Nearlyreksija: Nespecifični oblik poremećaja u prehrani o kojem još ne znamo dovoljno! Psihologinja otkriva o čemu je riječ

Nearlyreksija

U posljednjih nekoliko godina poremećaji u prehrani razmnožili su se u različitim nespecifičnim oblicima. Osim anoreksije, bulimije i kompulzivnog prejedanja, sve više nailazimo na pojmove manoreksije, ortoreksije, bigoreksije, pregoreksije itd. Jedan takav pojam u kategoriji poremećaja u prehrani je i nearlyreksija, nespecifični oblik poremećaja u prehrani koji se teško prepoznaje jer djeluje prilično bezazleno, ali u pozadini je puno dublji psihički problem.

odabir isključivo niskokaloričnih namirnica kako bi se zadržao minimalni indeks tjelesne mase
FOTO: Shutterstock

Nearlyreksija – stil života ili poremećaj?

Nearlyreksija je nespecifični oblik poremećaja u prehrani koji se pojavio u medijima posljednjih godina. Osobe koje pate od ovog poremećaja su svjesne koliko su važne i nužne zdrava prehrana i tjelovježba, ali odabiru isključivo niskokalorične namirnice (npr. voće, salate, light proizvodi) kako bi zadržale minimalni indeks tjelesne mase (vrijednost donje granice kod odraslih iznosi oko 18).

Problem s nearlyreksijom je taj što se teško prepoznaje u ponašanju zato što se osobe neće izgladnjivati (kao što je to slučaj s anoreksijom), ali neće biti ni site. Obroci u točno određeno vrijeme s uskim izborom namirnica i redovitim vježbanjem kroz vrijeme rezultiraju smanjenjem tjelesne težine i obujma želuca. Zbog takvih posljedica, osoba zaista može manje jesti, a tek nakon nekog vremena se može uočiti problematika odabira namirnica i prehrambenih navika.

Neki tvrde da je nearlyreksija stil života i da nema ništa loše u tome što osoba odabire određene namirnice i kontrolira svoju tjelesnu težinu na ovaj način. Međutim, problem je što ovakav dugotrajni režim može rezultirati drugim zdravstvenim problemima zbog nedostatka hranjivih tvari, proteina, vitamina itd. Pitanje je koliko imunološki sustav može izdržati uz ovakav režim te kako ga uopće zaštititi pored strogih rasporeda prehrane i isključivog odabira voća, povrća i light proizvoda.

Problem s nearlyreksijom je taj što se teško prepoznaje u ponašanju zato što se osobe neće izgladnjivati, ali neće biti ni site
FOTO: Shutterstock

Nearlyreksija – kako je liječiti?

Da bi se neki poremećaj mogao izliječiti, potrebno ga je prepoznati i shvatiti njegovu ozbiljnost. Rijetko će nearlyreksija biti prepoznata od strane okoline, posebno zato što se naizgled ne čini da postoji problem. Jedino osoba koja pati od ovog nespecifičnog oblika poremećaja u prehrani može u jednom trenutku shvatiti da dugoročno ne čini dobro svojem tijelu i psihi te da treba ublažiti svoje restrikcije u prehrani.

Ponekad se nearlyreksija (kao i neki drugi poremećaji u prehrani) prepoznaje usputno, odnosno ako osoba potraži pomoć oko nekih drugih zdravstvenih problema. Neovisno o kojem poremećaju u prehrani je riječ, stručnjaci neprestano upozoravaju da je u pitanju kombinacija brojnih čimbenika koji pridonose razvoju ovakvih poremećaja (prethodna povijest poremećaja u prehrani, stresna životna razdoblja, manjak adekvatne podrške okoline, nerazriješene psihičke poteškoće povezane s depresivnim i anksioznim stanjima).

Liječenje nearlyreksije provodi se pod stručnim nadzorom liječnika, uz nutricionističko savjetovanje te individualnu i/ili obiteljsku psihoterapiju, ovisno o problemima povezanima s poremećajem. Da bi se moglo promijeniti prehrambene navike, za to moraju biti motivirani i oboljeli i njegova okolina. Probleme s nearlyreksijom najčešće ne uočava osoba koja ima problem, a ako netko drugi to primijeti, teško priznaje da nešto nije u redu s njezinim načinom prehrane.

Važno je spomenuti i društvene mreže te masovne medije koji nerijetko potiču i promoviraju nezdrave prehrambene navike, stavljajući i nearlyreksiju u poželjan stil života koji pozitivno utječe na zdravlje.
Liječenje nearlyreksije provodi se pod stručnim nadzorom liječnika
FOTO: Shutterstock

Različite studije prenose kako mediji stvaraju nezadovoljstvo tijelom kod muškaraca i žena, ali i nisku razinu samopoštovanja kod ljudi.

Nažalost, javnost je još nedovoljno educirana o ovim temama zbog čega još ne prepoznajemo simptome na vrijeme. Kognitivno-bihevioralne tehnike u svrhu analize i promjene iskrivljenih i negativnih misli o tijelu i prehrani te rad na socijalnim i emocionalnim vještina nužni su kako bi osoba shvatila vlastitu vrijednost i razvila samopoštovanje.

Pročitajte i ove članke:

Članak objavljen:
  1. Američka Psihijatrijska Udruga. (2014). Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje: DSM-5. Naklada Slap: Jastrebarsko.
  2. Striegel-Moore, R. H. i Bulik, C. M. (2007). Risk factors for eating disorders. American psychologist, 62(3): 181.
  3. Polivy, J. i Herman, C. P. (2002). Causes of eating disorders. Annual review of psychology, 53(1): 187–213.

Ocijenite članak

0 / 5   0

Foto: Shutterstock

Napomena: Ovaj sadržaj je informativnog karaktera te nije prilagođen vašim osobnim potrebama. Sadržaj nije zamjena za stručni medicinski savjet.

Podijelite članak

Kopirajte adresu