Rak (karcinom) pluća: Najsmrtonosnija maligna bolest svake se godine u Hrvatskoj dijagnosticira 3.000 ljudi! Evo koji su uzroci, simptomi i opcije liječenja

Budite prvi i komentirajte!
7 min čitanja

Hrvoje Pinoza

dr. med.

Karcinom pluća je naziv za maligne tumore nastale iz stanica dišnog epitela (stanice koji pokrivaju dišni sustav). Rak pluća je jedna od češće dijagnosticiranih malignih bolesti u EU-u i Hrvatskoj. Kod muškaraca se nalazi na 2. mjestu, a kod žena na 3. mjestu po učestalosti svih malignih bolesti. Po smrtnosti je na prvom mjestu kao uzrok smrtnosti od svih malignih bolesti.

Godišnje u Hrvatskoj od raka pluća umre oko 3.000 ljudi, a u svijetu oko dva milijuna.

Probir za rak pluća

U Hrvatskoj je 2020. godine pokrenut Nacionalni program za probir i rano otkrivanje raka pluća. Rak pluća je prepoznat kao jedan od bitnijih javnozdravstvenih problema jer se svake godine dijagnosticira kod otprilike 3.000 ljudi, a isto toliko i umire od te bolesti svake godine. Cilj je programa otkriti bolest u ranom stadiju kad su na raspolaganju bolje i učinkovitije opcije liječenja, čime bi se popravilo petogodišnje preživljenje i znatno smanjio broj preminulih.

Rak pluća – godine i prognoza

Danas se, u trenutku postavljanja dijagnoze raka pluća, najčešće otkrivaju tumori u kasnijoj fazi koji su veliki i s raširenim metastazama. Probirom rizičnih skupina ljudi, pušača s dugogodišnjim stažom u dobi 50 – 75 godina, može se otkriti tumor koji je manji u opsegu i veličini te znatno poboljšati ishod liječenja. Uz snimanje niskodoznim CT-om, edukacije i škole nepušenja čine bitni dio programa.

Uzroci raka pluća

Rak pluća nastaje interakcijom genetskih faktora i vanjskih čimbenika. Znanstvenici su utvrdili kako neki od čimbenika rizika za rak pluća mogu uzrokovati promjene u DNA plućnih stanica. Te promjene mogu dovesti do abnormalnog rasta stanica i raka. DNA je sastavni dio gena koji kontroliraju kako stanice funkcioniraju. Geni koji pomažu stanicama da rastu, dijele se ili ostanu žive nazivaju se onkogeni. Geni koji pomažu u kontroli diobe stanica ili uzrokuju da stanice umru u pravo vrijeme nazivaju se geni supresori tumora. Rak može biti uzrokovan promjenama DNA koje uključuju onkogene ili isključuju gene supresore tumora.

Oko 8 % slučajeva raka pluća uzrokovano je genetskim čimbenicima. Kod rođaka ljudi kojima je dijagnosticiran rak pluća rizik se udvostručuje, vjerojatno zbog kombinacije gena. Promjene u različitim genima su potrebne za izazivanje raka pluća.

Vanjski čimbenici koji su rizični faktori za nastanak raka pluća jesu:

pušenje – pušenje duhana je glavni rizični faktor za nastanak raka pluća; dim cigareta sadrži najmanje 73 poznata kancerogena (tvari sa sposobnošću aktivacije onkogena); pušenje je odgovorno za oko 85 % slučajeva raka pluća; pasivno pušenje je udisanje dima od tuđeg pušenja te je jedan od glavnih uzroka raka pluća kod nepušača; pasivni pušač može se definirati kao netko tko živi ili radi s pušačem; pušenje uzrokuje rak pluća oštećujući stanice koje oblažu pluća; kada se udiše dim cigarete, koji je pun tvari koje uzrokuju rak, promjene u plućnom tkivu započinju gotovo odmah; u početku će organizam moći popraviti nastalu štetu, ali sa svakim ponovljenim izlaganjem duhanskom dimu normalne stanice koje oblažu pluća biti će sve oštećenije; tijekom vremena oštećenje uzrokuje abnormalan rast stanica i na kraju se može razviti rak
izloženost onečišćenom zraku – poput ispušnih plinova iz automobila, termoelektrana, industrije; bitan je faktor u razvoju karcinoma pluća
prijašnje plućne bolesti – također predstavljaju faktor rizika jer se smatra da karcinom može nastati iz ožiljaka koji su ostali nakon preboljele plućne bolesti
ostali uzroci – azbest, radon, nikal, krom, kositar, vinil-klorid, nafta, formaldehid.

Rak pluća se može podijeliti na nekoliko načina s obzirom na razne kriterije, no u praksi se najviše koristi klinička podjela na:

karcinom malih stanica (mikrocelularni karcinom pluća) – čini oko 20 % raka pluća
karcinome nemalih stanica – ova kategorija čini ostalih 80 % slučajeva te se sastoji od drugih skupina raka pluća kao što su adenokarcinom pluća, planocelularni karcinom pluća, karcinom velikih stanica i ostali tumori.

Rak pluća – simptomi

Simptomi raka pluća često se javljaju kasno, kad je karcinom već u naprednom stadiju. Razlikuje se nekoliko grupa simptoma.

Plućni simptomi:

kašalj – može biti suhi ili s iskašljajem
iskašljavanje krvi
učestale plućne infekcije
otežano disanje
bol u prsima
promuklost i zvižduci.

Nespecifični simptomi:

umor
slabost
gubitak apetita
gubitak na težini
povišena temperatura.

Intratorakalni simptomi:

Pancostov sindrom
Hornerov sindrom
sindrom gornje šuplje vene
kompresija jednjaka
kompresija dušnika
pleuralni izljev (nakupljanje tekućine oko pluća).

Metastatski simptomi:

metastaze u jetri – povećanje jetre, bolnost pod desnim rebrima, nakupljanje vode u trbuhu
metastaze nadbubrežnih žlijezda – slabost, nizak tlak, promjene na koži
metastaze na kostima – bol, česti lomovi kostiju
metastaze na mozgu – glavobolja, mučnina, povraćanje, gubitak vida, poremećaj svijesti.

Zbog djelovanja hormona i drugih kemijskih tvari u tijelu mogu nastati paraneoplastični sindromi poput Cushingovog sindroma, Trousseauvog sindroma i hiperkalcemije. Ovi sindromi nemaju direktne veze s rastom tumora, nego su posljedica djelovanja hormona i drugih tvari koje djeluju u tijelu.

Pročitajte članak “Prvi simptomi raka pluća: Ovih sedam znakova upućuje na rani stadij jedne od najčešćih i najsmrtonosnijih malignih bolesti“.

Kako otkriti rak pluća?

Dijagnostički postupak kod sumnje na rak pluća počinje detaljnom osobnom, obiteljskom i radnom anamnezom koja uključuje podatke o pušenju, radnom mjestu i okolini u kojoj bolesnik živi. Fizikalnim pregledom traži se prisustvo znakova infekcije poput otežanog disanja, povećanih limfnih čvorova ili drugih simptoma. Laboratorijskim nalazima analiziraju se krvna slika, jetreni enzimi i razina kalcija zbog mogućih metastaza u kostima i jetri. Analizom tumorskih markera moguće je potvrditi sumnju na karcinom pluća.

Pristupa se i mikrobiološkoj analizi iskašljaja te analizi stanica. Radiološke pretrage uključuju rendgenske snimke pluća koje su često nespecifične za tumore pluća pa se zato pristupa CT-u koji je specifičnija metoda i daje dobre informacije o raširenosti tumora. Od invazivnih metoda koriste se bronhoskopija i transtorakalna punkcija. Za procjenu plućne funkcije koriste se spirometrija i plinska analiza arterijske krvi.

Pročitajte članke:

Kako izliječiti rak pluća?

Liječenje raka pluća ovisi o tipu stanica raka, koliko se proširio i u kakvom je stanju bolesnik. Uobičajeni tretmani uključuju palijativnu skrb, operaciju, kemoterapiju i terapiju zračenjem. Ciljana terapija raka pluća sve je važnija za uznapredovali stadij raka pluća.

Kirurško liječenje – odstranjuje se manji ili veći dio plućnog krila ili cijelo plućno krilo, ovisno o proširenosti bolesti. Uz plućno tkivo odstranjuje se i limfni čvor da se patohistološkom analizom utvrdi kolika je penetracija tumora. Ovo je dobra opcija liječenja ako je tumor ograničen na pluća; međutim, moguća je opcija kombinacije s kemoterapijom ili radioterapijom za smanjenje tumora prije operacije ili kontrolu tumora nakon operacije.
Radioterapija – terapija zračenjem koristi energetske zrake velike snage iz izvora kao što su rendgenske zrake za uništavanje stanica raka. Za osobe s uznapredovalim rakom pluća zračenje se može koristiti prije ili nakon operacije. Često se kombinira s kemoterapijom. Ako operacija nije opcija (neoperabilan rak pluća), kombinirana kemoterapija i terapija zračenjem mogu biti primarni tretman (zračenje karcinoma pluća). Za uznapredovale karcinome pluća i one koji su se proširili na druga područja tijela terapija zračenjem može pomoći u ublažavanju simptoma, poput boli.
Kemoterapija – kombinacija lijekova obično se daje u nizu ciklusa tijekom razdoblja od nekoliko tjedana ili mjeseci, s pauzama između kako bi se tijelo oporavilo. Kemoterapija se često koristi nakon operacije za ubijanje bilo kakvih stanica raka koje mogu ostati ili udaljenih metastaza. Može se koristiti kao jedini oblik terapije ili u kombinaciji s radioterapijom. Kemoterapija se također može koristiti prije operacije za smanjenje karcinoma i olakšava njihovo uklanjanje.
Imunoterapija raka pluća – koristi imunološki sustav u borbi protiv raka. Imunološki sustav koji se bori protiv raka pluća možda neće moći napasti rak jer stanice karcinoma proizvode proteine koji im pomažu da se sakriju od stanica imunološkog sustava. Imunoterapija ometa taj proces. Ova je terapija općenito rezervirana za osobe s lokalno uznapredovalim karcinomima pluća i karcinomima koji su se proširili na druge dijelove tijela.
Ciljana terapija lijekovima – usredotočuju se na specifične abnormalnosti prisutne unutar stanica raka. Ciljanjem i uklanjanjem tih promjena može se uzrokovati smrt stanica raka. Mnogi ciljani terapijski lijekovi koriste se za liječenje raka pluća koji je uznapredovao ili recividirajući. Neke ciljane terapije djeluju samo kod ljudi čije stanice raka imaju određene genetske mutacije.

Pročitajte članak “Prirodni lijek za rak pluća – što pomaže?“.

Rak pluća – metastaze

Sekundarni tumori pluća ili metastaze na plućima od tumora koji imaju primarno sijelo na drugom organu su najčešći tumori pluća. Poslije jetre pluća su najčešće sijelo metastaza karcinoma. Rak se širi krvnim žilama, limfom ili direktnim širenjem u pluća. Metastaze na plućima najčešće potječu iz karcinoma debelog crijeva, bubrega, dojke, štitnjače, melanoma te glave i vrata.

Metastaze na plućima – prognoze

Metastaze pluća se dijagnosticiraju radiološkim pretragama, bronhoskopijom i punkcijom pluća. Kirurško liječenje metastaza može doprinijeti boljem preživljenju ako nema drugih udaljenih metastaza, ako se metastatski tumor može odstraniti u cijelosti te ako je bolesnik u dobrom općem stanju.

Pročitajte i članke: