Demencija je medicinski pojam koji se koristi za različite neuropsihološke promjene koje nastaju kao posljedica progresivnog i trajnog gubitka intelektualnih sposobnosti stečenih tijekom života. Karakterizirana je problemima s memorijom i najmanje još jednom kognitivnom funkcijom (mišljenje, orijentacija, razumijevanje, računanje, sposobnost učenja, jezik i prosudba), dovoljno snažnima da značajno smanjuju kvalitetu života. Ovisno o individualnoj kliničkoj slici pacijenta, koriste se različiti lijekovi za demenciju.

Demencija i lijekovi

Demencija je (još uvijek) neizlječivo stanje, pa ne postoji lijek protiv demencije u klasičnom smislu. Terapija je usmjerena k usporavanju neurodegeneracije odnosno intelektualnog propadanja i smanjenju simptoma.

Patofiziologija demencije je kompleksna te još uvijek nije u potpunosti poznata. Istovremeno, mnoštvo je bolesti koje su karakterizirane upravo demencijom. Najčešći oblik demencije je Alzheimerova bolest, no osim toga postoji još niz drugih poput vaskularne demencije, frontotemporalne demencije, Lewy body demencije itd.

Pretpostavka jest da se patofiziologija temelji na promjenama u funkciji i strukturi mozga, a tri su faktora koja se danas smatraju ključnima za starenje mozga i razvoj demencije. To su metabolička disfunkcija mozga, smanjena aktivnost IGF1 (insulin growth factor) te poremećaj spavanja.

Metabolička disfunkcija mozga podrazumijeva smanjenu sposobnost iskorištavanja glukoze u mozgu, a kako mozak zahtijeva veliku količinu energije, navedeno stanje posljedično doprinosi gubitku neurona, sinapsi te u konačnici razvoju demencije. IGF1 ima ulogu u regulaciji metabolizma i inhibiciji apoptoze (smrti) stanice, dok je spavanje ključno za “čišćenje” otpada u mozgu. Konkretno, glimfatički sustav filtrira i odstranjuje toksine u središnjem živčanom sustavu tijekom spavanja.

Patofiziologija demencije je puno kompleksnija od ovog opisa i, kako je već navedeno, nije potpuno poznata, međutim pretpostavlja se da poremećajem jednog ili više navedenih faktora dolazi do stvaranja upala i oksidativnog stresa, oštećenja proteina (dosada najpoznatiji patofiziološki mehanizam nakupljanja tau proteina i beta amiloida), gubitka neurona, sinapsi i sl. što dovodi do svih onih simptoma koje prepoznajemo kao demenciju.

Tablete za demenciju

Kako je već rečeno, tablete za demenciju koje se propisuju danas ne djeluju na uzrok, već djeluju na simptome i pokušavaju smanjiti daljnje neurološko propadanje. Primjerice, u Alzheimerovoj bolesti kao najčešćem obliku demencije, posebno su pogođeni kolinergički neuroni. To su neuroni koji koriste ili emitiraju acetilkolin kao neurotransmitor (prijenosni signal).

Acetilkolin je, između ostalog, odgovoran za inervaciju onih dijelova mozga koji se smatraju važnima za kognitivne sposobnosti – pažnju, planiranje i memoriju. Kako su kolinergički neuroni iz različitih patofizioloških razloga znatno oštećeni u Alzheimerovoj bolesti, pretpostavka jest da se javljaju simptomi nepamćenja, nerazumijevanja i sl. upravo zbog manjka acetilkolina.

Iz tog razloga se danas kao terapija koriste inhibitori acetilkolinesteraze. Enzim acetilkolinesteraza katalizira hidrolizu acetilkolina na acetat i kolin. Na taj način zaustavlja proces aktivacije neurona preko acetilkolina. Inhibicijom tog enzima, produljuje se djelovanje acetilkolina i kompenzira oštećenje kolinergičkih neurona te posljedično umanjuju kognitivni simptomi. Kako napredovanjem bolesti dolazi do progresivnog oštećenja neurona, ovi lijekovi imaju svoja ograničenja te nažalost samo odgađaju određeno vrijeme pojavu sve težih simptoma.

Donepezil

Donepezil se najčešće uzima u dozi od pet ili 10 mg. Pri tome se liječenje najčešće započinje u nižoj dozi te se nakon nekoliko tjedana (po procjeni specijaliste) može povećati na 10 mg dnevno. Doza se određuje ovisno o kliničkoj slici pacijenta isključivo u dogovoru s liječnikom. Uobičajeno je da se tablete uzimaju navečer, iako se u slučaju poremećaja spavanja, ako je procjena da se isti javlja zbog donepezila, može pokušati i s uzimanjem lijeka ujutro.

Tablete se uzimaju neovisno o obroku, te se ne smiju uzimati s alkoholom. Najčešće nuspojave koje se javljaju kod korištenja donepezila su gastrointestinalne tegobe (proljev, povraćanje, mučnina, abdominalni bolovi). Uglavnom su prolazne s vremenom. Rijetko su moguće i ozbiljnije nuspojave. Ovisno o individualnoj kliničkoj slici, u slučaju lošeg podnošenja terapije se može razmotriti promjena lijeka, naravno u dogovoru s liječnikom.

Rivastigmin

Rivastigmin je drugi predstavnik inihibitora acetilkolinesteraze. Za razliku od donepezila, rivastigmin inhibira i butilkolinesterazu, što također doprinosi terapijskom učinku lijeka. Postoji u obliku flastera, tableta i oralnih otopina. Oralno doziranje se najčeše započinje s 1,5 mg dva puta dnevno s intencijom postepenog povećanja doze prema mišljenju specijalista do 6 – 12 mg dnevno.

Flasteri dolaze u doziranju 4,6 mg/24 sata, 9,5 mg/24 sata te 13,3 mg/24 sata. Flasteri se uglavnom stavljaju na čistu, suhu, neoštećenu zdravu kožu bez dlaka, na gornjem ili donjem dijelu leđa, nadlaktici i prsima. Ne preporučuje se flaster stavljati na natkoljenicu i trbuh zbog smanjene bioraspoloživosti. Nuspojave su tipično kolinergičke, a uključuju mučninu, povraćanje, glavobolju, dijareju, vrtoglavicu i dr.

Prema ispitivanjima, nuspojave su rjeđe kod primjene transdermalnih flastera u odnosu na oralno uzimanje lijekova, a razlog je vjerojatno zaobilazak probavnog sustava, ali i produljeno opuštanje doze lijeka kroz period od 24 sata. Kapsule rivastigmina se preporučuju uzimati uz obrok kako bi se smanjila mogućnost probavnih nuspojava. Oblik lijeka kao i dozu i način uzimanja odabire liječnik na temelju cjelokupne kliničke slike pacijenta.

Memantin

Memantin je pak lijek koji farmakodinamički djeluje kao nekompetitivni antagonist NMDA receptora. Naime, glutaminergički sustav također igra važnu ulogu u razvoju određenih neuroloških oboljenja, između ostalog i demencije. Temelji se na neurotransmiteru glutamatu i već spomenutim NMDA (N-metil-D-aspartat) receptorima. Pritom se čini kako kod Alzheimerove bolesti dolazi do poremećaja odnosno do prevelike aktivnosti glutaminergičkog sustava.

Previsoka razina glutamata dovodi do ekscitotoksičnosti (smrti neurona zbog ekscitirajućih neurotransmitora poput glutamata). Naime, pretjeranim vezanjem glutamata za NMDA receptor dolazi do kroničnog unosa kalcija kroz kalcijeve kanale spomenutog receptora, preopterećenja neurona i u konačnici oštećenja i smrti istog. Stoga, memantin svojim djelovanjem blokira navedeni mehanizam, a ujedno čuva funkcioniranje sustava te na taj način djeluje neuroprotektivno.

Memantin se postepeno uvodi u terapiju u dozi od 5 mg. Prema smjernicama, svaki tjedan se poveća doza za 5 mg do maksimalnih 20 mg dnevno. Naravno, liječnik određuje konačnu dozu na temelju individualne slike pacijenta i podnošenja terapije. Tablete bi se trebale uzimati jednom dnevno u isto vrijeme s hranom ili bez obroka. Nuspojave su kao i kod inhibitora acetilkolinesteraze rijetke, a ako ih i ima najčešće uključuju vrtoglavicu, glavobolju i/ili konstipaciju. Zbunjenost i pospanost se znaju javljati na početku uzimanja memantina, no najčešće s vremenom nestanu.

Navedena tri lijeka su registrirana u Hrvatskoj za liječenje nekih oblika demencije. S obzirom na sve, može se smatrati da su u trenutku pisanja ovog članka najbolji lijekovi za demenciju. Svakako, specijalist će na temelju individualne kliničke slike predložiti jednu od terapija pacijentu kao i odrediti točnu dozu odabranog lijeka. Iako su sami lijekovi ograničeni, u smislu da “samo” usporavaju progresiju bolesti i pojavu novih simptoma, s obzirom na generalno dobro podnošenje terapije, znatno pomažu u smislu poboljšane kvalitete života, kako pacijenta tako i eventualnih skrbnika pacijenta.

Prevencija pojave demencije

Medicina danas ulaže znatne napore u prevenciji pojave određenih bolesti. Isto vrijedi i za demenciju, te postoje razna istraživanja koja se bave istraživanjem faktora koji mogu smanjiti šansu za razvojem demencije. U tom kontekstu se istražuju lijekovi za demenciju bez recepta, ispituju postoje li prirodni lijekovi za demenciju, ali i istražuje mogućnost korištenja različitih lijekova koji se propisuju i na recept.

Konkretno, postoji korelacija u studijama između visoke razine kolesterola i učestalosti pojave demencije. Međutim, zasada još uvijek nema dovoljno snažnih dokaza koji bi govorili u prilog korištenju statina (lijekovi za snižavanje visoke razine kolesterola) u svrhu smanjenja rizika od pojave demencije.

Metformin, kao lijek koji je prva linija liječenja dijabetesa, prema nekim studijama pokazuje i neuroprotektivno djelovanje. Autori određenih studija su došli do zaključka kako metformin smanjuje rizik za razvoj demencije bez obzira na postojanje šećerne bolesti kod pacijenta, dok su drugi pak imali rezultate o povećanoj incidenciji demencije kod uzimanja metformina. Najvjerojatnije se radi o povećanoj incidenciji zbog manjka vitamina B12 koji se javlja kod uzimanja metformina, neizravno govoreći u prilog suplementaciji vitaminom B12 kod pacijenata na metforminu.

S druge strane, metformin smanjuje hiperinzulinemiju koja doprinosi stvaranju beta amiloidnih plakova te isto tako doprinosi smanjenju oksidativnog stresa i upale čime se objašnjava potencijalno pozitivan učinak lijeka. U svakom slučaju, još uvijek nema dovoljno dokaza o djelovanju metformina protiv razvoja demencije te se zasada preporučuju isključivo osobama sa šećernom bolešću.

Kada su u pitanju neki dodaci prehrani, zasada su rezultati studija skromni. Tako primjerice nemamo snažnih dokaza da bilo koji probiotički soj ima pozitivan utjecaj na prevenciju demencije. Isto tako, unatoč određenom potencijalu, omega nezasićene masne kiseline i vitamin E također zasada nemaju dovoljno dokaza da bi se razmotrila eventualna službena preporuka o korištenju istih u svrhu smanjenja rizika od razvoja demencije.

Možda najviše polemika u ovom kontekstu izaziva ginkgo biloba. Naime, preparat koji se tradicionalno već godinama koristi za “bolje pamćenje”, ima dvojake rezultate iza sebe. Dok su određene studije zaključile o nepostojanju koristi uzimanja preparata ginkgo biloba, druge studije su utvrdile pozitivan učinak, ali u dozi od 240 mg dnevno tijekom 22 – 26 tjedana.

U svakom slučaju, u situaciji kada lijekovi s jasnim mehanizmom djelovanja i konkretnom koristi za pacijente nisu idealni s obzirom na to da ne liječe demenciju u punom smislu te riječi, teško je očekivati od navedenih dodataka prehrani čudotvoran učinak. Jasno, uz zdrav način života, te ako pacijent ima takvu želju, u dogovoru sa stručnjakom se može odlučiti za neki od navedenih dodataka prehrani na temelju dokaza s kojima raspolažemo.

Najnoviji lijekovi za demenciju

Kada je riječ o novim terapijskim opcijama, farmaceutska industrija je prethodnih godina uspjela razviti antitijela za beta amiloide koje nalazimo nakupljene u tzv. plakove kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću. Naime, išlo se s hipotezom amiloidne kaskade kao glavnim molekularnim mehanizmom nastanka Alzheimerove bolesti. Pretpostavka jest da peptid amiloid-β ima središnju ulogu u patogenezi Alzheimerove bolesti, kao začetnik kaskade događaja koja u konačnici rezultira neurološkim propadanjem.

Razvijena su dva lijeka koja su odobrena od strane Američke agencije za lijekove (FDA). Riječ je o adukanumabu i lekanemabu. To su monoklonska protutijela koja uspješno smanjuju razinu beta amiloidnih plakova.

Međutim, kada se kritički sagledaju neka klinička ispitivanja navedenih lijekova, unatoč smanjenju razine plakova, nema znatnog poboljšanja kliničke slike, barem kada je riječ o pacijentima s poodmaklom fazom bolesti. To je jedan od razloga zašto Europska agencija za lijekove (EMA) nije dala odobrenje za lijek adukanumab, dok se pitanje odobrenja za lekanemab još uvijek razmatra.

Dano odobrenje adukanumabu od strane FDA još uvijek izaziva kontroverze s obzirom na cijenu lijeka i rezultate provedenih kliničkih ispitivanja. U svakom slučaju, činjenica da smanjenje razine beta amiloidnih plakova nije nužno dovela do poboljšanja općeg stanja pacijenta, nužno dovodi do preispitivanja strategije razvoja novih lijekova.

Razvoj monoklonskih protutijela koji su uspjeli smanjiti razinu amiloidnih plakova, unatoč navedenim nedostacima predstavlja korak naprijed u razvijanju novih lijekova protiv demencije. S obzirom na razvoj medicine danas, možemo se nadati kako će se u narednim godinama pojaviti novi lijekovi za demenciju.

U međuvremenu, naši pacijenti se moraju dalje boriti uz pomoć lijekova koje imaju na raspolaganju. Demencija je teško stanje te iziskuje veliku brigu za takve pacijente. Na nama kao društvu jest da pomognemo ne samo takvim pacijentima već i njihovim skrbnicima u nošenju s ovim sindromom. Uz nadu da će medicina još jednom iznaći rješenje koje će, ako ne izliječiti, barem znatno poboljšati kvalitetu života pacijenata s demencijom.

Pročitajte i ove članke:

• Pandemija demencije je pred vratima! Savjetovalište za osobe s demencijom postoji već 24 godine u Hrvatskoj, a evo kako djeluju
• Alzheimerova demencija: Liječnik otkriva uzroke i simptome bolesti koja je uvijek fatalna
• Kako smiriti dementne osobe: Psihologinja objašnjava kako brinuti za osobe oboljele od demencije.

Tekst Dana

Za vas izdvajamo

Popularan oblik pripreme obroka

Zdravi smoothie za večeru: Nutricionistica donosi pet uravnoteženih recepata

• Zrinka Babić
• 3 min čitanja

• demencija i lijekovi
• ijekovi za demenciju
• lijek protiv demencije
• lijekovi za demenciju bez recepta
• najbolji lijekovi za demenciju
• najnoviji lijekovi za demenciju
• prirodni lijekovi za demenciju
• tablete za demenciju