​Parkinsonova bolest je progresivna neurodegenerativna bolest koja primarno utječe na središnji živčani sustav, posebno na područje mozga odgovorno za kontrolu pokreta.

Ova bolest nastaje zbog gubitka dopaminergičkih neurona u dijelu mozga koji se naziva substantia nigra, dijelom bazalnih ganglija, što dovodi do smanjenja dopamina, neurotransmitera ključnog za koordinaciju i kontrolu pokreta.

Kod Parkinsonove bolesti živčane stanice u dijelu bazalnih ganglija (tzv. substantia nigra) propadaju. Bazalni gangliji su zbirke živčanih stanica koje se nalaze duboko u mozgu i njihova je zadaća započeti i ublažiti dobrovoljne pokrete mišića, umanjiti nehotične pokrete i koordinirati promjene držanja.

Kada mozak šalje impuls da pomakne mišić (npr. da podigne ruku), impuls prolazi kroz bazalne ganglije. Poput svih živčanih stanica, oni u bazalnim ganglijima oslobađaju kemijske glasnike (neurotransmitere) koji pokreću sljedeću živčanu stanicu na putu kako bi poslali impuls.

Ključni neurotransmiter u bazalnim ganglijima je dopamin. Njegov ukupni učinak je povećati živčane impulse prema mišićima.

Kada živčane stanice u bazalnim ganglijima propadaju, one proizvode manje dopamina i smanjuje se broj veza između živčanih stanica u bazalnim ganglijima.

Kao rezultat toga bazalni gangliji ne mogu izgladiti pokrete kao što to obično čine, dovodeći do tremora (drhtanja), gubitka koordinacije, sporog kretanja (bradikinezije), tendencije da se manje kreću (hipokinezija), te problema s držanjem tijela i hodanjem.

U nastavku otkrijte koje su vježbe za Parkinsonovu bolest.

Simptomi Parkinsonove bolesti

Prvi simptomi su:

• tremor u oko dvije trećine ljudi
• problemi s kretanjem ili smanjen osjet mirisa u većine drugih.

Tremori obično imaju sljedeće karakteristike:

• grubi su i ritmični
• obično se pojavljuju u jednoj ruci dok je ruka u mirovanju (tremor u mirovanju)
• često se ruka pomiče kao da kotrlja male predmete (valjanje pilule)
• smanjuju se kada se ruka namjerno kreće i potpuno nestaju tijekom spavanja
• mogu se pogoršati emocionalnim stresom ili umorom
• mogu s vremenom napredovati u drugu ruku, ruke i noge
• mogu utjecati i na čeljust, jezik, čelo i kapke, ali ne i na glas.

Kod nekih ljudi tremor se nikad ne razvije.

Parkinsonova bolest obično uzrokuje sljedeće simptome:

• rigiditet (krutost mišića) – mišići postaju ukočeni, što otežava kretanje; ruka ili noga se prilikom pokušaja savijanja ili odupiru savijanju ili se kreću-staju-kreću (što se naziva i znak zupčanika ili krutost zupčanika)
• bradikinezija (usporeni pokreti) – pokreti postaju spori i teško ih je pokrenuti, a ljudi se kreću manje; kada se kreću manje, kretanje postaje teže jer zglobovi postaju ukočeni i mišići slabe
• tegobe s držanjem i ravnotežom – položaj postaje pogrbljen, a ravnotežu je teško održavati, što može dovesti do pada
• tegobe s hodom – hod postaje otežan, pogotovo prvi korak; koraci postaju kraći, a hod gegav; usto se mogu javljati i poteškoće s zaustavljanjem ili okretanjem; kod uznapredovale bolesti javlja se i tzv. freezing ili smrzavanje, odnosno kada neku ljudi s Parkinsonovom bolešću iznenada pri hodu stanu jer osjećaju kao da im se stopala lijepe za tlo; drugi ljudi nenamjerno i postupno ubrzavaju svoje korake radeći posrćući trk kako ne bi pali; ovaj se simptom naziva festinacija
• mikrografija – sitan, nesiguran rukopis
• gubitak ekspresije lica – lice postaje manje izražajno (kao maska) jer se mišići lica koji kontroliraju ekspresiju ne kreću onoliko koliko bi to inače činili; ovaj nedostatak izražavanja može se zamijeniti s depresijom, ili može uzrokovati previd depresije; na kraju lice može poprimiti prazan pogled s otvorenim ustima, uz rijetko treptanje; često ljudi sline ili se guše jer su mišići lica i grla ukočeni što otežava gutanje; ljudi često govore tiho i monotono i mogu mucati jer imaju poteškoće u artikuliranju riječi
• depresija
• problemi sa spavanjem
• problemi s mokrenjem
• problemi s gutanjem
• konstipacija
• ortostatska hipotenzija – iznenadni pad krvnog tlaka pri ustajanju
• seboroični dermatitis
• anosmija – gubitak osjeta mirisa
• demencija
• halucinacije, deluzije i paranoja.

Liječenje Parkinsonove bolesti uključuje:

• opće mjere za ublažavanje simptoma
• fizikalna i radna terapija
• levodopa, karbodopa i drugi lijekovi
• ponekad duboka stimulacija mozga.

Rehabilitacija Parkinsonove bolesti

S obzirom na čitav niz simptoma koji se mogu javiti kod Parkinsonove bolesti, liječenje je iznimno zahtjevno i treba biti prilagođeno potrebama pojedinca. U sam proces treba uključiti interdisciplinaran tim stručnjaka – neurologa, urologa, fizijatra, psihijatra, psihologa, fizioterapeuta, radnog terapeuta, logopeda i druge stručnjake/specijaliste.

Sam proces treba započeti odmah po početku simptoma kako bi ih se pravovremeno krenulo tretirati i započelo liječenje te pokušao usporiti tijek i napredovanje bolesti.

Parkinsonova bolest postepeno se pogoršava kroz vrijeme i sve više narušava samostalnost u izvođenju svakodnevnih aktivnosti poput odijevanja, češljanja kose, jela i pranja zuba za koje ljudima treba sve više vremena.

Ukočenost mišića ometa pokrete, pa tako i okretanje u krevetu, ulazak ili izlazak iz auta te uspravljanje iz stolca što je normalna svakodnevna aktivnost koja postepeno postaje sve teža za izvođenje.

Razne jednostavne mjere mogu pomoći osobama s Parkinsonovom bolešću da zadrže pokretljivost i neovisnost:

• nastavljanje što više dnevnih aktivnosti
• redovite tjelovježbe
• pojednostavljivanje svakodnevnih zadataka, npr. postavljanje čičak traka umjesto gumba i vezica
• korištenje pomoćnih uređaja, kao što su posebni zatvarači i kuke za gumbe.

Parkinsonova bolest – fizikalna terapija

Temelj fizioterapije kod Parkinsonove bolesti je očuvanje i unaprjeđenje neovisnosti u svakodnevnom životu i unaprjeđenje kvalitete života u onoj mjeri u kojoj je to moguće kao i usporavanje progresije simptoma.

Fizioterapeuti mogu pomoći ljudima da nauče kako uključiti ove mjere u svoje svakodnevne aktivnosti, kao i preporučiti vježbe za poboljšanje tonusa mišića i održavanje raspona pokreta. Terapeuti mogu preporučiti i mehanička pomagala, kao što su hodalice s kotačima, kako bi pomogli ljudima da ostanu neovisni.

Jednostavne promjene u kući mogu je učiniti sigurnijom za osobe s Parkinsonovom bolesti:

• uklanjanje tepiha za sprječavanje spoticanja
• instaliranje rukohvata u kupaonicama i ogradama na hodnicima i drugim mjestima kako bi se smanjio rizik od pada.

Kineziterapija kod Parkinsonove bolesti        

Kineziterapija se temelji na terapijskim vježbama koje uključuju ciljani rad na snazi, fleksibilnosti, ravnoteži i koordinaciji. Vježbe se provode kako bi se poboljšali motorni simptomi Parkinsonove bolesti, povećala funkcionalnost i spriječila daljnja pogoršanja.

Vježbe za Parkinsonovu bolest

Ne postoje specifične vježbe za Parkinsonovu bolest, ali se primjenjuju vježbe kao što su:

• vježbe za jačanje mišića – vježbe usmjerene na povećanje snage mišića, osobito u nogama, mogu pomoći u održavanju sposobnosti hodanja i smanjenju posturalne nestabilnosti
• vježbe za unaprijeđenje ravnoteže – s obzirom na posturalnu nestabilnost, vježbe koje uključuju stabilnost i ravnotežu ključne su za prevenciju padova
• vježbe fleksibilnosti – poboljšanje fleksibilnosti pomaže u smanjenju rigidnosti i poboljšava amplitudu pokreta, što je posebno važno kod bradikinezije.

Kod neuroloških se stanja, pa tako i kod Parkinsonove bolesti, stavlja naglasak na individualizirani pristup, odnosno vježbe i sve aktivnosti su prilagođene pojedincu i njegovim trenutnim tegobama, deficitima i u konačnici željama i ciljevima.

U neurofizioterapiji dva su temeljna pristupa koje fizioterapeuti koriste kod oboljelih od neuroloških bolesti pa tako i kod Parkinsonove bolesti, a to su:

• Bobath koncept – temelji se na individualiziranim terapijskim pristupima koji nastoje normalizirati tonus mišića i potaknuti normalne obrasce kretanja; u Parkinsonovoj bolesti, gdje dolazi do rigidnosti i ukočenosti, Bobath pristup koristi facilitaciju i inhibiciju za poboljšanje motoričkih funkcija; ova je terapija usmjerena na funkcionalne pokrete i integraciju svakodnevnih aktivnosti u rehabilitaciju, čime se omogućuje pacijentima da zadrže mobilnost i samostalnost u obavljanju osnovnih aktivnosti
• PNF koncept (proprioceptivna neuromuskulatorna facilitacija) – odnosno tehnika koja uključuje specifične pokrete i položaje za stimulaciju živčanog sustava; PNF koristi različite mišićne skupine kako bi stimulirao refleksne reakcije, poboljšavajući snagu, ravnotežu i koordinaciju; PNF također pomaže u smanjenju rigidnosti i ukočenosti, čime se poboljšavaju motoričke funkcije i funkcionalna pokretljivost.

Oba koncepta iziskuju od terapeuta dodatno obrazovanje nakon studija i vješinu u radu te je čitav niz metaanaliza i sustavnih pregleda literature koji ukazuju na dobrobiti oba pristupa i pozitivne rezultate kod osoba s Parkinsonovom bolešću.

Osim specifične neurofizioterapije i terapijskih vježbi koje fizioterapeti uče osobe s Parkinsonovom bolešću, jedna je od glavnih uloga fizioteraputa motivirati osobe da budnu, odnosno ostanu fizički aktivne. Iako nekonvencionalne u fizioterapiji, neke su aktivnosti pokazale iznimne rezultate kod osoba s Parkinsnovom bolešću.

Ples (posebice tango)

Ples je jedan od najsvježijih i najučinkovitijih pristupa rehabilitaciji u Parkinsonovoj bolesti. Plesni programi, osobito tango, pokazali su se vrlo korisnima u poboljšanju ravnoteže, koordinacije, i funkcionalnog hoda kod osoba s Parkinsonovom bolešću.

Ples ne samo da poboljšava motoričke sposobnosti, već i smanjuje simptome depresije i anksioznosti, što je od ključne važnosti za kvalitetu života.

Stolni tenis

Stolni tenis ima snažan utjecaj na poboljšanje koordinacije ruku i očiju, brzine reakcije i ravnoteže. Također se pokazalo da može poboljšati motorne funkcije i smanjiti rigidnost kod osoba s Parkinsonovom bolešću.

Plivanje

Voda pruža otpor koji pomaže u jačanju mišića, dok istovremeno smanjuje opterećenje zglobova. Terapijsko plivanje može poboljšati fleksibilnost, snagu i koordinaciju, a također pruža osjećaj opuštanja i dobrobiti.

Hodanje i nordijsko hodanje

Redovito hodanje pomaže u održavanju mobilnosti, ravnoteže i kardiovaskularne kondicije. Nordijsko hodanje, koje uključuje korištenje štapova, dodatno angažira gornji dio tijela i može poboljšati stabilnost i snagu.

Pročitajte i ove članke:

• Prirodni lijek za Parkinsonovu bolest: Koje su mogućnosti?
• Parkinsonova bolest i životni vijek: Što očekivati?
• 5 ozbiljnih zdravstvenih problema koje skrivaju naše ruke.

• kineziterapija kod Parkinsonove bolesti
• liječenje Parkinsonove bolesti
• Parkinsonova bolest - fizikalna terapija
• rehabilitacija Parkinsonove bolesti
• vježbe za Parkinsonovu bolest

Učitaj više izvora