirup dobiva se zahvaljujući djelovanju tri enzima – alfa-amilaze, glukoamilaze i glukoza izomeraze. Sva tri enzima podrijetlom su iz mikroorganizama.

Razgradnjom škroba koji se nalazi u kukuruzu dobiva se prvo glukozni sirup, ali djelovanjem posljednjeg enzima glukoza se pretvara u fruktozu pa se glukozni i fruktozni sirup miješaju kako bi se proizveo glukozno fruktozni sirup.

On se prvenstveno proizvodi i koristi u SAD-u, gdje 85 % tržišta kontroliraju četiri velik proizvodna poduzeća.

Proizvedeni glukozno fruktozni sirup poželjan je zbog svoje niske cijene, ali i sljedećih povoljnih svojstava:

• slađeg je okusa od saharoze, 
• bolje je topljivosti od saharoze,
• nema tendenciju stvaranja čestica kristala u prehrambenim proizvodima,
• tekućina je,
• lako ga je transportirati kao sirovinu,
• kiseo je pa smanjuje potrebu za korištenjem konzervansa.

Glukozno fruktozni sirup – učinci na zdravlje

Glukozno fruktozni sirup mješavina je glukoze i fruktoze u omjeru 45:55. Njegova energetska i nutritivna vrijednost proizlaze isključivo iz glukoze i fruktoze te je jednaka saharozi, tj. stolnom šećeru. To znači da 1 gram glukozno fruktoznog sirupa sadrži 4 kcal.

Konzumacija glukozno fruktoznog sirupa naglo se povećala u SAD-u početkom 1970-ih godina. U isto vrijeme došlo je do porasta pretilosti, metaboličkog sindroma i nealkoholne masne jetre. Međutim, povezanost ne znači nužno i da je glukozno fruktozni sirup bio uzrok tih zdravstvenih problema.

Kada se govori o štetnim učincima glukozno fruktoznog sirupa na zdravlje čovjeka, najčešće se spominju osvježavajuća bezalkoholna pića. Meta-analiza objavljena 2010. godine u znanstvenom časopisu Diabetes Care navodi povezanost unosa osvježavajućih bezalkoholnih pića s:

• povećanim rizikom od dijabetesa, 
• metaboličkog sindroma,
• kardiovaskularnih bolesti.

Povećan unos osvježavajućih bezalkoholnih pića povezan je još i s povećanjem:

• tjelesne mase, 
• krvnoga tlaka,
• upalnih faktora, 
• razine triglicerida,
• visceralnog masnog tkiva.

Osvježavajuća bezalkoholna pića djeluju na povećanje unosa energije. Zbog toga što se radi o piću, mozak ne percipira taj unos energije onoliko koliko bi da je u pitanju hrana. Kao posljedica dolazi do manjeg osjećaja sitosti što može dovesti do nakupljanja viška tjelesne mase i pretilosti.

Fruktoza kao tihi ubojica

Mnogi negativni učinci glukozno fruktoznog sirupa pripisuju se upravo prisutnosti fruktoze. Ona ima jednaku energetsku vrijednost te broj i vrstu atoma kao glukoza. Međutim, apsorbira se i metabolizira na drugačiji način.

Fruktoza se još naziva i voćni šećer jer je u većim količinama prirodno prisutna u voću, ali i povrću. Ona sama po sebi nije problem, osobito kada se unosi s voćem i povrćem koji obiluju vitaminima i mineralima. 

Ipak, u zadnjih se nekoliko desetljeća znatno povećao unos šećera pa tako i fruktoze te se smatra da je upravo to povećanje količine rezultiralo brojnim zdravstvenim problemima. Glavni izvori tih neuobičajeno visokih količina fruktoze su osvježavajuća bezalkoholna pića i voćni sokovi.

Upravo zbog razlike u metabolizmu, smatra se uzročnikom steatoze odnosno masne jetre. Naime, fruktoza se u jetri ne metabolizira korištenjem svih istih enzima poput glukoze. Njezin metabolizam nije tako strogo kontroliran pa ona može lakše ući u proces lipogeneze odnosno pretvorbe u masti. Prekomjeran unos fruktoze dakle može dovesti do nakupljanja masti u jetri.

Općenito, prehrana bogata mastima i šećerima smatra se uzročnikom masne jetre.

Unos osvježavajućih bezalkoholnih pića povezuje se s pojavom kolorektalnog karcinoma, tj. karcinoma debelog crijeva. Nije bilo jasno je li uzrok tome glukozno fruktozni sirup u pićima ili pretilost i metabolički sindrom koji su posljedica njihovog prekomjernog konzumiranja.

Znanstveno istraživanje iz 2019. godine pod vodstvom američkog znanstvenika Marcusa D. Goncalvesa djelomično je rasvijetlilo ovo pitanje. Uklonivši utjecaj pretilosti i metaboličkog sindroma kod pokusnih miševa pokazalo se da je broj tumora uslijed unosa glukozno fruktoznog sirupa jednak, ali se u isto vrijeme povećao broj velikih adenoma ili polipa i tumora visokog gradusa.

Razlog tome je nepotpuna apsorpcija fruktoze u tankom crijevu koja potom dospijeva do debelog crijeva. Fruktoza se iz tankog crijeva u krvotok transportira na drugačiji način od glukoze. Već 5 g fruktoze može dovesti do zasićenja njezinih transportera i povećati količinu fruktoze koja dospije u debelo crijevo. Tumori locirani na distalnom ili krajnjem dijelu tankog crijeva i u debelom crijevu mogu uzeti i metabolizirati tu fruktozu.

Ovo je istraživanje potvrdilo da kombinacija glukoze i fruktoze koja je prisutna i u glukozno fruktoznom sirupu kod pokusnih životinja potiče razvoj stanica raka. Za sada, ipak, nema ovakvih dokaza za ljude.

Glukozno fruktozni sirup – razlikuje li se od konzumnog šećera?

Kao što je već spomenuto, glukozno fruktozni sirup sadrži glukozu i fruktozu u omjeru 45:55. Za usporedbu, saharoza ili stolni šećer sadrži glukozu i fruktozu u omjeru 50:50. Dakle, razlika nije velika.

Američki znanstvenici Rippe i Angelopoulus u preglednom radu objavljenom 2013. godine u znanstvenom časopisu Advances in Nutrition zaključili su da „ne postoji razlika u metaboličkom ili endokrinom odgovoru između glukozno fruktoznog sirupa i saharoze povezanim s pretilošću ili nekim drugim negativnih zdravstvenim ishodom.“

U Hrvatskoj vodeći zaslađivač i dalje je obični stolni šećer. Na pitanje treba li radije posezati za napitcima koji sadrže obični šećer ili samo glukozu umjesto glukozno fruktoznog sirupa, odgovor je negativan. Dodani šećer u prehrani u svakom slučaju treba ograničiti.

Američka udruga za srce preporučuje ograničenje unosa dodanog šećera na 9 žličica ili 150 kcal dnevno za muškarce odnosno 6 žličica ili 100 kcal dnevno za žene. Pri tome, dodani šećeri su oni koji nisu prirodno prisutni (primjerice u voću ili mlijeku), već su dodani prilikom proizvodnje prehrambenih proizvoda ili pripreme jela.

Na kraju, glukozno fruktozni sirup povezuje se s raznim nepovoljnim učincima na ljudsko zdravlje. Međutim, prehranu treba gledati kao cjelovitu i ne zaboraviti na nepovoljne učinke prekomjernog unosa šećera u bilo kojem obliku.

• fruktoza
• glukoza
• glukozno fruktuzni sirup
• karcinom
• osvježavajući napitci
• šećer
• sokovi

Učitaj više izvora