Šire se neviđenom brzinom

Testiranje na spolne bolesti: Mogu uzrokovati doživotne komplikacije ako se ne liječe! Liječnik otkriva kako i gdje se testirati i po kojoj cijeni

Budite prvi i komentirajte!
3 min čitanja

Hrvoje Pinoza

dr. med.

Spolne bolesti, poznate i kao spolno prenosive infekcije, vrlo su česte. Milijuni novih infekcija pogađaju svake godine veliki broj spolno aktivnih žena i muškaraca.

Spolno prenosive bolesti prelaze s jedne osobe na drugu vaginalnim, oralnim i analnim seksom. Ne uzrokuju uvijek simptome ili mogu uzrokovati samo blage simptome. Stoga je moguće imati infekciju, a ne znati da ste zaraženi. Upravo je zato testiranje na spolne bolesti važno. Ako dobijete dijagnozu spolno prenosivih bolesti, znajte da se sve mogu liječiti lijekovima, a neke su u potpunosti izlječive.

Najčešće vrste spolno prenosivih bolesti uključuju:

Testiranje na spolne bolesti – važnost

Simptomi spolno prenosivih bolesti razlikuju se ovisno o vrsti uzročnika. Najčešće se mogu pojaviti oko genitalne regije i mogu uključivati:

izbočine, rane ili bradavice na ili blizu penisa, vagine, usta ili anusa
oteklinu ili jak svrbež u blizini penisa ili vagine
iscjedak iz penisa
vaginalni iscjedak koji ima neugodan miris, uzrokuje iritaciju ili je drugačije boje ili količine nego inače
vaginalno krvarenje koje nije menstruacija
bolan seks
bolno ili učestalo mokrenje.

Osim toga, simptomi mogu biti prisutni na cijelom tijelu, uključujući:

osip na koži
mršavljenje
proljev
noćno znojenje
bolove
povišenu temperaturu i zimicu
žuticu (žutilo kože i bjeloočnice).

Neki ljudi neće imati nikakvih simptoma iako imaju spolno prenosivu bolest, a tada se radi o asimptomatskim infekcijama. Kod žena se najčešće radi o gonoreji i klamidiji, a kod muškaraca infekcija trihomonasom. Baš jer nemaju simptoma, šire se u populaciji neviđenom brzinom, a i opasnost su za pojedinca zbog mogućnosti razvoja opasnih komplikacija poput određenih karcinoma, neplodnosti ili čak i smrti.

Spolno prenosive bolesti mogu uzrokovati doživotne komplikacije ako se ne liječe.

Testiranje na spolne bolesti - cijena — FOTO: Shutterstock

Uobičajene komplikacije neliječenih spolno prenosivih bolesti uključuju sljedeće:

HIV može dovesti do AIDS-a
sifilis može oštetiti organe, živčani sustav i zaraziti fetus u razvoju
rizik od širenja spolno prenosivih bolesti na seksualne partnere.

Komplikacije spolno prenosivih bolesti za žene su:

upalna bolest zdjelice (PID) – može oštetiti maternicu i uzrokovati neplodnost
ektopična trudnoća
kronična bol u zdjelici.

Kod muškaraca neliječene spolno prenosive bolesti mogu dovesti do:

Testiranje na spolne bolesti – vrste testova

Test na spolne bolesti medicinski je dijagnostički alat kako bi se utvrdilo ima li pojedinac spolno prenosivu bolest. Liječnik će s vama proći kroz simptome i informacije o seksualnoj aktivnosti te ponuditi test ili testove koji će najadekvatnije otkriti uzrok tegoba. Postoje različiti testovi za svakog uzročnika spolne bolesti. Testiranje na spolno prenosive bolesti može uključivati:

test urina – najčešće je dovoljan za muškarce, ponekad se uzima i bris uretre ili ejakulat
test sline – za HIV, što se kasnije molekularno potvrđuje ako postoji sumnja, što je moguće PCR metodom i za druge uzročnike iz raznih uzroka
test krvi – na sifilis, hepatitis B i C te HIV
iscjedak ili uzorak stanica iz tijela (obično vagina, uretra, cerviks, penis, anus ili grlo) – vaginalni bris se preferira kod žena jer je pouzdaniji i specifičniji od urina
kućni test na spolne bolesti – iako danas sve popularniji, i dalje se ne savjetuje korištenje ovih lako dostupnih i jednostavnih testova kao jedinog dijagnostičkog kriterija; velik je postotak lažno pozitivnih ili negativnih testova, što može imati za posljedicu da se netko tko bi lako mogao biti izliječen i dalje ne liječi.

Gdje se testirati na spolne bolesti?

Ako postoje simptomi spolnih bolesti, testiranje se najčešće provodi preko liječnika koji se bavi tegobama spolno prenosivih bolesti (ginekolog i dermatolog) ili liječnika obiteljske medicine. Isti će u skladu s postojećim simptomima ili ako je došlo do rizičnog odnosa uputiti pacijenta na odgovarajuće testove da bi se njime potvrdilo ili isključilo postojanje infekcije. Na vlastiti zahtjev, tzv. screening test, u slučaju bez postojećih simptoma, pojedinac može također obaviti sva moguća testiranja.

Testiranja se obavljaju u službi za kliničku mikrobiologiju Zavoda za javno zdravstvo ili Klinike za spolne bolesti, kao i u raznim privatnim poliklinikama.