Ugljikohidrati su često na lošem glasu – osobito oni iz industrijski prerađene hrane. Možda ste i sami primijetili da je teško stati nakon prve kriške pizze, keksa ili čipsa.

No, postavlja se važno pitanje – mogu li ugljikohidrati zaista izazvati ovisnost ili je riječ o nečemu složenijem? U nastavku saznajte što znanstvena istraživanja govore o “ovisnosti o ugljikohidratima” i kako lakše upravljati željom za slatkim i rafiniranim namirnicama.

Ugljikohidrati – osnovni izvor energije

Ugljikohidrati su jedan od glavnih izvora energije koji su potrebni vašem tijelu za normalno funkcioniranje stanica, tkiva i organa. Imaju ključnu ulogu u proizvodnji i pohrani energije.

Najčešće se dijele u dvije osnovne skupine:

• složeni ugljikohidrati – nalaze se u nutritivno bogatim, prirodnim namirnicama poput voća, povrća, mahunarki te integralnog kruha, tjestenine i riže
• jednostavni (rafinirani) ugljikohidrati – prisutni su u visoko prerađenoj hrani kao što su kolači, keksi, bijeli kruh i slatkiši; takve namirnice obično sadrže puno kalorija, šećera i masti, a vrlo malo vlakana i drugih korisnih nutrijenata.

Postoji li ovisnost o ugljikohidratima?

Znanstveni dokazi po tom pitanju nisu jednoznačni. Iako neka istraživanja pokazuju da visoko prerađena hrana bogata ugljikohidratima može potaknuti obrasce ponašanja slične ovisnosti, druga istraživanja to ne potvrđuju.

Važno je znati da “ovisnost o hrani” ili “ovisnost o ugljikohidratima” nije službeno priznata dijagnoza u DSM-5-TR priručniku (dijagnostički priručnik za mentalne poremećaje).

Pojam ovisnosti o ugljikohidratima zapravo opisuje teškoće u kontroli kompulzivnog jedenja i žudnje, osobito za hranom bogatom rafiniranim ugljikohidratima, dodanim šećerima i mastima.

Znanstvenici pritom nisu identificirali jednu specifičnu tvar u ugljikohidratima koja bi izazivala takvo ponašanje – problem je najčešće kombinacija sastojaka u industrijski prerađenoj hrani.

Kako rafinirani ugljikohidrati djeluju na mozak?

Neka istraživanja sugeriraju da obroci bogati ugljikohidratima aktiviraju centre u mozgu povezane s užitkom, nagradom i motivacijom. U tom procesu važnu ulogu ima dopamin, neurotransmiter koji utječe na osjećaj zadovoljstva.

Kada se dopamin naglo oslobodi, osjećate kratkotrajni užitak, a mozak želi taj osjećaj ponovno doživjeti. S vremenom se osjetljivost smanjuje, pa je potrebna veća količina ili češća konzumacija iste hrane kako bi se postigao isti učinak.

Osim toga, rafinirani ugljikohidrati mogu:

• brzo povisiti razinu šećera u krvi (visoki glikemijski indeks)
• utjecati na hormone gladi i sitosti poput inzulina, leptina i grelina
• potaknuti tzv. hedonistički put u mozgu, zbog kojeg jedete iz užitka, a ne stvarne gladi.

Argumenti protiv “ovisnosti” o ugljikohidratima

S druge strane, dio znanstvenika smatra da hranu ne treba uspoređivati s klasičnim ovisnostima. Većina istraživanja provedena je na životinjama, a ponašanja slična ovisnosti pojavljuju se uglavnom u uvjetima povremenog, ograničenog pristupa šećeru.

Na učestalu konzumaciju rafiniranih ugljikohidrata mogu utjecati i brojni drugi čimbenici, poput:

• slabije dostupnosti kvalitetne, cjelovite hrane
• kombinacije šećera, soli i masti u industrijskim proizvodima
• stresa, anksioznosti i depresije
• trauma iz djetinjstva.

Koja hrana najčešće izaziva nekontrolirano jedenje?

Istraživači sa Sveučilišta Yale razvili su Yale Food Addiction Scale, alat za procjenu kompulzivnog jedenja. Prema istraživanjima, namirnice koje se najčešće povezuju s “ovisničkim” ponašanjem uključuju:

• pizzu
• čokoladu
• čips
• kekse
• sladoled
• pomfrit
• cheeseburger
• gazirana pića
• kolače.

Zajedničko im je to što sadrže velike količine ugljikohidrata, šećera, soli i masti, a ujedno su i snažno prerađene.

Kako lakše kontrolirati želju za ugljikohidratima?

Ako imate česte žudnje za slatkim ili rafiniranim ugljikohidratima, sljedeće strategije mogu vam pomoći:

• birajte cjelovite namirnice (voće, povrće, integralne žitarice)
• povećajte unos proteina
• razmotrite prehranu poput mediteranske
• redovito se krećite
• pijte dovoljno tekućine
• upravljajte stresom
• imajte pri ruci zdrave, proteinske međuobroke.

Ako osjećate da gubite kontrolu nad prehranom ili vas žudnje opterećuju, razgovor s nutricionistom ili zdravstvenim stručnjakom može biti vrlo koristan.

I zapamtite – budite blagi prema sebi. Povremeno popuštanje nije neuspjeh, već dio procesa učenja. Upravljanje željom za ugljikohidratima vještina je koja se gradi s vremenom.

Pročitajte i ove članke:

• Odvikavanje od šećera: Nije lako, ali je moguće! Nutricionistica otkriva kako vratiti kontrolu nad unosom i smanjiti dodani šećer u prehrani
• Često ga se optužuje za brojne zdravstvene probleme: Razbijamo 6 najčešćih mitova o šećeru
• Kako naučiti djecu da jedu manje slatkiša? Evo kako odgojiti dijete svjesno svojeg zdravlja.

• ovisnost o ugljikohidratima
• ugljikohidrati

Učitaj više izvora