Porođajna trauma je svaka fizička ili psihička vrsta boli koju žena doživi prije, tijekom ili nakon poroda. Smatra se da puno više žena doživi traumatično iskustvo poroda nego što se o tome u javnosti govori, a u prilog tome idu i sve češći medijski naslovi o ovoj temi.

Suočavanje s traumom je zahtjevan emocionalni proces i stoga je razumljivo da mnoge žene teško pričaju o tome. Nažalost, potiskivanje takvog iskustva i proživljene boli može ostaviti teške posljedice, kao što je PTSP nakon porođaja.

Porođajna trauma

Porođajna trauma se definira kao svaka fizička i/ili psihička bol koju žena doživi prije, tijekom ili nakon poroda. Može se dogoditi zbog raznih razloga, a svatko je doživljava na drugačiji način. Porod je individualno iskustvo i razlikuje se od osobe do osobe.

Doživljaj traume ovisi o brojnim faktorima, od već prethodno doživljenih traumatskih iskustava, osobnih očekivanja osobe, općeg zdravstvenog stanja, pa sve do nekih vanjskih faktora koji su povezani sa stanjem u rodilištu i medicinskim osobljem, ali i medicinskim intervencijama koje mogu pridonijeti težini porođajnog iskustva, ali i oporavka od istoga.

Situacije poput hitnog carskog reza, epiziotomije, nalijeganja na trbuh, korištenja vakumske ekstrakcije – stanja su koja ostavljaju određene posljedice na tjelesno i psihičko stanje žene nakon poroda.

Važno je naglasiti da se većina ovih intervencija ne preporučuje ni provodi u suvremenim zdravstvenim okruženjima koji nastoje holistički pristupiti iskustvu poroda te omogućiti rodilji da joj isto bude prirodno, pozitivno i u lijepom sjećanju.

PTSP nakon porođaja

Trauma se događa kada prolazimo kroz težak, uznemirujući i stresni događaj koji je povezan s porodom. Porođajna trauma može ostaviti posljedice koje traju još mjesecima, pa čak i godinama poslije proživljene boli, a one ne utječu samo na ženu koja se porodila, nego i na cijelu njezinu obitelj te čak i na zdravstvene djelatnike koji su svjedočili porodu.

Nažalost, može dovesti i do brojnih zdravstvenih komplikacija te ozbiljnih problema s mentalnim zdravljem (postporođajni posttraumatski stresni poremećaj – PTSP). Također može biti faktor koji će pridonijeti nastanku nekih drugih postporođajnih psihičkih poteškoća, kao što je postporođajna depresija.

Traumu može doživjeti i osoba koja svjedoči porodu, a to je najčešće partner koji također može iskusiti postporođajni PTSP.

Bolni i dugotrajni porodi, hitna stanja spašavanja majke i bebe te druga iznenadna i neočekivana iskustva tijekom poroda ozbiljno narušavaju kvalitetu života rodilje, djeteta, partnera i ostatka obitelji koji prolazi s njima kroz takvo iskustvo.

Kada je u pitanju postporođajni PTSP, simptomi mogu biti sljedeći:

• nametljive slike i misli povezane s porodom te živopisni flashbackovi koji ostavljaju dojam kao da se trauma događa upravo sada
• noćne more i teška usnivanja zbog opetovanog vraćanja slika s poroda
• intenzivna tjeskoba koja se javlja pri doticaju s bilo kakvim podsjetnicima na traumu
• fizičke senzacije kao što su mučnine, znojenje, drhtanje.

Dodatne komplikacije mentalnog zdravlja

Nažalost, većina žena ne želi, odnosno ne može, razgovarati o traumi koju je doživjela tijekom poroda. Mnoge od njih svjedoče da su pri pokušaju dijeljenja težine porođajnog iskustva dobile komentare koji su se odnosili na općepoznatu činjenicu da porod “uvijek boli” u svakom smislu i da nisu smjele ni očekivati ništa drugo.

Objektivno, porod zaista fizički boli i zahtijeva jedan duži period oporavka kako bi se tijelo stabiliziralo. Međutim, psihička bol i emocionalne posljedice koje proživljavaju žene nakon doživljene traume na porodu se ne smiju normalizirati.

Tijekom postpartuma od žene se očekuje da sebe potpuno ostavi po strani te da se usmjeri na brigu za bebu. One koje nemaju podršku tijekom tog procesa zaista nemaju mogućnosti da izraze svoju bol te da s nekim podijele svoju patnju.

Nažalost, to često vodi prema komplikacijama i ozbiljnim dijagnozama u području psihičkih poremećaja, pa je moguće doživjeti i sljedeće simptome:

• razdražljivost i iznenadne promjene raspoloženja
• česta depresivna raspoloženja
• osjećaj panike pri podsjećanju na traumu
• poteškoće sa spavanjem
• poteškoće s koncentracijom i pažnjom
• nemogućnost obavljanja jednostavnih i svakodnevnih zadataka
• konstantni osjećaj straha i “budnosti” zbog mogućih rizika
• izbjegavanje priča o porodu i bilo kakve pomisli na novu trudnoću
• manjak samopoštovanja i samopouzdanja
• poteškoće u ostvarivanju povezanosti s djetetom
• gubitak povjerenja u partnerskom odnosu
• strah od dijeljenja emocija s drugima te socijalna izolacija
• samookrivljavanje i osjećaj srama zbog doživljenog iskustva.

Kako pomoći?

Mnoge žene osjećaju da nemaju podršku kada je riječ o navedenim problemima u području mentalnog zdravlja. To nije slučaj samo kada je porod bio traumatičan, nego i kada je porod bio relativno jednostavan, ali je prilagodba na novu ulogu u majčinstvu i suživotu s bebom zahtjevna i teška što okolina često umanjuje i normalizira.

Upravo zato žena često osjeća da nije dovoljno spremna i sposobna brinuti se za dijete kada se pojave prve nedoumice i dileme.

Kod žena koje su proživjele traumatični porod situacija je još kompleksnija. Osim što često ni same nisu potpuno svjesne što su proživjele, okolina je još manje zbog čega jako često izostane adekvatna podrška, razumijevanje i prihvaćanje.

Uz simptome vezane uz postporođajni PTSP, žena odlučuje šutjeti o svojem iskustvu, potiskuje svoje osjećaje i propitkuje svoju ulogu majke. Trauma se na taj način ne prorađuje nego ostaje duboko u srcu majke koja se s njom ne može suočiti vlastitim snagama, nego joj je potrebna pomoć.

Najčešće se savjetuje potražiti stručnu podršku u obliku individualne psihoterapije kako bi se osoba adekvatno mogla suočiti s onim što je proživjela. Ponekad je potrebna i partnerska terapija ako je partner svjedočio traumatskom porodu.

Mnoge žene navode da im je puno značilo kada su čitale o iskustvima drugih žena koje su također imale teško iskustvo poroda jer su tako i same shvatile da nisu same i da ih netko zaista može razumjeti i čuti.

Ovakva vrsta traume se prorađuje mjesecima, a ponekad i godinama poslije samog događaja, a kod mnogih žena je velika prepreka kada se pojave pitanja vezana za novu trudnoću.

Stoga, umjesto da ispitujete ženu o njezinim planovima za budućnost i novim majčinskim pothvatima koji su zaista stvar nečije privatnosti i intime, radije istinski saslušajte majku koja vapi za nečijim poštovanjem i razumijevanjem te joj tako pružite podršku.

Ako možete, preporučite joj sadržaj koji joj može pomoći i koji će je ohrabriti da započne s radom na sebi te potraži pomoć u području mentalnog zdravlja. I ne zaboravite – da bi beba bila dobro, mama mora biti dobro.

Taj proces nije obrnut i zato je važno razumjeti majku, pomoći joj na konkretan način, pružiti joj emocionalnu podršku te dozvoliti da se uz nas osjeća slobodno izreći naglas ono što se možda nikad dosad nije usudila reći.

Pročitajte i ove članke:

• Depresija nakon poroda: “Crne misli nisu mi izlazile iz glave!” – svoja iskustva dijele tri hrabre žene
• Postporođajna depresija nakon godinu dana i više – što tad?
• Tema o kojoj se ne govori dovoljno: Jesu li zaista mame danas nesretnije nego prije?

• porođajna trauma
• PTSP nakon porođaja

Učitaj više izvora